aladii Broj 2. Dubrovnik 7. siječnja 1920. God. II. . Cijena Je listu sa donašanjem u kuću ill poštom za mjesec Oglasi, zahvale i priopć i jeu o dO lin svake srijede g |Z ei priopćena po posebnom cijeniku. — Od- o : govorni urednik N. Fantela. Vlasništvo Odbora Narodne ri u Dubrovniku —-——— iedini . i Svijesti. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Ti; — - Uredništvo Kunićeva ul. 290. Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare. Pojedini broj 1 Ko pisi se ne vraćaju, : RI O farodno gospodarotvo i politika. Naš narod stoji pred odlučnim trenutkom. Razne mu političke (stranke nude program, da na nj prisegne. Do toga će izbora stati mnogo, kojim će pravcem da krene naš narodni život. Ako pogledamo danas na pisane programe na- ših političkih stranaka naići će te u političkom pravci na malene razlike. koje bi se, da u nji- ma stoji cijela prepirka, dale sporazumom te do- brom voljom i odstraniti. Eventualne težnje po- jedinog plemena, da prevlada s drugim, momen- talne su naravi te nećetnaći potpore u širim slo- jevima dotičnog plemena. Ako i nadju, to će bi- ti samo trenutačno, jer će doći važnija pitanja, a nada sve pitanje kruha. Pitanja gospodarska će se. morati u prvom redu rješavati i kod nas. Svaka vlada pri svom radu ima meki program prama kojemu rješava sva pitanja pa i gospo- darska. I mi smo u Dalmaciji već tako daleko do- šli, da imademo fri glavne stranke i te tri glav- ne stranke zastupaju tri socijalna, gospodarska programa! To je dakle vrlo veliki napredak, jer se sada politička borba ne će sastojati u praz- nim naklapanjima, nego u gospodarskoj borbi. Glavno je sada pri tom, da sve stranke budu iskrene i-otvoreno kažu, što hoće: ili) da marod bude toliko pametan, pa da po djelima i radu prosudjuje namjere stranaka. Mi u Dalmaciji imamo t. zv. »demokratsku stranku« stranku gospode, bankira, veletrgovaca i kapitalista. Njihove bauke rastu kao gljive iza kiše. Ljudi ove vrsti u glavnom i vladaju ovom državom. Današnja naša vlada ne će da dade n. pr. dozvole za izvoz i uvoz gospodarskim za- drugama kad ove to i traže, nego ih daje trgo- vačkim udruženjima. To dokazuje bezbroj pri- mjera kroz ovo zadnje vrijeme. Demokratska je stranka dakle kapitalistička. Od tog načela mogu tu i tamo popustiti, no načelo je tu t. zv. gospodarski liberalizam, koji rodi kapitalizmom t. i. velikim bogastvom pojedinaca, a siromaštvom naroda. Druga je stranka socijalistička. Oni hoće komunizam. Nitko ne smije da bude vlasnik od ničega, niti od svoje zemlje. Za njih je privatno vlasništvo kradja. Njima najviše smetaju same- stalni srednji posjednici te bi željeli i od njih učiniti preletere — beskućnike. Za taj svoj pro- gram mogu dobiti samo radništvo, koje i onako ništa na suncu nema. Težak se ne može sprija- teljiti s tom idejom. Sve pak nastojanje socija- lista ide za političkom premoći, jer je diktatura proletarijata njihov konačni cilj, a ne pravedni društveni poredak. To je načelo. Socijalisti mo- gu iz taktičkih razloga od njeg i popustiti, no na tom se temelji njihov program. Treća je stranka Pučka stranka. Njezin je gospodarski program podignuti najšire ljudske slo- jeve do što većeg blagostanja. To se dade po: stići ojačanjem i umnoženjem srednjih gospodar- stva, zakonodavstvom i staleškom organizacijom te gospodarskom izobrazbom. Znamo, da je pk. Krek bio najveći i najagilniji organizator zadru- garstva