Dubrovnik 3, ožujka 1920.
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Od-
govorni urednik N. Fantela. Vlasništvo Odbora Narodne
Svijesti. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Ruko-
pisi se ne vraćaju,
Cijena je listu sa donašanjem u kuću ill poštom za mjesec
dana K 4
Plativo i utuživo u Dubrovniku -
Uredništvo Kunićeva ul. 290. Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare.
Izlazi svake srijede
Seljak - ministar u Jugoslaviji,
U prošlom smo broju našega lista u zadnji
čas donijeli samo malenu noticu, da je u našoj
uovoj vladi u Beogradu primio ministarsku lisnicu
slovenski seljak Ivan Roškar.
Tim historičkim momentom za naše selja-
štvo hoćemo đa se danas opširnije zabavimo.
Seljaštvo i pučka stranka.
Svi moderni socijolozi priznavaju, da je u
svakoj državi osobito važna uloga seljačkog sta-
leža. Seljak svojim ustrajnim radom proizvodi iz
zemlje životne namirnice, što je najpotrebnije za
državu.
Kod nas je tu važan ulogu seljaštva prva
naglasila pučka stranka, ie se je zauzela, da o-
svijesti seljački stalež, pribavi mu svoja naravna
staleška prava, ie mu omogući nužni upliv na
državnu upravu.
I već.je došao čas da puk upliva na dr-
žavnu upravu, što više, da sama uprava države
dogje u pučke ruke. To je prva zasluga pučke
stranke.
Zaslugom naše »demokratske« inteligencije
pučka je stranka mogla poslati u Beograd samo
19 zastupnika. A ipak je od tih 19 izabrala 4
iz seljačkog staleža. Dočim naši vajni »demo-
— krati« od 100 zastupnika nemaju nijednoga težaka |
Are NNAJ nka hoće da djelima pokaže, _
prosvijetli i podigne do sada zapuštene seljake
i ona je u Slovenskoj već dotle doprla, da već
danas imade tako izobraženih i vrijednih seljaka,
da ih inože postati ne samo u parlamenat, već
im može povjeriti i ministarski mandat !
Ovo je učinila pučka stranka prošlih dana
kad je ministarstvo poljoprivrede i voda dozna-
čila slovenskom seljaku — Ivanu Roškaru.
Prvi jugoslavenski seljak — ministar.
Jamačno će svakoga člana pučke stranke i
seljačkog staleža zanimati štogod pobliže znati
o prvom našem seljaku — ministru.
Ivan Roškar rodom je iz okolice Maribora,
a sad će mu biti oko 50 godina. Već je prije
za vremena Austrije bio biran za zastupnika u
štajerski pokrajinski sabor, u kojemu je bio pred-
sjednikom kluba svoje stranke, gdje je bio član
i Dr. Korošec. Seljački ga je narod još dva puta
birao i zastupnikom u austrijskom parlamentu u
Beču. Osim toga Roškar je dugogodišnji načel-
nik u svome kraju, a racijonalno upravlja i svo-
jim gospodarstvom tako, da uživa glas vrijednog
i izučenog gospodara.
U pučkoj je stranci došao do upliva, jer
se je nesebično zalagao za napredak težačkog
staleža, te je svima u Sloveniji poznat kao va-
ireni i vrsni vogja kršćanskog seljačkog pokreta.
Kad je došao u Sloveniju glas, da je Roškar
imenovan ministrom za seljaštvo, neopisivo je
veselje nastalo megju seljaštvom, te su mu o-
dasvuda slali čestitke i radovanja izrazujući mu
svoje povjerenje.
Ali to nije u računu »demokrata«, pa su
htjeli osujetiti njegov izbor za ministra. Predba-
čiše mu naime neki zločin, samo da ga ocrne.
