| jalne interese“ ;

DUBROVNIK 19. jula 1921.

God. II.

=

 

 

Cijena Je listu sa donašaajem
Plativo i utuživo u Dubrovniku ——
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare.

Prošli četvrtak iskazao je Dubrovnik sjajnim
sprovodom na izvanredan način zadnju počast ovome

vrlo zaslužnom sinu, kojega je eto nestalo s ovog
svjetskog pozorišta, ali tako da je ostavio za
sobom sjajnu  brazdv», koja se neće tako lasno
pomrsiti.

Njegov život u kratko je ovaj: Rogjen u Du-

brovniku god. 1837. pošao je kao mladić ma nauke
u Padovu, gdje su se u ono doba sastajale naše po-
najbolje sile, da odanle pak prenesu u svoj narod
doticaj i zanos u borbi za ona ista narodna načela,
koja su italijanski narod vodila i dovela do slobode i
ujedinjenja. Njegova misao, u tome pogledu, bila je
jednaka misli njegova starijega druga blagopokojnoga
Miha Klaića. ,Mi — rekao je ovaj u znamenitoj sjednici
sabora dalmatinskoga od 5 aprila 1864 — ,ne samo
nismo neprijatelji jezika i kulture talijanske, nego pače
priznajemo, da njoj dugujemo cno, što znamo. Baš
za to, jer odgojeni talijanskom uljudbom, mi ze smi-
jemo zatajati svoje porijeklo, i postati neprijatelji
svoga naroda“ ; malena je naša domovina, ali
po svome položaju, po svojim tradicijam, po elemen-
tima prosvjete, ona je pozvana da vrši veliki upliv na
prosvjetni napredak bližnjih slavenskih naroda, maše
braće.“

Tako, kad je god. 1861. nastao kod nas narodni
pokret, mi vidimo mladoga Čingriju megju prvim bor-
cima. On se stade zanimati za sva javna pitanja i
pomnjivo pratiti tijek narodne borbe. Kad je ondašnja
narodna stranka, sastavljena od složnih Hrvata i Srba,
makon teške borbe i nemilih progonstva, napokon g.
1870. izvojevala pobjedu, te za prvi put ušla u dalm.
sabor kao narodna, većina, ugje i Čingrija prvi put
kao zastupnik biran kao takav uz pok. Rafa Pucića
od dubrov. trgovačke komore. Od onda, pa sve do
početka svjetskog rata, koji je doveo do sloma Au-
strije, zastupao je neprekidno svoj rodni grad na po-
krajinskom Saboru, a uz to je vršio i druge gragjan-
ske dužnosti, Načelnikom dubrovačkim bi izabran u
dva navrata: prvi put god. 1878, i u toj časti ostade
do 1882; drugi put g. 1899. i ostade načelnikom do
1911. kad, željan mira i već dobom odmakao, ne
htjede više da kandiduje.

Ko zna, koliko političke borbe umore i iscrpe
čovjeka, i koliko se moralne snage i značaja hoće da
čovjek može u tim borbama do kraja ustrajati, zadr-
žavajući uvijek svijetao obraz i poštenje — taj jedino
može dostojno ocijeniti dugotrajni politički rad pokej-

sije Srba, riarodnoj-hrvatskoj stranci, trebalo je najprije
osvijestiti narod i skršiti premoć birokratske talijanaške
stranke, predvogjene od Lapenne i Bajamonti-a ; zatim

| botiti se protiv Rodićeva i Ljubišina ,zemljaštva“, koje

je sastojalo u ,napuštanju narodnih ideala za materi-
trebalo joj je ustati protiv Jovanovi-
ćeva i Handelova ,njemškutarstva“, kao i protiv on-
dašnjih zajedničkih srpsko-talijanskih podviga. Sve te
bure i oluje preturio je pokojnik. uzdržeći se. vazda
vjeran načelima i programu stranke, kojoj je pripadao ;

| vazda značajan i dosljedan u provagjanju nacionalno-
| političkog programa, koji je ovako glasio :

»Klub promiče oživotvorenje. narodnog mačela i
drži se državnoga prava hrvatskoga, te nastoji da se

| izvede sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom i Slavoni-
| jom. Pod zaštitom toga državnoga prava Hrvati i Srbi
| u Dalmaciji uživaju ista prava u svakom pogledu, kako
“| sačinjavaju jedan te isti narod,

izvan kojega ne pri-

| zriaje se, da ima drugoga u Dalmaciji.“
Kad je god. 1908. bilo provedeno formalno zdru.
|| ženje narodnjaka i pravaša u jednu stranku, krvažsku

|

stranku, te pokojnik izabran bio istoj za predsjednika,

 

 

u kuću ili u za mjesec dana K 8.

