Br. 41 DUBROVNIK 6. listopada 1920. God. II.
= i === a EN S NJE NA TRA MS E GG E EEE IU zi EEA 2050 Ju ERO
| Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 7. Izlazi svake srijede Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Gični
== Plativo i utuživo u Dubrovniku m 9 urednik N,
Uredništvo i Uprava kod DĐubr, Hrvat. Tiskare.
Veliki uspjesi
Pučke Stranke u Dalmaciji.
Pučka Stranka stoji kod nas na čvrstim nogama.
Bisiri je dalmatinski seljak uvidio, da mu je jedini
| spas u čvrstoj organizaciji i zajedničkom istupu sa osta-
lom braćom iz hrvatskih i slovenskih zemalja. Posljednji
je par sedmica dokazalo, da se ova naša neokupirana
Dalmacija u pogledu pučke svijesti može takmiti sa
naprednom požeškom i virovitičkom županijom u Hr-
| vatskoj te Hercegovinom i slovenskim zemljama gdje
je Pučka Stranka skupila sve što je svijesnijeg i pošte-
nijeg. Danas možemo sa pouzdanjem gledati u buduće
izbore, pa upotrebila bankokratska klika najodurnija
drakonska sredstva.
Zadnje su dvije sedmice prošle u velebnoj ma-
nifestaciji za narodna i pučka prava. Na impozantnim
javnim pučkim skupštinama u Sinju i pouzdaničkim
sastancima u Trilju i Dicmu, koji su se pretvorili u
(prave pučke skupštine, narod je sinjske krajine još
jednom javno manifestovao za ideje Pučke Stranke.
Iz sinjske krajine pošao je narodni poslanik g.
Stanko Banić sa prof. Ivom Jurasom u veliku imotsku
(krajinu i krajišku općinu povrh Omiša. Velike pučke
| skupštine na Kamenmostu, Katunima i Lovreću te
mnogobrojni pouzdanički sastanci, koji se ragje mogu:
azvati pučkim skupštinama, bili su pravo narodno
(slavlje. Narod je u masama, na hiljade, pod barjacima,
(na konjima sa svih strana hrlio da čuje izaslanike
učke Stranke. Oduševljenje za Pučku Stranku i slogu
ežaka te ogorčenje na korimpiranu,. izvozničarsku
liku, koja sebe naziva ,demokratijom“ bilo je neopi-
(sivo. Nasilnost pretstavnika vlasti, koja je za skupštine
(na Lovreću znala :dovesti i do silovitog raspusta
(pučke skupštine i to radi poklika jednog seljaka
me ćemo Velike Srbije, samo je koristila Pučkoj
Stranci jer je narod vidio, gdje je sila a gdje pošte-
(nje i pravo.
| Uzdajući se u svoje poznansivo nastojao je Di
(Mimica, liječnik iz Omiša, uplivati na seljake za pučke
skupštine u Katunima i Žeževici. Ne pobijajući ništa
[što su izaslanici Pučke Stranke iznijeli, dapače izričito
sve odobravajući, htio je dobiti simpatije za šarenjačku
lobože izvanstranačku stranku. No nada ga prevari.
Narod ga je svojim pitanjima tako zbunio, da je po-
lstigjen odmaglio. Nijesmo voljni, vele tamošnji seljaci,
dz biramo za zastupnike maškare, kojima niti lica \
[vidimo niti glasa čujemo. | pravo je tako ! Lov u mut
Ihomu ne će biti obilan. Tako je eto i krališka općina,
dla nekada kula demokrata, ostavila svoje lažne prijatelje
li sa ostalom svojom seljačkom braćom listom se
vila za Pačku Stranku.
Velike će narodne manifestacije za Pučku Stranku
lijediti, Metkovićka krajina već je organizovana u
Pučkoj Stranci, a niti naš kraj južne Dalmacije ne će
biti najzadnji u ovoj velikoj narodnoj i pučkoj or-
ganizaciji. Južna je Dalmacija dala u narodnoj borbi
proti autonomešima Bajamontiju i Lapeni odlične prvake
Maiće i mnoge druge, a dat će, nadamo se, i pučkoj
lorbi za prava t. zv. nižih slojeva, ako Bog da i opet
lojeg vrsnog vogju, koji će znati braniti prava naroda,
i napose onog stateža, koji u uašoj pokrajini u veli-
=
Dolazi vrijeme obračuna. Grijesi vape osvetu!
čka Stranka ne će osvete, ali hoće pravdu.
p
S
ravda će prevladati !
Na Saboru Pučke Stranke u Splitu
. i 12. o. mj. udaramo smjernice
tašem radu! S toga nek bude barem
stupana svaka općina našeg kotara!
Pojedini broj 2 Kr.
Klub Pučke Stranke u Dubrovniku.
