Br. 12.
Poštarina plaćena u gotovu.
DUBROVNIK, 24. marta 1925.
God. VII.
ena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
mjesečno.
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. —
urednik. A. FiIč,
Tisak Dubrovačke Hrvatske
Odgovorni
Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“, —
Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —
ambena kriza u Dubrovniku."
Teška nedaća pomanjkanja stanova, koja nas i
inašem gradu počamši od prevrata stalno progoni,
&ma ni iz daleka izgleda da se .barem djelomično
Maži, već se naprotiv sve to više pooštrava. Stam-
ina kriza u našem gradu potječe uslijed slijedećih
tiva :
1) pridolazenja iz raznih teritorija
jućne gospode, koja kupuju kuće;
2) zapremanja od strane banaka, štedionica i mje-
čnica (ukupno 10 ih na broju) ne samo prizemlja
pada, već i cijelog prvog kata;
13) uspostavljenja Dubrovačke Oblasti, kojoj je do-
ljeljeno biojno činovništvo većim dijelom pooženjeno
naše države
| djecom. g
Prama stalistici godine 1910. broj stanovnika
lbrovnik-Giuž iznosio je 10,947 — dočim prama
jnovijim podacima iznosi 11,610 — prama tome
llkaziva se porast od 6%. Od prevrata pak do danas
Dubrovniku i u Gružu bilo je sazidano jedino 9
yvih kuća, od kojih su tri isključivo upotrebljene od
dličnih vlasnika — a 6 njih odregjene su za iznaj-
anje. Dok se prama izloženim podacima broj žitelja
većava, naprotiv broj novih kuća vrlo sporo ide da-
te ne odgovara nikako potrebitim zahtjevima.
U svim povećim centrumima — megju kojim može
služiti kao dobar primjer i grad Split — bilo ka-
listi, bilo dioničarska društva, bilo općine, nepre-
ino zidaju nove zgrade, te se prema lome može
ljučiti, da kad ulažu znatne glavnice u kuće, da
iste i rentiraju. U vezi s navedenim nastaje na-
no pitanje zašto se i u našem gradu, gdje ima kako
da kapitalisti izvlače se izgovorom, da su skupa
ljišta, da je skup gragjevni materijal, da su visoke
nice radnika, te da se ne isplaćiva ulagati novac
grade, pak najvole ulagati kapitsle u gradnju: pa-
roda i osnivanju banaka. :
Kad je u našem gradu u gragjevnom pogledu' po-
hjkala inicijativa imućnih slojeva, što su u tom
ledu uradili gospoda općinski komesari? Jednom
i ništa! Razbacivali su manje ili više badava novac,
| npr. i za popravak vodovoda, dok gragjanstvo
idijeva još uvijek vodom.
Pred golemom nevoljom pomanjkanja stanova u
oj državi, što u svakom pogledu zlokobno upliviše
itanovništvo, bila je sveta i nepropustljiva dužnost
Ide, da omogući hitno podizanje ekonomskih sta-
a za siromašne i manje imućne slojeve naroda,
) to u sopstvenoj režiji, bilo davanjem beskamatnih
mova gragjevnim udruženjima, savezu kiradžija, sa-
državnih činovnika. Nu vlada je propustila. na
st da ispuni svoju glavnu dužnost, a ograničila se
a to da izda ,Zakon o stanovima“, koji jedino re-
Še najamne odnošaje izmegju kućevlasnika i ki-
ija. Vlada dakle mješte nastojati da radikalno li-
ljutu ranu, upotrebila je jedino ublažujuća srestva,
zadovoljujuć time nikome.
\Ako nigdje drugovdje, ali u našem gradu ima
bliko državnih prostranih zgrada, dijelom neupo-
ljenih, u koje bi se shodnim popravkom mogla
Mljestiti razna državna mnadleštva, koja su do sada
šštena_po privatnim kućama, te bi na takav način
vni Erar uštedio visoke kirije, koje' isplaćiva do-
im kućevlasnicima, a stanovi, koji bi ostali ispraž-
ini, doznačili bi se beskučnicima. Uputno je isto-'
teno naglasiti, da kad bi se najposlije dovršilo
lnjom nove zgrade odregjene za Gimnaziju; ostala
lhištva, koja bi se mogla preudesiti za kakav dr-
ured.
Poznato je, da je Općina dubrovačka u svrhu
nje nove zgrade odregjene za "osnovnu školu, bila
još prije rata zemljište 1 na Pločama, te sada 1 na-
a pitanje, što'$e opire da se kroz sve ovo \vrij eme
i palce PE U ovim "prika nova zgrada
dobro poznato kapitala u izobilju, ue gradi? Go-"
pražnjena dosadašnja zgrada, takogjer državnog
bila bi takogjer na uhar, jer.bi tri oveće zgrade, koje
do sada zapremaju osnovne škole, ostale ispražojene i
doznačile bi se beskućnicima.