Na stvari je pak ovo: Kad mu je bilo 18 go-
dina, dogodila mu se je nesreća. U prisutnosli
više osoba igrao se je puškom, koja mu se iz
neopreznosti omakne, opali i usmrti jedno če-
ljade. Radi toga je bio sugjen samo na 2 mje-
seca zatvora. Da je po srijedi bio hotimični zlo-
čin, bio bi sigurno od Nijemaca teže kažnjen,
te ne bi bio mogao vršiti zastupničku službu ni
spo ta
u Gracu ni u Beču, jer ko svojom krivnjom ubije
čovjeka ne može postati zastupnikom. A taj je
nesretni dogogjaj posebna komisija i pretražila
te se je uvjerila, da na Roškaru nema krivnje
radi te nesreće, pa su ga priznali zastupnikom
i & Gracu i u Beču.
Nijemci dakle nijesu mogli nauditi Roškaru,
a naši »demokrati« htjeli bi mu oteti ministarsku
stolicu ! Nu nije čuda, jer našim bankokratima
seljak-ministar mora biti irm u oku!
Zadaća novog ministra seljaštva.
Do danas je sudbina seljačkog staleža ovi-
sila o .raznim dvorskim savjetnićima i bivšim
postoiarima, koji ni najmanje nijesu poznavali
seljačkih potreba.
Danas je na to mjesto došao seljak, koji
iz vlastitog iskustva razumije, što treba našem
seljačkom staležu, da:se gospodarski ojača i
podigne te zacijeli (rane, što nemilo krvare na
njegovom tijelu.
Mučan posao čeka našeg ministra poljopri-
vrede, da doskoči svim potrebama, što ih je za
sobom donio rat, a pomnožila ih za seljaka
škodljiva politika »demokratske« vlade!
Zadaća novog seljačkog ministra u prvom
redu ima biti: organizovati sve nužno, da se
podigne gospodarsko znanje seljačkog naroda,
da se uzmogne. povećati produkcija te se s njome
Organizacija, taj najzdraviji temelj modernog se-
ljačkog gospodarstva, mora doći do veće cijene.
Današnja je vlada zapostavljala zadružništvo, a
osobito seljačke zadruge, da velikim bankama
bude otvoren širi put. Tomu mora biti kraj. /zu-
čen seljak po svojim gospodarskim organizaci-
jama ima uzeti sam u svoje ruke promet s pro-
izvodima. U tomu stoji njegova moć !
ki
Pučka je stranka poslala svoga člana se-
ljaka u ministarstvo za seljaštvo i ovim je po-
kazala bjelodano, da je u istinu pučka, seljačka,
a ua taj je način pribavila seljaštvu najveću po-
bjedu.
Veliko praktičko znanje i sposobnost no-
vog ministra seljaštva, koji je sam seoski prak-
tični racijonalni gospodar, jamči nam, da će nje-
gov rad u tom važnom ministarstvu biti uspje-
šan za napredak svega jugoslavenskog seljačkog
staleža.
U to ime na čelu organizovanog seljaštva
u južnoj Dalmaciji najsrdačnije pozdravljamo na-
šeg novog ministra — seljaka !
Slaveni i Antanta.
Slavenska duša osjeća sve to veću apatiju
za Antantu, na čijoj se je strani borila i za koju
je žrtvovala milijone mrtvih i ranjenih. Za Sla-
vene se danas ne pita, silena Antanta kao da
uživa, da je smlavljen slavenski div. Tako barem
činjenice pokazuju. Eno velika se Rusija borila
za Carigrad i Dardanele ili za izlaz na more.
A jeli ga dobila? Engleska drži sva morska ti-
jesna i prolaze u svojim rukama, a golemoj Ru-
siji ne daje ni jednog izlaza na široko otvoreno
more. Ne samo ovo. Antanta je, a osobito En-
gleska, pokazala besprimjernu pristranost u in-
ternacijonalnoj politici i megjunarodnoj pravdi.
Nije joj dosta, da velika Rusija nema izlaza na
otvoreno more, već nastoji, da provagja politiku
Brest Litovskog. Ona pruža svoje prste itsred
Rusije. Već je Kavkaz pod britenihi | | ioiekto-
ratom. Baku i Batum u rukama su Engleza, Ve-
lika Britanija prisvojila si izvore nafte, koji su
\dogje -do blagostanja. Zadružna
blokadom bili oteti Rusiji, a svoju je vlast pro-
širila nad put, koji vodi u Perziju i Turkestan.
