Poštarina plaćena u gotovu. ei DUBROVNIK, 2. juna 1925. God. VII, Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. Izlazi svakog Utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Home i : urednik A. FI&, — Vlasništvo Odbora »Narodne Svijesti“, — Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — Megjunarodni kongres za proučavanje istočnog bogoslovlja n Ljubljani 12—16 jula 1925. Prošlogodišnji unijonistični kongres na Velehradu 'stvorio je izmegju ostaloga i rezoluciju, da se svake "godine održe preko praznika po raznim krajevima te- jevi posebno ili prigodom kojeg euharističnog kon- resa, a to prije Velehradskih kongresa i da se na tim čajevima razlože pitanja, koja se odnosena jedinstvo rkve. Tečajevi se imaju vršiti sa svečanom liturgijom istočnog obreda. Kongres je ujedno zaključio, da se prvi znan- stveni kurs te vrsti održi u Ljubljani od 12—16 jula. Sastavio se je pripravni odbor pod časnim predsjed- ništvom presv. ljubljanski ga biskupa Dr. A. B. Jeglića. h acrt kursa poslao je odbor preko nuncijature u Be- ogradu sv. Ocu Papi XI. koji je s veseljem odobrio pothvat, dapače je dozvolio, da se taj kurs održi u obliku megjunarodnog znanstvenog kongresa. Na kongresu će predavati prvi evropejski struč- aci u istočnome pitanju. Megju tima su: P. Michael Herbigny S. J., P. Th. Spačil, P. R. Jaurn, Ep. Dr. cjan, P. S. Lalaville, P. M. Viller, Dr. Grivec, P, I. sošević, P. A. Guberina. Predmeti raspravljanja bit će: ,O članovima kve“; ,Mistično tijelo Kristovo“; , Jedinstvo Crkve d raznim vidicima“; ,Današnje stanje istočnih cr- va i obreda“; ,Liturgični obred grčko-slavenske mise“; tovanje presv. Euharistije na Istoku“; ,Idealni pri- er svećenika i monaha grčkog Istoka do 9 st: istorični pregled grčko-slavenske monaške discipline za XI. st.;“ Današnja svećenička i monaška disci- m jeziku. Ne obazirući se na činjenicu, da u inozemstvu da megju katolicima veliko zanimanje za istočno je, katolička javnost u Jugoslaviji treba da shvati ožaj i da tome zgodno udesi svoje držanje u pi- (u, što je danas megju prvima na dnevnome redu katoličkoj crkvi. Svećenstvo treba da kaže put vjer- me narodu, koji takogjer treba da sudjeluje sa ci- ima sv. Crkve. : Stoga je tim potrebnije, da iz svih naših krajeva Skupija pogje ma ovaj kongres barem po koji sve- i izobraženiji lajik, Prijave treba poslati do sredine junija na naslov ; slolat sv. Ćirila i Metoda Ljubljana, Rožna ul. 11. sljednja hrvatska rimska hodočašća. | Oveća hrvatska hodočašća u Rim priregjuju se m u drugoj polovici 19. vijeka. _ Prvo veliko: hodočašće priredio je g. 1881. biskup Smayer, koji je poveo Hrvate u Rim nakon zname- kružnice Grande munus, kojom su slavenski li sv. Ćiril i Metodije bili uzdignuti na prvi j štovanja u cijeloj katoličkoj Crkvi. Katolički e Slaveni uopće a hrvatski katolici napose afirmi- ada kao snažan elemenat u katoličkoj Crkvi, ko- € u prvom redu namijenjena velika zadaća, da ko zbliženja ujedinjenja zapadne i istočne Crkve. rugo veliko hrvatsko hodočašće u Rim bilo je eno g. 1888. prilikom proslave pesetede godišnjice ovanja slavnoga pape i osobitog prijatelja Sla- eona XIII. Glavni predstavnik Hrvata bio je i tilikom gjakovački biskup Strosmayer, a njemu družiše nadbiskupi Posilović i Štadler i biskupi ić, Hranilović i Marković. \ tilikom posljednje svete godine (1900.) pošlo je "hrvatsko hodočašće pod vodstvom nadbiskupa ića i biskupa Marčelića. : : anja hrvatska hodočašća u Rim bila su prire- 1904. i g. 1908. ti g Y EM : EOKA CO A rog: ak ei nužno radi. oretske i prektične \nlaravi. Neko. — olin s 0 predavanja održat će se i u hrvatskom i sloven«, koje je bilo ujedno spojeno s hodočašćem u Asiz i Loreto, bilo je g. 1913, od 30. srpnja do 6. kolovoza, Slavila se tada 1600. godišnjica proglašenja Konstan- tinova edikta, kojim je konačno završena pobjeda kršćanstva nad poganslvom, Vogja