Poštarina plaćena u gotovu.
Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno,
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
Narod
DUBROVNIK, 12. maja 19295.
na
God. VU.
Izlazi svakog Utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
STAN s $ urednik A, FI&. — Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“, —
| Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, — Rukopisi se ne vraćaju, —
Općinska samouprava.
Malo povijesti u zgodno vrljeme.!
Doselivši se na jug, uređiše Hrvati u novoj svo-
/joj postojbini, a u Dalmaciji na rimskim ruševinam
svoje župe, u kojim su živjela pojedina genetična ple-
_mena. Članovi hrvatske župe, kao općinari s potpunim
pravom, bijahu slobodni žitelji, Na čelu župe stajaše
župan, izabran od suplemenjaka iz vlastitog plemena
i roda. Temelj ustavnog prava u općini i župi bijaše
onda zadružni život, bilo u gradovima bilo po selima,
osnovan na čvrstom vezu zadružne imovine. Ta za-
jednica bijaše prvobitna »Općina“, napram općini ili
"imovini pojedinaca.
o Gradovi dalmatinski, buduč da se nalažahu u iz-
vanrednim prilikama, urediše za rana vlastitu munici-
palnu upravu, kao slobodne općine, kojim stajahu na
"čelu birani maćelnici, odabranici puka i odaslanici sta-
leža. Za sve važne stvari sazivala se je gradska skup-
ina. Iz pripadnih statuta zrcali se gradska općin-
ka samouprava iliti aulonomija na svakom polju jav-
'nog rada i javne uprave, u koju su utjecali slobodni
(stanovnici i staleži, birajući upravitelje i zaključujući
ide, koji su vrijedile kao zakoni.
Tijekom vremena, što je više rastao tugjinski u-
tjecaj, prvo rimsko franački, pa bizantski i mletački,
(gubilo je općinsko pravo u Dalmaciji svoje staro o-
bilježje, koje se inače uzdržavalo po zagorju.
U Dubrovniku se već u VII, vijeku malaze prvi
agovi državnog ustrojstva. Ustav negdašnje dubro-
vačke države kao republike, može služiti uzorom slo-
odnih gradova, gdje skupštine grogjana vode odlučnu
prste e
ošlost sa olastite samouprave, kao slobodne države,
osnovu vlastilog prava, utvrgjena pripadnim, na
arodnom jeziku pisanim statutima.
| Franačke i bizantske pravne ustanove utjecale su
ista na općinsko pravo u Dalmaciji, ali se općenito
ože reći, da su franački i bizantski vladari ostavljali
lhrvatske župske i gradske uredbe netaknute.
Ni za bizantskog vladanja, koje se silom bješe
metnulo Dalmaciji i Hrvatskoj, nije bilo promjena u
ćinskom pravu, što se tiče njegovih temelja u po-
edu samouprave župa i gradova.
Potpavši g. 1390 "Dalmacija pod vlast bosanskog
lja Stjepana Tvrtka, ovaj potvrdi pojedinim grado-
vima u Dalmaciji njihove općinske zakone,
U drugoj polovici 17, vijeka, kad je Turcima kre-
fulo zlo, dočepaše se Mlečići dalmatinske obale, te
postaše apsolutistički gospodari dalm. gradova i otoka,
bdje je takogjer prestala vlastita domaća gradska u-
iva, a nametnula se mletačka, Stari domaći statuti
iše ipak u većem dijelu sačuvani, ali prilagogjeni mle-
gčkom ustavu. Općinsko-gradsko domaće pravo stalo
sasvijem pod uplivom Mlečića, koji su po volji ras-
agali. Gradovi su bili tobože autonomni, tojest vla-
0 se po statutima gradskim, ali o slobodi naroda,
slobodi izbora, o utjecaju puka u upravu nije
0 govora. :
Kad je g. 1797. Napoleon ukinuo mletačku re-
ibliku, te Dalmacija uslijed mira u Campoformiju
ošla pod vlast ćesara Frana II, Habsburškoga, narod
odahnuo, nadajući se boljoj budućnosti. Pomisao i
gled na sjedinjenje s Hrvatskom, uskrisenje vlastite
Onomije po općinam oslobogjenim od tugjinca, po-
idili su opću radost — ali za malo ! Jer bečka vlada,
adovoljna s političkim radom (generala Rukavine i
[pokretom po općinama, pošalje brže bolje u Dal-
ju komesara i namjesnika grofa Thurna, kojemu
bila zadaća da Dalmaciju prikuje austrij. centralizmu.
"Nakon ove prve kratke austrijske vladavine, pot-
ši g. 1805. Dalmacija pod vlast Napoleona I., bi
jeva općinska uprava po francuskim načelima i
ima. Puku se dadoše sva prava, kakvu mu pri-
Hu, te biše ukinute sve povlastice kaste i plemstva.
