_ Br. 36. DUBROVNIK 1. rujna 1920. _God. "no Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K E : i NOLE O Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni zlazi svake srijede : E i - Plativo i utuživo u Dubrovniku —— J $ urednik N. Fantfela. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare. IN broj 2 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. 'Prva godišnjica. : Na 4 se ovog mjeseca navršuje godina dana, da | je naš list ugledao svijetlo danje. Ovom prigodom ho- | ćemo, da iznesemo u kralko bilancu svoga rada, zbroj naših Mahn uspjeha na jednoj, a neuspjeha ili nmeizvedenih pla- nova na drugoj strani. Naš list je pred godinu dana izašao, kao znak izbojne snage i životne sposobnosti one ideje, koja je pied 15 g. najprije megju akademskom omladinom naišla na potpuno razumijevanje, nastojanjem velikana ća i Kreka. Ideja, koja je u našem hrv. | plemenu još do pred nekoliko godima živjela megju dosta uskim krugom katoličkih akademičara, a kas- nije našla odjeka i megju. srednjoškolskom omladi- | nom, da malo zatim uhvati čvrstog korjena i megju i bile podane, a da premda stojeći na stanovištu kršćanstva, | seoskom i radničkom omladinom, organizovanom u | omladinska prosvjetna društva. Ali ova ideja nije mo- gla a da ne prodre eruptivnom suagom i u najšire slojeve naroda. Zadahnuti bijasmo i mi pokrećući ovaj list jed- | nim velebnim idealom moralnog i gospodarskog pre- poroda našeg naroda, koji je preporod za današnje | korumpirano društvo, a napose t.:zv. više slojeve, je- dini lijek, a da široke mase naroda, obuzete nezado- voljstvom, ne pregju u skrajnosti i nasjednu dema- goškoj agitaciji komunista. Smjernice su našemu radu u svakom pogledu najveće su maksime: ljubav i pra- vednost. jubav prama našemu. narodu, _ nalagala nam je ič je je svim narodima zajedničko, energično istupamo kao odoljeti premoćnijim neprijateljima. Prvim smo svojim brojem naglasili svoje jugoslavenstvo, ali ne jugosla- venstvo, koj? uništuie dugogodišnje kuliurne lečevine | pojedinih plemena, nego ono jugoslavenstvo koje sva- gja u harmoniju sve ono, što je dobro i lijepo kod sva tri plemena, zvalo se ono hrvatsko, srpsko ili slo- vensko. Shvaćajući jugoslavenstvo kao rod (genus), prama kojem se hrvatstvo, srpstvo i sloveastvo odnosi kao vista (species), nijesmo išli za uništavanjem ničega od onog, što je specijalno hrvatsko, izim, ako je što u naše zdravo narodno tijelo bilo od tugjinaca uštreano. Načelo praveduosti nalagalo mam je, da zahtje- vamo ravnopravnost svih triju plemena, slobodu svim trima vjerama, a da pobijamo čokorilovštinu dolazila ona ma bilo s koje strane, Društvena pravednost nam je nalogala, da usta- nemo na obranu izrabljivanih i potlačenih slojeva naroda. Idući za društvenim ravnovjesjem nljesmo "mogli odobriti nastojanje, koie ide za diktaturom bilo kojeg stališa, jer što je diktatura, to smo dobro na svojoj koži svi osjetili. Naša je zadaća naprotiv bila da one- mogućimo « iktituru bilo kojeg stališa. Naše nastojanje, išlo je za tim, da probudimo stališku svijest najvećeg “dijela našeg naroda, čiia je svijest socijalnih prava i socijalna odgoja bila na najnižem stupnju. lsticanjem ove socijalne svijesti možda smo za čas bili i ustili 8 vida druga aktuelna pitanja, ali smo u današnje doba, vedivim teorijama, koji je uzeo sebi za bazu nemilo- srdni materijalizam — koji u ostalom nije nužna njegova podloga — nijesmo mogli pristati. Idući za što radi- | kalnjim reformiranjem današnjeg društvenog poretka krenuli smo putem evolucije, a ne socijalne revoluci- “je. Pravednost je zahtjevala, da se postavimo na sta- \movište demokratsko. Volja i dobrobit naroda treba, da nam je odlučujućom pri našem radu. Postavivši se a priori na stanovište kršćanstva : ljubavi i pravednosti, nijeemo mogli, a da se svom | macijonalci želeći megju narodom širiti one ideje, koje. će ojačati svijest jedinstva našega naroda i volju da našu domovinu izgradimo jakom i moćnom, da može potresuno od suciialne groznice, to smatrali prijekom * potrebom. Na komunizam, koji se osniva na. nepro- dušom ne dademo na provagjanje tih načela u javni t, j. politički život. Nijesmo mogli, a da skupa sa o- stalom braćom ne stupimo u redove Pučke Stranke, koja je ova, načela. velikim slovima ma svoj barjak zapisala: Organizacija Pučke Stranke bilo je do sada na- šom glavnom zadaćom. Uvjereni, da se sva ova lijepa načela ne dadu provesti bez suradnje većine naroda, htjeli smo da se narod sada pred konstituantom du- boko zamisli kakve uvjete za razvoj svoje budućno- sti sebi da stvori. i $ Nadeli smo se, da ova načela moraju, da nagju odjeka megju većinom naroda. Nadali smo se zato, jer smo znali, da megju našim seljaštvom nema iz- vozničara, bankokrata i gulikoža, da u narodu još imade smisla za poštenje, da još imade vjere u Boga i njegovu pravdu. Znali smo s druge strane, da seljački marod želi biti ravnopravnim pripadnikom ove države, a me Želi, da se nikom nameće za diktatora, nego po- štuje sve stoališe, dok oni i njega poštuju. Seljak ne želi postati sovjetskim komesarom niti vojnikom crvene garđe, nego želi mirno i zadovoljno živjeti u svojoj kući i uživati plodove svoga rada na polju. Želi prosvjete i upute, kako da lakše i zadovolj- nije proživi. Seljaštvo naše zvalo se ono hrvatskim, srpskim ili slovenskim imenom (ako nije nahuškano od gradskih bezposličara) znade, da imade dosta po- lja i livada u našoj zemlji za svakoga od njih, ie ne teži za prevlašću svoga plemena. I kao što drugo mnogobrojno novinstvo diljem _ Jugoslavije širi uspješno megju narod ove ideje, htjeli smo i mi, da ni imaš nsrod ove južne Delmacijo -ne ostane mrtav i miran na ovaj pokret njegove većinom seljačke i radničke braće. Nadali smo se, da će ovaj bistri narod brzo shvatiti ove ideje i za njih se za- grijati. I re samo, da se nijesmo prevarili, nego je naše očekivanje maogo mnogo nadmašeno. Selo do sela, općina do općine našeg kotara, javno se i sve- čano izjavljuje za ova sveta načela. Velike pučke skupštine na Grudi, Trstenomu, vidljivi su znaci pot- punog našeg uspjeha. A činjenica, da i sami seljaci idu od seta do sela i bez ičijeg poticaja šire megju narod ove ideje jasno govori, da su one potekle i izvagjene iz srca ogromne većine naroda. Ali kao što niti lopovu nije pravo, ako mu o- duzmeš ukradenu stvar, još je manje bilo pravo oni- ma, kojima se iz ruku izmiče vlast i plijen njiko- ve polilepe. Ne ćemo spominjati činjenice, da u prvi mah niti kod onih, od kojih smo se nadali nijesmo naišli na potrebito razumijevanje, jer su sumnjali u uspjeh naše akcije. No imi se nijesmo dali smesti. Naš je list dne 4/IX. prošle godine u skromnom obirku ipak izašao. Muaogo se je toga kroz ovo vrijeme promijenilo. I mi, koji smo još pred godinu dama dosta bojaž- ljivo istup:li, zabrinuti radi pesimizma iskusnijih, da- nas možemo ponosno kazati, da u svojim idejama nijesmo u ovom kraju osamljeni. Naši su neprijatelji sve poduzimali, da nas ometu i zapriječe u radu. No narod je tim parasitima dao razumjeti, da nije više voljan plesati onako, kako.mu oni sviraju i odlučno je odbio njihovo nametanje. Ne ćemo da spominjemo sramotu, koju je gradu na- nijela od narodnih gulikoža i nometnika zaveđena inla- gjarija. Sramota nanesena cijeloj Pučkoj Stranci u hrv. i slov. zemljama, seljacima naše okolice, morati će biti jednom u ovom istom gradu oprana! Da završimo! Donas nakon godinu dana našega rada bilansa je povoljna. Politička se seljačka orga- nizacija neda više uništiti. Gospodarska i prosvjetna or- ganizacija, bez koje je politička organizacija krnja i ne- plodna, mora biti takogjer čim prije provedena i time će naše ideje još jače manifestirati svoju sposobnost za život i dokazat još uvijek preporagjajuću silu i životnu moć kršćanstva. Pismo iz Slovenije. Ljubljana, 25/VIlI. 1920. »Naši neprijatelji mislili su da smo propali“, rekao je Dr. Korošec na Mariborskom taboru: ,al su se ljuto prevarili, Mi živimo. Mi radimo.