(Br. 23.

 

 

 

Poštarina plaćena u gotovu.

DUBROVNIK, 9. juna 1925.

God. VU.

 

 

 
  

PLATIVO [ UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.

tiresa Hrvatskog jubilarnog hodočašća
sv. Ocu Papi Piju XI.
Sveti oče!
s U ovoj svetoj jubilarnoj godini, kad kršćanski
quk iz čitavog svijeta hrli prema svetom gradu, i mi
kalolici iz Jugoslavije, tako Hrvati, Slovenci i Srbi, kao
Albanci, Nijemci i Magjari, prošavši kroz sveta vrata,
pristupamo ka grobu prvaka apostolskog, da se po-
lonimo i želimo svim žarom srca i svom snagom
duše da postanemo dionici onih milosti i oprosta,
ojih riznicu je Tvoja Svetost svima vjernicima pre-
obrostivo otvorila.

Ovog dana, koji učini Gospod, najsrdačnije osje-
e vjernosti, poslušnosti, zahvalnosti i sinovske lju-
vi prikazujemo Tebi, Sveti Oče, koji si samog Boga
Isusa Krista vidljivi na zemlji nam esnik, stup i
tpora istine, učitelj neokaljane vjere, pročelnik lju-
bivi, vjesnik mira u kraljevstvu Kristovom i ključonoša
raljevstva. nebeskog. Ovu dakle vjernost u ime svih
olika našeg naroda na očigled čitavog grada i
ijeta ispovjedamo, našu odanu počast tebi najsmjer-
e izričeno i molimo usrdno, toplo i zaufano: Oče
ti, neka nas blagoslovi duša Tvoja.

 

 

  
   
   
   
     
  
   
  
   
  
    
  
    
  
  
   
    
  
   
  
    
   
  
  
  
   
  
   
   
 
  
   
  
   
 
  

ko

Osim toga, nama sa čitavim katoličkim svijetom
edničkog jubileja, narod Hrvatski, koji sačinjava
veći dio katolika našega kraljevstva, slavi drugi
biti jubilej: tisvćgodišnjicu krunjenja svojega kralja
slava, za kojega se kaže, da je od pape Ivana X.
mio krunu, i god. 925. bio okrunjen za krolja. I

jubilej je ponukao nas, koje pred licem svojim
islite gledaš, da u ime čitavog naroda hrvatskog.
Ivaljujemo u prvom redu Svemogućem Bogu, a za.
\masljednicima sv. Petra za prerazlična dobročinstva;

:

a su nam tečajem vijekova udijelili.
| Sveti oče! Narod hrvatski malen je doduše bro-
ali si je životom i djelovanjem svojim stekao
jno mjesto u povijesti. Megju inim odlikovao se
2 vijekove čvrstim svojim prianjanjem uz ortodok-
"Katoličku vjeru i uz Rimske Pape. Bijahu doduše
naši, kao što smo imi u najnovijim vremenima,
kupljeni raznim, čas većim, čas manjim napastima.
0 se je već u u IX. vijeku kušalo odijeliti nas od
iskog Pape. Počevši od XI. vijeka provaljivalo je
naš narod patarenstvo (bogumilstvo), počevši
V. stoljeća muhamedanstvo.. cd XVI. vijeka pro-
lantizam i u najnovije doba t. zv. staro-katolicizam.
akle u svim ovim prilikama učiniše ocevi naši?
činismu mi ? Dadoše i dadosmo jednodušan od-
orne toliko riječima izrečen, koliko djelima izvršen,
> duša hrvatska po naravi kršćanska !
| Narod se naime naš junački borio i čim je prvu
i kušnju sretuo izdržao, odmah je i iznova iz-
svoju podložnost ovoj Rimskoj crkvi. Iz pisma
koje je sretnog spomena papa Ivan VIII. dana 7.
. 879. upravio novoizabranom knezu Branimiru,
re se, kako je njega naša pobjeda obradovala.
mo je nama još i danas veoma milo, jer u njemu
či do riječi javlja ovo: ,Jer smo na dan uza-
Gospodinovog usred služenja svele službe Božje
vis podigli i blagoslovili Tebe i sav marod
svu zemlju Tvoju“.
patarenstvu, koje je nekada, naročito u Bosni
icegovini i te koliko briga zadavalo ocima našim
im su ljute bojeve bili, danas se još samo u
(ama učenih ljudi raspravlja. Protiv Turaka i nji-
lih nepravednih navala i zuluma narod je naš vije-
ima bio predzigje zapadnog kršćanstva. Jednako
Spremnima pokazaše oci neši, kad se stalo nasto-
a u Hrvatsku prodre protestantizam. Šta više,
da je na saboru u Požunii god. 1608. naš ban
Erdody irgnuo mač iz korica i izjavio se pri-
m poći u boj protiv savremenih vjerskih novo-
A i današnji staro-katolicizam umire jedva što
MOJ RO i
o smo ocitali, Sveti Oče, neprekidno prianjanje
naroda uz katoličku vjeru i time u dušama svo-_
oživili silnu onu pažnju, koju je Apostolska Sto-

e

jena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno.

država. Ali mi ne osjećamo kod kuće

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

lica kroz vijekove nama posvećivala, oživili smo i one
bezbrojne milosti, kojima su nas lečajem stoljeća na-
darili Rimski biskupi, Megju ostalim, prastarim darovima,
osobito nam se u pamet zasjekla upotreba starosla-
venske liturgije, koju su nekada sv. Ćiril i Metodije
uveli, Ovom se liturgijom Hrvati još i danas služe,
Ovdje valja spomenuti i onu utjehwi pomoć, koju nam
je Sv. Stolica vijekovima davala protiv turaka,

Iz novije pak povijesti navest ćemo nekoje' oso-
bite dokaze za dobrohotnost Svete Stolice.