Kad bi se postupalo na označeni način i kad bi
se novčane zavode (banke, mjenjačnice, štedionice)
prisililo na opsluživanje naregjenja Ministarstva soci-
jalne politike, biva, da za svoje zavode imaju zidati
sopstvene zgrade, stambena kriza u Dubrovniku mogla
bi se kroz dvije godine konačno riješiti.
Stambene su prilike u našem gradw uistinu o-
čajne, što pruža povoda svagdanjem jadikovanju i
opravdanim prigovorima, te je skrajnje vrijeme, da se
najposlije stane na put gvom užasnom 'biču.
Dok stvari tako stoje, stavljamo na dušu ovo vitalno
pitanje gg. Dru Stijepu Kneževiću, velikome županu,
i Antunu Dropcu, općinskome: Upravitelju, e da kao
sinovi našeg Dubrovnika nastoje isposlovati kod kom-
petentnih faktora da izbave iz ljute nevolje ovo već
teško prokušano pučanstvo,
D. N. MIlić:
Različiti princip državljanstva i narodnosti
megju Amerikom i Evropom.
Kad nas, kao i u cijeloj Evropi, u pogled držav-
ljanstva jednog gragjanina, vrijedi princip, da dijete
zadržava državljanstvo roditelja (jus generis). U Ame-
rici pak nije tako, jer u njoj vrijedi princip rodnog
mjesta (jus solis), po kojem dijete pripada onoj državi,
na čijem se teritoriju rodilo. Stavimo pak slučaj, da
se nije rodilo na ničijem teritoriju, nego na parobrodu,
onda će biti pripadnik one države, čiju zastavu nosi
dotični parobrod. Iz ove principielne razlike shvaćanja
izmegju siarog i Hovog konlitenta & pratist mogu
često nastati anomalije, ie prama ovom ne jednakom
principu dogagja se, da jedan te isli gragjanin imade
ujedno dva državljanstva i po tome i dvije obveze,
dotično se može dogoditi slučaj, gdje nema nijednog
državljanstva.
Za oboje evo primjera: Sin naših državljana,
rogjen u Argentini, po gornjim principima, ujedno je
i naš i argentinski pripadnik, te kad dogje na godine,
ako je u Argentini, morat. će tu vršili vojau dužnost,
a ako po tom otigje u Jugoslaviju, opet će morati i
tamo kao državljanin, da vrši vojnu dužaost, a može
biti i kažnjen po vojnom zakonu — in firaudem legis
— jer se nije pravodobno prikazao na odnosnu duž-
nost. Kada govorim o Argentini, mislim na cijelu Ame-
riku u kojoj je u glavnom jednako shvaćanje sviju
država u stvarima, koje ovdje navagjam; odnosno
kada spominjem Jugoslaviju mislim i na cijelu Evropu,
koje se opet u ovom ne razilaze.
Nego recimo, da u praksi spomenutog našeg
gragjanina, naše vlasti ne bi zvale na vojnu dužnost,
kada bi se povratio u Jugoslaviju, srazloga što ne
znaju za njega, jer nije ubilježen u našim maticama'
rogjenih, ali u slučaju — skoro nemogućeg — rala
izmegju Argentine i Jugoslavije, priznat će ga sigurno
Argentina kao svog gragjanina upotrebiti protiv Jugo-
slavije, dok ako ga ova zarobi, po samom imenu po-
«znat će, da je jugoslaven te će ga pravom kao svog
gragjanina opet upotrebiti protiv Argentine. U svakom
slučaju dakle on praktično imade dva državljanstva
Dijete argentinskih roditelja rogjeno u Jugoslaviji,
prama napomenutim principima nema ni jednog držav-
ljanstva, jer je po amošnjim zakonima pripadnik naše
države a po našim je pripadnik Argentine, u praksi tako
nema ni jednog državljanstva, te ga neće ni jedna
ni druga država zvati. ria vojnu obvezu. — Meni se
osobno baš dogodio ovaki. slučaj, kada sam skoro
dolazio u Argentinu, da dopratim svoju rogjakinju.
ik
gentinac. 1 Naše vla 2
kao a dati putni ist ooo ti o
opet s početka: nikako mi ga: nije litio izdati, jer da
nije podanica Argentine, pošto se rodila u Dubrovniku.
Napokon, 'kada mu izložih slučaj i poirebu,. (jedva mi
je iznimno i mimo zakon udovoljio — i eto u praksi
faktično dijete nema ni jednog državljanstva. Argentina
.