mikov. Staroj narodnoj stranci, a kasnije, nakon sece-

(bi prihvaćen movi program, koji se u bitnosti nije'

: Izlazi svakog utornika.
Pojedini broj 3 Kr. |

 

Glavne su mu tačke bile

razlikovao od staroga.
1. Hrvatska stranka stoji nepomično na slanovi-
štu sjedinjenja kraljevine Dalmacije sa kraljevinom
Hrvatskom i Slavonijom na temelju narodnoga i dr-
žavnoga prava, smatrajući to sjedinjenje znamenitim
korakom za oživotvorenje vrhovnog narodnog cilja,
koji teži na to, da se sve zemlje napučene Hrvatima:

vele
ove:

slože ustavnim sresttima u jedno samostalno državno
tijelo. 4. Hrv. stranka smatra, da su Hrvati i Srbi je-
dan narod po krvi i jeziku, nerazdruživo spojeni ze-
mljištem, na kojem obitavaju, te će prema tome ra-
diti, da se uklone i onemoguće razmirice, a da se u-
vriježi ljubav megju njima, na osnovu zdravog sku-
pnog rada za opći narodni boljak«.

Program ovaj bio je djelo D.ra Trumbića, a po
njemu se je vidjelo sve upornije i ozbiljnije nasteja-
nje, da se dogje do uspostave poipune sloge sa Sr-
bima. Pokojni je Čingrija, kao predsjednik stranke, to
nastojanje svim srcem pomagao. Iste godine 1905. do-
šlo se je do tako zvane »Riječke rezolucije«, koja je
bila doista neuspjeli, ali svakako dobrom namjerom
učinjeni pokušaj, da se s Magjarima dogje do spora-
zuma, uz uvjet »da se Hrvatskoj dadu i zajamče pre-
duvjeti samostalnog opstanka i mapretka« — pokušaj,
što je od narodne stranke već bio učinjen za doba
Šmerlingova centralističkog apsolutizma.

Svakako, i ako neuspjela, Riječka resolucija i-
inala je tu dobru stranjt;da je uistinu dovela do sloge
sa Srbima, jer je malo iza 'nje slijedila t. zv. zadar-
ska resolucija, u kojoj stpske stranke izjavljuju, »da
su pripravne uložiti i svoju snagu za ostvarenje za-
htjeva braće Hrvata za reinkorporacijom Dalmacije
Hrvatskoj i Slavoniji“, pod uvjet »da se obvezno pri-
zna zakonopravnost srpskog naroda: s hrvaiskim«. —
Kad se sabor iste godine u Oktobru sastao, ravno-
pravnost Hrvata i Srba, kao jednog naroda, bi zapis-
nički uivrgjena, uz obvezu jednih i drugih, da će
»raditi rame uz rame kao  jednakopravna braća u
narodno političkim pitanjima«.

Kako se vidi, 1adilo se u ono doba za narod
sve što se moglo i kako se moglo, buduć da se niko
nije mogao ni u snu nadati, da će se Austrija do ne
vele VEmena slomiti onako, kako se je slomila. Po-
kojni Čingrija bio je odlučau protivnik svake politike,
koja bi sastojala u negaciji, njemu se htjelo pozitiv-
nog rada, pa kad se pod Austrijom nije moglo uči-
niti ono, što se željelo i htjelo, ustajao je, da se u-
čini barem ono, što se može, iako je bio uvjeren, a
i više puta znao reći, da se naše narodno pitanje neće
konačno riješiti bez jednog velikog oružanog sukoba,
koji će prodrmati cijelom Evropom i srušiti dualistički
sistem, na kome je Austrija svoju snagu postavila
bila, _a koji je bio, uzrokom njezine konačne
propasti.

Baci li .se oko na cjelokupni rad pokojnika, mora
se priznati, da su velike njegove zasluge za našu opću
narodnu stvar, a osobito hrvatski dio naroda ima mu
biti: puno zahvalan, naiviše za to, što se hrvatskog
imena nigda nije sramio, nego uvijek ponosno vijao
njegov barjak i odlučno ustajao proti svim nepravdam
i napadajima, bez obzira dolaze li od tugjina ili od
rogjenoga brata.

Inače je čudnovata bila sudbina ovog našeg vele
zaslužnog čovjeka. Baš zadnje godine svoga života,
kad se je s pravom mogao nadati, da će mu istinsko
veselje i zadovoljstvo život zasladiti, morao je mnogu
gorku popiti, a i dosta razočaranja doživjeti, koja,
ako se ne može reći, da sw mu život prikratila, ama
zacijelo nijesu mu ga ni produljila. On je umro, svi-
jestan da je kao patriota svoju dužnost izvršio i svoju
neporočnost do kraja uzdržao. Bila mu slava, i trajna

uspomena u narodu !!
e

| Oglasi,

Tisak Dubrovačke

Odgovoraš

zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. —
urednik A. Fle. — Viasnišivo Odbora Narodne  Svijesti, —
Tiskare. — Rukopisi se ne

Hrvatske vraćaju

Značajan proglas.