Tako nas na najveću zahvalnost prema Sv. Stolici
unuka enciklika sretne uspomene Pape Leona XIII.
,Grande Munus“, kojom je ne samo staroslovenska
liturgija kao uekcć za Pape Ivana VIII., odobrena, nego
fe i svetkovina slavenskih apostola Ćirila i Metodija
propisana cijeloj crkvi. Isti je slavni Tvoj predšasnik
našim biskupima podigao god. 1901. apostolskim pi-
smom ,Slavorum gentem“ zavod sv. Jeronima u Gradu.
Ovaj je zavod prošle godine nastojanjem Tvoje Sve-
tosti nama povraćen. "Ne smijemo mimoići niti nare-
gjenje blažene uspomene pape Benedikta XV. koji je
ljeta gospodnjeg 1921. svima dijecezama našeg kra-
ljevsiva dragovoljno dozvolio, da se služe rimskim
ritualom sastavljenim u našem jeziku.

Dok mam je dakle srce zauzeto ovim i drugim
bezbrojnim dobročinstvima Apostolske Stolice, prino-
simo Tvojvj Svetosti ovaj kalež kao novogodišnji dar
tisućgodišnjice i ujedno kao dokaz najveće zahvalnosti
i sinovske ljubavi i poslušnosti, vruće želeći, da i.Ti
poput Tvoga predšasnika Ivana VIII. »usred služenja
sv. službe Božje« koju ćeš iz ovog kaleža služiti »na
ollaru sv. Petra Apostola, podigneš ruke i blagosloviš

kralja našeg, sav narod naš i sva zemlju našii«, di
E : | nog suda u Dubrovniku,

Naša financijalna politika.

Ministar financija Dr. Stojadinović, koji se je do
sada uvijek hvalio, da naše financije dobro stoje,
morao je ipak konačno priznati na sjednici odbora za
poljodjeljski kredit, da naše gospodarsko i novčano
stanje nije baš tako ružičasto. Rekao je, da je već
sve oporezovano i da ne zna što bi još oporezovao.
Državni izdaci moći će se pokriti s primicima .samo
ako se zavede najveća štednja u državnom gospodarstvu.

Gospodin je ministar kasno došao do te spoznaje.
Na sve prigovore i opomene opozicije i financijalnih
stručnjaka ostao je on gluh i vodio je tako novčanu
politiku, da naše gospodarstvo nije moglo da se sredi.
Ponajprije naš novec nema stalnosti. To silno štetno
djeluje na opće gospodarstvo. U zadnjoj godini je
dinar neprestano rastao. Tim je pogodjen osobito naš
seljak. Uslijed porasta dinara stradao je izvoz i seljak
je morao svoje produkte prodavati po niskoj cijeni.
Ministar financija je prije par mjeseci izjavio, da se
ne moramo bojati porasta dinara, jer mi nemamo
industrije, koja bi stim bila pogogjena. Ali je zaboravio,
da smo mi seljačka država i da seljak i njegovo
gospodarstvo čine podiogu državnom gospodarstvu.
I baš naši seljaci osjetili su na svojim legjima svu
oštrinu naopake njegove novčane politike. Česi imaju
već čeliri godine novac, koji ima stalnu vrijednost
prema vanjskom svijetu. I Austrija ima već dvije
godine stalnu valutu, a kod nas se ne može doći do
toga. Nije ni čudo, kada ministar financija daje takve
izjave, kakva je gornja. Posljedice te hrgjave novčane
politike osjećamo svi, a naročito naš seljak. Izgleda,
da g. ministar ne mari što seljak prodaje svoje volove
i konje uz polovicu manju cijenu, nego što ih je
kupio. Isto su tako i drva, koja prodajemo osobito u
Italiju, silno pala u cijeni. I tako bi mogli navesti još
mnogo drugih primjera. "Sve su to samo posljedice
hrgjave valiiarne politike sadanjega ministra financija.

Rado se hvali g. ministar kako je dinar u vrijeine,
kako on ministruje, mnarasao prema novcu drugih
te. veće
vrijednosti! Ako je vrijednost dinara porasla, onda
bi sve stvari, :što ih kupujemo, morale biti jeitinije.
To bi bila nužna posljedica istinskog porasta dinara.
A u tom slučaju morali bi i porezi biti manji. I opći
državni proračun morao bi u slučaju biti manji za.

Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. —
urednik A, FI&. — Vlasništvo Odbora , Narodne Svijesti“. —
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, —

Rukopisi se ne vraćaju.

nekoliko miljarda. A jer se sve to nije dogodilo, jasno
je, da nešto nije u redu i da hvala ministra financija
puno ne vrijedi. Svi osjećamo, da tako ne može dalje
ići i ako bude tako išlo, da se neće dobro svrišiti, Mi
bi željeli, da ministar financija ne ostane samo pri
novčano
stanje nije ružičasto, nego da skrene svu novčanu i

svojoj spoznaji, da naše gospodarstvo i

gospodarsku politiku na bolji put.

Odgovorni

 

Jedno važno riješenje upravnog suda.

(Zadovoljština jednom župniku).

U današnjim teškim poratnim i vesregjenim pri-

likama velika je utjeha moći s ponosom konstatovati,
da su naši sudovi bez razlike ostali daleko od poli-
tičkih trzavica, te bez straha i sa najvećom skrupoloz-
nošću i objektivnošću vrše svoje teško zvanje. O tome
svakidnevno imamo primjera u cijeloj državi, a da i
ne spominjemo neustrašive odluke zagrebačkog nižeg
i višeg suda u poslu Dr. Mačeka i družine.

Ali je osobitog spomena vrijedna jedna vrst su-
dova, kojim je glavni zadatak, da saniraju povrjede
zakona sa strane administrativnih vlasti, a to su U-
pravni sudovi. — I ako nema mnogo godina da su
ti sudovi započeli svoje djelovanje, oni su ipak svi
bez razlike u presugjivanju sporova, koji su kroz vri-
jeme od njihovog osnutka pred njih bili izneseni, iz-
nijeli na vidjelo toliko pravničke oštrine spojene sa
tolikom objektivnošću, te su stekli ugled i povjerenje
gragjana, a tim najbolje dokumeniovali, koliko je bio
potrebit njihov. osnutak. — Nama naravno nije mo-

  
 

našoj državi, cli«pratii i
igove presude služe na čast
koliko instituciji Upravnog suda kao takovoj, toliko
pojedinim sudijama, koji taj sud sačinjavaju.

Pošto mi nismo pravnička novina, stoga nam nije
moguće češće se osvitati na razne presude, koje je
upravni sud do sada donio, a od kojih su neke oso-
bito važne, dapače načelnog stanovišta kao m. pr. a
poslu Zemaljskog Odbora, Blagog Djela itd.

Osvrćemo se podrobnije na presudu, koju je
izrekao Upravni Sud u Dubrovniku dne 6. o. tmj., jer
nas ta presuda interesira u dvojakom pravcu: i kao
katolike i kao pristaše hrvatske pučke stranke. Radi
se o ovome: Župnik u Tučepima kod Makarske O.
Petar Glavaš, imao je dne 9. januara o. g. držati u
župnoj crkvi blagodarenje u prigodi rogjendana Ni.
Veličanstva Kraljice Marije. Dok je župnik bio u sa-
kristiji da obuče crkveno ruho, dogje u crkvu mjesna
Orjuna sa svojom zasiavom, postavi se ne u klupe,
već po sredini crkve, a pred njima barjaktar sa kopljem
uperenim prema glavnom oltaru.

Župnik izišavši iz sakristije zamoli barjaktara da
iznese barjak izvan crkve, jer da po crkvenim propi-
sima u crkvi imade mjesta samo barjacima crkvenih
društava.

Kad barjaktar ni na prvu, ni na drugu, ni ma
treću župnikovu molbu ne dade znaka da će izaći,
župnik otide ponovno u sakristiju izjavom, da neće
držati crkvenu funkciju, dok se ne iznese barjak iz crkve.

Na to svi Orjunaši sa barjakom izagjoše demon-
strativno iz crkve, a iza toga župnik održa blagodarenje.

Radi toga sreski poglavar u Makarskoj g. Stallio
pozove na odgovornost župnika zbog javne sablazni (1!)
i kazni ga po Bachovoj patenti na 1000 dinara globe
ili 10 dana zatvora, s motivacijom, da je župnik pri+
staša hrv. pučke stranke i daje htio ostraniti barjak
Orjune kao svojih političkih protivnika.

Proti toj presudi sreskog poglavara župnik je
uložio preziv na gosp. Velikog Župana u Dubrovniku,
ali je g. Veliki Župan odbio priziv i potvrdio presudu
sreskog poglavara u Makarskoj. kia : ei

Na to je župnik o. P. Glavaš ustao s tužbom
na Upravni sud u Dubrovniku, tražeći da Upravni sud
poništi akt g. velikog župana, kao. neosnovan u zakonu.

Radi ove tužbe bila je dne 6.0. mj. urečena javna
rasprava pred Upravnim sudom, na koju je pristu-
pio tužioc o. P. Glavaš sa svojim pravozastupnikom

e

*

'guće pratiti iscrpivo rad ostalih, upraynih (sudova u +,
iscipivo- sudovanje "Upravo

+

f

8

=