Na 1. ov. mjeseca ustanovljen je i u Dubrovniku
gragjanski klub Pučke Stranke. I ako je tek u posli-
jednji čas, samih par sati prije, bio najavljen pouzda-
nički sastanak, skupilo se je ipak u ustupljenim pro-
storijame društva »Bošković« lijepi broj gragjanstva.
Na sastanak je došao i nar. poslanik g.Stanko Banić.
Sastanak je lijepim riječima otvorio prečasni kanonik
Liepopili predočivši sakupljenim svrhu ovog sastanka
te zatim predložio za predsjednika nadučitelja g. Vlaha
Fortunića. Ovaj pozdravivši sve prisutne podijelio je
riječ g. poslaniku Baniću, koji je potanje izvijestio o
vanjskom položaju naše države, a zatim u dvosatnom
govoru o političkim i gospodarskim prilikama kod nas.
Napose je jasno ocrtao razloge zadnje ministarske
krize i svu odurnost zakulisnih nastojanja nezasitnih
bankokratskih krugova, koji davaju smijer tako zvanoj
»demokratiji“. Pokazao ie, kako je sva borba za $ 15
izbornog zakona, pitanje agrara (za koji je ministar
Krizman izjavio, da tek počinje sa predradnjama, d.-
nas nakon 2 godine !) bilo sve samo prah u oči ne-
upućenom marodu. Glavni cilj je bio, da se ukine iz-
vozna i uvozna državna centrala, koja bi bila jeftino
hranom opskrbila pasivne krajeve, a nekoliko ,demo-
kratskih“ banaka i veletrgovaca dakako bilo nastra-
dalo. Da, ali ,demokratiji“ je bilo više do tih njezinih
prvaka, nego li do 13 miljona naroda, a napose do
pasivnih krajeva, koji sad moraju da stradavaju. Sam
ministar Poljak, koji je imao najvećeg utjecaja na raz-
voj krize, zaslužio je na 8000 vagona pšenice čistih
50 milijona dinara ili 200 tmilijona kruna. Malenkost
za njega! ministra K. Stojanovića već grize savjest
(ako je ima !) te priznaje tobože pogrješku slobodne
trgovine, a zapravo proračunano izglagjivanje naroda
s jedne strane, a punjenje vlastitih džepova s druge
strane. Poslanikove su riječi kod svih prisutnih uči-
nile dubok dojam. Izvijestio je još o ,izvanstra-
načkoj“ akciji, koja bi htjela sve ovo pokriti plaštem
neutralnosti i iznio neke još u javnosti nerazjašnjene
činjenice, porazne po prvake ove izvanstranačke ak-
cije, o čemu će biti do skora ma široko govora u
našem listu. i
Izabran je odbor kluba.
Za vrijeme skupštine se je pred zgradom, gdje
se je obdržavao sastanak, sakupilo nešto dječaraca,
zelenih studentića (tip tzv. ,rosice*) u nadi, da će sa
par poklika proti Rimu, klerikalizmu,. Baniću, ,sepa-
ratizmu“ i drugim ,pametnim“ poklicima umanjiti
dojam. No to je ostalo bez ikakvog utjecaja na sam
tijek sastanka i na izvještaj poslanika Banića. ,Kul-
turni“ poklici ,napredne“ mlagjarije pobudiše kod
prisutnih samo smijeh i — sažaljenje !
Ovaj će sastanak biti od velikog utjecaja na
proširenje ideje Pučke Stranke u našem gradu i kotaru.
. GL *.“6 *
,U najboljoj nameri“.
Molim g. uredniče ustupite mjesta i za ovaj par
redaka. Znam da vi izbjegavate polemiku ili bolje
mlatiti praznu slamu, a i ja se toga već unaprijed
odričem _i priznajem premudrost i patriotiotizam
Argusu (»Narod« br. 39), već jedino da mu rečem
da nevjerujem i zašto njegovoj ,majboljoj nameri“.
Sve što ću navesti opće je poznato izim Argusu,
koji se uživio megju Orlovima — iako možda nije
ptica njihova jata, jer izmegju željeti i biti prolazi ve-
lika razlika — i š ujihove. visine govori nama i o
nama kao braći, ali tobože ne po pravu, već onako
kao iz milosti, jer.mi smo Hrvati prama njemu i nje-
govima ,minor gentium“. Argus, baveći se nemirima
u Hrvatskoj, kaže: ,Hrvati nijesu htjeli priznati da su
Hrvati i Srbi jedan narod“, kao da svi Srbi to i da-
nas priznaju. Zatim bratski nastavlja : »Većina hrvat-
skog plemena oduševljeno se je odazvala Habsbur-
govcima“. Zar je Argus pao s neba, pak ne zna da
7000* Od ugledne osobe izvan uredništva.