Predsjednik je Slovenske Pučke Stranke dr. Ante

DE upravio načelnicima i općinskim odbornicima
. P. S. slijedeći proglas:

Pokrajin vlada za Sloveniju poziva načelnike
slovenskih općina, neka prigodom primitka ustava sa-
zovu svečane sjednice, Po svečanosti i zahvale, te
zahtijeva kroz osam dana obavijesti o tom. S obzirom
na io poručujemo načelnicima i općinskim odbornici-
ma Slovenske pučke stranke:

Ustavu priznajemo zakonitost. Ipak je taj ustav
primljen glasovima dvaju neznatnih slovenskih stra-
naka protiv volje velike većine slovenskoga naroda i
sadržava članaka, koji su napereni protiv našim de-
mokratskim, gospodarskim, narodnim i vjersko-moral-
nim načelima. Protiv tih ćemo se članaka boriti tako
dugo, dok ih ne promijenimo.

Izjave i«svečanosti, što ih zahtijeva zemaljski
predsjednik, ne odgovaraju čuvstvima našega naroda.
Zato na predsjednikov poziv odgovorite, da priznajete
zakonitost ustava, ali da se ostalim njegovim pozivi-
ma ne možete odazvati.

 

 

 

Kulturne vijesti,

Secijalni tečaj na sv. Joštu. I ove su se godi-
ne sakupili katolički intelektualci na sv. Joštu iz svih
slovenačkih i hrvatskih krajeva. To je baš ognjište
katoličke prosvjete i politike. Tamo su u svoje vrije-
me Dr. Krek i Dr. P. Rogulja stvarali planove za.bu-
dući rad i preporod katoličkih krugova. Ovaj isti duh
i osjećaji pokojnih naših velikana Dra Kreka i Dra
Rogulje sakupio je i ove godine na sv. Joštu našu
katoličku hrv. i slovenačku inteligenciju. Raspravilo se
i opredijelilo sve za nastavu vjerskog, prosvjetnog i
ekonomskog rada megju narodom. Pokazala se jed-
nodušnost svih za radom megju narodom na temeljima
vječnih evangjeoskih istina. Prisutni su tečaj svišili
s duhovnim vježbama.

Jugoslavenski katolički zbor. Ove će godine biti ,

veliki jugoslavenski katolički zbor u slovenskom Pre-
komurju. Na njemu će osobito Slovenski Prekomurci
pokazati, da su svjesni, da je jedina katolička crkva
prava Isukrstova crkva. Za zbor su velike priprave u
tečaju, a pribivati će zborovanju i papinski poslanik
iz Beograda.

Orli u Češkoj. Orlovska se organizacija u Češkoj
vrlo živo razvija. U zadnje je vrijeme održan u Brnu
opći zbor češkoga orlovskog saveza. Bilo je prisutno
oko 448 izaslanika, koji su zastupali 760 orlovskih
odsjeka sa preko 100.000 čianova. I u Slovačkoj na-
preduje orlovstvo velikom brzinom.

Sramota civilizacije... Pod ovim naslovom opi-
suju razne novine zvjerstva crnačkih četa u području
Rajne. Bijele žene, djevojčice i starice, kao i dječaci
od 10—14 god. bespomoćna su u šakama crnačkih
zvijeri. Amerikanci se zgražaju nad ovakovim postu-
panjem i pozivlju Nijemce na osvetu. Amerikanka
Ray Beveridge svjetuje Nijemcima, da se pomognu
užetom : linčovanjem. Ozbiljni se ljudi pitaju, može li
jedan narod, koji se ponosi svojom kulturom, može
li plemeniti francuski narod trpjeti ovakovu sramotu,
koja se nanosi čovječanstvu. Ali treba razlikovati na-
rod, od vlade i dotične vlasti,

 

Pisma iz naroda. = '

Blato na Korčuli. (Naše školske prilike.) Naša
pučka škola valja da je najveća škola u cijeloj našoj
pokrajini, a kamo sreće, kad bi mogli ustvrditi, da je
i najbolja u svakom pogledu. Što se tiče školskih pro-
storija, to su ispod svake kritike osobito, gdje je smje-
štena muška škola. Dok bližnja nam mjesta Velaluka
i Smokvica imaju već davno svoje nove krasne zgrade
za pučku školu, to naše Blato još e tom niti ne sa-
nja, da bi ih u tom slijedilo. A da je volje i sloge,
moglo je to već davno biti.