Poštarina piočeno u gotovu,
Br. 20.
Narodn
DUBROVNIK, 19. maja 1995.
vije
God. VII.
PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv, Tiskare.
"Dvostruki amanet grada Dubrovnika
"Slovinska Atina“ — , Grad šv. Vlaha“.
Na prošlosti gradi se budućnost, Pravi napredsk
(stoji u tomu, da se unaprijedi, usavrši ono, što već
opstoji. Svaki narod, svaki grad ima svoju prošlost,
svoju povijest, koja mu ie temeljem budućnosti. Što
je iz prošlosti dobra, to drži i usavršava, a što je zla,
rijebi i zabaca, a dakako sve to pametno i razborito
prama prilikama i potrebama vremena,
= Pri razvoju naroda i gradova najgori je boljševički
nihilizam, ćabula rasa prošiosti, Svaki narod, pa i
pojedine osobe žele i nastoje da se razviju im melius,
na bolje ; ako je taj razvitak in peius, na gore, ili samo
imerazboriti zastoj, to već nije napredak nego na-
tražnjaštvo.
| Dubrovnik u razvoju svoje slavne povijesti dobio
lje sjedinjenje sa svojom braćom, dobio je da mu
glavna vrata Pila budu narešena spomenikom Kralja
Oslobodioca. Svaki pravi Dubrovčanin želi i nastoji
ida slavna prošlost Dubrovnika bude i u budućnosti
novim i još ljepšim sjajem sjala. Ali u ovo zadnje
rijeme, im'ešte toga, Dubrovnik je dočeko tužno izne-
nagjenje : mjesto: naprijed, po nekim ministarskim ob-
znanam, ide se natrag i ruše se najbolje i najljepše
uspomene, najjači temelj napretka Dubrovnika.
| Dubrovnik je dobio u svojoj povijesti ime Atine
zmegju Slavljanstva, osobito na Balkanu, gdje je bio
iprav luč izmegju balkanskih tmina prošlog vremena.
Dubrovnik je stekao to slavno ime po svojoj izobrazbi,
po svojim klasičnim naucima.
Prošla austrijska vlada već je bila oklaštrila našu
ičnu gimnaziju; ipak bilo je ostalo još nešto od
ičnih nauka; no sada neke izvanredne obznane,
oje nijesu doisto date pod okriljem Kralja Oslobo-
lioca, i regbi samo kao naredbe posebnog resora,
bez znanja presjedništva ministarstva, ta izvanredna
nana oklaštrila je još više Dubrovačku klasičnu gim-
iju. U donjoj gimnaziji ukidaju se, ne samo kla-
čni jezici no i povijest, ova magistra vitae, Samo u
tlvrtom razredu ostaje narodna povijest, koja nije
ostatna ni za ljudi semikulture. Donja gimnazija po-
kao prosta gragjanska škola. Pravi napredak
usum Balkani. Zašto tu trošiti sile akademički izo-
enih profesora >
Druga obznana, data samo jednim potezom pera,
a Dubrovniku najdraži amanet: Sv. Vlaho nema
iše resiti općinski pečat Dubrownika. Prošle nedjelje
li je Dubrovnik, bez razlike stranaka, izrazio za to
loje negodovanje.
Ako ima što, te nije u skladu sa današnjim po-
im prilikama, treba dakako usavršiti i nadopuniti.
li Dubrovniku ima se ostaviti sv. Vlaha, koji je sim-
ol njegove slavne prošlosti.
Njegovo Veličanstvo darovalo je Dubrovniku kip
I Vlaha, koji čuva spomenik Kralja = Oslobodioca,
oja bi bila ironija, da se sv. Vlaho ima izbrisati na
fčtu Općine grada Dubrovnika.
.
čka samouprava — na vrbi svirala!
Blagopokojni Stojan Protić, bivši velezaslužni
|pristar predsjednik Kraljevine Srbije, pisao je nazad
godine ovo :
=»GG. Nikola Pašić i Svetozar Pribićević glavni su
tavnici i nosioci one ideje, koja veje kroz Vidov-
Ustav. Njihovi osuovni pogledi na državnu
i državno uregjenje poklapaju se. To je, možda,
lnoge čudno i meverovatno, ali je, ma žalost, u
tako. Što u g. Svetozara Pribićevića nisu drukčiji
meniji pogledi na državu i. njeno uregjenje,
se čovek ne može mnogo ni čuditi. Odrastao i
žovan u kraju gde je u: jakoj moći bio tako dugo
(u čarskog narednika, kako zgodno reče g.
laka, a politički vaspitan u školi Khuen Herder-
\ Tise i Stiirghka, od njega se ne može Bog zna
go ni očekivati. Kad tome dodate njegovu uro-
Cijena je listu 5. Din, mjesečno; za inozemstvo 10 Din, mjesečno.
