Broj 24. ; Dubrovnik. $. lipnja 1 1920; God. Ii. Cijena je listu sa donišiniča u kuću ill a za mjesec Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom /cijeniku. — Od- dana K 7. Plativo i utuživo u Dubrovniku Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. Sloboda i vlast. Dva su to pojma, koji se mnogima čine neudruživa. Prvi je svima na ustima i u srcu, drugi mnogima do skrajnosti mrzak i oduran. Ipak ma njima počiva društvo i država. Bez slo- bode ljudsko društvo bilo bi tabor robova, tor mijemih životinja. Bez vlasti vladala bi opća bez- glavost, anarhija, boj sviju proti svima. Oboje sama marav traži. Čovjeku kao razumnom biću pripada nje- gova osobita odlika — sloboda. Čovjek kao osoba slobodan je, da radi šio oće kad hoće;i kako hoće; da stoji, da se k: €će kud hoće; da izabire po volji stalež, zva- nje — da bude težak, trgovac, liječnik, svećenik it.d.; slobodan je da se duševno razvija; slobo- dan je u ispovijedanju svoje vjere, Gdje njegova sloboda krši naravni zakon ili pravo pojedinaca i cijelog društva, tu joj je kraj, granica, preko koje prijeći ne smije. Čovjek je slobodan da radi što hoće, ipak krasti, otimati, varati, klevetati ne staji jer bi time kršio naravni zakon i prava _ drugoga. | Sloboda ie potrebna. Gdje nema slobode iu je ropstvo, tu zamire svaki osjećaj odgovor- nosti, interesa, tu , asužnjen narod ni nije kadar, da se takmi s_po po- duzetnim i“ slobodnim narodima, u velikoj go- spodarskoj i kulturnoj utakmici, Sloboda daje duhu poleta, srcu veselja, volji snage.. Sloboda riješava i budi sve sile te napredak. \ Čovjek je društveno biće. Društvo se sa- .stoji od ljudi, koji se razlikuju po spolu, ćudi, nadarenosti i sklonostima. Ko će dakle učiniti od tolike raznolikosti jedinstvenost ? Ko će upra- viti te razne sile jednom isiom cilju ? — Vlast. Ko što je duša tijelu, tako vlast je potrebna društvu. Bez duše tijelo je mrtvo, bez vlasti društvo nije društvo, tu nema ni prave slobode, Jer gdie je razuzdana sloboda, tu nastaje bezvlagje, opća nesregjenost, što ubija slobodu, jer su slobodni iek jači, a slabiji su im robovi. Iz anarhije, bez- vlagja — opazili su već stari mudraci — ustaju tirani, nastaje strahovlada pojedinaca. U društvu mora biti vlast, koja čuva slo- bodu, štiti prava sviju, a ne zaboravlja dužnosti. Ali mi vlast ne smije biti bez veza i gra- nica. Jer neomegjašena i razuzdana vlast ubija slobodu. Samovlada — despotizam nije drugo nego obeščašćivanje vlasti. Jedno je od najvećih pitanja : Kako da se dovede u sklad vlast i sloboda? Svijesni možemo kazati: fo pitanje je ri- ješilo i jedino prawo može riješiti kršćanstvo. Kamogod se obazremo u povijesti pogan- skih naroda, posvuda vidimo razdor: tu straho- vlada nekolicine, koja nogama gazi pravice po- dložnika, tamo anarhija, koja razdire društveni poredak i mir, guši socijalna prava i dužnosti u potočima krvi. Odkud ta pojava? Otuda što u poganstvu nije bilo načela, SG bi svelo u Sad vlast i slobodu. Ako je vlast zadobila premoć, izrodila bi se u samovladu i strahovladu, a pretjerana slo- boda izrodila bi se u anarhiju. Kršćanstvo je riješilo taj sukob s načelom — vlast je od Boga. Bog je početnik čovječje naravi i društva. On je dakle! začeinik vlasti, bez koje društvo ne može ĆE opstoji. € može da bude napretka. _ prouzrokuje silni | Izlazi