Poštarina plačena u gotovu.
DUBROVNIK, , 15. aprila 1925.
Narodna Svije
God. VII.
a e listi i Din. mleko: za inozemstvo 10 Din.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
Uskrsnuće,
ta svoj način svoje Uskrsnuće: bilo je to uskrs-
prirode i porogjaj mladog sunca.
Mi danas ne bismo više mogli slaviti takvog
tsnuća, to bi nam se činilo odviše naivno i priprosto.
Ipak slavimo Uskrsnuće sa mnogo više pakta i
nego li su to činili naši pradjedovi na svetim
ljcima ili oko izvora u svetim gajevima.
Mi slavimo Uskrsnuće Isukrsla, tvorca i gospo
prirode i mladog sunca....
sukrst je uskrsnuo 1... Smrt, ma kako bila jaka,
2 nije mogla da zadrži u grobu... On je bio jači.
i se radujemo tome dogogjaju; a uskrsna zvona
godine razlijevaju se i gorom i dolom i napu-
radošću i stanovnike zabitnih koliba.
adosna su uskrsna zvona, Ona navještaju
u pravice nad krivicom, istine nad laži, svijetla
mom...
U rovu trećega dana ustao je Isukrst u sjaju
božanstva iz groba, i navijestio je ljepšu i sret-
budućnost svima onima, koje ljudska zloba pro-
i tlači oko znaka Njegove pobjede sabiru se
oz vjekove, pristaše, brojni, hrabri i neustrašivi,
i Njegovim vodstvom vojuju za slobodu zasuž-
braće.
Ma kako bili strmi putevi, što vode na Golgoiu
kako bio crn Veliki Petak, pojedinci i narodi
se Njega i wvojujuć pod Njegovim znakom,
će pobjedu, jer je svemoć Božja s njima!
lsukrstovo Uskrsnuće jamstvo je našeg uskrsnuća!
..
Uskrsne refleksije.
oma Masaryk nedavno je rekao, da se sve više
ao tome, kako katolicizam opet osvaja duhovno
to svijeta. Mi smo katolici u tome pogledu skloni
damo stvari crnije nego što su faktično, tako da
(vidimo tamne nego svijetle strane, Megjutim
dnik česke republike imede pravo. Znaci kato-
društvenog preporoda ne dadu se zanijekati i
čovječanstva za združenjem u jednoj crkvi sve
iše raste.
jerska misao kršćanstva sve više pobjegjuje
vo na svim poljima kullurnog rada, a konačno
zasigurana pobjeda i u državnom životu, u
iobnim odnošajima politično uregjene ljudske
ice. Za tim teži danas čitavo čovječanstvo, koje
zi u području kršćanske kulture, Bezbožna
filantropizam,. elicizam, sccijalizam, i drugi
okušaji — ljudsko su društvo samo kvarili, te
ačno doveli do ruba propasti. Upliv te kulture
a se još u praktičnome životu, eli njezine se
ase i čovječanstvo sakuplja polagano svoje sile
ravi. Njegovi pogledi opet se obraćaju kršćan-
pje znači uskrsnuće od smrti,
isao kršćanske »Svedržave“, mirnoga sudjelo-
lobodnih naroda, misao eminenino katolička,
nije se zacrtava na našem obzoru. To je vje-
misao Crkve, za koju je s tolikom ustrajnošču
iza stoljećem radila, za nju se borila i trpila.
rslvo je kušalo da ostvari tu misao, ali su se
svi napori, od irancuskoga prevrata do ru-
Ostvarenje te misli jest i ostaje zadaćom kato-
| Kakav će da bude oblik obnovljenog kršćan-
uštva; gdje će da bude njegovo središte; koji
i država njezin nosioc, još je nejasno, kao što
menicima Sv. Avgustina bilo neizvjesno, da će
zvelinama rimskog imperija rascvasti kršćan-
ura društva, pod vodstvom germanskih careva.
», sigurno je to, da će poslanstvo duhovne
čovječanstva vršiti i voditi Crkva. >
i katolički pisac rekao je: ,Kao što zima nije
zima uopće, tako ni proljeće, koje joj slijedi
biti vječno proljeće. Ako nastupe vremena»
sadašnje, uvijek. Bog učini korak dalje na
torije; ali ne treba, da to bude zadnji korak.
emo naporima uvijek ostati daleko od ideala:
mjesečno.
i Pradjedovi naši već u najdaljoj prošlosti slavili
napose, da to čini i za: svog strica, dao
a koja glasi“ ovako :
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
nikakove pobjede neće biti bez teških bojeva, a kole-
banje je zuak svakoga ljudskog nastotanja. Ali mi
znamo, da će konačni pobjednik biti Crkva. To je proro-
kovao Gospodin, koji je uskrsnuo, uistinu uskrsnuc.
