Jedna porazna statistika. Jedan sarajevski list donosi podatke o stanju veneričnih bolesti u gradu Sarajevu u god. 1924. U ta- mošnjoj besplatnoj ambulanti za liječenje veneričnih bolesti u prošloj godini bilo je 39.343 posjela. Od toga broja otpada na muškarce 30.007, a na ženske 9.336. Muških, koji su došli po prvi put, bilo je 1321, a ženskih 854. Od toga je na veneričnim bolestima bo- lovalo 663 muškarca i 448 ženske, dok je na kožnim alekcijama+ bolovalo 304 muškaraca i 188 ženskih. Radi savjetovanja posjetilo je ambulantu 272 muškarca i 175 ženskih. Veneričnih afekcija megju oženjenim ljudima bilo 992, a megju neoženjenim 433. Prema 1923. porasla su venerična oboljenja za 10 posto. Kako je počelo u 1925. izgledi su. da će porasti venerična oboljenja prema 1924, za 40 posto. Opazilo se, da je na veneričnim bolestima oboljelo najviše radnika i zanatlija, a onda tek drugih staleža. Ove ciire zaprepašćuju i zabrinjuju Sarajlije. Sigurno nile bolje, ako ne još i gore i u drugim većim gradovima Jugoslavije. — (A može li se znati kako je u ovome pogledu kod nas? Op. Ur.) je Pisma iz naroda. Boka Kotorska. Poziv rekruža na vojnu dužnost počeo je da se obično vrši zimi i u nezgodnom ze- manu. Već su jedne godine ljuto nastradali rekruti, da se o tom dosta i pisalo i govorilo. I ljetos je tre- fila ljuta studen, snijeg led i vjetar baš ovih dana, kad su pozvani rekruti. Na Cetinju, kako nam pričaju, pao je tako jaki snijeg kao još nikada zadnjih ovih godina. I po ovakovom nevremenu moraju rekruti iz Kotora do Podgorice pješke sa kupierom na legjima oko či- tavu stotinu kilometara puta. Ovo ne može da bude bez zlokobnih posljedica za zdravlje naših momaka. Prije se je kod nas poziv rekruta obavljao redovito u mjesecu oktobru, a to je bilo zgodno i rad vremena i radi poljskih radaja. Ne bi li g. vojni ministar mo- gao odrediti, da u buduće poziv rekruta bude u jeseni, a ne zimi ni u ranom proljeću, kad je i vrijeme ne- stalno i kuća potrebuje najviše radne snage za rad- nje u polju. Novaci-mornari sa južnih naših. otoka morali su najprije u Gruž, a odatle u Mostar. U Mostaru su bili 4—5 dana pak onda na svoje mjesto u Tivat. Čemu ovaj put do Mostara, što po ovom vremenu nije u- godno, a spojeno je sa toliko troška, jer na putu mo- rali su se sami brinuti za hranu. Ne šćaše li bolje i zgodnije biti da momci dogju ravno u Tivat? KORČULA. Napredak našeg ,Otoka“. U svijetu se često dogagja, da se nekoja djela manje važnosti vješaju na veliko zvono, dok važnija djela ostaju ne- zapažena, a često i omalovažavana, osobito kad ne potječu od istaknutih javnih ljudi i kad pokretača ne vodi sebična slava i korist, već nesebična i plemenita svrha. Jedan primjer takvog sitnog i skromnog, ali' za to plemenitog i korisnog rada pružaju nam naši OO. Franjevci. U blizini grada Korčule nalazi se oto- čić zvan ,Otok“, što su četrnaestog vijeka Korčulani poklonili Franjevcima, a oni su na njemu podigli crkvu sa samostanom. God. 1907. samostan je bio proširen i u njemu smještena škola za redovničke kan- didate. Za vrijeme rata škola je dignuta i tako ova ogromna zgrada oslala prazna. Obzirom na prostranost ove zgrade kao i na divan položaj, te obzirom da otočić ima uvjeta za razvitak gospodarstva, prava je grehota