Br. 53. DUBROVNIK 22. prosinca 1926. God. II.
ki
Cijena Je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 7. Izlazi svake srijede Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom u RT
PRN RU MSR MS Plativo i utuživo u Dubrovniku pei DS E urednik N. Fantela. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. —
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare. Pojedini broj 2 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju

 

SVETA NOĆ!

Čudesna je i lijepa posljednja misao Svete noći,
koju očekujemo u beskomačnoj čeznji svojih mladih
dana: biser je u našem životu, crvena ruža na bijeloj
kitici, majčišći diadem, koji ne resi ni kraljicu pla-
ninskih vila, što u bijeloj /stebrnočistoj kopreni ska-
kuču po tamnim puteljcima, izmegju jela i borova. —
Sveionoćni pjev je mirniji i blaži od djetetovih sanja,
što lete s angjeoskim zborovima po nebeskim polja-
nama; tiši je od padanja snježnih pahuljica u zimnom
večeru i ljepši od najmoćnijih pjeva mladenačke lju-
bavi, ugodniji od najmilozvučnijih akorda blještavih
dvorana.

— Snijeg po dolima, po bijelim putevima, kri-
stalnim granama; na nebu milijuni zvijezda, po ku-
ćama tamo. u tamnom kutu drvene jaslice, osvijetljene
blijedim svjetlašcem i Detlehemska zvijezda nad njima
i uz njih molitva dječinjih srdaca i roditelja i pjev
mladića \i djevoičica; božićna drvca u domovima, i
bajčice i pričice, i ophodi bijelih i crvenih svijetla iz
visokog sela do seoske crkvice u dolini, i do-
maći svetonoćai zvonovi, i radost i sreća i Božji
blagoslov.

A u našem srcu čista misao i u .njemu odjeci
Detlehemskih pastira: poniznost i odanost... I naša
duša puna svetosti i sanja...

Od istoka do zapada pjevali bi kao amgjeli i
nosili Božji blagoslov i plovili bi od juga do
| sjevera i maviješćivali Božju gloriju i sipali sreću
i mir. —

Takva je Sveta noč!

Svako srce čuje njen dah, svak prima njen pun
utjehe pozdrav; svakoga pozdravlja Sveta noć:

— Mir vama, koji ste dobre volje, .jer sakrit je
|| moj čas i nad svim blažen i vrijedan, da se spomi-
I njete u njemu neizimjerne ljubavi Božje !

I Blago vama, koji hodate po stazama cvjetne
| mladosti i vaš je pogled jasan i kraljuje u vašim du-
šama mir Božiji ; veselite se i radujte u meni!

Mir vama, duše trpljenja pune, koje ufanjem u
pomoć Najvišega odano nosite svoj križ i čeznete za
stazom života i sreće! Jer slaba je naša moć i krhka
naša mladost bez Njega. Samo u Njemu imamo veliku
|| jakost i čvrstu volju, koja nam je potrebna na stazama
mladenačkog života.

Mir Božji i vama, koji skrenuste od pravog puta
i padoste u tamu i vrludate stramputicama života i
odbacujete i ne čujete glas Vječne Dobrote, koji vas
| pozivlje! Nemitne duše, ne ogorčujte svoju mladost
|| životom i jadom u zabludama: Čujte glas: |!
| Mir ljudima na zemlji !...

Takva je Sveta noć! ;
| Puna nježnih, a ipak tako dubokih kucaja, da
| ih svak u srcu ćuti.
| Sa svojim mirom hita u sve krajeve, u sva srca,

= u sve duše... Čudesa stvara u njima. Kao misao,
"tiha i skromna, tako tijo koraca. prema njima; kao
neopisiva radost, skrita cijeloj prirodi, dolazi i crta
|| sliku minulih dana i riše put života. I na njenom dahu
| sivaraju se moćne odluke, moćnije od kremenih gora,
i veće od babilonskih stupova; na rjenom biću oživ-
dljuju mrtve duše ma novi život i skladaju joj himne
|| radosti i pozdravljaju je.

| Takva je Sveta noč! :
= Mitve duše primaju njezin blagoslov i nemirna
srca puna su njena mira.
= Neka ga očuti i naše srce. u ovim dnevima ne-
ira, mržnje i neprijateljstva i neka ga sačuva na stazi
ašega djelovanja i življenja! lat
/ Mir nama! —
= Sretan Božić!

 

 

   
 
 
    
   
  
   
  
 
 

i J. e.

" Orienta«, t. |. i
pristajali uz jugoslavensku ideju. Ali to je tek jedna.

 

U spomen Učitelju.