svake srijede Pojedini broj 2 Kr. Što dakle znači: vlast je od Boga? Ako je vlast od Boga, tada je sveta i nepovrediva. Čo- vjek, kao Božji stvor, u savjesti je dužan pošto- vati tu vlast, slušati njene zapovjedi. Bezvlagje, anarhija već nema podioge, ne- zakonita je i kažnjiva. Dalje, ako je vlast od Boga, ona je uregjena, tada nije moguće, da vlast može poricati prava osobnosti, raditi na štetu društva i pojedinaca, koje je Bog stvorio, jer bi sam Bog sebi protuslovio. | opet samo- vlada, strahovlada, despotizam već nema podloge, bezakonit je i kažnjiv. Budući, da je vlast od "Boga, prava je i O a pošto su prava i dužnosti pojedinaca akogjer od Boga, one su prave i svete. | eto O toliko traženog sklada izmegju vlasti i slobode ! . Mutna načela. Moderni bezvjerci neće da prihvate kršćan- skih načela, jer im se čine odveć natražna, ali zato će kod njih biti uvijek u sukobu vlast sa \. slobodom. Jesu li na vladi, ne znadu poštovati slo- bodu pojedinaca. Jesu li podložnici, bune se proti vlasti, ne će da priznadu i dužnosti, koje bi ih teretile. Tako je naša p vlada skidala sa svih isobnesi. snasao Mišinie ak zinoj strasci. Ista vlada znala je često sa bDajunetama ije- rati ljude sa skupština Pučke Stranke, a drugi put bi iste ljude bajunetama gonila na skupštine, koje bi držali razni »demokrati«. Toliki pošteni pristaše Pučke Stranke bili su progonjeni. A za- što ? Samo zato jer nijesu pripadali stranci raz- nih izvozničara i bogatih »proletera«. S pravom je ogorčen narod s toga terora vikao: »Ako je ovo sloboda, molimo vas oslobodite nas ie slo- bode!« Brutalni napadaj na nar. poslanika Ba- nića, što je drugo nego povreda najprimitivnijeg prava osobne slobtče ? Mi se tom postupanju toliko ne čudimo, jer mutna načela ne mogu dovesti do boljeg dje- lovanja. Ali nek se prihvate u kršćanskom smislu četiri temeljne ideje sociologije: osobnost, ću- doregje, te osobito sloboda i vlast, pak će u ljudskom društvu zavladati mit, sreća če e o demokratsko-socijal. jih M ljude spo- su pripnčati njem Poraz klevetničkih podvala. Prošli dnevi iznijeli su konačno na vidjelo jednu činjenicu od dragocjenog značenja. Njom su ljubitelji istine i pravice dobili zadovoljštinu, a klevetnici s kompetentnog foruma u Nar. pred- stavništvu morali su biti poučeni, da je istina nad lažju i pravda sad tiranijom. Radi seo sln- čaju nar. poslanika S. Banića, kojega su, kako je već svakomu poznato, »demoktratske« laži- torbe bili oklevetali, da je tobože bio uvrijedio pok. predsjednika Nar. Predstavništva, Dražu Pavlovića. Radi ove po »demokratskom« receptu rasturene izmišljotine morali smo ovdje u pito- mom dosad Dubrovniku doživjeti one sablažnjive scene od 3. aprila, kad je zavedena i nahuškana mlagjarija izvela poznati nekulturni napadaj na nedužnog i mirnog čovjeka, k tomu nar. posla- nika. Očekivali smo, da će pravi krivci odmah "biti kažnjeni i da će istina biti javno priznata, ali zaman|! Htjela su se dva puna mjeseca, da klevetnici, natjerani u škripac, javno priznadu svoje uečovještvo i to u momentu, kad su po- navljanjem starih kleveta mislili, da će još jed- nom ,opsjenuti prostotu“. 