bila, da je sve to ostalo mrtvo i neiskorišćeno. Providnost je htjela, da je po evakuaciji talijanskoj gvardijanom samostana imenovan današnji provincijal M. P. O, Augustin Juničić, čovjek zavidne marljivosti i agilnosti. On se odmah dao na posao, da bi zapuš- teni ,Otok“ pridigao i taj mrtvi kapital učinio plodo- nosnim i korisnim. Težak zaista posao u kriličnim prilikama vremena, ali O. Juničić znao je u kratko vrijeme sve sretno svladati, tako da od pustog ,Otoka“ imamo danas lijepo, napredno i veselo naselje, koje _ uspješno djeluje u kulturnom, karitativnom i napredno- gospodarskom radu. zgrada brižljivo nadgleda vrijedni O. Bone Škunca, koji je i prije mnogo radio na ovom otoku pak i sada pod stare dane sve svoje sile ulaže za dobrobit samostana. Evo ima već treća godina da djeluje .ova gimna- zija, koja je dobila i pravo javnosti, a takogjer , Dječje Sirotište“, u kojemu je smješteno tridesetak siročadi, za koje ima posebna pučka škola. Osobita pažnja po- svećena je racijonalnom gospodarstvu, pak je divota pogledati lijepo uregjene vrtove i rasplogjeno blago. Pošto se osijećalo pomanjkanje vode i staja za blago, doskočeno je i toj potrebi, pak se sada gradi velika Sve radnje i u vrtu i oko NARODNA SVIJEST čatrnja i prikladne staje. Ne treba islom isticali od — kolike je važnosti danas dobar odgoj mladeži i koliko brige zadava korčulanskim roditeljima smještenje nji- hove dece za školovanje, pak ie ovom gimnazijom na ,Otoku“ doskočeno velikoj toj potrebi. A što da se reče o ,Dječjem Sirotištu“, dosta je da se naglasi da su to djeca većinom bez roditelja, koja su bila prepuštena ulici i potom potpunoj moralnoj pokvare- nosti, pak se zaista od njih nije mogao očekivati ništa dobra za društvo i državu, a sada su spašena, jer ih se odgaja za dobre i korisne gragjane. Neka dakle ovakav rad bude blagoslovljen, a dužnost je svakog dobromislećeg gragianina, da ga prizna i podupre, jer se domovina ne unapregjuje viko:m i riječima, već sa korisnim djelima, a u prvom redu sa onakovim, koji stvaraju dobre gragjane. O književnom radu i kulturnom značenju HENRYKA SIENKIEWICZA. Epohalno je djelo »Quo vadis ?« Sienkiewicz izdao god. 1895., a do danas je, u manje od 3 decenija oeć prevedeno u 30 jezika., te ga je pročitalo barem 50 milijuna čitatelja. Suvišno bi bilo, da ja ovdje iz- sim sadržaj, jer sam uvjeren, da je i široj publici dobro poznat. Samo hoću da istaknem žalosnu činje- nicu, da naša današnja omladina malo za njim posiže, dok pohlepno guta sveske »Žabavne biblijoteke,« de- tektivskih romana i sličnih izdanja. Komu ne lebde pred očima žive slike Vinicija, Ligijkg, Petronija, Ursusa, Popeje, Hilona, Nerona i sv. Petra? pisac tako je proniknut svetošću vjere i vel crkve, da se iz svake stranice ovoga nedostiživoga remek-djela razabiru Pavlove riječi: »Una est fides, unum baptisma, unus Deus el pater omnium !« (»jedna je vjera, jedno krštenje, jedan Bog i otoc sviju !) Sve- tomu Petru, gdjegod se on pojavlja, pripadaju riječi »Tu es Petrus« i »Ego sum via, veritas et vita !« Naj- zadrtiji asketičar i najcjepidlačaviji rigorista ne može, a da ne prizia, da ovaj roman odiše najdubljim reli- gijoznim uvjerenjem, kojim je auktor bio prožet. Ali »Quo vadis ?