“ Da nisu o- vo prazne riječi svijedoči nam cijela Slovenija. Bez- broj religioznih, prosvjetnih, gospodarskih i političkih organizacija svjedoči, da u kat. Slovenaca još živi onaj duh požrtvovnosti samoprijegora i rada. Mari- borski sastanak dao je opet mov:h poticaja i novi smjer njihovu radu. Od mariborskog tabora.u roku od još niti mjesec dana osnovalo se je 12 novih or- lovskih društava. Svake nedjelje priregiuju se okružni orlovski tabori, obdržavaju se razna vijeća, predavanja, pače čitavi tečajevi. Rekao bih Slovenci hoće svaku pa i najmanju silu iskoristiti i zaposliti, Danas Slovenija izgleda ko jedan velebni stroj sa bezbroj malenih ko- lesa. Takva je njezina organizacija. U skoro svakom selu naći će te organizaciju za djecu pučke škole, za dečke od 12—14 godine, zatim Marijinu kongregaciju za mladiće i djevojke, Treći red za starije, Društvo kršćanskih majka, Društvo sv. Vincenca Paulskog, po tom prosvjetno društvo za sve sa raznim odjelima kao. što su orlovi, pjevački zbor, dramatski zbo:, edj: el za socijalnu skrb, odjel za širenje dobre štampe. Od gospodarskih organizacija najraširenije su štedionice, konsumna društva, marvogojske, električne i mljekar- ske zadruge. Svako seic ima svoj dom, i svoje poli- tičko društvo sa raznim odjelima organizatornim, agi- tatornim, političko-prosvjetnim i t. d. Cijeli niz tih društava opet bez ikakve pometnje neprestano radi pa-i-u nejmanjem selu. Sijela se obdržavaju najmanje jedan ili dvaput mjesečno, obično svake nedjeije. Tu se drže predavanja, deklamacije, pjeva se i t. d. Plod tih organizacija jest plemenitost, izabraženost i do- brostanje. Prisustvovao sam sjednicama prosvjetnog društva m po raznim seliina i morami priznati da sam se upravo divio prosvjetljenosti tolikog slovenskog seljaka, Jedan abiturijen: iz Senja prisustvovao je zajedno sa mnom jedncj sjednici omladinskog društva, pa slušajući neku seosku djevojku gdje govori, reče i ja bih se zaista umorio dok bi cvakav govor sasta- vio«. Nekoliko puta sam zašao iznenada u seosku kuću, uvijek sam našao. tako uredne i čiste kao da se nalaze u sred grada. Štale čiste, zračne, rasvijet- ljene elektrikom. (Slovenski seljak rasvijetljuje svoje staje elektrikom, a naš splitski gospodin ne može svoj gradski stan. Zaista čudno i smiješno ! Slovenci su ipak natražnjaci, A zašto ? Jer su katolici! !) Skoro sve te organizacije i udruge podigli su i vode sami župnici ili kapelani. Selo od 1000 duša, ima jednog svećenika, i taj lako upravlja župom i vodi kojih 15 raznih organizacija. A što rade liberalci? pitat će te. Glavni njihov posao jest, priregjivati veselice, plesove, praviti demo- stracije, mapadati katolike riječima, a do potrebe i tvoruo, te iz zasjede: u tom stoji sva njihova na- prednost, prosvjeta i rad. Rado bih Vam štogod rekao i o političkim pri- likama, al sada neću duljit pa ću o tom drugi pui. Pozdrav svim našim prijateljima. A. M. ,Mala antanta““. Savez Česke, Jugoslavije i Rumunjske pokazuje, da se ove države ne pouzdavaju više u dosadašnje svoje saveznice. I tako danas uz veliku antantu ima- demo i t. zv. malu antantu da sačuva megjusobno dobre odnošaje, kako ne bi manji narodi bili i na silu samo privjesak velikih naroda i država. Francuska se je izgleda već zabrinula radi ovog koraka i služ- beno upitala našeg ministra predsjednika dra Vesnića, što znače ove konvencije, a napose ugovor izmegju Čehoslovačke i Jugoslavije. Vesnić je odgovorio, da mi: »Vjeruj brate