Poštarina plaćena u gotovu.
DUBROVNIK, 31.
"Narodna S
marta 1925.
God. VII.
vijest
Nena je listu 5. Din. eia za inozemstvo 10 Din. mjesečno,
PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
govori niko, dok je to pitanje sub judice. Pa u
ime čega ga se sada, prije riješenja jedino ovlaštene
institucije — suda, goni ? Ko je od Hrvata izvodio ili
pokušao da izvodi nasilnu promjenu sadašnjeg stenja ?
Hrvatski narod sada duboko razmišlja, Razmišlja
o Giki i mirolvorcu. Razmišljanje je znak trijeznosti.
Misli hrv. naroda kreću se u ovom smjeru:
Kroz šest godina govorili su mi vogje, da sam ja
božanstvo ; uvjerili su me da ja hoću mirotvornu re-
publiku, jer je ona jedini moj spas; uvjeravali su me,
da ne smijem slati zastupnike u Beograd, jer u Lon-
dona i Parizu i Moskvi misle drugi jači i pametniji
za me; da se ne smijemo zaklinjati na vidovdanski
ustav, jer da taj za nas ne vrijedi, Ja sam svemu to-
me vjerovao, zato su neke od mas batinali, druge za-
tvarali, treće iz službe tjerali; mi smo postali protu-
državni, a naše su pare ipak državu hranile i naša su
je ramena branila na granicama.
Sada? Sada mi kažu, da sam ja bio oduvijek
monarhista engleskog tipa, da sam ja bio zato da se
u Beogradu borimo za svoje pravo, da sam ja. vjero-
vao, da smo jedno, da niiesam nikad ni mislio na
tugju pomoć itd. Što je moje ono prvo ili ono drugo?
Ako je ovo drugo dobro, zašto je Vogja htio da zbog
prvoga patim. Zašto ja plaćam poreze i idem u voj-
sku? Zar da mi djecu posrbljuju, da mojim novcem
“ rukuju“ drugi, da moj novac stvara formalnu i stvarnu
Veliku Srbiju ?
Narod razmišlja. I sigurno je da će se u razmiš-
ljanju spomenuti, da je jedino njegovo ono, čega se
Hrv. Pučka Stranka od početka dosljedno drži:
Autonomski uregjena ravnopravna i ustavna država
Srba, Slovenaca i Hrvata — Jugoslavija, koja će za-
garantovati: razvitak nacionalnih i kulturnih snaga
Hrvala u koordinaciji sa bratskim šSrpskim i sloven-
skim, suverenost naroda i socijalnu pravdu. Jedino
realizacija ovih ispravnih težnja učinit će suvišnim i
gusle mirotvorca i velikosrpstvo Čike.
Hrvat je trijezan, pošten i ustrajan, pa se ne bo-
jimo za njega.
Nakon ,,poništenja“.
Narodna skupština, ili ispravnije rečeno .,vacijo-
alna demokratija“, zaključila je i izvela u narodnoj
Bupštini; poništenje mandata vodstva HRSS, mandati
astupika HRSS, koji po prvi put dolaze u Narodnu
kupštinu, verificiraju se, mandati onih, koji su već bili
brani čekaju na posebnu ,nacijonalnu“ komisiju,
ja će ispilati njihovu ,državoivornost“,
Hrvati oslaju bez svoga zastupstva krivnjom da-
ovidnih političara, a čika Nikola slavi triumf, To je
duše (riumi, s kojima se političari u evropskim de-
okratijama ne bi ponosili, ali je na Balkanu ipak
umf. Za Balkan je pobjeda uspješna podvala, Čika
podvalio i uspjelo mu je da dade opet za 4 ili više
dina ođuška svojoj velikosrpskoj misli.
Mi ćemo iznijeti samo neke konstatacije, koje će
ljasniti naše stajalište i prama Čiki i prama mi-
vOorcu.
Po načelu demokratije. narod je suveren, Svaki
gjanin jedne države, pripadao on neznam kakvom
ležu ili nacionalinoj skupini, ima pravo, da izrazi
je mišljenje i volju o državnom urcgjenju ; on ima
vo, da dade oduška svome mišijenju i svojoj volji
ilo kojoj grani državnog života: u drž. uregjenju,
. formi, socijalnim i kulturnim odnošajima,
To je njegovo pravo. To svoje pravo očituje preko
odnih poslanika, koji su nepovredivi. Ti kušaju da
govo mišljenje i njegovu volju ostvare. Većina po-
gjuje. Većina vlada, ali ne tiranizira. Svako tirani-
nje, ometanje slobodnog izražaja, mišljenja i volje
oda, označuje negaciju demokralizma i narodne
verenosti, . :
Svaki sistem, koji podržava stanoviti poredak, ima
vo da se brani protiv orih, koji heće silom, dakle ne-
sonitim sredstvom da ga ruši. Ne priznavanje ovoga
či priznavanje anarhije, a anarhija je opet negacija
kog normalnog državnog života.
