Broj 21. EGER O a io m. RIO I ia Dubrovnik 19. svibnja 1920. Narodna Svi God. II. Cijena je listu sa dđonaš: anjem u kuću ill poštom za mjesec a K7 Plativo i u o u Dubrovniku Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. Narode na oprez! Odlučni se juriš sprema na tebe! Gospoda te doktori i advokati ponovno žele upregnuti u svoj jara Javno go- vore, da će se skorih dana razići po na- šoj okolici, da će naoštriti svoje doktor- ske jezike, da te predobiju za sebe. Ne će birati srestva, ne će birati riječi, da te zavedu. Govoriti će ti: mi smo tvoji pri- jatelji, mi smo proroci tvoje ljepše bu- dućnosti, mi smo tvoji prosvjetitelji, mi smo tvoji usrećitelji. Koliko su istinite te bučne fraze, to ti najbolje iz iskustva znaš. Na rode, ti si već organizovan u svojoj Pučkoj Stranci, koja hrvatski s tobom osjeća, a da zato ne mrzi ostala dva ple- mena Jugoslavije, već nastoji da jugosla- vensku solidarnost u tvoje srce unese. Ti si organizovan u Pučkoj Stranci, koja stoji na braniku tvoje djedovske vjere, koja ne će dozvoliti, da se ma bilo u čemu vrijegja tvoje vjersko osvjedočenje. Ti si organizovan u Pučkoj Stranci, koja se jedina bori za tvoja seljačka prava, a - u kojoj borbi nikada sustat ne će, uspr- kos kleveta stalne gospode. A što su go- spoda demokrati učinili od Jugoslavije, učinili bi i od tebe — upropastili do kraja. Ta gospoda demokrati znadu, da su se omrazili. kod naroda kao demokrati, pak ih ne spasiše ni obnovaši. Sada vuka obukoše u ovčiju kožu, proglasiše se oizvanstranačkom strankom“. Ali demo- krati i pod cimerom ,,izvanstranačke stranke“ ostaju oni isti stari demokrati, jer vuk dlaku mijenja, ćudi pak nikada! Demokratska, kapitalistička, banko- kratska, izvozničarska, gospodska, bezboj- na, protustranačka krparija, to je ta »vanstranačka stranka“, koja ne može i ne će zaštititi interese širokih slojeva se- ljačkih i radničkih, s toga seljak i radnik s nepovjerenjem mora da gleda tu novu demokratsku manovru. Seljaci i radnici na oprez ! ,Vanstranačko Udruženje“ ! Po kroničarskoj dužnosti u prošlom smo broju donijeli kratku vijest o osnutku vanstra- načke siranke i obećali, da ćemo se na iu po- javu i posebno osvrnuti. Prošli »Rad« prikazao je, u čemu sastoji taj novi politički pothvat, pak i ako je tu utopljena ideja u more riječi, da je upravo teško doznati pravu svrhu i načela :te nove akcije, opet ćemo nastojati, da mirno i do- stojanstveno nabacimo nekoliko svojih refleksija. Najprije istini na čast moramo ispraviti, da ovo nije nikakova »nova stranka«, već samo vanstranačko udruženje, 'a zapravo je to stara demokratska stranka ili bolje, kako to mjesni »Narod« dokazuje, samo jedna metamorfoza de- mokrata, nova etiketa na starom: buretu. — Tom novom udruženju pristupili su svi intelektualci i POMO i Q € Š > + stranačko | Izlazi. svake srijede Pojedini broj 2 Kr. i sva omladina listom, a preći će se kako javlja »Rad«, taj poluslužbeni organ tog novog udruženja — i na uriićiji žena. Pošto pak svaki pristaša ovog novog političkog udruženja odriče se eo ipso svoje dosadanje stranke, po tom slijedi neminovni zaključak, da je demo- kratska stranka potpunoma bankrotirala i da u Dubrovniku nema više niti jednog