Br. 53. DUBROVNIK 22. prosinca 1926. God. II. ki Cijena Je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 7. Izlazi svake srijede Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom u RT PRN RU MSR MS Plativo i utuživo u Dubrovniku pei DS E urednik N. Fantela. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare. Pojedini broj 2 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju SVETA NOĆ! Čudesna je i lijepa posljednja misao Svete noći, koju očekujemo u beskomačnoj čeznji svojih mladih dana: biser je u našem životu, crvena ruža na bijeloj kitici, majčišći diadem, koji ne resi ni kraljicu pla- ninskih vila, što u bijeloj /stebrnočistoj kopreni ska- kuču po tamnim puteljcima, izmegju jela i borova. — Sveionoćni pjev je mirniji i blaži od djetetovih sanja, što lete s angjeoskim zborovima po nebeskim polja- nama; tiši je od padanja snježnih pahuljica u zimnom večeru i ljepši od najmoćnijih pjeva mladenačke lju- bavi, ugodniji od najmilozvučnijih akorda blještavih dvorana. — Snijeg po dolima, po bijelim putevima, kri- stalnim granama; na nebu milijuni zvijezda, po ku- ćama tamo. u tamnom kutu drvene jaslice, osvijetljene blijedim svjetlašcem i Detlehemska zvijezda nad njima i uz njih molitva dječinjih srdaca i roditelja i pjev mladića \i djevoičica; božićna drvca u domovima, i bajčice i pričice, i ophodi bijelih i crvenih svijetla iz visokog sela do seoske crkvice u dolini, i do- maći svetonoćai zvonovi, i radost i sreća i Božji blagoslov. A u našem srcu čista misao i u .njemu odjeci Detlehemskih pastira: poniznost i odanost... I naša duša puna svetosti i sanja... Od istoka do zapada pjevali bi kao amgjeli i nosili Božji blagoslov i plovili bi od juga do | sjevera i maviješćivali Božju gloriju i sipali sreću i mir. — Takva je Sveta noč! Svako srce čuje njen dah, svak prima njen pun utjehe pozdrav; svakoga pozdravlja Sveta noć: — Mir vama, koji ste dobre volje, .jer sakrit je || moj čas i nad svim blažen i vrijedan, da se spomi- I njete u njemu neizimjerne ljubavi Božje ! I Blago vama, koji hodate po stazama cvjetne | mladosti i vaš je pogled jasan i kraljuje u vašim du- šama mir Božiji ; veselite se i radujte u meni! Mir vama, duše trpljenja pune, koje ufanjem u pomoć Najvišega odano nosite svoj križ i čeznete za stazom života i sreće! Jer slaba je naša moć i krhka naša mladost bez Njega. Samo u Njemu imamo veliku || jakost i čvrstu volju, koja nam je potrebna na stazama mladenačkog života. Mir Božji i vama, koji skrenuste od pravog puta i padoste u tamu i vrludate stramputicama života i odbacujete i ne čujete glas Vječne Dobrote, koji vas | pozivlje! Nemitne duše, ne ogorčujte svoju mladost || životom i jadom u zabludama: Čujte glas: |! | Mir ljudima na zemlji !... Takva je Sveta noć! ; | Puna nježnih, a ipak tako dubokih kucaja, da | ih svak u srcu ćuti. | Sa svojim mirom hita u sve krajeve, u sva srca, = u sve duše... Čudesa stvara u njima. Kao misao, "tiha i skromna, tako tijo koraca. prema njima; kao neopisiva radost, skrita cijeloj prirodi, dolazi i crta || sliku minulih dana i riše put života. I na njenom dahu | sivaraju se moćne odluke, moćnije od kremenih gora, i veće od babilonskih stupova; na rjenom biću oživ- dljuju mrtve duše ma novi život i skladaju joj himne || radosti i pozdravljaju je. | Takva je Sveta noč! : = Mitve duše primaju njezin blagoslov i nemirna srca puna su njena mira. = Neka ga očuti i naše srce. u ovim dnevima ne- ira, mržnje i neprijateljstva i neka ga sačuva na stazi ašega djelovanja i življenja! lat / Mir nama! — = Sretan Božić! i J. e. " Orienta«, t. |. i pristajali uz jugoslavensku ideju. Ali to je tek jedna. U spomen Učitelju. (Prigodom smrti d.ra Antuna