Jedna porazna statistika.

Jedan sarajevski list donosi podatke o stanju
veneričnih bolesti u gradu Sarajevu u god. 1924. U ta-
mošnjoj besplatnoj ambulanti za liječenje veneričnih
bolesti u prošloj godini bilo je 39.343 posjela. Od toga
broja otpada na muškarce 30.007, a na ženske 9.336.
Muških, koji su došli po prvi put, bilo je 1321, a
ženskih 854. Od toga je na veneričnim bolestima bo-
lovalo 663 muškarca i 448 ženske, dok je na kožnim
alekcijama+ bolovalo 304 muškaraca i 188 ženskih.
Radi savjetovanja posjetilo je ambulantu 272 muškarca
i 175 ženskih.

Veneričnih afekcija megju oženjenim ljudima bilo
992, a megju neoženjenim 433.

Prema 1923. porasla su venerična oboljenja za
10 posto. Kako je počelo u 1925. izgledi su. da će
porasti venerična oboljenja prema 1924, za 40 posto.
Opazilo se, da je na veneričnim bolestima oboljelo
najviše radnika i zanatlija, a onda tek drugih staleža.
Ove ciire zaprepašćuju i zabrinjuju Sarajlije. Sigurno
nile bolje, ako ne još i gore i u drugim većim gradovima
Jugoslavije. — (A može li se znati kako je u ovome
pogledu kod nas? Op. Ur.)

je

 

Pisma iz naroda.

Boka Kotorska. Poziv rekruža na vojnu dužnost
počeo je da se obično vrši zimi i u nezgodnom ze-
manu. Već su jedne godine ljuto nastradali rekruti,
da se o tom dosta i pisalo i govorilo. I ljetos je tre-
fila ljuta studen, snijeg led i vjetar baš ovih dana, kad
su pozvani rekruti. Na Cetinju, kako nam pričaju, pao
je tako jaki snijeg kao još nikada zadnjih ovih godina.
I po ovakovom nevremenu moraju rekruti iz Kotora
do Podgorice pješke sa kupierom na legjima oko či-
tavu stotinu kilometara puta. Ovo ne može da bude
bez zlokobnih posljedica za zdravlje naših momaka.
Prije se je kod nas poziv rekruta obavljao redovito u
mjesecu oktobru, a to je bilo zgodno i rad vremena
i radi poljskih radaja. Ne bi li g. vojni ministar mo-
gao odrediti, da u buduće poziv rekruta bude u jeseni,
a ne zimi ni u ranom proljeću, kad je i vrijeme ne-
stalno i kuća potrebuje najviše radne snage za rad-
nje u polju.

Novaci-mornari sa južnih naših. otoka morali su
najprije u Gruž, a odatle u Mostar. U Mostaru su bili
4—5 dana pak onda na svoje mjesto u Tivat. Čemu
ovaj put do Mostara, što po ovom vremenu nije u-
godno, a spojeno je sa toliko troška, jer na putu mo-
rali su se sami brinuti za hranu. Ne šćaše li bolje i
zgodnije biti da momci dogju ravno u Tivat?

KORČULA. Napredak našeg ,Otoka“. U svijetu
se često dogagja, da se nekoja djela manje važnosti
vješaju na veliko zvono, dok važnija djela ostaju ne-
zapažena, a često i omalovažavana, osobito kad ne
potječu od istaknutih javnih ljudi i kad pokretača ne
vodi sebična slava i korist, već nesebična i plemenita

svrha. Jedan primjer takvog sitnog i skromnog, ali'