Druga austrijska vlada, od g. 1815. pa sve do
ačnog sloma Austrije, nastojala je iz početka da
| \ Prema podacima sadržanim u knjizi ,Zakoni općinskog
od Otluljen—Stojanova (Zadar 1913).
eč. Dalmištiiiska. Poljica, takogjer-itnaju znamenitu >
se u Dalmaciji uzdrže upravne ustanove, kakve su
uopće postojale prije Francuza. U glavnom se usta-
noviše za oveća mjesta općinska vijeća od 15 članova
s općinsk.m upraviteljstvom, koje je sastojalo od na-
čelnika i četiri prisjednika. Za manja mjesta, u kojim
bijaše sjedište ,pretura“, imala su opć. vijeća 9 čla-
nova sa sindikom, i podsindikom na čelu. Sela, po-
dregjena općinama, imala su na čelu glavara i pristava.
Kao no ti u apsolutističkoj birokratskoj državi,
sve su ustanove stajale pod neposrednim utjecanjem i
nadzorom državne vlasti i njezinih organa. Općinska
su se vijeća smjela sastajali samo sa znanjem iu pri-
sutnosti okružiiog poglavara, odnosno pretura. O op-
ćinskoj autonomiji nije bilo ni govora; općinski upra-
vitelj i sindici bili su izravno zavisni od nCirkula“ i
»pretura“ ; vlada je imenovala i prisjednike iz trojke
prikazane joj od opć. vijeća, paček i seoske časti, čak
i čauše imenovao je ,kapetan od čirkula“. Po svojoj
»uvigjavnosti“ mogla je vlada u svaki čas i svrgnuti
dotičnike sa općinskih i seoskih časti. U jednu riječ,
općine u ono doba nijesu bile drugo do puki organi
državne vlasti.
Kad je nadošla godina 1848 s revolucijom izvan
države i u državi, te pošlo za rukom ugušiti magjar-
ski ustanak, bi izdan t. zv. oktroirani iliti ožujački
ustav za cjelokupnost krunskih zemalja, koje su sve
zajedno imale sačinjavati ,austrijsko carstvo“.
U s 34 toga ustava bilo je odregjeno da će se
za ustanovljenje općina izdati posebni zakon. [ uistinu
patentom od 17 marča 1849 bi objelodanjen liberalni
općinski zakon, koji je na čelu nosio lijepu izreku :
»Temelj slobodne države jest slobodna općina“.
v Ovaj zakon Dalmaciji nije+bio proveden,.pa je
ostalo sve pri starom. Ali ni u ostaloj državi nije od
svega obećanja ništa ostalo, jer je patentem od 31 de-
cembra 1851 ožujački ustav bio ukinut — Općine se
opet skučiše pod državnu vlast, dok je u Dalmaciji
tako jur bilo pa i ostalo.
Nastupilo je Bachovo doba, te se općine uregji-
vahu po samovolji i po načelima apsolutističke cen-
tralističke države.
Žalosne prilike, na koje je bila spala država uslijed
nesretnog ratovanja (g. 1859), dovedoše do proglaše-
nja novog temeljnog zakona, poznatog pod imenom
februarskog patenta (od 26/5 1861), prema kome imala
se je urediti država zakonima izdanim uz sudjelovanje
carevinskog vijeća. odnoso zemaljskih sabora. Stoga
je ondašnji drž. ministar Schmerling prikazao i zakon-
sku osnovu za uregjenje općinskih prava u državi, [z
ove osnove potječe drž. zakon od 5 marča 1862, ko-
jim su izdane temeljne odredbe za uregjenje općinskog
bića, a koji je u glavnom još i danas u snazi.
Istaknuti je, da se je ministar Schmerling, prikazu-
jući nacrt osnovnog općinskog zakona, pozvao bio na
krilaticu od g. 1848.49, kad su i vladini ljudi bili pri-
siljeni da govore, kako je ,temelj slobodne države
slobodna općina“.
Čitajući govor onog ministra čovjek se čudom
čudi onim pustim i slatkim riječima i frazama, kojim
je vlada g. 1861 ,darivala“ narode — širokim općinskim
samoupravama, i mnogi su nasjeli onim frazama.
Nego Schmerling, po školi starog i lažnog libe-
ralizma, jedno je govorio, a drugo je mislio i nasto-
jao da provede.
Na osnovu rečenog državnog zakona imali su se
stvoriti za svaku posebnu pokrajinu posebni općinski
zakoni i imao se urediti sastav općinskog zastupstva
«dužnim obzirom na zaštitu interesa većih poreznika“
(čl. XI). — U saboru dalmatinskom sjedala su onda
u velikoj većini gospoda, kao pravi zaštitnici samih
sebe i pobratima velikih poreznika, a ujedno protivnici
sjedinjenja, te su zebli na samu pomisao, da mali ali
mnogi hrvatski puk dogje do samouprave u općinama,
u kojim su oni gospodarili, Nakon dugog oklijevanja
napokon zaključiše zakon prema vladinim namjeram,
i skučiše na najgori načinu t. zv. općinsku autonomiju;
ali se zato još dugo održaše na opć. upravama u zemlji.
