w Broj 28. 4 Dubrovnik 2. lipnja 1920. : God. I. [ X & e i na Cijena je listu sa donašanjem u kuću ill poštom za mjesec dana K 7. s Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku, + — Od- Izlazi svake srijede: govorni urednik N. Fantela. Vlasništvo Odbera Narodne | Plativo i utuživo u Dubrovniku - Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat, Tiskare. p ) ivo v. ili v . U Rješenju socijalnog pileni Socijalno pitanje postoji. Ko to nevigja sli- jepac je pored zdravih očiju. Milijuni danas živu bez ikakvih prava opterećeni samo teškim duž- nostima. Dočim malen je broj onih, koji uživaju, rekao bih, sva prava a nemaju na sebi skoro nikakvih dužnosti. Ali ko uživa prava mora imati i dužnosti, a ko je opterećen dužnostima pra- vednost traži, da ima i prava. Jadan radnik, se- ljak, težak, radi, muči se kao životinja. On je ipak čovjek, kao čovjek ima pravo: na pristojan Život, zdravu hranu, stan, pristojno odijevanje, na dovoljan počinak, odmor, pristojne zabave, izobrazbu svog uma, oplemenjenje srca itd. Uživa li sva ta prava? Odgovor je žalostan: ne uživa ili ako ih vživa, uživa ih u veoma malenoj mjeri. Danas se znade samo za vlastita prava, a duž- uosti se niječu. Prava i dužnosti su nešto ću- doredna; složu li se dobro nastaje pravednost, koje baš danas najviše treba svijetu. Hoće mo li dakle, da se socijalno pitanje sretno riješi, hoće mo li, da se čovječanstvo postavi na pravi te- melj treba, da se provede . ćudoredna obnova društva, Što koristi držati vatrene govore proti ma- _monizmu, ropskom položaju radnika, proti, ne- = pravednom društvenom poretku, ako duša poje- dinaca nije očišćena, volja jaka, slobodna? Od- kud meni moć da se oslobodim svoje sebičnosti, da se pokorim zakonu i radim za druge? Bez savjesti, jake volje, sebičnost će biti jaka, sila zakona slaba. Treba prije stvoriti čovjeka, onda nadati se njegovom plemenitom radu. Državni zakoni me će nikad dovoljno zaštititi nižih slo- jeva, slabih individua; prevara, ugnjetavanja, kragje, razbojstva, ne mogu potpuno spriječiti. Dapače većina zločina ostaje javnosii nepoznata. Sjetimo se kolikoj smo se olakšici nadali zako- konom o porezu na ratne bogataše. Porezna ko- misija u nekim mjestima već je na kraju svojim poslom. Pak što smo dočekali? Ćini se, da je sve to na vrbi svirala, jer se me gleda na pravdu i savjest. Bojati se je, da će se isto dogoditi i sa agrarnom reformom, barem mas na to prošlost napućuje. Mnogima je agrarna reforma prosti: cimer za uspješno korteširanje. Bez pokornosti, zamozataje, nesebičnosti i ljubavi, svi zakoni koji štite potlačene, biti će uzaliidni kako je to često isticao neumrli Lav XIII. Obnova unutrašnjosti pojedinaca provesti će obnovu društva. Jer' je ćudoredni preporod po- čelo svakog napretka. Bgoizam, pohlepa za ze- maljskim dobrima, dva su majveća neprijatelja društvenog poretka. Njih će nestati samo tada, kad svijet shvati kršćanska načela, kako lijepo kaže protestant Roscher, kad budu ljudi držali bogatstvo samo kao darak božji podijeljen im na službu, siromaštvo da nije nikakvo zlo ni sra- mota, da je zemaljski život samo priprava za vječnost. Tad će imovinska dobra izgubiti svoju moć, novcu će potamniti njegov sjaj. ,Isus Ras- peti“ veli Fr. W, Foerster ,to je jedino riješenje socijalnog pitanja“. , Tražite prije kraljevstvo bo- žje, pak će vam se sve ostalo dati“. ,Kad se to pri- hvati nestati će klasne