Broj 21.

EGER O a io

m. RIO I ia

Dubrovnik 19. svibnja 1920.

Narodna Svi

God. II.

 

 

Cijena je listu sa dđonaš: anjem u kuću ill poštom za mjesec

a K7
Plativo i u o u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare.

 

Narode na oprez!

Odlučni se juriš sprema na tebe!
Gospoda te doktori i advokati ponovno
žele upregnuti u svoj jara Javno go-
vore, da će se skorih dana razići po na-
šoj okolici, da će naoštriti svoje doktor-
ske jezike, da te predobiju za sebe. Ne će
birati srestva, ne će birati riječi, da te
zavedu. Govoriti će ti: mi smo tvoji pri-
jatelji, mi smo proroci tvoje ljepše bu-
dućnosti, mi smo tvoji prosvjetitelji, mi
smo tvoji usrećitelji. Koliko su istinite te
bučne fraze, to ti najbolje iz iskustva znaš.

Na rode, ti si već organizovan u svojoj
Pučkoj Stranci, koja hrvatski s tobom
osjeća, a da zato ne mrzi ostala dva ple-
mena Jugoslavije, već nastoji da jugosla-
vensku solidarnost u tvoje srce unese.
Ti si organizovan u Pučkoj Stranci, koja
stoji na braniku tvoje djedovske vjere,
koja ne će dozvoliti, da se ma bilo u
čemu vrijegja tvoje vjersko osvjedočenje.
Ti si organizovan u Pučkoj Stranci, koja
se jedina bori za tvoja seljačka prava, a -
u kojoj borbi nikada sustat ne će, uspr-
kos kleveta stalne gospode. A što su go-
spoda demokrati učinili od Jugoslavije,
učinili bi i od tebe — upropastili do kraja.
Ta gospoda demokrati znadu, da su se
omrazili. kod naroda kao demokrati, pak
ih ne spasiše ni obnovaši. Sada vuka
obukoše u ovčiju kožu, proglasiše se
oizvanstranačkom strankom“. Ali demo-
krati i pod cimerom  ,,izvanstranačke
stranke“ ostaju oni isti stari demokrati,
jer vuk dlaku mijenja, ćudi pak nikada!

Demokratska, kapitalistička, banko-
kratska, izvozničarska, gospodska, bezboj-
na, protustranačka  krparija, to je ta
»vanstranačka stranka“, koja ne može i
ne će zaštititi interese širokih slojeva se-
ljačkih i radničkih, s toga seljak i radnik
s nepovjerenjem mora da gleda tu novu
demokratsku manovru.

Seljaci i radnici na oprez !

 

,Vanstranačko Udruženje“ !

Po kroničarskoj dužnosti u prošlom smo
broju donijeli kratku vijest o osnutku vanstra-
načke siranke i obećali, da ćemo se na iu po-
javu i posebno osvrnuti. Prošli »Rad« prikazao
je, u čemu sastoji taj novi politički pothvat, pak
i ako je tu utopljena ideja u more riječi, da je
upravo teško doznati pravu svrhu i načela :te
nove akcije, opet ćemo nastojati, da mirno i do-
stojanstveno nabacimo nekoliko svojih refleksija.

Najprije istini na čast moramo ispraviti, da
ovo nije nikakova »nova stranka«, već samo
vanstranačko udruženje, 'a zapravo je to stara
demokratska stranka ili bolje, kako to mjesni
»Narod« dokazuje, samo jedna metamorfoza de-
mokrata, nova etiketa na starom: buretu. — Tom
novom udruženju pristupili su svi intelektualci

i POMO
i Q

€ Š >

 

+ stranačko |

Izlazi. svake srijede
Pojedini broj 2 Kr.

i sva omladina listom, a preći će se kako
javlja »Rad«, taj poluslužbeni organ tog novog
udruženja — i na uriićiji žena. Pošto pak
svaki pristaša ovog novog političkog udruženja
odriče se eo ipso svoje dosadanje stranke, po
tom slijedi neminovni zaključak, da je demo-
kratska stranka potpunoma bankrotirala i da u
Dubrovniku nema više niti jednog svog pristaše.