U lijepoj zemlji SHS nema tako velikcg naivnjaka,
bi vjerovao, da je narod koji je pristao uz HRSS,
ilovitom smislu revolucijonaran; nema toga pošte-
čovjeka, koji bi mogao predbaciti hrv. seljaku,
se kune uz barjak HRSS, da je komunista — pa
o ga se onda goni?
O gosp. Radiću ne ćemo govoriti. Što je on?
izdajica države ili nije? O tome nema pravo da
Sada je dobro reći će čovjek, pošto mu je njegova pa-
metna žena masirala pleći, ruke i noge Fellerovim boli ublažujućim
Elsafluidom. Osjećate li boli u udovima? Imate li kijavicu? Giavo-
bolju ? Zubobolju ? Grčeve ? Bolujete li od slabosti ? Slabeg sna?
Muči li Vas nervoza ? Pokušajte Fellerov Elssflaid, koji će i Vama
biti dobar prijatelj u crnim danima! Jedan paket sa 6 dvostrukih
ili 2 specijalne boce za 62 dinara već zajedno s pakovanjem na-
ručite od apotekara Eugen V. Feller u Stubici Donjoj Elsatrg
297. Hrvatska.
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. —
urednik A. FI&, —
Tisak Dubrovać| ke Hrvatske Tiskare.
Odgovorni
Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. —
— Bio se ne NE
D. N. Milić:
Različiti princip državljanstva i narodnosti
megju Amerikom i Evropom.
IH. — Za ovaj princip državljanstva u Americi
(jus solis) i prije sam znao, ali me je iznenadilo, kako
se ovdje na laki način stvara sa državljanstvom i na-
cionalni osjećaj, tako da je ovdje princip državljanstva
općenito uzevši ujedno i princip narodnosti, dok ovaj
osjećaj kod nias opet obično nastaje po roditeljima i
tradiciji. Kada sam vidio u Argentini svu ovu mješa-
vinu rasa, ja sam s početka mislio, da sinovi evrop-
skih doseljenika, koji su dobili argentinsko državljan-
stvo, ipak ostaju osjećajni prama domovini njihovih
olaca, ali praksa me je drugačije uvjerila i pokazala,
da su oni i nacionalno argentinske narodnosti. Tako
svi slariji doseljenici, pa makar i 50 godina oydje
živjeli, oni uvijek naravno ispovijedaju svoja stara do-
movinska čuvstva, dok svi mlagji koji su ovdje ro-
gjeni bez obzira na naciju njihovih roditelja, može se
skoro reći bez iznimke, svi ispovijedaju i to upravo
sa ponosom argentinski nacionalni osjećaj i uvjeren
sam da u slučaju jednog rata Argentine, sa bilo ko-
jom državom, -da bi se oni jednako borili, osjećajuć
se pravim Argentiricima.
To me je upravo začudilo, jer smo mi u Europi
naučni na sasvim drugu praksu u ovom pogledu i
zuamo, da n.p. dijete roditelja njemačke narodnosti,
a državljana Jugoslavije bez obzira da se rodilo u Ju-
goslaviji i da tu cijeli život progje, ipak će se nacio-
nalno osjećati kao i njegovi roditelji. S početka sam
mislio, da je laj osjećaj ovdje više kod nižih slojeva
baš zato, jer njihova djeca ekonomski ovdje bolje
prolaze, ali šam se naprotiv ivjerio, da je tako isto i
još jači spomenuti osjećaj kod kuiturnijih ljudi. Oni
su tako osjećajni Argentinci i u narodnom pogledu
bez obzira na naciju svojih otaca. Na pitanje pak, što
osjećaju prama domovini svojih otaca, obično odgo-
varaju, da osjećaju jedino poštovanje ili bolje neku
simpatiju radi uspomena, koje ih s njima vežu.
Ovakovom praksom Argentina je postigla ne samo
svoje državljane, nego i svoju naciju, odnosno nacio-
nalni argentinski osjećaj kod svih svojih državljana i
ako su većinom sve to sinovi Europljana. Na odgoj
ovog argentinskog osjećaja djelovalo je naravski više
uzroka kao rogjenje i življenje ovdje, nacionalni škol-
Legenda i historija.
Otrag više od godine dana izdao sam brošuricu
naslovom ,fčlistorija i Legenda“ namjerom, da
nim pokojne neke fratre Malebraće od žiga raska-
osti, što im je kušao da udari na lice prof, Vu-
(v. »Dubrovnik« br, 23., 24. i 25. g. 1923.) Gosp.
tić nije znao, što da odgovori na onu brošuru.