za to plemenitog i korisnog rada pružaju nam naši
OO. Franjevci. U blizini grada Korčule nalazi se oto-
čić zvan ,Otok“, što su četrnaestog vijeka Korčulani
poklonili Franjevcima, a oni su na njemu podigli
crkvu sa samostanom. God. 1907. samostan je bio
proširen i u njemu smještena škola za redovničke kan-
didate. Za vrijeme rata škola je dignuta i tako ova
ogromna zgrada oslala prazna. Obzirom na prostranost
ove zgrade kao i na divan položaj, te obzirom da
otočić ima uvjeta za razvitak gospodarstva, prava je
grehota bila, da je sve to ostalo mrtvo i neiskorišćeno.
Providnost je htjela, da je po evakuaciji talijanskoj
gvardijanom samostana imenovan današnji provincijal
M. P. O, Augustin Juničić, čovjek zavidne marljivosti
i agilnosti. On se odmah dao na posao, da bi zapuš-
teni ,Otok“ pridigao i taj mrtvi kapital učinio plodo-
nosnim i korisnim. Težak zaista posao u kriličnim
prilikama vremena, ali O. Juničić znao je u kratko
vrijeme sve sretno svladati, tako da od pustog ,Otoka“
imamo danas lijepo, napredno i veselo naselje, koje
_ uspješno djeluje u kulturnom, karitativnom i napredno-
gospodarskom radu.
zgrada brižljivo nadgleda vrijedni O. Bone Škunca, koji
je i prije mnogo radio na ovom otoku pak i sada pod
stare dane sve svoje sile ulaže za dobrobit samostana.

Evo ima već treća godina da djeluje .ova gimna-
zija, koja je dobila i pravo javnosti, a takogjer , Dječje
Sirotište“, u kojemu je smješteno tridesetak siročadi,

za koje ima posebna pučka škola. Osobita pažnja po-

svećena je racijonalnom gospodarstvu, pak je divota
pogledati lijepo uregjene vrtove i rasplogjeno blago.
Pošto se osijećalo pomanjkanje vode i staja za blago,

 doskočeno je i toj potrebi, pak se sada gradi velika

Sve radnje i u vrtu i oko

NARODNA SVIJEST

čatrnja i prikladne staje. Ne treba islom isticali od

— kolike je važnosti danas dobar odgoj mladeži i koliko

brige zadava korčulanskim roditeljima smještenje nji-
hove dece za školovanje, pak ie ovom gimnazijom
na ,Otoku“ doskočeno velikoj toj potrebi. A što da
se reče o ,Dječjem Sirotištu“, dosta je da se naglasi
da su to djeca većinom bez roditelja, koja su bila
prepuštena ulici i potom potpunoj moralnoj pokvare-
nosti, pak se zaista od njih nije mogao očekivati ništa
dobra za društvo i državu, a sada su spašena, jer ih
se odgaja za dobre i korisne gragjane. Neka dakle
ovakav rad bude blagoslovljen, a dužnost je svakog
dobromislećeg gragianina, da ga prizna i podupre, jer
se domovina ne unapregjuje viko:m i riječima, već sa
korisnim djelima, a u prvom redu sa onakovim, koji
stvaraju dobre gragjane.

 

O književnom radu i kulturnom značenju
HENRYKA SIENKIEWICZA.

Epohalno je djelo »Quo vadis ?« Sienkiewicz
izdao god. 1895., a do danas je, u manje od 3 decenija
oeć prevedeno u 30 jezika., te ga je pročitalo barem
50 milijuna čitatelja. Suvišno bi bilo, da ja ovdje iz-
sim sadržaj, jer sam uvjeren, da je i široj publici
dobro poznat. Samo hoću da istaknem žalosnu činje-
nicu, da naša današnja omladina malo za njim posiže,
dok pohlepno guta sveske »Žabavne biblijoteke,« de-
tektivskih romana i sličnih izdanja. Komu ne lebde
pred očima žive slike Vinicija, Ligijkg, Petronija,
Ursusa, Popeje, Hilona, Nerona i sv. Petra?
pisac tako je proniknut svetošću vjere i vel
crkve, da se iz svake stranice ovoga nedostiživoga
remek-djela razabiru Pavlove riječi: »Una est fides,
unum baptisma, unus Deus el pater omnium !« (»jedna
je vjera, jedno krštenje, jedan Bog i otoc sviju !) Sve-
tomu Petru, gdjegod se on pojavlja, pripadaju riječi
»Tu es Petrus« i »Ego sum via, veritas et vita !« Naj-
zadrtiji asketičar i najcjepidlačaviji rigorista ne može,
a da ne prizia, da ovaj roman odiše najdubljim reli-
gijoznim uvjerenjem, kojim je auktor bio prožet.