je toga hodočašća bio pokojni biskup krčki dr. Antun Mahnić, a glavni orgnizator provincijal hrvatskih kapucina o. Bernardin Škrivanić. Megju hodočasnicima nalazili su se mnogi članovi mlagjega hrvatskoga katoličkoga pokreta, pai pokojni Petar Rogulja, koji je najkarakterističnije mo- mente hodočašća opisao u. ,Riječkim Novinama“, Opširnu knjigu o tom hodočašću napisao je hrvatski pisac i župnik grubišnopoljski Ivan Nep. Jemeršić. No ovogodišnje hodočašće nadvisit će sva dosa- dašnja. Broj hodočasnika iznosi gotovo tri hiljade. Vogja je hodočašća zagrebački nadbiskup preuzv. g. dr. Ante Bauer. Trebalo je veoma mnogo posla, da se organizuje ovako ogromno hodočašće, Drugi narodi dolaze u ovoj svetoj godini u Rim u više o- manjih skupina. Hrvatsko hodočašće bit će jedno od najimpozantnijih, Hodočašću je izišla ususret i naša i talijanska vlada, tako, da nije bilo nikakvih većih neprilika s pri- bavljanjem putnica i vizuma, Moral i društvo. su, 4. Na volju mogu utjecati motivi i okolina, ali ona ne biva tim determinovana, da ne bi mogla raditi i protivno. Gosp. pisac veli: , Ljudska je volja determino- vana sa rasom, prirodom, odgojem, kulturom. Ovo bi se moglo uže reći: čovjek je determinovan okoli- e kojoj. živi; on: što: radi, sd pod, uljecajem 4, Ako okolina nužno determinuje, u tomu slu- čaju, gubi se sloboda, nastaje gvozdena nužda ; a čo- vjek nije odgovoran za ono, što nužno čini, čemu se ne može oprijeti, Ovo je uvjerenje čitavoga čovječan- stva. Čemu dakle pedepse? Pedepsa bila bi i nepra- vedna i nekorisna, Ovdje determinizam stupa u naj- oštriji sukob sa uvjerenjem i praksom čovječatistva, koje kazni zlo, nagragjuje dobro. Kako bi se mogao izravnati ovaj nesklad ? Paulsen na pr. odgovara : čo- vjek je odgovoran za svoja djela, i on mora da bude kažnjen, ali odgovornost nije u tomu, kako je nastalo djelo, to jest, da li je čovjek mogao učiniti ili neučiniti to djelo, već je u samomu djelu. Umorstvo na pr. od- govorno je u koliko je umorstvo, a ne u koliko je umor- stvo čovjek počinio slobodno svojom potpunom pri- volom, ili prisiljen protiv svoje volje. To se djelo kažnjava, da se očuva društvo od takovih zlih i štetnih djela, kao što se utamanjuje leglo divlje zvjeradi, da nam zvijeri ne naškode, premda znamo, da zvjerska narav ne može inače da radi, Ovako misli Paulsen da zaštiti odgovornost i pedepsu. (v. System der Elhik.) Dakle se pedepše zločinca, da se učuva poštena od zlo- činca. Ali ako se pedepsom ziočinca promiče dobro pošte- nu, tim se nanaša zlo zločincu. Kakvo pravo imade pošten da mu se njegovo dobro štiti protiv zločinca ? Ako se tu radi samo o dobru (koristi) i zlu (šteti), i zločinac bi imao jednako pravo, da ga se zaštiti protiv pošte- noga, da ga se naime ne pedepše, jer su pošten i zlo- činac dvije jedinice jedna drugoj ravne. Zašto da se dade prednost poštenu nad zločincem, a ne zločincu nad poštenim ? Ako čovjek utamanjuje legla divlje zvjeradi, da mu ne naškode, i divlja zvjerad ima isto pravo da ras- 'komadaš oštrim svojim“ pangjamia' čovjeka, koji bi se usudio leglu približiti. Što bi na ovo odgovorio Paulsen? Ako okolina determinuje pojedinca, tada je po- jedinac puko orugje, a okolina glavni faktor zločina. Okolina bi bila zvjersko leglo, koje bi se imalo uni- štiti, pedepsati. Ali opet, okolina je sastavljena od je- dinica; ako su jedinice bile determinovane, i okolina je bila determinovana, od druge okoline, pa opet ove od drugih i sve tako ad infinitum ... Trebalo bi kazniti — uništiti — čitavo čovječan- stvo, jer bi ono bilo leglo divlje zvjeradi, trebalo bi uništiti čovječanstvo, da se spasi čovječanstvo, koje je već uništeno. Uvjerenje čitava čovječanstva i praksa da zločim zaslužuje kazan, ne može se nikako u sklad svesti sa determinizmom. Valja, ili napustiti kazni, ili kazniti čitavo čovječanstvo. 