.već argentinski državljanin.
je megjutim i ovaj slučaj znala riješiti u svoju korist
i odnosno dijete priznaje ipak svojim gragjaniiom,
samo ako se ubilježio kod argentinskog konsula u Ju-
goslaviji,, a naša država se ne može-tome protiviti
s razloga, što je po njezinom prizuanju i ofako. on
Megjutim ova iznimka
ne vrijedi za nas da bi se po ovom i djeca
naših državljana, ovdje rogjena, zabilježili kod našeg
amošnjeg konsulata, jer takav svejedno uvijek ostaje
i argentinski državljanin po rečenom argentinskom
principu ,jus solis“. Ovo pitanje, koje može da imade
praktičnih posljedica, trebalo bi da ga definitivno uredi
megjusobno Amerika i Europa. Poslije izloženih gor-
njih principa, nastaje pitanje: koji je naravniji, odnosno
koji je bolji? Ja ću reći, da je za Europu valjda nje-
zin princip bolji, ali: za Ameriku ajezin je pak ne samo
bolji nego upravo muždan i bez ovakvog principa,
Amerikanske države ne bi mogle kao takve ri opsto-
jati, jer su ovo nove države, koje su nastale većinom
kelonizacijom Europljana. Da se.o ovom uvjerimo za*
mislimo slučaj, da je n. pr. u Argentini europski prin-
cip ,jus generis“, slijedilo bi, da bi danas u Argentini
bilo ako 2 miliona talijanskih državljana, 3 miliona
španjolskih, a 2 miliona ostalih europejskih državljana,
jer su se svi ovi naselili u zadnjih sto godina naime
od proglašenja nezavisnosti Argentine, dok bi upravo
argentinskih podanika urogjenika bila manjina. U ovo-
me slučaju ne bi praktično argentinska država kao
takova mogla opstojati, već bi u glavnom bila jedna
talijansko-šoanjolska pokrajina, dok po svojem principu
ona imađe danas preko 9 miliona svojih, državljana.
(Stijedi.)
O izgonu grčkog patrijarhe iz Carigrada.
Zbog izgona carigradskog patrijarhe Konstantina
VI. iz Fanara u Carigradu uzrujao se sav. pravoslavni
istok, koji u tom činu turske vlade nalazi povredu
pravoslavlja uopće. Patrijarha se zaklonio privremeno
na Atos kod Soluna. Tim je povodom izbilo na javu
pitanje, bili se dostojanstvo carigradskog patrijarhata
moglo prenijeti u koje drugo sjedište, primjerice u Je-
rusalem. U tom bi slučaju političko pokroviteljstvo nad
pravoslavljem uopće prešlo na Englesku. Atenski nad-
biskup obratio se brzojavno za intervenciju ,Savezu
Naroda“, da izreče presudu velevlasti o iom činu turske
vlade. Istodobno upravljen je brzojavno apel na pogla-
vice crkava, .da se svojim ugledom zauzmu za povri-
jegjeni položaj carigradskog patrijarhe. Vrlo je karak-
teristično da je i sv. Ocu Papi Piju XI. upravljen isto
takav brzojav, pa tako i ovaj nasljednik Fotijev pri-
znaje u Papi nasljednika svetoga Petra. Nije li to u
današnja sudbonosna vremena, u kojima se nalazi po-
cijepana pravoslavna crkva, opomena Božje Providiosti,
gdje treba da pravoslavlje potraži čvrst oslon, da se
ne pokoleba, te da se povrati u zajednički Hristov
ovčinjak! (»Katol. List«)
Kulturne vijesti.
Dan Katoličke omladine, koji se kako je poznato
slavi ove godine 10. svibnja, proslavit će ne samo
organizirana kat. omladina, nego i ostala katelička
javnost. Ova proslava imade značenje katol. proslave
tisućgodišnjice hrvatskog kraljevstva i jubilarne godine.
Hrvatski Orlovski Savez razaslat će sabirne arke na
sve župne urede i društva. Prijatelji katol. omladine
treba da nastoje da ovom prigodom sakupe što veće
novčane prinose, jer su za uspješan razvoj naše or-
ganizacije potrebna velika novčana sredstva. Sve upute
za ovaj dan mogu se dobiti kod Hrvatskog re
Saveza, Zagreb, Kaptol broj 27.
Novi serum proti šušici. Martovski broj london-
skog »Medical Science« javlja o novom serumu proti
šušici. Radi se o otkriću danskog profesora Mollgarda,
koje je nedavno sam opisao. Postoji mješivina srebrne
i natrijske' soli, koja bezuvjetno uništava bakcile, ali
je za čovječje tijelo štetna. Smjesa se zove »Sanocry-
sin«. Trebalo je naći sredstvo, kako bi se serum mo-
glo upotrijebiti. To je pošlo za rukom profesoru Mol-
gardu, koji je našao serum, koji se uštrca u krv bo- ;
lesnika i poslije to može nesmetano primiti »Sano- :
Y Stvar je uspješno iskušana u danskim bolni-
cama i Mollgard navagja čitave tličete, koji su +ovim
načinom ozdravili od sušice. s