I mi katolici Hrvati imademo svoju važnu za-
daću u katoličkoj remesansi svijeta, Ali izgleda, da u
tome još nijesmo sasvim na čistu. Čini se, da razvoj
prilika po drugim krajevima, kod raznih naroda slabo
ili ništa ne upliva na nas, Borba Marksa, najmarkan-
tnije današnje ličnosti njemačkih kate lika, na Čelu sve
njemačke demokracije proti pruskoj reakciji; političko
združivanje frencuskih katelika, kojima ne treba više
resigniraro primati udarce, nego ih mogu sami zada-
vati iramasonstvu ; borba talijanske pučke slranke proti
diktaturi poganskoga fašizma; ponosni racvat katoli-
cizma u anglosačkim državama; razmak katoličkih
misija, moralna sila papinstva, koja sve viče i više
raste, to su primjeri, koji bi morali, da i nas malo
uzdrmaju i pokrenu na življi rad
Kod kuće imademo neprijatelja — liberalizam
u raznim formama. Već je dugo vremena, da se je
ušuljao u našu sredinu i neprestano vrši svoj.za nas
ubitačni posao.
Stojimo pred gotovim činjenicama, koje nas sta-
vljaju pred alternativu
lli energičan boj bezvjerskom liberalizmu ili ko-
načno podleći !
Ako prihvatimo boj čeka i nas katoličke Hrvate
— katolička renensansa, pravo uskrsnitće.
Kanitulacija HRSS.
(Govor predsjednika HPS. g. Stjepana Barića održan
28. HI. na sastanku zagrebačkoga Kluba HPS.)
Radićevci tvrde, da su imali s nama tešku borbu,
no, gospodo, moram konstatovati, da nije bilo krivnje
na nama, što se svi Hrvati nijesu mogli naći na istoj
bazi. Kad je bio odglasan vidovdanski ustav, započela
je bila akcija oko koncentracije svih hrvatskih sila,
započeli su bili pregovori o osnovanju hrvatskog bloka,
I ja sam sudjelovao kod tih pregovora, Kako se dis:
kusija vodila nebulozno, predložio sam s naše strane
bazu, za koju sam držao, da je jedino realna. Rekao
sam: Danas bi se- moguće teško mogii složiti o ko-
načnom čilju. Megjutim to nije za sada ni potrebito.
Vidovdanski je. ustav odglasan, on je fakat, on je za
nas Hrvate loš i mi ga moramo promijeniti. Složimo
se u putu, kojim ćemo poći, da ga što prije oborimo,
a dotle ćemo moći riješiti i druga pitanja“. Neto je
skočio g. Stjepan Radić i iz čista mira napao me
ustvrdivši, da je svatko veleizdajnik, tko priznaje, da
postoji vidovdanski ustav, jer da za Hrvate imade
samo jedan ustav i to je ustav hrvatske seljačke ne-
utralne republike, na koji su se zakleli svi hrvatski
zastupnici i hrvatski narod. Ja da se samo pokoravam
žandarima, ali da će ih i on naskoro imeti, pa će nas
dati objesili o kandelabre na Jelačićevu trgu i to na
jedan mene, a na drugi ,rigjobradog vožda“ Dr.
Šimraka ! M
Gospedo, gdje je sada taj ustav ? Odrekli su ga
se oni, koji su ga stvarali, poklekli su i strepe, hoće
li vlastodršci okrenuti pšlce prema zemlji. i
Danas bi se radićevci htijeli izvući iz svojeg re-
publikanstva, kao da niješu nikad ni bili za republiku,
pa govore o monarhiji engleskoga iipa. Megjutim,
gospodo, ako g. Polić govori o republici kao profesor
— to on može da razvija razne teorije, a kad bi go-
vorio Polić kao član glavnog“edbora -svoje stranke,
onda je to nešlo sasvim drugo. Kad političar hoće
republiku, orda je za svakog jasno, da hoće državu,
u kojoj nema kralja. I Radić-je bio natjerao Hrvatsku
Zajednicu, da se i oma prije izbora izjavi za republiku,
a sad poslije izbora ide. -u Canossu i možda uživa,
što nije sam posuo glavu pepelom; već to moraju da
čine i kraljevski ministri im uz zveket dobive-
nih ordena. >. S
"Gospodo, kako vas. se a E čitate izjavu
naših jakobinaca, koju je u njihovo ime, naglasivši
,Ovdje ja izjavljujem ks
Oglasi, zahvale i ie na po posebo cjeniku, =
urednik A. Fie. —
Tisak Dubrovačke
Odgovorni
Vlasništvo Odbora ,MNarodne Svijesti“. —
Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju, —
sjednik Hrvatskog seljačkog kluba, kao zamjenik pred-
sjednika Radića i u ime svoje i u ime cjelokupnog
vodstva i u ime samog predsjednika Radića, jer sam
na fo ovlašten: Priznajemo sveukupno političko stanje,
kako je danas po vidovdanskom ustavu sa dinastijom
Karagjoigjevića na čelu — — —“ i kad ma drugom
mjestu vek: ,Danas faktično ovdje postoji vidovdanski
ustav, to je fakat politički, sa dinastijom Karagjorgje-
vića na čelu, fakat, koji mi bezuslovno priznajemo i
s kojim smo se mi sasvim složili“.