Ovaj proces čišćenja i istupanja iz demo-
kratske stranke nije ništa nova, jer nijedna stran-
ka nema toliko nezadovoljnika u svom krilu kao
demokratska. Lošom svojom upravom, kad je
priuzela državno kormilo, iskopala je sama sebi
grob, osim što je i državu dovukla na rub pro-

 
   
 

pasti. Narod je kod zadnjih: općinskih izbora u
Banovini odglasao smrt demokratskoj ži te
je čudo, kako su demokrati kod tih izb: zlo
prošli i ako su imali u svojim rukama. av dr-
žavni aparat i svuda bili ponamjestili svoje
komisare.

Demokratski samodržac Pribičević mislio je,
da će spasiti svoj položaj i prestiž stranke pak-
tom s komunistima, ali ovog nenaravnog kom-
promisa mnogi demokrate ne mogoše da pod-
nesu, jer kako da liberalna buržoazija bude za-
jedno sa radnim proletarijatou1, pak odatle ra-
stade još veća trzavica u onako već rasklimanim

redovima demokrata.
*_Nego da se_v a naše_»Jugosl,

ruže oja mu je zapravo s\ #:.

kakova ga A ičeta ie, u radu, koji je njegov

politički i kulturni program, o svemu tom jav-

nost nije dovoljno upućena. Službenog saopće-

nja nema, a »Rad« inače tako pun riječi, o tom

jasno ne govori.

»Rad« ne će da bude zli prorok, ali pobi-
jajući razne prigovore i ogragjujući se sa svih
strana, ipak kaže, da ne vjeruje u dug život, mi
u veće uspjehe sivih i bezbojnih polit. organi-
zacija, pak bi dosljedno i ovo udruženje iiorao
smatrati mrtvorogjenim, da ga ne spasavaju pri-
like, u kojima je nastalo.

Na to ćemo primjetiti, da stranke, koje
nemaju jakog kulturnog i socijalnog uporišta,
nijesu kadre ni podesne, da riješavaju teška pi-
tanja, koja drmaju svijetom. Efemerni programi
mogu ih za neko vrijeme držati na površini, jer
pritisak svjetskih dogagjaja sili ih, da se prihvate
stalnog političkog i kulturnog pravca ili da vr-
ludaju amo-tamo, dok ma koncu vrat sebi ne
slome. I na našem političkom obzorju razne
stranke kolebaju, a politika se megjutim konso-
lidira. Dolazi boj načela, a ne iraza. A pitanje
je sada, kako će to novo udruženje u političku
i kulturnu arenu? i kakovo će se prikazati na
ušo pozornici.

»Rađ« nađalje navješta, da će »Jugosl. van-
stranačko udruženje« započeti i sa organizacijom
bliže i dalje dubrovačke okolice i u tu je svrhu
otvorio onako jaku bubnjarsku vatru na Konavle,
e bi čoek mislio, da je sve sa zemljom porazio.
Dužnost nam je po tom, da upozorimo 'svoje

pristaše, da se ne dadu zavesti ni lijepim ira-.

zama ni bombastičnim prikazivanjima, već da se
drže svoje Pučke Stranke, koja ima svoj bistro
i jasno izragjen program, koja se u svemu drži
stalnih i nepokolebivih načela istine i pravice,
koja je svoj program prokušala u vatri najjače
kušnje i ponosno razvila barjak za seljačka prava.
Razni doturi, advokati i drugi intelektualci sad
bi rado megju narod pokriveni najljepšim narod-
nim plaštem, e da poslije gazde i gospari budu

| jašili na legjima našeg seljaka. Ali bilo pak pro-

i i š

 

 
  

Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. —  Od-
govorni urednik N. Fantela. Vlas o Odbora Narodne
Svijesti. — Tisak Dubrovačke Hrvaiske Tiskare. — Ruko-
pisi se ne vraćaju, iL Bi i

šlo; stara vremena u tom pogledu teško da se
povrate, jer je i naš seljak otvorio oči, pak znađe
razlikovati prijatelja od , prijatelja“.

Dubrovačkoj ,sipi“.