svog pristaše. Ovaj proces čišćenja i istupanja iz demo- kratske stranke nije ništa nova, jer nijedna stran- ka nema toliko nezadovoljnika u svom krilu kao demokratska. Lošom svojom upravom, kad je priuzela državno kormilo, iskopala je sama sebi grob, osim što je i državu dovukla na rub pro- pasti. Narod je kod zadnjih: općinskih izbora u Banovini odglasao smrt demokratskoj ži te je čudo, kako su demokrati kod tih izb: zlo prošli i ako su imali u svojim rukama. av dr- žavni aparat i svuda bili ponamjestili svoje komisare. Demokratski samodržac Pribičević mislio je, da će spasiti svoj položaj i prestiž stranke pak- tom s komunistima, ali ovog nenaravnog kom- promisa mnogi demokrate ne mogoše da pod- nesu, jer kako da liberalna buržoazija bude za- jedno sa radnim proletarijatou1, pak odatle ra- stade još veća trzavica u onako već rasklimanim redovima demokrata. *_Nego da se_v a naše_»Jugosl, ruže oja mu je zapravo s\ #:. kakova ga A ičeta ie, u radu, koji je njegov politički i kulturni program, o svemu tom jav- nost nije dovoljno upućena. Službenog saopće- nja nema, a »Rad« inače tako pun riječi, o tom jasno ne govori. »Rad« ne će da bude zli prorok, ali pobi- jajući razne prigovore i ogragjujući se sa svih strana, ipak kaže, da ne vjeruje u dug život, mi u veće uspjehe sivih i bezbojnih polit. organi- zacija, pak bi dosljedno i ovo udruženje iiorao smatrati mrtvorogjenim, da ga ne spasavaju pri- like, u kojima je nastalo. Na to ćemo primjetiti, da stranke, koje nemaju jakog kulturnog i socijalnog uporišta, nijesu kadre ni podesne, da riješavaju teška pi- tanja, koja drmaju svijetom. Efemerni programi mogu ih za neko vrijeme držati na površini, jer pritisak svjetskih dogagjaja sili ih, da se prihvate stalnog političkog i kulturnog pravca ili da vr- ludaju amo-tamo, dok ma koncu vrat sebi ne slome. I na našem političkom obzorju razne stranke kolebaju, a politika se megjutim konso- lidira. Dolazi boj načela, a ne iraza. A pitanje je sada, kako će to novo udruženje u političku i kulturnu arenu? i kakovo će se prikazati na ušo pozornici. »Rađ« nađalje navješta, da će »Jugosl. van- stranačko udruženje« započeti i sa organizacijom bliže i dalje dubrovačke okolice i u tu je svrhu otvorio onako jaku bubnjarsku vatru na Konavle, e bi čoek mislio, da je sve sa zemljom porazio. Dužnost nam je po tom, da upozorimo 'svoje pristaše, da se ne dadu zavesti ni lijepim ira-. zama ni bombastičnim prikazivanjima, već da se drže svoje Pučke Stranke, koja ima svoj bistro i jasno izragjen program, koja se u svemu drži stalnih i nepokolebivih načela istine i pravice, koja je svoj program prokušala u vatri najjače kušnje i ponosno razvila barjak za seljačka prava. Razni doturi, advokati i drugi intelektualci sad bi rado megju narod pokriveni najljepšim narod- nim plaštem, e da poslije gazde i gospari budu | jašili na legjima našeg seljaka. Ali bilo pak pro- i i š Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Od- govorni urednik N. Fantela. Vlas o Odbora Narodne Svijesti. — Tisak Dubrovačke Hrvaiske Tiskare. — Ruko- pisi se ne vraćaju, iL Bi i šlo; stara vremena u tom pogledu teško da se povrate, jer je i naš seljak otvorio oči, pak znađe razlikovati