Ali »Quo vadis ?« nije samo jedna vrsta »nabo-
žna štiva«. Ovo nedostiživo djelo s nasladom čila i
anakoret u svojoj samoći' i redovnik u svojoj ćeliji i
gragianin u svojoj radionici i otmena dama-u svojemu
salonu i besposličar u svojoj dokolici. U njeinu reli-
gijozan čovjek uživa u vječnim istinama, koje su tako
prikazane, d2 iindiferentista i, nevijernik ne može da

 
 

 

'se otme njihovu uplivu; srednje naobražen čojvek crpi

iz njega bogatu riznicu općeg kulturnog znanja, a
najdublji učenjak iako bar s arheološke strane ne
nalazi ništa nepoznato ne može a da se ne divi, s
kojom je spremom pisac rasporedio cjelokupnu sliku
staroga Rima i s kojom lakoćom niže najrazličitije
faze socijalnog starorimskog života. Ovo je jedna od
rijetkih, da ne rečem jedina knjiga, u kojoj svak uživa,
koja veselu uzmnaža veselje, žalosnu pruža utjehu,
umorena. krijepi, zaposlena . razonogjuje, vijeroika
učvršćuje u vjeri, skeptičara vodi k Bogu, a lijenčinu
sili na rad. Želite li naobrazbe? Čitajte »Quo vadis ?«
Tražite li svjetlosti u tminama varava svijeta? Čitajte
»Quo vadis«. Jesu li vam duševne oči izgubile cilj
života ? Čitajte »Quo vadis«. Je li vam se um utrudio
teškim radom? Nek vam olpočine u čitanju »Quo
vadis?« — Neizreciva je vrijednost ovoga djela ne
samo radi nebrojenih vrlina, kojim se odlikuje, nego
i zato, što će svak, ako ne svojevoljno, a ono barem
upozoren, za njim posegnuti i neće ga ostaviti, dok
ga na dušak ne pročita. Ovo nije Kempis, kojega će
nasladom čitati samo oni, koji do vjere nešto drže,
a skepličari ga i nevijernici neće ni u ruku uzeti; ovu
će knjigu ugodno i radoznalom nasladom čitati i naj-
religijozniji pojedinci kao i oni, kojim je vjera samo

prazna riječ. A ko je pročita, bit će ili preporogjen
moralno otkrijepljen. Prava se pak vrijednost knji
ne mjeri samo apsolutnom vrijednošću, nego i sy
dobrom, koje u što širim masama poragja.

Želja me vuče, da se opširnije pozabavim
s jednim velikim Sienkiewiczevim djelom, kojemu
naslov »Krzyzacy« (po našu »Križari«), a od kojega
uporedo s originalom, izlazio i njemački i ruski
jevod. Nu kako je i ovo djelo većinom poznato, a n
gova bi me analiza na daleko odvela, prisiljen sa
da se te želje odrečem. Spomenut ću samo, da
»Križari« sasvim nova grana romana, gdje je izheš
čilava galerija znamenitih duhovnih lica srednje
vijeka i gdje gragjani i seljaci dolaze tek mjestimi
U »Križarima« se -divimo lakoći stvaranja, bujno
mašte, vještini u rasplitanju situacija i vrsnoći jezi

Ali ne mogu: da mimoiđem 'Sienkiewiczev s
»Listy o Zoli« (što znači »Pisma o Zoli«). Bilo
vrijedno da gapročitaju mnogi strani i velik broj na
panegirista [rancuskih dekadenat-a a la Flaubert, S
Zola e compagnia bella, koji su svoj književni 1
udesili po geslu »Le laid c'est le beau« (što zn
»Odvratnost je ljepota«). Ovdje Sienkiewicz jasn
logičnim i uvjerljivim razlaganjem ugtaje proti ova
vome pisanju romana i novela, u kojim se pseu
analizom premeće i ispituje zlo, gnjilež, .sinrad i
metine.  Ovakovi samozvani  »psiholozi« — k:
Sienkiewicz -- prividno su protivni nataralističkom
simizmu, ali faktično u nj upadaju pod nezivom si
bolizma ili impresijonizma, jer u njima nema u
tničkog ravnovjesja, zdrava rasugjivanja ili ved
duše; oni uživaju a smradu, gadu, nečisti i bljuv
nama. Zola voli smrad nego miris, voli gujilu n
čistu krv, voli ogajojenu nego zdravu srčiku, voli s
tlište nego cvijeće, voli »la bčte humaine«, nego li
humkine« (t. j. »živinskoga čovjeka« nego »čovj
dušu«)! A welik dio francuske izmoždene javno
s njim cijeli čopor naših sljepačkih povagjača za s
što je francusko, pa bila to makori poruografija,
traju Zolu dostojnim panteona. (Slijedi)

   
   
   
  
  
  
    
   
  
  
   
  

 

Prijateljima ,Luči“ i kat. omladine.