« nije samo jedna vrsta »nabo- žna štiva«. Ovo nedostiživo djelo s nasladom čila i anakoret u svojoj samoći' i redovnik u svojoj ćeliji i gragianin u svojoj radionici i otmena dama-u svojemu salonu i besposličar u svojoj dokolici. U njeinu reli- gijozan čovjek uživa u vječnim istinama, koje su tako prikazane, d2 iindiferentista i, nevijernik ne može da 'se otme njihovu uplivu; srednje naobražen čojvek crpi iz njega bogatu riznicu općeg kulturnog znanja, a najdublji učenjak iako bar s arheološke strane ne nalazi ništa nepoznato ne može a da se ne divi, s kojom je spremom pisac rasporedio cjelokupnu sliku staroga Rima i s kojom lakoćom niže najrazličitije faze socijalnog starorimskog života. Ovo je jedna od rijetkih, da ne rečem jedina knjiga, u kojoj svak uživa, koja veselu uzmnaža veselje, žalosnu pruža utjehu, umorena. krijepi, zaposlena . razonogjuje, vijeroika učvršćuje u vjeri, skeptičara vodi k Bogu, a lijenčinu sili na rad. Želite li naobrazbe? Čitajte »Quo vadis ?« Tražite li svjetlosti u tminama varava svijeta? Čitajte »Quo vadis«. Jesu li vam duševne oči izgubile cilj života ? Čitajte »Quo vadis«. Je li vam se um utrudio teškim radom? Nek vam olpočine u čitanju »Quo vadis?« — Neizreciva je vrijednost ovoga djela ne samo radi nebrojenih vrlina, kojim se odlikuje, nego i zato, što će svak, ako ne svojevoljno, a ono barem upozoren, za njim posegnuti i neće ga ostaviti, dok ga na dušak ne pročita. Ovo nije Kempis, kojega će nasladom čitati samo oni, koji do vjere nešto drže, a skepličari ga i nevijernici neće ni u ruku uzeti; ovu će knjigu ugodno i radoznalom nasladom čitati i naj- religijozniji pojedinci kao i oni, kojim je vjera samo prazna riječ. A ko je pročita, bit će ili preporogjen moralno otkrijepljen. Prava se pak vrijednost knji ne mjeri samo apsolutnom vrijednošću, nego i sy dobrom, koje u što širim masama poragja. Želja me vuče, da se opširnije pozabavim s jednim velikim Sienkiewiczevim djelom, kojemu naslov »Krzyzacy« (po našu »Križari«), a od kojega uporedo s originalom, izlazio i njemački i ruski jevod. Nu kako je i ovo djelo većinom poznato, a n gova bi me analiza na daleko odvela, prisiljen sa da se te želje odrečem. Spomenut ću samo, da »Križari« sasvim nova grana romana, gdje je izheš čilava galerija znamenitih duhovnih lica srednje vijeka i gdje gragjani i seljaci dolaze tek mjestimi U »Križarima« se -divimo lakoći stvaranja, bujno mašte, vještini u rasplitanju situacija i vrsnoći jezi Ali ne mogu: da mimoiđem 'Sienkiewiczev s »Listy o Zoli« (što znači »Pisma o Zoli«). Bilo vrijedno da gapročitaju mnogi strani i velik broj na panegirista [rancuskih dekadenat-a a la Flaubert, S Zola e compagnia bella, koji su svoj književni 1 udesili po geslu »Le laid c'est le beau« (što zn »Odvratnost je ljepota«). Ovdje Sienkiewicz jasn logičnim i uvjerljivim razlaganjem ugtaje proti ova vome pisanju romana i novela, u kojim se pseu analizom premeće i ispituje zlo, gnjilež, .sinrad i metine. Ovakovi samozvani »psiholozi« — k: Sienkiewicz -- prividno su protivni nataralističkom simizmu, ali faktično u nj upadaju pod nezivom si bolizma ili impresijonizma, jer u njima nema u tničkog ravnovjesja, zdrava rasugjivanja ili ved duše; oni uživaju a smradu, gadu, nečisti i bljuv nama. Zola voli smrad nego miris, voli gujilu