prijatelja od , prijatelja“. Dubrovačkoj ,sipi“. Ako možeš — preskoči; ako znaš — ali ako moraš — kidaj, krši, satari. Rad“ br. 7. obigji Zadnji broj »Rada« opet se razglagoljao i izbrtljio protiv mas toliko bljuvotina, koje ni pas maslom ne bi polokao. Najbolje bi bilo držati se' ovdje onog načela: »a parola lorda, orecchia sorda« — jer šteta je gubiti s ovakovim šeprt- ijam papir, vrijeme i inteligenciju. Ali budući da frazerski matador zadnjim indijanskim pisanjem oće po što po to da svoje čitatelje pita bljuta- m prismocima svoje kužne obnovaške kuhinje, i naš neupućeni pošteni puk hoće da zavede la- žnim izvrtanjem bjelodanih činjenica, prisiljeni smo, i ako zlorado, da ga opet raskrinkamo. Znali smo, kako već u početku naglasismo, da će ovaj importirani parasit sa svojim prvim nastupom ustali protiv nas radi našeg otvorenog kulturnog i političkog programa, ali još više on- da, kad bude narod progledao i jedinstvenom organizacijom istupio ma obranu svojih seljačkih prava od navala njegovih tobože »prijatelja«. 1 ne prevarismo se. Od prvog epohalnog časa nje- : Seova »nezavisno-obnovaškog« «islupa: u; javnost sa svim sotonskim makinacijama propale i per- fidne duše neprestano ruje, da unese neslogu i mržnju u naše mirne krajeve i da podvoji naš svijesni okolišni narod, koji je svoju poštenu žu- ljavu i patničku ruku pružio ostaloj seljačkoj bra- ći diljem otadžbine. Ali dosad mu se izjalovio posao, a i unaprijed će, ako Bog da, jer naš je puk sit gospodskog laskanja i vidi, gdje je vje- ra, a gdje nevjera. Što je komu u srcu, to mu je i na jeziku — stara je riječ, zato »Rad« piše: »Oni (t.j. mi — »klerikalci«) će vas (t. j. urednika »Rada«) iz zasjede ubiti ili tajno otrovati, jer oni ne biraju sredstva...“ — Ljudi, smijte se! Posli- je onakvog prostačko-uličarskog napadaja u Du- brovniku na seljačkog zastupnika Pučke Stranke, imati obraza ovakova što nama podvaliti! Ali ne, nije čuda, kad smo mi »otrovali mudrog So- krata (?!); spalili žive Savonarolu, Gjordana Bru- ria, Jana Husa; mučili Djevicu Orleansku; vje- šali, mrcvarili, potamanili na milijone ljudi...« it. d. it d. — mije čuda — velju — da ne bi mogli masakrirati jedan ovakav sitni mediokritet — »bućeglavog« zelembaća — urednika »Rađa«!« Ali »Rad« se napokon sabrao i sjetio da — »odgovori« ! A što mislite kako? — Laž je laž; istina je istina i — dolje kapu! Jer je n. pr. njegov urednik dr. Izvrtalo bio u Americi, kad se iormiralo Nar. Predstavništvo, nije se zato radi- lo, da na mjesto g. Banića, dogje on glavom u Nar. Predstavništvo ! 'Logičari, sakrijte se! Ii n. pr. ovo: u Dubrovniku i vrapci na krovu više znadu, tko je inscenirao napadaj na g. Banića, * a »Rad« hoće, da je taj isti Banić u Beogradu izjavio, »da su | tu demonstraciju organizovali tri Kotorana i nekoliko dubrovačkih omladinaca, a dr. Leontić nije u tomu učestvovao niti s tim i- mao ikakva posla« (mi pocr. Alaj je zaborav- ljiv, pa se ne sjeća ni onoga što je malo dana prije pisao u »Radu«. Op. sl.) A bi ste li bili tako dobri dr. Izvrtalo, i mogli nam kazati: gdje u Beogradu, komu i kad je to g. Banić izjavio? . Da je »Rad« branio komunizam i komuni- ste — dokazano mu je već i u mjesnom >Na- suita