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
gjenu sklonost ka zapovedanju i netrpeljivosti, onda
su njegovo držanje, ministrovanje i misli o Ustavu i
državi sasvim jasni i prirodni.
Malo je teže objasniti sadanje ideje, sklonosti i
metode upravljanja u predsednika vlade i drugoga
predstavnika i nosioca sadašnjega političkoga kursa.
On je u svojim mlagjim godinama bio na čelu jednog
narodnog pokreta, koji je razbijao i razbio bio biro-
kratski oklop, u koji je utexnut bio politički razvitak
Srbije, i koji je na zastavi svojoj nosio bio ispisan
princip narodne samouprave,.od koga se trag danas
vidi samo na firmi akcionarskog društva, koje štampa
glavni organ radikalne stranke, i u imenu toga nje-
nog glavnog organa.
Kako se mogla izvršiti tolika radikalna promena
u šefa radikalne stranke: da je on od predstavnika
jednog narodnog pokreta, koji nosi i visoko drži za-
stavu narodne samouprave, postao predstavnik i no-
silac ideja, koje mogu prilikovati i prilikuju samo jed-
nom graničarskom naredniku, koji je prošao i kroz
školu Khuena, Tisze i Stiirghka ?
Priznajem, to: nije lako objasniti, ali je konsta-
tacija tačna.
Ja ću ipak ovde pokušati da dam jedno kratko
objašnjenje.
Onda kad je današnji predsednik vlade i šef mlade
radikalne stranke nosio onu lepu i visoko razvijenu
zastavu narodne samouprave, bila je oko njega čitava
plejada saradnika oduševljena onom idejom, bila je
snažnost slobodnog srpskog seljaka, kojega je trebalo
samo malo probuditi i povesti, pa da pokret svojim
plećima podrži i iznese na polje pobede. Sam on bio
je mlagji i svježiji, pa je njegova malo konservativna
priroda lakše se podavala poletu, koji je strujao kroz
sredinu u kojoj se kretao. Vreme i borba su kosile
borce i drugove njegove, dok nije najposle, ostao skoro
sam. Vreme i borba jačale su uz to sve više i onu
njegovu konservativnu prirodu, slabile njegovu podob-
nost, a snažile njegovu — sklonost da drži vlast i
pod pogodbama, koje su sasvim protivne njegovim
idealima stranke iz ranijega vremena i mlagjega doba,
i koje, ne retko, unižavaju i samo dostojanstvo čo-
veka“, (»Radikal« br. 365. g. 1922.)
Godinu kasnije, isti nenadoknadivi srpski rodo-
ljub, u svome članku: ,Kako je i zašto došlo do
razlaza?“ — pisao je još i ovo:
»Pre četrdeset godina narodna radikalna stranka je
preko svoga vogje Nikole Pašića i njegovih saradnika
vršnjaka mu i mlagjih, propovedala: da je za oslo-
bogjenje i ujedinjenje našega naroda neizostavno po-
trebno da stožer našega riaroda, Kraljevina Srbija,
bude demokratska i samoupravna te tako postane pri-
vlačna tačka za ceo naš narod.
Posle četrdeset godina vogja radikalne stranke
Nikola Pašić:i radikalna stranka pod njegovim vogi-
stvom propovedaju, da su srbijanske ustavne slobode
i parodna samouprava opasnost za državno i narodno
jedinstvo i da spas naše države i Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca traži da se ide unazad, u reakciju,
umesto da oslobogjeni i ujedinjeni idemo -napred i
usavršavamo srbijanske ustavne slobode i širimo na-
rodnu samoupravu“. (»Radikal«, br. 365 g. 1923.)
s #
*
Kako novine pišu, sad se (napokon!) u mini-
starstvu za izjednačenje zakona pretresa macrt novog
zakona o autonomiji gradova, za kojim, kaže se, imao
bi doći onaj o autonomiji seoskih općina. Hoće li ta
oba naviještena nova zakoni biti sastavljena u duhu
starog programa radikalne stranke, za koji se je sve
do svojeg posljednjeg daha borio blagopokojni Protić,
ili će njima provijavati duh onog graničarskog na-
rednika — idemo da vidimo. Bit će što Bog da, ali
svakako: Crna kapa, zla prilika! SM...
kućno srestvo proti bolima:
Ilarkove kopliiće u želucu i poremećenje pro-
bave, dobivaju se uz originalnu cijenu u ljekarni u Gružu.
već preko 60 god. obljubljeno
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
urednik
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —
A. FI&. — Vlasništvo Odbora n»Narodne Svijesti“, —
Moral i društvo.