Mahnića) I Njega nam, crna smiti, ote!.. Njega — svi- jetla, čestita, dična muža! Prvog barjalitara Istine, nosioca Dobiote, širitelja Ljepote!.. Lučonošu u la- birintu ideja, jaganjca u ovčinjaku Gospodnjem, pa- stira stada Hristova, branitelja naroda svoga, ljubitelja omladine | -Oca, Vogju, Učitelja nenadoknadivog : Njega kruta, nesmiljena smrti, ti nam ote, nit života najdra- gocjenijeg kosom prekinu a domovinu u crninu zavi! Ne omalovažujte težinu gubitka! Ne ismjehujte suze, šio za Njim teku !.. — Ruke dršću, pamet se smućuje, srce krvari... — Zašto nas, Gospode, liši Oca? Zašto ugasi zvi- jezdu vedilju 2... — Ali ne ne! Klanjamo se pre- višnjoj odredbi Tvoga Promisla... On miljenik Tvoj najmiliji: i Ti ga dignu k sebi... On cvijet najmio- mirisniji: i Ti ga u rajsku 'presadi bašću... — Ali, Gospode, teško nam je! Utješi rastužene s njegova odlaska, ne zapusti udarene preteškim gubitkom !.. Gospode, čaša je gorka, čemer dana nesnosan ... * Smrt dra. A. Mahnića, biskupa krčkog, znači ogroman gubitak, koji je tim osjetljiviji, što se zbio u dnevima, kad je vrijednost duševnih ideala svedena na niskoću materijalnih i sjetilnih užitaka. Ako ikada, to nam je danas potrebno ljudi, koji će ludilom opitu svijetu da doviknu: »Riiešite se blata zemalištine i uzdignite svoje oči gore!« A on je bio takav muž, koji je našu savremenost ne samo odvraćao od stfan- putice i bezdna, u koju ona srće, nego je i označio putokaz, koji vodi do luke spasa. Biskupa Mahnića oplakuju danas ne samo nie- gove pristaše i brojni učenici, osobito megju omladi- nom, već takogjer i svi oni, koji sačuvaše u sebi i zeru nepristranosti prema ljudima, koji se diferenci- raju od njih po svojem kulturnom mentalitetu. Mahnić bijaše jedan od najoduševljenijih i najvatrenijih pro- micatelja. našeg narodnog jedinstva. Jugoslaven od glave do pete. Još u doba najcrnjeg terora pod au- strijskim režimom dovikivao je on tlačiteljima pred cijelim svijetom: »Na rogjenoj grudi mi smo raja. žrtve vaše imperijalističke politike«. »Mi smo vam »Herdenvolk«. »Vlastitim očima moramo gledati, kako nam od naše zemlje kidate komad po komad, kako postajemo tugjinci u rogjenoj domaji«. Svojim vatie- nim patriotskim člancima, koji su osakaćeni i cenzu- rirani izlazili u »Novinama« (političkom glasilu kato- lika), oštro je prekoravao bečke katoličke krugove radi nepravde, koje nanose Jugoslavenima. Ali oni njega, biskupe Jeglića i Bauera nazvaše »sviralama velikog framasonske lože, samo zato, što su slaba kontura njegova javnog patriotičkog rada. Za ilustraciju njegova jugoslavenstva i ljubavi prema o- tačbini spomenut čemo samo par dokumenata, jer nam radi ograničenosti prostora lista, nije moguće sve iznijeti. Kad je propala Austrija a nastala Jugoslavija, naš narod « Primorju iz njemaško-madžarskog jarma upade u žalijanski, koji postade još gori i okrutniji. Biskupu su Mahniću Talijani okupirali i rodno mjesto i biskupiju. Kao pravi pastir on nije mogao mirno gledati talijanska nasilja nad (svojim narodom. Tal. vlast zahtijevala je od dra. Mahnića, da sankcionira njezina nasilja, da uklanja na njezinu zapovijed rodo- ljubno svećenstvo. Ali dr. Mahnić nije se htio poko- riti, već je uputio. talij. vlast na Sv. Stolicu. A kad su mu zaprijetili prisilnim sredstvima, on im odvrati, da nema ni vojnika ni topova; Talijani da imaju, pa mogu šta hoće. Ali to, da je sila, a sila nije pravo. Dalje nije btio s njima raspravljati, pa se hladno s njima oprostio. i Ali on nije mirovao. U očinskoj brizi za muko- trpni narod svoj obraća se on jednim memorandumom na tal podadmirala Cagnia, u kojem riše progonstva svećenstva i naroda. Na koncu veli: ,Preuzvišenosti ! Imam još