Gospodo, sa stanovišta njihova ustava oni su
veleizdajnici, i da ta njihova tvorevina nije bila čardak
ni na nebu ni na zemlji, danas bi sigurno netko visio
na Jelačićevu trgu, ali to ne bi bio ja ni Šimrak,
već bi io bio nećak Pavle i njegov obrijani stric Stjepan !
Ne samo io! Radićevci ne samo da se odriču
svojega republikanizma, oni polaze i dalje, oni više
ne govore ni o konfederaciji ni o federaciji, oni su
otišli dalje, oni drže. da i mi suviše tražimo, kad tra-
žimo autoncmije, pa skromno i bojažljivo traže neke
samouprave.
Radićevci su danas svojim izjavama i drža
očeli da licitiraju ispod nas, a sve to, gospodo, oni
čine u istinu radi mrvica. Vodi ih jedino briga, da
spasu svoje mandate, a možda .i Prpićevu palaču. Pa
ni sve mandate nijesu spasili. Vodstvu im poništiše
mandate. Hrvati s tim njihovim držanjem i izjavama
nijesu dobili ništa.
Ponizivali su se gospodo do krajnosti. Dr. Šupe-
rina je rekao: ,Što se tiče ustava, znade se, da su
naši zestupnici kod posljednjega zasjedanja došli ova-
mo i položili zakletvu na ustav. I znademo, da je po-
slije ioga za nas ustav isto toliko svetinja kao i vama.
jem
"Naročito je dr. Šuperina, da se oni pokoravaju svakoj
vladi,
Mi od Hrvatske Pučke Stranke ne bismo ovako
što nikad mogli reći, jer ima slučajeva, kad je depla-
.sirano naglašavati pokornost svakoj vladi, kad možda
treba i žrtava, pa ih ireba podnositi, a ne kukavički
uzmicati. Šuperina se odrekao i Radića, Kad mi znamo
kakav je položaj zauzimao Radić u svojoj seljačkoj
stranci, i kad sad vidimo, kako su pripravni za mrvice
da ga se i odreknu, čovjeku se gadi.
Gadi se čovjeku još i više, kad zna, da je cijelo
držanje radićevaca inspirisano i danas od samog Ra-
dića. Oni ga se formalno odriču. Nama to nije potre-
bno, jer mi nijesmo nikad ni priznavali, da Radić može
biti predstavnik naše rase. Moguće vam je nepoznato,
da u Radića ima i ciganske krvi. Dokaz se zato može
naći u maticama, a sam se Radić brine, da ga upotpuni,
Sva rasa ima u sebi nešto svoga specifičnoga, a
Hrvat nikad ne bi mogao inspirisati onako bijedno i
kukavičko držanje, kakvo je inspirisao Radić, prije bi
poginuo. Radićevci se u Beogradu nijesu ponijeli kao
Hrvati, već kao cigani.
Treba da podsjetimo. i današnje vlaslodršce, kao
i srpske stranke, da se svim onim, što se dogodilo,
ništa nije riješilo. Kad je g. Ljuba Davidović stvorio
blok i kad se i na radikalnu siranku utjecalo, da tomu
pristupi, onda je g. Pašić porekao Davidoviću pravo,
da onako radi, jer da je u izbore išao sa drugim pa-
rolama. S mnogo više prava mi možemo danas nagla-
siti, da Hrvali_prigodom izbora nijesu ovlastili radi-
ćevce i zajedničare, da zauzmu ovakav stav i da tako
nisko licitiraju. Radićevci su i zajedničari ovim me
bili pravo, da govore u ime Hrvata. ..
Mi poručujemo gospodi u Beogradu, da oni još
nijesu svršili s Hrvatima. Radićevci su spali na niske
grane, mogu pasli ina niže, mogu ih oni i dalje ucje-
njivati, mogu dobiti i nove izjave od njih, ali radićevci
nemaju punomoći, da bi mogli tako govoriti. Hrvatski
narod -ne može ići ispod programa Hrvatske Pučke
Stranke. To je minimum, :s kojim se može zadovoljiti.
Put kojim su pošli današnji vlastodršci je rgjav, a
svaka politika sile koja goni ina licitiranje ipak ne će
slomiti otpor Hrvata -protiv ičije hegemonije. Kapitu-
lacija radićevaca ne znači i kapitulaciju Hrvata.
Treba. da ponovno. razvijemo zastave Hrvatske
Pučke Stranke, tako da se opet okupimo s onoliko