kod nas. Zadružna je misao kod nas nje- govo djelo i pučke stranke. Sve veće usavršava- nje gospodarskih udruga jedino je kadro podići maš narod i tim se putem jedino može uvesti društvena pravednost i opće blagostanje u mašu državu i u naš narod. Pojedinci će poput d.ra Kreka nastojati, da ove ideje šire medju narod; a do naroda samoga stoji, da ih prihvati i time sam sebi pomogne, jer je svak najviše sam ko- vač svoje sreće. Zlo stanje i vlastita krivnja. Govoreći o nevolji, u koju je palo čovje- čanstvo radi velikog svjetskog rata i dugog tra- janja njegovog, osobito gradjanski stalež, to u pogledu ovih potonjih hoću da kažem svoje o- sobno mišljenje, te da ih kao seljak upozorim na vlastitu krivicu današnjeg njihovog očajnog stanja. : Izvjesna trgovačka klika, koja je sastavljena većinom iz gradova, pomagala je ovaj rat i tra- janje njegovo, zaslijepljena egoizmom, sanjajući lijepe sne o povećanju svoga kapitala, ušikani bajnim snima nijesu se sjetili da im se ruši tlo pod vlastitim nogama. Nijesu se sjetili da su svjetski hranitelji otpremljeni na klaonicu ! Čudit se, da je nastao glad, znači bit naivan ! Pet godina ima da ne funkcionira u pro- dukciji opskrbni aparat svijeta. Pet godina ma- hode se seljaci u ratu. Da u manje računamo uzmimo našu Jugoslaviju od 12 milijona stanov- nika. Pet godina su njihovi ratari ostavili svoja polja, ter plug i motiku zamijenili puškom. Jeli za toliko godina moglo biti nagomilano hrane u pričuvi? To je stalno, da ne! Uzmemo li po- prječno na temelju iskustva, da svaki mladi se- ljak, kad radi na svojoj zemlji, može svojim ra- dom opskrbivat obitelj od osam članova, tad se lako može steći pojam, kolik je bio gubitak na produkciji hrane u ovom dugom vremenu i tra- janju rata, ter još k tomu ne poznajući statistiku uzmimo, da ima po milijona mrtvih i invalida, većinom seljaka i to onih boljih, koji su savje- sno vršili svoje zvanje na polju, kao ratari, pak sa takovom istom revnošću vršilisu i svoju vcj- ničku dužnost, nijesu se krili i kao takovi u du- gom ratu morali su da poginu, dakle prema to- mu, kad bi svi vojnici seljaci bili sada kod ku- će i kad sve zalihe hrane ne bi ovako bile iscrp- ljene, još bi ostalo u samoj Jugoslaviji četiri mi- lijona naroda bez opskrbe, jer njihovi su hrani- telji poginuli i za sadašnjost nema ko da im pro- ducira potrebite živežne namirnice. Je li prema navedenim podacima čudo da je došao glad ? U ovom krvavom svijetskom ratu, koji je za veliku većinu naroda, što on reče, bič Božji, isti ima za nas seljake i nešto dobra, dok s je- dne strane vidimo zapuštene svoje vinograde i zemljišta, po kojima raste kupljena i razni korov, sa druge strane osjećamo neku moralnu zado- voljštinu, a to da je seljak tek u ovom ratu ste- kao pravu cijenu i zalizeo ono mjesto, koga nje- gov stališ zastupa u rodu ljudskom. Trebalo je da rat dodje, da se upozna vrijednost težaka. Dočim sjećajući se na sve vrijeme mira do sa- moga rata, bio je seljak držan od neke tobože gospode i polukulturnih gradjana za podčinjeni, zapostavljeni i niži rod ljudski, te kao takav, da mu je sudjeno, da dovijek obavlja niže ponizu- juće poslove u čovječanstvu. Ovaj rat oborio je sve to krivo mišljenje i dokazao, da bez seljaka ne može biti ništa, da je on os, stožer u rodu ljud- skom, koji sve drži i bez koga bi sve druge kategorije propale i izumrle. Seljak obradjujući majku zemlju, koja sve