borbe, ljubav će nadvia- dati sebičnost, jedinstvo i sloga skršiti će samo- volju. U tom smislu kršćanstvo je najveća soci- jalna stvarajuća moć. A odkud njemu tolika snaga? Jer svaki kršćanin znade, da su pravda i, ljubav božje zapovjedi, da je to zakon Pojedini broj 2 Kr. božji, koji svakoga veže, za koga je svak odgovaran za svu vječnost, pred vječnim Bogom. Kako su silne te ideje; kako li moraju po- tresti ljudskim srcem ! Što li su u omjeru s kr- šćanskim načelima o ćudoregju moderni nazori? Moderni nazori taje Boga, vječnost, slobodnu volju. A nema li Boga, nije li duša besmrtna, a čovječja volja slobodna, što će biti pravda i lju- bav, šlo odgovornost ? Samo još sila može vla- dati. Njihovo naravno poštenje, korist društva, kategorični imperativ, sve su to puke opsjene bez ikakve nutarnje moći. Nek se pokuša urediti vanjske socijalne od- nošaje pomoću samih zakona, ali bez ćudorednih načela, mi možemo unaprijed kazati, da ne će od toga društvo imati nikakve koristi, jer izvanjski pravni red ne će naći odziva u srcima. Sila je hladna, te sili samo na ropsko djelo; samo iz srca i iz ćudorednih načela izvire toplina, koja , grije, veselje, koje sve zaslagjuje, a samo kr- šćanstvo daje nam ljubav, koja sve oživljava. Uredite kako hoćete izvanjske socijalne odno- šaje. .Ustanovite zakonom odnose megju držav- ljanima, megju gospodarima i slugama, megju poslodavcima i radnicima, što daje svak državi i država svakomu, i to uredite zakonom sve kako mislite, da je najbolje, ipak će vam pored sve te izvanjske pravice a bez ljubavi biti život pust i prazan. Radnik će vršiti mehanično ono što apsolutno mora, bez zanimanja, bez veselja, bez svakog osjećaja za gospodara i njegovo gospo- darstvo. A gospodar će opet dati tek onoliko koliko po zakonu mora, a ne će se brinuti za radnika i njegovu obitelj. Što je briga radnika ako se gospodaru što dogodi, ako ga stigne ka- kva nesreća? Isto tako što je briga gospodara kako živi radnik, da li vlada u njegovoj kući bljeda i bolest ili sreća? Kako li bi drukčije bilo kad bi vladala lju- | bav! Kad bi gospodar osjećao odanost radnika, U kad bi znao, da i srca radnika kucaju za nj, kako bi vraćao ljubav za ljubav, brinuo se da bude zaista radnicima i njihovim obiteljima, do- bro, brinuo bi se za potrebno obrazovanje nji- hove djece, osjegurao obiteljima opskrbu u vri- jeme nevolje ! A radnik bi sa svoje strane veselo i savjesno radio kad bi opazio da gospodar ima srca za nj i za njegevu obitelj. Ta čovječje je srce otvoreno ljubavi, pa za ljubav rado vraća zahvalnost.; Da, danas više nego igda treba pravednosti ali i ljubavi. Pravednost je prva, a uz vanjsku pravdu mora biti osjećaj pravednosti u srcima, kojima je pravda nešto sveta i uzvišena. Osjećaj pravednosti mora ogrijavati ljubav, jer u mnogo- čem kamo ne dopire pravda, dopire ljubav; u mnogom ne može pomoći pravda, a može po- moći ljubav, Ali pravde i ljubavi bez religije "nema, kako već spomenusmo. Tako vidimo, da je sociolegija divna obrana kršćanstva ; bez njega temelji države klimavi su i ništetni. To ivrde po- najbolji socijolozi, pedagozi i državnici; Usenič-, . nik, Foerster, Roscher, Laveleye, Waschington, Lord Georg i ministri predsjednici Engleške. Samo niske glave u svom uskom pogledu ne vide potrebe kršćanske religije u društvu i na- padaju je. Ali zasnujte državu bez vjere i morala, pa čete od društva ljudi stvoriti hordu