Kant je ostavio napisano : dvije me stvari zanose,
a lo su: zvijezdano nebo nada mnom, i moralni zakon,
što ga nosim u duši svojoj. Ovakova šta mogao je
napisali um, kakov je bio Kant. Ali svak jednako ne
misli, a to, jer jednako svojim umnim vidom_.ne pro-
dire u stvari, niti obuhvata' sve stranice ovoga koz-
mosa, koji paše čovjeka, a ovaj opaža i umuje.
Napisao sam bio neke opaske na članak, što je
izašao u »Uzgajatelju« a imao je naslov: ,Moral i
društvo“. Prof. Jurkić, koji je taj članak napisao,
sada je dao u »Dubrovniku« (br. 17. i 19.) tiskati
neka razjašnjenja svoga članka, kao odgovor na moje
opaske. U interesu samoga pitanja, koje je za mene
zamašito, a to stoga, jer se dotiče morala, ili bolje baze
morala, na koji se oslanja socijalni red, bez čega nema
u društvu reda, nema mira, nema napretka, nema zado-
voljstva, odgovaram. Bolno me se je više puta dojmilo,
kada sam imao prigodu da proučavam, što pišu monisti,
uaročito pak pozitiviste o moralu. Njihovi napori da
bi poduprli moral, činili su mi se slični naporima slaba
djeteta, koji hoće da svojim slabim ručicama podupre
kolosalnu - kamenu zgradu, koja se razklimana ruši,
Malo godina prije svoje smiti čuveni filozof njemački
Paulsen u nekoj berlinskoj reviji zabrinuto se je tu-
žio na nemoral i na njegovu karakteristiku u moder-
nim vremenima. Tužio se je, da se nemoral pojavlja
bezobzirno i na pozornici i u umjeću i u književnosti
i u javnim znanstvenim predavanjima, pa da taj nemoral
— kakva je i prije bilo — hoće sada da se nekako
opravda i znanstveno uzakoni. Navodi Paulsen i neke
činjenice, koje misli da su uzrokom moralnoj deka-
denciji mođerne generacije. Ja preko tih činjenica mu-
kom prelazim, da ne oduljim pisanjem. Paulsen se tuži
na nemoral, al ipak u svomu , System der Ethik“ vjeran
monizmu postavlja takove principe, iz kojih nužno teče
moralni nihilizam. Kao što Paulsen, monista, tako i
pozitivisti. Pošto se ovdje radi o praksi, srčika je mo-
ralnoga pitanja u tomu, da se dade odgovor, koji u-
mnu čovjeku može udovoljiti, a to je pitanje: ,čema
da ja budem pošten 2“ Opisivanje, kako su nekada
ljudi živjeli i kako sada živu, može interesovati histo-
»rika; ali pitanje fundamentalno morala tim ne biva
riješeno, čovječanstvo ostaje bez kompasa svoje ori-
jentacije ; etika ostaje bez smisla, kao što ostaje bes-
misleno prosto opisivanje fizičnih pojava u prirodi bez
poznavanja njihovih uzroka, kao što ostaje besmisleno
grafično crtanje geometričnih likova bez poznavanja
njihove znanstvene vrijednosti: bez čega ne mogu se
ni tizični zakoni niti geometrički teoremi upotrijebiti
ni zašto. Kada se uzme da se čita na pr. Levi Briihl:
La Science des Moeurs: Paris 1904., gdje se opisi-
vaju običaji naroda, pa se to zove znanjem morala,
neugodno pomoljavaju na usta riječi: , jadne li znanosti
našto je spala“!
Razjašnjenja g. Jurkića mogla bi se svesti na
četiri tačke, a te su: :
1. Moral je relativan, promjeniv prema evoluciji
čovječije svijesti.
2. Čovjek slobodan nije, i ako misli da je sle-
bodan ; on biva determiniran u svomu djelovanju od
okoline. Tim mu biva nametnut moral.
3. Osjećaj i intuicija više utječe na moral, nego
umna motivacija.
4, Kršćanstvo
ne shvaća.
Ove dvije zadnje tačke ne odnose se na moje.
opaske, jer ja o tomu nijesam ništa govorio.
Na prvu tačku dijelom je odgovoreno u prvomu
momu članku, stoga moram samo nešto upopiniti a
na druge tačke učiniti svoje opaske.
2. Neke činjenice u prošlosti, što se sada
smatraju nemoralnim, ne dokazuje da, što je mo-
ralno bilo u neko doba, to je isto nemoralno.
bilo u drugo doba. :
Gosp. pisac, da dokaže svoju tezu, upire u neke
historijske činjenice, koje nam odaju, da su neki narodi
je relativno, jer ga svak jednako