dava i sve prima i svo- jim plodom sve hrani, čini najveću uslugu ljud- skom rodu! Bez seljaka ne može se vodit ni rat, jer su naime najpotrebitija stvar, živežne namir. nice, koje kad seljak ne bi izradio, rat bi bio nemoguć! Bez seljaka ni vojska ne bi vrijedila, jer isti u njoj sastavlja majzdraviji, najbolji i od svih nepogoda vremena, kojim je vojnik u ratu izložen, najotporniji ljudski materijal. Seljak uz- drži i pomladjuje gradove zdravim svojim ele- mentom sa sela, ter kao takav može se nazvat ocem gradova. Seljaci su znali vazda poštovat poštene gospare i njihovo znanje, ali ne one, koji to znanje upotrebljivaju u prevaru i egoistične svrhe. Znanje je lijepo i ono je ures svakomu čovjeku, ali se ono ne jede. Žalosno bi bilo, da seljaci sada reku: jedite vaše znanje, jedite vaše banka- note. Vjerujem, da do toga neće doći, ali niše dobro vele natezat žice i razmetat se razlikom klasa, ter izrabljivat ustrpljenstvo seljaka. Bolje se je prilagodit duhu vremena, nego li dati po- voda seljaku, da potvrdi svoju sumnju, da svako zlo dolazi iz grada, ter da vam reče ono isto što je reko Jugurta staromu Rimu: o gordi pod- mitljivi grade, propanućeš čim ti se kupac nadje. Seljak je dobar i on sve prašta i osobito mu je milo, kad može plodom svoga truda, bilo kojom stvari bez naplate da počasti svoga iskrnjega, u čem osjeća osobitu neku moralnu zadovoljštinu. Na gradjanima stoji, da se izglade opreke izme- dju pomenuta dva elementa, da se zatrpa jama, koja mas dijeli, da pružimo ruke pomirnice, da budemo jedno, da harmonično uredimo naš rad na opću korist i obostrano zadovoljstvo, pak tada ćemo bit sretniji narod | Sladja će nam biti slo- boda, a veselija naša majka Jugoslavija ! # Pero Klaić. Pisma iz puka. I ,Rad“ za seljaka!!! Nijesmo ni liberalci, ni klerikalci, ni socija- listi, ni komunisti, nego seljaci. Želimo se udru- , žiti, e da tako postignemo vlastito dobrostanje. Mi smo seljaci brojno u većini u Jugoslaviji, pak nam pripada pravo voditi glavnu riječ u jav- nom životu, nada sve danas kad su svi staleži udruženi, da brane svoje interese. I u našem Dubrovniku već su se počeli osnivati staleške organizacije i stranke, pa zašto mi seljaci ne bismo imali svoju organizaciju ? Radnici su se :organizali u Dubrovniku i imadu svoj »Dom« u kome je smještena i kancelarija »Rada«, pa bi čovjek po tome mogao zaključiti, da je »Rad« glasilo socijalista, dočim po pisanju izgleda, da je pristaša sadašnje vlade, a nazivlje se ne- zavisnim !? »Rad« rado udara protiv popova tobože iz ljubavi prema seljacima, pa kaže, da su popovi krivi rekvizicijama itd., ali ne kaže ništa o onoj gospodi, koja je glasovala zakone, na temelju kojih se je obavila rekvizicija. Inteligencija je vazda plazila pred austtij- skim ministrima, namjesnicima i. poglavarima, gledajući svoje vlastite probiike, a pred izbore narodu izlazila sa kojekakvim obećanjima, pak i sada počeli su, da budu marljivi u — prosi- panju riječi. : Mi ne želimo, da nam popovi zapovijedaju i ako medju njima ima većina seoskih sinova, ali ako nam ko ima zapovijedati, to nek bude pop prije nego kakav gradski bezvjerac, makar * bezvjerac imao veliku naobrazbu. Nu sada kada smo na čistu i kada bi sve religije imale biti poštovane, kada bismo imali svi živjeti u miru i prionuti za rad eda možemo sagraditi: svoju vlastitu zajedničku kuću dolazi »Rad« i njemu slični listovi, te udaraju naj seo