dušman- skih zvijeri. : M s a : # Svijesti. — Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — :Ruko- pisi se ne vraćaju, : K ,otcijepljenju“ Rijeke od. senjske biskupije. i Da se u ojagjena jugoslovenska srca izlije ponovno kap čemera — še teško. Da ranjavo narodno tijelo ma neozlijegjenoj svojoj strani bude izranjeno — to je bolno. Ali da se iz jed- nog još dobro ne osvijetljenog fakta o tobože konačnom otcijepljenju Rijeke od senjske bisku- pije ušićari kapital u svoje prozirne strančarske ciljeve i pozivlje narod na otpad od kat. crkve — graniči s vrhuncem moralnog truleža. A to su učinili prošlih dana naši »napredni« liberalci, ti inače »dobri vijernici«, pa naravno, da nije smio izostati ni dubrovački mudrijaš — dr. Izvr- talo. U iome čini iznimku rijetko koji uaš list, dok naprotiv beogradska se štampa uopće ovom prigodom nije tako naglo istrčala, nego uistinu dosta korektno ponijela. : Nu da vidimo, što je na stvari. Prema izvještaju kot. predstojnika na Su- šaku, poslanom na ministarstvo nutarnjih djela, razabire se, da je na Rijeku stigao apeštolski delegat C. Constantini i pozvao k sebi riječko svećenstvo, da mu iskaže ERU et ho- uorem«. Is ovog izvještaja te iz drugih već prije, rasturenih glasina, naši »rodoljubni i istinoljubni« liberalci odmah su rastelalili urbi et orbi, da je papa dejiniživno i formalno otcijepio Rijeku od senjske biskupije, pod čiju je jurisdikciju dosad potpadala. Mi smo dobro shvaiili iu tamnu ra- botu, zato joj sa svoje strane nijesmo davali važnosti, pa još se ni danas ne možemo uvje- riti, da je i polovicu istinito od onoga, što se čuje. Ali kad bi stvar bila potpuno istinita o već provedenom i kanačnom otcijepljenju Rijeke, mi bi smo prvi najenergičnije ustali protiv povređe svojih najsvetijih prava, pa makar ta povreda bila uperena sa strane rimskog pape u Jednom \ovakovom netaktičnom postupku. Ali prema ono- me, što se dosad zna, to nije još istinito. Sv. Stolica javila je senjsko-modruškom biskupu dru. J. Marušiću, da je za grad Rijeku imenovan privremeno ap. delegatom C. Constan- tini s razloga, što povodom mesretnih komuni- kacijonih prilika nije moguć izmegju senjskoga biskupa i svećenstva grada Rijeke saobraćaj, koji je potrebit za uspješnu duhovnu pashu«. Eto to je taj od dra. Izvrtala triumfalnom. opojnošću objelodanjen »vatikanski blagoslov Jugoslaviji«, po kojem je u njegovoj »obnovaškoj« imaginaciji Rijeka »de facto« propala! Ko zna, kako je riječki pobenavljeni »eroe« — D' Annunzio, ometavao, dapače formalno pri- ječio senjskoga biskupa u vršenju njegovih pa- stirskih dužnosti i odnošaju s Rijekom, razumjet će dobro korak sv. Stolice. No stavimo, da je Rijeka poipuno i ko- načno otcijepljena od majke otadžbine u crkve- nom pogledu, taj bi dogagjaj bili pospješili zna- te ko? Liberalni demokratsko-socijalistički *pa- triote«, koji onako danas viču protiv cr&venog otcijepljenja Rijeke, a — čujte! — sami su po- godovali njeno političko otcijepljenje, jer su se, dok bijahu na vladi, bili odrekli našeg suvereni- teta nad Rijekom; a io je puno pogoršalo naš, položaj. Jer izgubimo li Rijeku politički, izgu- ++ , bismo je i crkveno! To je neizbježivo ! st Katolička javnost pokazala je i ovom pri-. godom, da joj nije do huškanja, nego do ozbilj- nog rada. Za svaku sigurnost odaslani su od- mah s kat. strane prvi protesti, a jugoslavenski kat. episkopat i kat. ak, društvo »Domagoj“ na