(Prigodom smrti d.ra Antuna Mahnića)

 

 

 

I Njega nam, crna smiti, ote!.. Njega — svi-
jetla, čestita, dična muža! Prvog barjalitara Istine,
nosioca Dobiote, širitelja Ljepote!.. Lučonošu u la-
birintu ideja, jaganjca u ovčinjaku Gospodnjem, pa-
stira stada Hristova, branitelja naroda svoga, ljubitelja
omladine | -Oca, Vogju, Učitelja nenadoknadivog : Njega
kruta, nesmiljena smrti, ti nam ote, nit života najdra-
gocjenijeg kosom prekinu a domovinu u crninu zavi!

Ne omalovažujte težinu gubitka! Ne ismjehujte
suze, šio za Njim teku !.. — Ruke dršću, pamet se
smućuje, srce krvari... —

Zašto nas, Gospode, liši Oca? Zašto ugasi zvi-
jezdu vedilju 2... — Ali ne ne! Klanjamo se pre-
višnjoj odredbi Tvoga Promisla... On miljenik Tvoj
najmiliji: i Ti ga dignu k sebi... On cvijet najmio-
mirisniji: i Ti ga u rajsku 'presadi bašću... — Ali,
Gospode, teško nam je! Utješi rastužene s njegova
odlaska, ne zapusti udarene preteškim gubitkom !..

Gospode, čaša je gorka, čemer dana nesnosan ...

*

Smrt dra. A. Mahnića, biskupa krčkog, znači
ogroman gubitak, koji je tim osjetljiviji, što se zbio
u dnevima, kad je vrijednost duševnih ideala svedena
na niskoću materijalnih i sjetilnih užitaka. Ako ikada,
to nam je danas potrebno ljudi, koji će ludilom opitu
svijetu da doviknu: »Riiešite se blata zemalištine i
uzdignite svoje oči gore!« A on je bio takav muž,
koji je našu savremenost ne samo odvraćao od stfan-
putice i bezdna, u koju ona srće, nego je i označio
putokaz, koji vodi do luke spasa.

Biskupa Mahnića oplakuju danas ne samo nie-
gove pristaše i brojni učenici, osobito megju omladi-
nom, već takogjer i svi oni, koji sačuvaše u sebi i
zeru nepristranosti prema ljudima, koji se diferenci-
raju od njih po svojem kulturnom mentalitetu. Mahnić
bijaše jedan od najoduševljenijih i najvatrenijih pro-
micatelja. našeg narodnog jedinstva. Jugoslaven od
glave do pete. Još u doba najcrnjeg terora pod au-
strijskim režimom  dovikivao je on tlačiteljima pred
cijelim svijetom: »Na rogjenoj grudi mi smo raja.
žrtve vaše imperijalističke politike«. »Mi smo vam
»Herdenvolk«. »Vlastitim očima moramo gledati, kako
nam od naše zemlje kidate komad po komad, kako
postajemo tugjinci u rogjenoj domaji«. Svojim vatie-
nim patriotskim člancima, koji su osakaćeni i cenzu-
rirani izlazili u »Novinama« (političkom glasilu kato-
lika), oštro je prekoravao bečke katoličke krugove radi
nepravde, koje nanose Jugoslavenima. Ali oni njega,
biskupe Jeglića i Bauera nazvaše »sviralama velikog
framasonske lože, samo zato, što su

slaba kontura njegova javnog patriotičkog rada. Za
ilustraciju njegova jugoslavenstva i ljubavi prema o-
tačbini spomenut čemo samo par dokumenata, jer
nam radi ograničenosti prostora lista, nije moguće
sve iznijeti.

Kad je propala Austrija a nastala Jugoslavija,
naš narod « Primorju iz njemaško-madžarskog jarma
upade u žalijanski, koji postade još gori i okrutniji.
Biskupu su Mahniću Talijani okupirali i rodno mjesto
i biskupiju. Kao pravi pastir on nije mogao mirno
gledati talijanska nasilja nad (svojim narodom. Tal.
vlast zahtijevala je od dra. Mahnića, da sankcionira
njezina nasilja, da uklanja na njezinu zapovijed rodo-
ljubno svećenstvo. Ali dr. Mahnić nije se htio poko-
riti, već je uputio. talij. vlast na Sv. Stolicu. A kad su
mu zaprijetili prisilnim sredstvima, on im odvrati, da
nema ni vojnika ni topova; Talijani da imaju, pa
mogu šta hoće. Ali to, da je sila, a sila nije pravo.
Dalje nije btio s njima raspravljati, pa se hladno
s njima oprostio. i

 