(v. »Dubrovnik« br. 18. o. g.) iznosi sebi na o-
u nešto, a to je mala Tudisi, On je u prvomu
u članku tvrdio, da je mala Tudisi bila zavedena
edena od tri fratra, a to je razumio u zlu smislu,
tim htio da dokaže raskalašenost iratara Male-
Ja sam taj fakat tumačio ovako: da je mala
i, kandidatkinja, bila nezadovoljna da postane
om te oslobogjena i izvedena na slobodu od
tra, a izmegju drugih dokaza — nije to bio je-
naveo sam, da joj je Senat poslije toga dao
od 60 dukata, da stupi u drugi samostan, do-
o, da nije još bila kalugjerica. Proi Vučetić od-
a sada, da su kalugjerice sv. Klare bile oproštene
iraza, a budući da je mala Tudisi morala ući u
samostan, trebao joj je miraz; dakle ona je bila
jerica. — Ovaj zaglavak g. prot, ne slijedi. Koliko
gla mala Tudisi bili kalugjerica, toliko je mogla
kandidatkinja. Ali slijedi nešto drugo. Ako je
dao 60 dukata, da parvula Tudisi stupi u drugi
tan, to kaže da je mala Tudisi imala sva svojstva
pameti Senata, da postane kalugjericom ; to kaže,
je spravan bio drugi samostan da primi izmegju
sestara, Ali ako je mala Tudisi bila seducta i
ta to jest zavedena i povedena u smislu kako
to tumači u prvom članku g. Vučetić, ne bi je bio
nijedan samostan. primio. Svjedodžba dobra ponašanja
bila bi joj falila. Ona je morala u svomu samostanu, ako
je bila zbilja kalugjerica, vršiti pokoru prama tadašnjim
zakonima, ali ipak maloj se Tudisi daje 60 dukata da
stupi u drugi samostan : to je nešto čudnovito. Ili je
bila kriva mala Tudisi, ili nije, onoga što je tužena u
prvomu članku. Ako je bila kriva ozbiljna prekršaja,
zašto nije kažnjena bila, već joj se daje miraz; ako
nije bila kriva takova prekršaja, zašto »Dubrovnik«
iznosi žalbu protiv fratarske i dumanjske raskalašenosti ?
Gosp. Vučetić u svomu članku piše: ,list »D.,«
nije pisao, da je mala Tudisi ljubakala ... mogao je
samo reći, da su je fratri poveli sobom.“
Hvala na takovu pisanju. Poslije nego je g. Vu-
četić u svomu prvomu članku htio dokazati sa malom
Tudisi raskalašenost i zločine fratara Malebraće i zlo-
činima ne dokazanim obasuti njihove mrtve kosti;
sada se povlači u misteriozno pisanje: ja toga nije-
sam kazao, već iznosim, što je u dokumentima“,
Prof. Vučetić iznio je iz dokumenata riječi, koje
je on krivo tumačio. To sam mu ja čisto, bistro do-
kazao u napomenutoj brošurici. Sreća je bila, da sam
ja imao dokumente u prijepisu ; a da nijesam imao,
mistifikacija bila bi slavila pobjedu nad istinom ; jer
ko može da kontrolira, što je u dokumentima arhiva,
gdje nema nikakova kataloga, već valja tu iti napipice,
da slučajno nabasaš na što? Upozorujem ovim jav-
nost, da velikom reservom primaju ono, što pišu oni
koji se služe arhivalnim materijalom ; jer je teško,
gotovo nemoguće, kontrolirati njihovu sčientiam et
conscientiam.
Ovo sve i da je Tudisi bila kalugjerica. No, je li
ona bila uistinu takova? To g. Vučetić nije dokazao,
niti može dokazati.
Što en navodi, da »paroula“, ,monaca“, ,pon-
ceila“, ,monialis*, znače sve jedno; to valja prije
dokazati; kako se pak to ima razumjeti, ja sam kazao u
svojoj brošurici. Što navodi: quod ipsam parvulam
poncellam ponere non debeat in monasteriis s. Clare
ubi stani et rečlusae sunt aliae poncelle ipsius .mo-
nasterii*, pa pod imenom .poncella“ on razumije ka-
lugjerice, to ne stoji. Iz ovoga se dade sve obrnuto
zaglaviti. Ovdje se govori, da se ova poncella nie smije
namjesliti u samostane sv. Klare, dosljedno, da se
ima namjestiti u samostane drugoga reda. Da je ova
poncella bila zbilja kalugjerica, ona nije mogla, niti
smjela preći u samostan drugih redova. To su zakoni
crkveni, koji su bili tada, i sada u snazi. Ali ako je
ta poncella bila kandidatkinja, ona je dakako mogla
prelaziti iz jednoga u drugi red. — Što dakle g. Vu-
čelić iznosi, iznosi protiv sebe, a to je: da je naime
Tudisi bila kandidatkinja, a ne kalugjerica.
G. Vučetić piše, da je provincijal sam tužio tri
svoja fratra Senatu. Na ovo odgovaram ovako: ako
se je radilo o ozbiljnom. prekršaju, to ne vjerujem.
Oštra je zabrana bila sub poena excominationis od crkve-
tih kanona, kao što je i sada, tužiti redovnika civilnomu
forumu za zločine. _Ne mogu vjerovati, da je Provincijal
bezuman tako bio, tim više, što su redovnici spadali
pod njegovu vlast a ne Senatovu. Ja bih htio vidjeti
autentično pismo O. Provincijala, a ne prijepis, ni re-
laciju drugih, niti ,čuo sam“ ili ,kazalo se“. | sada
pred sudom ne vrijede niti prijepisi autentičnih doku-