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, —
Fantela. — Vlasništvo Od&ora Narodne Svijesti. —
Rukopisi se ne vraćaju
razmjerno više je bilo odlikovano Srba nego li Hr-
vata ma svim poljima austrijanskog patriotizma, a kako
bi nas Argus htjeo predstaviti začudno je, da svi Hr-
vati nijesu bili odlikovani kao dobri Austrijanci. Pri
zaključku začinja običnim vizantinizmom »Sve u naj-
boljoj mameri“, dok i sijepcu jasno je, da se sve to
i tome slično proračunano i sistematski opetuje u sta-
novite svrhe. Ima marodna poslovica : »Ko istinu gudi
gudalom ga po prstima tuku“, pak ću i ja da izne-
sem samo neznatni dio, tim više što i to uredništvo
nema prostora, niti bi ga ustupilo, za iznašanje i ako
istinitih činjenica, jer komu nije sasvim pomućen um
raznimije, da je to pirenje strasti »u najboljoj nameri“,
a ne patriotsko zatrpavanje umjetno iskopanih jazova
od zajedničkog nam neprijatelja. Što se može postići
— osim kavge — dokazujuć kako su oni služili na-
šim nametnicima proti nama i obratno. Napadati Hr-
vale, to se zove stvarati Hrvate, na štetu jugoslaven-
stva, a kad to čine naši Srbi, izgleda smiješno, kao
da bi se rugala bakra loncu da je crn. Zašto, kad se
govori o izdajicama spominju se samo Hrvati, ako se
znade koliko koga elementa ima u inostranstvu u tu-
gjinskoj službi, kao i to, da ako je bio proces proti
Radiću u Zagrebu, da je bilo i u Beogradu i to ne
proti Radiću. Ako ima megju Hrvatima Austrijanaca,
zato ih je Austrija našla i u Srbiji gdje je došla za
par mjeseci, pak ni u Bosni i Hercegovini nijesu sami
Hrvati — kako su to novine prikazivale — držali slike
Franceska i Karleta, bilo je i kod pravoslavnih Srba
i to kako odličnih. Za tužakanja preko rata, nije treba
obilaziti po prostranoj Jugoslaviji, može se ustanoviti
i ovdje u Dubrovniku, da je Srbin pravoslavni tužio
brata, bez da je to priječilo da neki od ovih postanu
i orlovi beli.
Što se tiče pobune ili bolje nemira u Hrvatskoj,
da se je Argus bolje propitao, doznao bi, da osobito
u bjelovarskoj županiji bilo je više srpsko-pravoslav-
nog elemenia, nego li hrvatskog; tu nije povod ple-
menska mržnja, već nešto sasvim drugoga, ali što ne-
savjesni uškači izrabljuju i za što nosi najmanjn od
govornost provocirani dobri naš naroć.
Kod hrvatskog novinstva uvela se je rodoljubna
praksa, da se oštro šiba i liječe kod svoga dijela na-
roda razni poroci, ali za polučiti uspjeh, to bi morali
činiti patrioti i s druge strane, i. j. najprije mesti is-
pred svoje kuće. Nije umjesno, dapače je dosadno ne-
prestano dovikivanje oslobodili smo vas od Nemaca, a
osobito ako se to dobacuje s nekompetentne strane.
Čast i slava našim gegjima, nikad takova šta ne ćeš
čuti od tog ozbiljnog junaka. Mi smo se oslobodili
Njemaca kad i cio svijet, koji je za to i pošao u rat,
jer Antanta, kad ne bi nas oslobodila od Njemaca
ne bi ni sebe; ta očito je :da radi sebe ne dopušta
ni svim Nijemcima da se združe, a kamoli još i nas
da ostave pod njima.
Gosp. Argus takogjer ne priznaje, da su Hrvati
i Srbi jedan narod kada tvrdi: ,ne može biti jedia-
siva dok neke važnije grane državne uprave ne budu
direktao usredotočene u Beogradu“; zar on sebi umiš-
lja Beograd kao institut za injektiranie patriotizma,
odnosno jedinstva po balkanskom sistemu." Jer druk-:
čije bilo bi suvišno to naglašivati, kad je to gotova
činjenica, da je Beograd naša prijestolnica, gdje će se
krojiti zakoni od Jugoslavena"za Jugoslaviju.
Zabacite ljudi žilu govegju kao uzgojno sredstvo,
od predpotopne pa do najnovije povijesti imamo do-
kaza da se to sveti. Ko jaši može se i ukinuti, 'osobito
binedžija mora da znade za posljedice, kada pritegne '
uzde i podbode mamuzama; ko mačem siječe od
mača i gine; ko batine dijeli i dobije ih; itd, — Ima
zbilja ljudi, koji hoće da uvjeravaju — unatoč arit-
metičkom aksiomu — da nisu dva i dva četiri, Sla-
stična snaga gasa raste u razmjeru pritiska, ili kako se
običnije kaže ,pritisnuto jače, sve to više skače“, a
da nije tog fizičnog zakona, bilo bi nas nestalo mnogo