1: | govorni Svijesti. pisi se ne EIA SEO urednik N, Fantela, Vlasništvo Odbera Narodne Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Ruko- Kako javismo u zadnjem broju našega tista, neki dan je poslanik Banić na ime Jug. kluba dao u parlameniu izjavu o. vladinoj deklaraciji. Odmah kako mu je podpresjednik Ribar podijelio riječ, jedan dio ekscelentne ,demokratske“ gos- pode uzvrpolji se i udalji iz dvorane, a njihov trubadur V. Vilder prekine govornika Banića ovom kavalirskom gestom : ,Zar da se i on usu- gjuje da govori? Neka najprije moli, da mu se oprosti, što je uvrijedio bivšeg predsj. pok. D. Pavlovića ! Neka prvo klekne na onom mjestu!“ Budući da radi ogranićenog prostora našeg lista, ne možemo da iznesemo u cijelosti dosto- janstven govor g. Banića, donosimo po steno- . grafskom zapisniku drugi dio govora, kojim on pobija nabačenu mit klevetu. Govor g. Banića. G. Predsjedniče, moliću sada, da mi bude dopušteno osvrnuti se sa dvije riječi na uvredu, koja je prije pala ovdje u Narodnom Predstav- ništvu protiv moje osobe. Ja veoma žalim, da u partijskoj zaslijepljenosti može se doći do ova- kvih osvada. Moja savjest je mirna i pošten čo- vjek.me će mi moći protivno da dokaže. Ja sam duboko štovao, častio, pa i danas se klanjam uspomeni pokojnoga Predsjednika našeg Privre- menog Narodnog Predstavništva, i svijestan sam, da nikada ni privatno. ni ovdje u Skuošlin ni- sam ni ao riječi njega uvrijedio. Prije uskrsnih ferija; pri zaključenju zadnje sjednice, kada se radilo e tome, dokle će biti odložene sjednice i hoće li biti odgogjene ili ne, pokojni Predsjednik je bio mišljenja, makar da je ranije kazao, da će se odgoditi do 17./IV., da je najbolje ne kazati rok iduće sjednice da bude i!jedna i druga strana zadovoljna, pa je kazao, da će. on naknadno sazvati sjednicu. Me- gjutim, jer mo znali radi kommnnikacije hoće- mo li na vrijeme dobiti obaviještenja, ja i drugi dolazili smo k njemu i pitali, kad će biti sjed- nica i en je kazao, da ne će biti prije i7. Mene je taj odgovor zadovoljio, ali sam samo tražio, da to službeno priopći sa predsjedničke stolice. Zato sam inu dovikivao: , Zašto idete na polje, a stvar ne objasnite sa predsjedničke tribine ?“ To mi mogu posvjedočiti sve kolege koji su tada bili prisutni. Ja apelujem na njihovo poštenje i neka se nagje jedan ko će mi protivno da do- kaže | Poslije sjednice ja sam razgovarao o tom pitanju sa pok. Predsjednikom u kuloarima u prisutnosti g. Ministra Kovačevića i g. Hanžeka. G. Predsjednik se ni jednom riječju nije potužio na mene niti u mojim riječima našao Kakve uvrede. Po tom demokratske novine »Pravda« i »Demokratije« donijele su, da sam ja kazao pok. Predsjedniku : »Marš na polje!« Gospodo moja, to je. kleveta, to je infamija, i moj uzgoj n& do- pušta mi, da bi tako što kazao. Ja ne bi dopu- stio ni da meni ko ovdje kaže: »Marš napolje l«, a kamo li da to kažem Predsjedniku Parlamenta. Mjesto ijeranja napolje, ja sam ga sam zaustav- ljao, da ostane u Skupštini, obratno dakle od onoga, što mi se spočitava. K tome moram kon- statovati jednn infamiju, a to je, da sam .sutra- dan, kad je to izišlo u novinama, pošaoj pokoj- nom Predsjedniku žaliti mu se na to. Gospodin Predsjednik mi je na to odgo- vorio : »Ja se vrlo dobro sećam Vaših reči i u vašim rečima ništa nisam našao, što bi me uvre- dilo, i za što bi se ćutio pozvan da reagiram«. I molio me je da radi njega pošaljem ispravak, ! da se ne bi shvatilo da je pala jedna uvreda, na koju on nije reagirao. Ja sam taj ispravak