mnogo pritužbi. Postupak protiv stanovniš- tva tih ostrva, koje je 85 po sto hrvatsko, zaslužuje naziv persekucija. Nama ne preostaje drugo, nego trpjeti i šutjeti, ali prije ill kasnije doći će vrijeme, kad će svijet doznati, što se dešava i koliko se pati. — 31. prosinca 1918. upravio je Mahnić drugi memorandum na mirovni kongres. U njemu je ocrtao sve pokušaje Talijana, da unište hrvatski elemenat, te slavenski jezik u crkvi i svećenstvo. Ugledni francuski list , Journal des Debats“ od 27 IV. 1919. donoseći taj memoran- dum nazivlje dra, Mahnića ,časnim starcem, koji pla- ća danas svojom slobodom srčanost, kojom je otkrio svijetu istinu.“ Radi ovoga muževnog i neustrašivog držanja, bio je nemoćni i sijedi starac od 69 godina deportiran na prevaran način u ltaliju. Ali ni u svojem progon- stvu nije zaboravio na svoj narod i na svoju domovinu. Iz zatočja šalje , Narodnoj Politici“ članak ,Sv. Stolica i Jugoslaveni“, ne bojeći se posljedica, što će za nj iz toga nastati. U njemu se bavi našim nutarnjim prili- kama i poručuje, da budemo složni, jer u slozi je naš spas. ,Bog nas je u svojoj mudroj providnosti na čudesni upravo način, štono riječ, zbio u jedno tijelo. Osvanu nam veliki dan, a na nebu se ukaza znak s natpisem SHS. Narođe moj, u ovom ćeš znaku po- bijediti ! Hrvati, Srbi, Slovenci ! Božja je volja da os- tanete na vijeke nerazdruživo ujedinjeni. Gdje je iz- dajnička ruka, koja će rušiti ovo jedinstvo. Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja !“ Iza mnogih duševnih i tjelesnih patnja, konačno se sijedi biskup povratio na rodne žale, ali veoma oslabljen. Tražio je lijeka u Varaždinskim Toplicama, a najposlije u Zagrebu. No nemoć ga (rak-rana) sve više uništavala, dok ga 14. t. mj. nije potpuno skršila, te tim njegov narod gorčinom jada i čemera napunila. Od jednog do drugog kraja naše domovine, dokle god je ime Mahnićevo doprlo, odzvanja danas jedan bolni, plačni: Jao! Ali ovim groznim iuidarcem poxo- djeni su najviše oni, koji su se uvijek ponosili, da im je jedan Mahnić učitelj i vogj; a to je omladina. Ona je, upoznavši veličinu i savremenost .Mahnićeva duha, uprav kao pomamna hitala za njim i usvajala njegova velika preporodna načela po duhu evangjeoskih istina. Katolički pokret u hrvatskim zemljama djelo je ovog velikog slovenačkog sina. Bog ga je uprav provindecijalno odabrao i poslao narodu, da mu pro- nicavošću svoga duha, oštrinom svoga razuma, čistoćom svojih ideja, dosljednošću velikog Akvinca i revnošća Apostola pokaže pravi put do cilja. Veličina njegove pojave izbila je na površje najprije, kod Slovenaca, kad je ovaj energični i neustrašivi muž, uočivši ozbiljnu pogibao, koja narodu prijeti od bezvjerstva i vjerskog indiferentizma, navijestio liberalizmu rat do istrage. Nije poznavao kompromisa. /li Krist ili Belial ! — bila mu je lozinka života. I uspio je, da rasčisti mutež i dosljedno razdijeli dva tabora: od kojih jedan priznaje Krista ne samo u teoriji, nego i u životu, a drugi robnje molohu materije. Plod je to dugih nastojanja. Iznajprije su njegovi člauci i rasprave izlazile u ljubljanskom Slovencu“, onda u ,Rimskom katoliku“, koji je gotovo on samo ispunjavao. Kad je postao biskup na Krku g. 1896., onda je svoju aktivnost počeo razvijati megju Hrvatima. Njegov nastup, kao u Sloveniji, tako i u Hrvatskoj, znači revoluciju javnoga života; znači strah i trepet za , liberalce, koji na nj bješnjahu i navaljivahu da ga u- tuku. Ali zaman! Oštri uož Mahnićeve logike skršio je sve protivničke napadaje. Osnovao je znanstvenu filozofsku reviju ,Hrvatska Straža«, koja je podvrgavala kritici i analizirala sve pojave u književnom, filozofskom i političkom životu. f | I