Dugo bi bilo ovdje govoriti o svim onim odred-
bama i paragrafima, kojim je postojećim općinskim
\
zakonom skučena opć. autonomija. Općine, osobito
pojedini njezini upravni organi postadoše zavisni od
državne vlasti, dok način, mjera i granice, u kojim je
austrijska državna vlast vršila u praksi prava nadzora
nad općinama, ravnali su se prema ,vjetru“ dnevne
politike.
Nadošao mapokon željeni čas oslobogjenja od
tugjinske vlasti, i svak je očekivao da će narodna vlada
nastojati da_popravi ono, što je tugjinska uprava po-
kvarila, te da će joj jedna od prvih briga biti, da stvori
novi zakon u kome će općinama biti zajamčena prava
sloboda kao temelj državnoj slobodi. Megjutim, pro-
gjoše elo šest godina a da vodeći krugovi u Beogradu
nijesu, može se reći, o tome ni mislili ni brigu vodili
već tek sada počelo se nešto o tome pisati, a dok to
bude, proteći će valjda još koja godina. Kroz to vrijeme
općinski se izbori neće provoditi, općinama će upra-
vljati komesari, općinska autonomija, austrijskim zako-
nima već i tako dosta skučena, još će se i više sku-
čivati, a gospodin ministar, jednim potezom pera, već
i prije nego što je novi općinski zakon stvoren, nare-
dit će izmjenu dosadašnjih općinskih pečata, s drugim,
koji će općinskoj ustanovi podati sav izgled kakve
državne, a ne autonomne ustanove !
D. V. Medini.
Rulturni boj ii nastavna politika.
(Od sumišljenika izvan Uredništva.) o
Što su proživjeli katolici drugih država, morat
će uz male razlike da prožive i katolici Jugoslavije.
Kulturni boj, koji se kod drugih naroda već odigrao
ži se nalazi u zadnjoj, jozo nas se tek ima zapo- >
_ četi, kako nam to jasni znakov nagovještaju. i
Mi stojimo pred kulturnim bojem. Bojovni libe-
ralci se ismjehivaju ovoj našoj tvrdnji i hoće da uvjere
javnost, da to ne stoji, niti da itko mislina kakav boj .
proti Crkvi. Ovo je taktika, koju je današnje neo-po-
gansko društvo naučilo od svojeg prvaka Jude. Isukrst
je na zadnjoj večeri rekao: , Jedan će me od vas
izdati“, a Juda se istrčao, pa cinički zapita: ,Jesam
li ja Gospodine ?“ Iste je noći poljupcem izdao Isusa.
— Ovako rade i naši liberalni kulturni borci. Pred
katolicima, ako hoćete preklinju se, da oni ništa ne-
maju proti Crkvi, osobito katoličkoj, a kad im se pruži
zgodan momenat poljupcem će nas upropastiti ili u
zagrljaju udaviti.
Organizovana framasonerija stvara planove i daje
komandu, a naši je liberalci svijesno ili nesvijesno
izvršuju. Iskustvo, što su ga mogli crpsti iz historije,
ovim je ljudima vrlo malo koristilo. Iz drugih država,
gdje su odavna započeli boj, izašli su pobjegjeni, dok
su katolici iz tih kulturnih bojeva izašli organizovaniji,
jači, srčaniji, sa mnogo življom vjerom u Kristovu
Crkvu, koju vrata paklena neće nadvladati,
Ovaj kulturni boj neće dakako mimoići ni nas
katolike Hrvate. Može se i za dulje vrijeme otegnuti
glavni juriš, ali će borba svakako nadoći. Bojovna se
ofenzivna čarkanja zapažaju već na svim područjima.
, Nu ipak kao prvi važni uspjeh, koji bi protivnicima
vrijedio kao najveća tekovina, to je školstvo t. j. Zaici-
ziranje škole. Tko ima mladež ima budućnost. Zato
ireba odgoj i prosvjetu potpuno oteti ne samo iz vlasti
Crkve, nego od svakog njenog upliva. I mi danas
jasno opažamo, da se politika nastave kreće u tom
smjeru, ne štedeći ni visoku ni srednju, pa ni pučku
nastavu i odgoj.
Tendencija da se laiciziraju naše pučke škole,
t. j. da se ukloni svaka pouka i utjecaj Crkve preko
svećenika i katekizma, bjeledana je. Upozorila nas je
na to skupština pučkih učitelja održana u Dubrovniku
prošle godine. Nu iako je to bio jaki ofenzivni pokušaj
nijesu uspjeli'u svojoj bezbožnoj odluci. G. Pribičević
i tajna družina uvigjeli su, da se onako najedamput
naprečac ne može. Zato će oni da pokušaju malo po
malo, da izvagjaju svoj plam, da katolici ne opaze,
e se ide za istim ciljem, dok je samo taktika promje-
njena. U Bugojnu u Bosni zabranjuje se ovlaštenom
vjeroučitelju da naučava nauku vjere u školi. Roditelji
protestiraju, vode djecu u župni stan na kršćanski
#