Ako možeš — preskoči; ako znaš —
ali ako moraš — kidaj, krši, satari.
Rad“ br. 7.

obigji

Zadnji broj »Rada« opet se razglagoljao i
izbrtljio protiv mas toliko bljuvotina, koje ni pas
maslom ne bi polokao. Najbolje bi bilo držati
se' ovdje onog načela: »a parola lorda, orecchia
sorda« — jer šteta je gubiti s ovakovim šeprt-
ijam papir, vrijeme i inteligenciju. Ali budući da
frazerski matador zadnjim indijanskim pisanjem

oće po što po to da svoje čitatelje pita bljuta-
m prismocima svoje kužne obnovaške kuhinje,
i naš neupućeni pošteni puk hoće da zavede la-
žnim izvrtanjem bjelodanih činjenica, prisiljeni
smo, i ako zlorado, da ga opet raskrinkamo.

Znali smo, kako već u početku naglasismo,
da će ovaj importirani parasit sa svojim prvim
nastupom ustali protiv nas radi našeg otvorenog
kulturnog i političkog programa, ali još više on-
da, kad bude narod progledao i jedinstvenom
organizacijom istupio ma obranu svojih seljačkih
prava od navala njegovih tobože »prijatelja«. 1
ne prevarismo se. Od prvog epohalnog časa nje-

: Seova »nezavisno-obnovaškog« «islupa: u; javnost
sa svim sotonskim makinacijama propale i per-
fidne duše neprestano ruje, da unese neslogu i
mržnju u naše mirne krajeve i da podvoji naš
svijesni okolišni narod, koji je svoju poštenu žu-
ljavu i patničku ruku pružio ostaloj seljačkoj bra-
ći diljem otadžbine. Ali dosad mu se izjalovio
posao, a i unaprijed će, ako Bog da, jer naš je
puk sit gospodskog laskanja i vidi, gdje je vje-
ra, a gdje nevjera.

Što je komu u srcu, to mu je i na jeziku
— stara je riječ, zato »Rad« piše: »Oni (t.j. mi
— »klerikalci«) će vas (t. j. urednika »Rada«)
iz zasjede ubiti ili tajno otrovati, jer oni ne
biraju sredstva...“ — Ljudi, smijte se! Posli-
je onakvog prostačko-uličarskog napadaja u Du-
brovniku na seljačkog zastupnika Pučke Stranke,
imati obraza ovakova što nama podvaliti! Ali
ne, nije čuda, kad smo mi »otrovali mudrog So-
krata (?!); spalili žive Savonarolu, Gjordana Bru-
ria, Jana Husa; mučili Djevicu Orleansku; vje-
šali, mrcvarili, potamanili na milijone ljudi...«
it. d. it d. — mije čuda — velju — da ne bi
mogli masakrirati jedan ovakav sitni mediokritet
— »bućeglavog« zelembaća — urednika »Rađa«!«

Ali »Rad« se napokon sabrao i sjetio da —
»odgovori« ! A što mislite kako? — Laž je laž;
istina je istina i — dolje kapu! Jer je n. pr.
njegov urednik dr. Izvrtalo bio u Americi, kad se
iormiralo Nar. Predstavništvo, nije se zato radi-
lo, da na mjesto g. Banića, dogje on glavom u
Nar. Predstavništvo ! 'Logičari, sakrijte se! Ii n.
pr. ovo: u Dubrovniku i vrapci na krovu više
znadu, tko je inscenirao napadaj na g. Banića,

* a »Rad« hoće, da je taj isti Banić u Beogradu
izjavio, »da su | tu demonstraciju organizovali tri
Kotorana i nekoliko dubrovačkih omladinaca, a
dr. Leontić nije u tomu učestvovao niti s tim i-
mao ikakva posla« (mi pocr. Alaj je zaborav-
ljiv, pa se ne sjeća ni onoga što je malo dana
prije pisao u »Radu«. Op. sl.) A bi ste li bili
tako dobri dr. Izvrtalo, i mogli nam kazati: gdje
u Beogradu, komu i kad je to g. Banić izjavio? .

Da je »Rad« branio komunizam i komuni-
ste — dokazano mu je već i u mjesnom >Na-

 

 

 

 

 

suita