Rusi io dobro znadu i čekaju. Ro
Niti s Poljacima nije bolje, jer joj nije dana
baltičko-poljska obala. Što Antanta radi s nama
Jugoslavenima ne treba govoriti. Svi ovo zna-
demo. Otet nam je Trst, oteta je Rijeka, uskra-
ćena nam je Kavala i Solun. Italija je puna mora
i pristaništa, pa još joj davaju i naše. Grčka je
puna luka, njoj sve na, uštrb Jugoslavije i Bu-
garske, a sve zato jer su prvi Englezi, drugi
Talijani, a treći Grci, a nama zadnje ostatke na-
šega, jer smo Slaveni.
Kako da proiumačimo ovakovo vladanje
Antante prama Slavenima ? Zašto je nastao pre-
oktet u politici zapadnih država evropskih? Ta
do nedavna Antanta je veoma usrdno simpatizi-
rala sa slavenskim narodima! Odgovor je jasan.
Jer joj je zdravo slavensko pleme imalo samo
poslužiti do pobjede u odlučnoj borbi sa sre-
dišnjim vlastima. Pošto je to postigla Antanta,
pobojala se je, da ne bi zdravi nepokvareni sla-
venski narodi, te većinom seljačke junačke mase,
i ujeni i slobodni ojačali, plemenski se zbli-
žiti, združili se u sveslavenskoj ideji i time postali
odlučajući čimbenici ne samo u Evropi nego i
drugovdje. Ova nam misao tumači svu gotovo
neprijateljsku _politiku Antante poslije -svjet-
_skog rata. E
Ipak mislimo. da je ludost stvarati umjetne
nasipe proti bujici svemožnog Slavenstva. Ljudi,
koji su općili sa našom braćom — ostalim Sla-
venima, pripovijedaju, kako kipi slavenska duša
proti toj politici, kako svi otvaraju oči i kako se
posvuđa proriču dani neke tajne osvete, koja
mora svanuti u budućim decenijima. Kako su
ovo možda tiskar nabacane glasine, želili bi, da
se Antanta oslavi igre slijepoga miša! Nek ne
izazivlje slavenskog ulišta, jer su strašne slaven=
ske pčele, kad tko u njih dirne. Želimo vječan
mir! Slaveni su po svojoj naravi protivnici ra-
tobornosti, ali sve ima svoje granice ! Da se
Antanta ne bude kajala, ali kad joj bude već
kasno !
Prvo književno djelo. svea
Ali popovi se podvrgavaju svakoj vladavini,
oni su nenarodni ljudi! Dobro, ako je narod
nenarodan, ako su i svi vogje, političari, novi-
nari i ostali mrtvi i živući u državi S.H.S. nena-
rodni ljudi, onda su i popovi nenarodni ljudi.
Ali dok se je većina naših političara otimala oko
vladinih jasala, svećenstvo je u prvom redu no-
silo.narodni barjak. Popovi su niknuli iz na-
roda, za narod su se posvetili, u narodu su
živjeli i s narodom dijelili zlo i dobro i za nje-.
govu slobodu i ujedinjenje uvijek su radili i
narodnu svijest budili; većina njih bili su uvijek
u opoziciji proti vladi. Za svibanjsku deklaraciju
skoro svi listom su se u ime svoje i naroda
izjavili; a na poziv »N. V.« S.H.S. iz Zagreba
s narodom su ustali za slobodu i uj:dinjenje
S.H.S.; i u oslobogjenoj i ujedinjenoj domovini
podvrgavaju se i stavljaju u službu svom na-
rodnom Vladaru i svojoj narodnoj vladi, a svaki
stališ ima iznimaka, pa treba žigosali te iznimke
po imenu, a ne čitav stališ onako općenito.
Ali popovi ne trpe, da se narod vara i zato
su popovi nenarodni ljudi, dok oni, koji su na
vladi bili i u stranci vladinovaca, te za vladu i
uz vladu glasovali, to su narodni (?) ljudi, ti su
i danas na vladi i takvi dobivaju mjesta i službe.
To će nam potvrditi i Dr. S. Buć.