Ali on nije mirovao. U očinskoj brizi za muko-
trpni narod svoj obraća se on jednim memorandumom
na tal podadmirala Cagnia, u kojem riše progonstva
svećenstva i naroda. Na koncu veli: ,Preuzvišenosti !
Imam još mnogo pritužbi. Postupak protiv stanovniš-
tva tih ostrva, koje je 85 po sto hrvatsko, zaslužuje
naziv persekucija. Nama ne preostaje drugo, nego trpjeti
i šutjeti, ali prije ill kasnije doći će vrijeme, kad će
svijet doznati, što se dešava i koliko se pati. — 31.
prosinca 1918. upravio je Mahnić drugi memorandum
na mirovni kongres. U njemu je ocrtao sve pokušaje
Talijana, da unište hrvatski elemenat, te slavenski jezik
u crkvi i svećenstvo. Ugledni francuski list , Journal
des Debats“ od 27 IV. 1919. donoseći taj memoran-
dum nazivlje dra, Mahnića ,časnim starcem, koji pla-
ća danas svojom slobodom srčanost, kojom je otkrio
svijetu istinu.“

Radi ovoga muževnog i neustrašivog držanja,
bio je nemoćni i sijedi starac od 69 godina deportiran
na prevaran način u ltaliju. Ali ni u svojem progon-
stvu nije zaboravio na svoj narod i na svoju domovinu.
Iz zatočja šalje , Narodnoj Politici“ članak ,Sv. Stolica i
Jugoslaveni“, ne bojeći se posljedica, što će za nj iz
toga nastati. U njemu se bavi našim nutarnjim prili-
kama i poručuje, da budemo složni, jer u slozi je naš
spas. ,Bog nas je u svojoj mudroj providnosti na
čudesni upravo način, štono riječ, zbio u jedno tijelo.
Osvanu nam veliki dan, a na nebu se ukaza znak
s natpisem SHS. Narođe moj, u ovom ćeš znaku po-
bijediti ! Hrvati, Srbi, Slovenci ! Božja je volja da os-
tanete na vijeke nerazdruživo ujedinjeni. Gdje je iz-
dajnička ruka, koja će rušiti ovo jedinstvo. Što je
Bog združio, čovjek neka ne rastavlja !“

Iza mnogih duševnih i tjelesnih patnja, konačno
se sijedi biskup povratio na rodne žale, ali veoma
oslabljen. Tražio je lijeka u Varaždinskim Toplicama,
a najposlije u Zagrebu. No nemoć ga (rak-rana) sve
više uništavala, dok ga 14. t. mj. nije potpuno skršila,
te tim njegov narod gorčinom jada i čemera napunila.

Od jednog do drugog kraja naše domovine, dokle
god je ime Mahnićevo doprlo, odzvanja danas jedan
bolni, plačni: Jao! Ali ovim groznim iuidarcem poxo-
djeni su najviše oni, koji su se uvijek ponosili, da im
je jedan Mahnić učitelj i vogj; a to je omladina. Ona
je, upoznavši veličinu i savremenost .Mahnićeva duha,
uprav kao pomamna hitala za njim i usvajala njegova
velika preporodna načela po duhu evangjeoskih istina.

Katolički pokret u hrvatskim zemljama djelo je
ovog velikog slovenačkog sina. Bog ga je uprav
provindecijalno odabrao i poslao narodu, da mu pro-
nicavošću svoga duha, oštrinom svoga razuma, čistoćom
svojih ideja, dosljednošću velikog Akvinca i revnošća
Apostola pokaže pravi put do cilja. Veličina njegove
pojave izbila je na površje najprije, kod Slovenaca,
kad je ovaj energični i neustrašivi muž, uočivši ozbiljnu
pogibao, koja narodu prijeti od bezvjerstva i vjerskog
indiferentizma, navijestio liberalizmu rat do istrage.
Nije poznavao kompromisa. /li Krist ili Belial ! — bila
mu je lozinka života. I uspio je, da rasčisti mutež i
dosljedno razdijeli dva tabora: od kojih jedan priznaje
Krista ne samo u teoriji, nego i u životu, a drugi
robnje molohu materije.

Plod je to dugih nastojanja. Iznajprije su njegovi
člauci i rasprave izlazile u ljubljanskom Slovencu“,
onda u ,Rimskom katoliku“, koji je gotovo on samo
ispunjavao. Kad je postao biskup na Krku g. 1896.,
onda je svoju aktivnost počeo razvijati megju Hrvatima.
Njegov nastup, kao u Sloveniji, tako i u Hrvatskoj,

znači revoluciju javnoga života; znači strah i trepet za ,

liberalce, koji na nj bješnjahu i navaljivahu da ga u-
tuku. Ali zaman! Oštri uož Mahnićeve logike skršio
je sve protivničke napadaje.

Osnovao je znanstvenu filozofsku reviju ,Hrvatska
Straža«, koja je podvrgavala kritici i analizirala sve
pojave u književnom, filozofskom i političkom životu.

f
|
I