Kako smo već prije javili i kako je pozu
našoj katol. javnosti, ovo je »Luči« dvadeseta
godina. U našim nesiegjčnim kulturnim prilikama
je mali" rekord, posebno kod gjaštva: Nijedan gj
list, izdavan, uregjivan i uzdržavan od gjaka, nije
živio dvadeset godina! Svaki katolički gjak mora
ponosan : dvađeset šodina je idealizma i sijanja ps
nadamo se, narednih dvadeset biti žetva.

Urednici, želeći da proslave ovaj jubilej i vi
vim načinom, odlučili su da zadnji dvobroj ovogodi
»Luči« izdađu kao almanak »Luči« na 112" (a
li moguće i više) stranica, U tome almanaku bić
nešen ukratko, sav pregled gjačkog pokreta: istori
organizatorni i ideološki. Biće to sintetički Osvrt
sva nastojanja i na uspjeh. Posebno će do
kratke literarne portrete naših istaknutijih ljudi, po
nih i živih. U kratkom pregledu donijet će antol
naše književnosti, koja je nastala u »Luči« i oko »L
Ako prilike budu! dopuštale donijeće se i fotog
bivših urednika »Luči« itd.

pretplatu. Sirolinja je to gjačka,
plaća i ovu čednu pretplatu. Zato apeliramo na
naše prijatelje i sumišljenike da svojim novči
doprinosima omoguće ovaj pothvat.  Gjaci
mogu tome pomoći tako, da svaka organiz
priredi kakvu zabavu, čiji će čisti prihod biti na
njen za almanak «Luči«. Svaki i najmanji dar prim:
sa zahvlnošću, te će svojevremeno _ svi darovi
oglašeni u »Luči« s

Darovi neka se šalju na: »Naradna  Svij
Dubrovnik, pod rfaslovom: Za almanak »Luči«.

 

ČITAJ NE PROPUSTI !

FILTER aparat za vino je gradjen iz o akrenog jakog
lima iznutra kalaisan, na filter vunu sa finim bakrenim
sitom. Vrlo jednostavan a gotovo vrlo praktičan, može
ga se dobiti od 50, 100 i 200 lit. sadržine. Fistulira u roku
od 24 sata duplu količinu od koje je gragjen. Jamstvo
10 godina. 3 :

FILTER aparat za ulje je gradjen iz jakog i dobrog bi-
jelog banduna sa više limenih kaubica i cjedila na filtrir
vunu, dobije se od 10 do 200 lit. Za industrije odgovara
od 100 do 200 lit. dočim manji za proizvadjače maslino-
vog ulja i za kućne. potrebe, Filtrira u roku 24 sata onu

 

Izloženo na ,Zagrebačkom Zboru“ od 26. IV. do 4. V. o. g. Mjesto 198. Zgrada
: TRAŽITE FOTOGRAFIJE, CIJENIKE i UPUTE. . : i

ČITAJ NE PROPUSTI!

Filter aparat za ulje i vino. Štrcaljke i sumporače za vinogradare.
Dobijete najbolje samo kod Dragutina Šepeka, Zagreb, Nad Lipom 14.

,ZORA“ vinogradarska štrcaljka je gradjena iz Samo
metala i bakra, svi djelovi štrcaljke su izvana. Bei
ikakvih guma i kugljica. Radi za 3 štrealjke sadašnji
koje su u prometu. 10 godišnje jamstvo da se ne po
kvari. Priznanice na uvid. Nabavite dok zaliha traje.

,ZORA“ sumporača, prašiljnica je gradjena iz bijelo
banduma iz vana zeleno ličena, mješina je iznutra, rad
na feder (pero) vrlo lagano, tiosi se na legjima. Hidro
nički je zatvorena te ne rasiplje niti najmanje sumpor

količinu, od koje je gradjen i sam aparat poput kristala. -| Nabavite dok zaliha traje. e ,

i

 

 

v

\