n čistu krv, voli ogajojenu nego zdravu srčiku, voli s tlište nego cvijeće, voli »la bčte humaine«, nego li humkine« (t. j. »živinskoga čovjeka« nego »čovj dušu«)! A welik dio francuske izmoždene javno s njim cijeli čopor naših sljepačkih povagjača za s što je francusko, pa bila to makori poruografija, traju Zolu dostojnim panteona. (Slijedi) Prijateljima ,Luči“ i kat. omladine. Kako smo već prije javili i kako je pozu našoj katol. javnosti, ovo je »Luči« dvadeseta godina. U našim nesiegjčnim kulturnim prilikama je mali" rekord, posebno kod gjaštva: Nijedan gj list, izdavan, uregjivan i uzdržavan od gjaka, nije živio dvadeset godina! Svaki katolički gjak mora ponosan : dvađeset šodina je idealizma i sijanja ps nadamo se, narednih dvadeset biti žetva. Urednici, želeći da proslave ovaj jubilej i vi vim načinom, odlučili su da zadnji dvobroj ovogodi »Luči« izdađu kao almanak »Luči« na 112" (a li moguće i više) stranica, U tome almanaku bić nešen ukratko, sav pregled gjačkog pokreta: istori organizatorni i ideološki. Biće to sintetički Osvrt sva nastojanja i na uspjeh. Posebno će do kratke literarne portrete naših istaknutijih ljudi, po nih i živih. U kratkom pregledu donijet će antol naše književnosti, koja je nastala u »Luči« i oko »L Ako prilike budu! dopuštale donijeće se i fotog bivših urednika »Luči« itd. pretplatu. Sirolinja je to gjačka, plaća i ovu čednu pretplatu. Zato apeliramo na naše prijatelje i sumišljenike da svojim novči doprinosima omoguće ovaj pothvat. Gjaci mogu tome pomoći tako, da svaka organiz priredi kakvu zabavu, čiji će čisti prihod biti na njen za almanak «Luči«. Svaki i najmanji dar prim: sa zahvlnošću, te će svojevremeno _ svi darovi oglašeni u »Luči« s Darovi neka se šalju na: »Naradna Svij Dubrovnik, pod rfaslovom: Za almanak »Luči«. ČITAJ NE PROPUSTI ! FILTER aparat za vino je gradjen iz o akrenog jakog lima iznutra kalaisan, na filter vunu sa finim bakrenim sitom. Vrlo jednostavan a gotovo vrlo praktičan, može ga se dobiti od 50, 100 i 200 lit. sadržine. Fistulira u roku od 24 sata duplu količinu od koje je gragjen. Jamstvo 10 godina. 3 : FILTER aparat za ulje je gradjen iz jakog i dobrog bi- jelog banduna sa više limenih kaubica i cjedila na filtrir vunu, dobije se od 10 do 200 lit. Za industrije odgovara od 100 do 200 lit. dočim manji za proizvadjače maslino- vog ulja i za kućne. potrebe, Filtrira u roku 24 sata onu Izloženo na ,Zagrebačkom Zboru“ od 26. IV. do 4. V. o. g. Mjesto 198. Zgrada : TRAŽITE FOTOGRAFIJE, CIJENIKE i UPUTE. . : i ČITAJ NE PROPUSTI! Filter aparat za ulje i vino. Štrcaljke i sumporače za vinogradare. Dobijete najbolje samo kod Dragutina Šepeka, Zagreb, Nad Lipom 14. ,ZORA“ vinogradarska štrcaljka je gradjena iz Samo metala i bakra, svi djelovi štrcaljke su izvana. Bei ikakvih guma i kugljica. Radi za 3 štrealjke sadašnji koje su u prometu. 10 godišnje jamstvo da se ne po kvari. Priznanice na uvid. Nabavite dok zaliha traje. ,ZORA“ sumporača, prašiljnica je gradjena iz bijelo banduma iz vana zeleno ličena, mješina je iznutra, rad na feder (pero) vrlo lagano, tiosi se na legjima. Hidro nički je zatvorena te ne rasiplje niti najmanje sumpor količinu, od koje je gradjen i sam aparat poput kristala. -| Nabavite dok zaliha traje. e , i v \