9. Okolina svojim mišljenjem, riječi i primjerom imože dakako utjecati na moral, njega ojačati i oslabiti. Ovaj utjecaj ipak ne determinuje čovjeka tako, da nije odgovoran za svoja djela, a to sam već dokazao gore. Evo kako utječe. U čovjeku je dualizam. Ja sam ga već na drugom mjestu napomenuo. Ljudska je volja postavljena izmegju dva termina. Razum s jedne strane, koji diktira, što je dobro, što zlo ; niže strasti s druge strane hijele bi protivno. Latinski stih: ,Nitimur in vetitum, čupimusque negata“, .čeznemo za onim, što nam je zabranjeno, želimo, što nam se krati“, uzdrži rezultate psihološkog opažanja svih ljudskih naraštaja. Ako su strasti silovite, jake, teže odoljeva volja, da im popusti i umne diktate ne potisne u zakutak ; ako li su strasti slabije, može ih volja i bez jakog na- pora svladati: to stoji do krepčine volje. Okolina svojom riječi, svojim primjerom može pojačati i oslabiti volju, može pojačati i oslabiti strasti. Oko- lina može oslabiti strasti uvagjajući neke navike (ka- bitus) koje ne pogagjaju strastima, kao na pr. zabrana alkohola. U ovom slučaju navike se pijanstva prepre- čuju ; a čovjek, koji se nije naviknuo uživanju alko- hola, kada se nagje u prilikama, da se opije, lakše će se oprijeti toj napasti, nego bi se odupro, kada bi bio u njemu kašitus uživanja alkohola. Okolina (od- goj, opomena, savjet), može pojačati volju protiv nižih strasti, a to, iznoseći joi preko razuma motive njoj još nepoznate, radi kojih joj se oprijeti i svladati niže sirasti. Dobre navike slabe strasti, a tim volja jača postaje; novi i jaki motivi ojačavaju volju, jer joj pre- RE Ovdje se pojavlja pitanje o slobodi volje: da li je naime ljudska volja slobodna, e se odluči za dobro ili zlo. Odavle slijedi zaglavak : ako je slobodna, tada je i odgovorna za svoja djela, ako li pak nije slo- bodna, tada ne može da bude odgovorna. Evo, ovo je gvozdena konsekvencija. Ja se ne mogu ovdje upu- sliti u dulje raspravljanje o determinizmu ; prostor mi to krati. Već sam o tomu na dugo pisao u »Hrvat- skoj Straži« (vidi g. 1909.—1910.—1911.) , Paulsen, moderni filozof, elika i odgoj naroda“. Samo ću iz. nijeti neke kratke opaske. 1. Čovjek je svijestan, da je slobodan. Ova svi- jest nije manje ujamčena, nego svijest boli, ugodnosti, straha, ljubavi, mržnje, i t. d. Ako bi bila iluzija svi- jest slobode, bila bi iluzija i svijest drugih duševnih stanja. Gosp. pisac kaže, da ,mesloboda“ ne treba da bude svijesna. Ja znadem, da je nekima milo govoriti o nesvijesnim psihičnim aktima. Ne poričem, da bi moglo biti nešto latentno, nesvijesno u duši; ali ne shvaćam, niti će itko shvatiti i pristati, da se mogu svijesne psihične pojave potisnuti u pozadinu Sipo- zicijom nesvijesnih suprotnih, Da ja kažem : svijestan sam, da sam počinio ovu stvar; a da mi tkogod na to odvrati: ti se varaš, tvoja će xi latentna svijest kazati, da to nije istina. Na to bih mu odgovorio : što se krije u mojoj laten- tnoj svijesti, ja ne znam, a još manje može da znade tkogod drugi. 2. Okolina nužno ne determinuje volju. Zato nam jamči iskustvo. Dvoje djece istih roditelja, odgojeno u istom ambijentu, pod dojmom istih primjera, istih opo- mena... pak? Jedno okrene tamo, drugo amo. Pri- mjeri su poznati, gdje iz majmoralnijih škola iskaču moralni libertinci, kao što iskaču jaki karakteri iz ne- povoljnog moralnog ambijenta. A osobito pažnju pri- vlače na se primjeri, gdje vidimo pod stare dane, da se okreće protivnim pravcem, nego se je išlo u mla- denačkoj i muževnoj dobi. Ove činjenice ne stoje za determinizam okoline, već govore protiv. 3. Da bi okolina nužno determinovala volju, ne bi se nikada vidio ni prekršaj ni zločin u moralnoj okolini, kao što ni kreposno ni dobro djelo u pokva- renoj. Tomu se ipak protivi i povijest prošlosti i is- kustvo sadašnjosti. U svako doba i u šarolikim mo-- ralnim ambijentima bilo je uvijek i dobra i zla. \