Br. 28.
Naro
Poštarina plaćena u gotovu.
DUBROVNIK, 8. jula 1925.
dna
God. M
vijest
Cijena je listu e Din. ijčeečno: za inozemstvo 10 Din.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
So. Giril i Metod.
Biti katolik ne znači samo pripadati vjerskoj
organizaciji katoličke crkve. Katolištvo se mjeri u
prvome redu po tome, kakav odnošaj vlada izmegju
pojedinog kršćanina i zajedničkog skupa, koji vodi
\nepogrešivo učiteljstvo, crkvena vlast.
Katolička Crkva živi je organizam, kojega ču-
sna djelotvorna snaga, dana mu od samog osnivača
tista ne miruje, nego hoće. da ekstenzivno i inten-
vno vrši svoju veliku zadaću — ojačanje kraljevstva
\božjega u čovječanstvu i time ispuni preduvjet za
konačno apsolutno blaženstvo ljudskog roda.
Univerzalni spas svih ljudi treba da je program
i svakog katolika, koji je ucijeplien organizmu mis-
tičnog Krista, čija je misija na ovaj svijet sastojala
jedino u tome : ,Da poz znaju Tebe i kojega si Fi poslao,
Jsukrsta“.
Uzore takovih kvaliteta nalazimo kršćani Sla-
veni u svojim apostolima Sv. Ćirilu i Metodu.
Samo pravilno shvatanje universalnosti i šitoko-
udno sudjelovanje sa katoličkom crkvom, kojoj su
tali vjerni do kraja svojega života — može da nam
tumači vanrednu požrtvovnost, kojom su obdarili
$ sve Slavene svijetlom Kristova nauka.
Duh universalnosti trebu da provejava i nas
tolike. | budući ta universalnost u našoj blizini
osjetljivo trpi uslijed žalosnog črkvenog raskola —
\koji zahvata ogromnu većinu Slavenskih naroda, naša
je prva dužnost da nastojimo, kako bi, gojeći zani-
|manje i rađeći na jedan ili drugi način doprinijeli
makar i najmanje, da se čim prije obistini i ostvari
no, za_ čim Je: Isukrst tako, uruće, težio, prije.suoje,
ti: ,da budit "svi jedno“.
Simbol jedinstva imademo katolici kao i odije-
na braća u Sv. Ćirila i Metodu, koji su nama i
ima posredovali ono. bez čega bi besmrtne duše
le kao lagje bez cilja.
Ne zaboravimo katolici Slaveni, da je to tačka,
kojoj sv. Crkva od nas najviše včekuje.
Uspjeh rada za crkveno jedinstvo ovisan je u
ome redu o nama.
Pitanje Ženske Gragjanske škole.
# Zadnji ,Dubrovački List“ od 4, tek. donosi &la-
nak pod gornjim naslovom, u komu neki nepotpisani
ditelji zagovaraju ideju, da se ustanovi u našem
du nova državna Ženska Gragjanska Škola za obra-
zovanje djevojčica, koje svrše osnovnu školu.
| Mi smo ponovno pročitali taj članak, ali nijesmo
mogli doći do uvjerenja, da je ta nova škola ,neophodno
potrebita“ po tamo navedenim razlozima, za koje se
laglasuje da su tako ,važni“.
= Dva su glavna razloga, po kojima se u članku
]Dubr. Lista“ tvrdi, da je potrebita nova državna Žen-
ska Gragi. Škola. Po njima Ženska Gragi. Škola Služ-
Denica Milosrgja i niža Realna Gimnazija, koje već
posjedujemo, ne mogu zadovoljavati potrebama obra-
ivanja naših djevojčica, ,jer je oma prva jedna pri-
lna ustanova, gdje se školovanje plaća, pa širim slo-
ima pučanstva nije moguće snašati taj teret, a ona
ga ne bavi se specijalno ženskim odgojem, koji je
rebit za većinu naših djevojčica, ako li nije i za sve.“
| Ovi razlozi uistinu imaju svoju relativnu vri-
jednost, ali ne dokazuju neophodnu potrebu no-
le Ženske Gragi. Škole, jer im se i bez ove može
drugi način zadovoljiti,
Najprije privatna Ženska Gragi. Škola Službenica
&je i pod državnim nadzorom. Glede uspjeha je pak
dličnoj visini, kako su joj to potvrdili najkompe-
niji faktori, Mjesečnina pak, kojom se plaća ško-
e u toj privatnoj školi, koja, se jedino time i
ži, posve je minimalna: 25 Din. mjesečno. Širim,
o
ogla bi država Hi u pomoć time da bi
mjesečno.
la odgovarajuću subvenciju ili pak siromašnim
Izlazi svakog Utornika.
, Pojedini broj 1:50 Din.
učenicima dijeli a stipendije. I to bi državu mnogo jef-
tinije stalo nego li da ustanovljuje i uzdržava u svojoj
režiji čitavu jednu novu nižu srednju školu sa svim
modernim potrebama za takovu školu, te plaća koali-
fikovano nastavničko osoblje. S toga nastojanje, inače
u koječemu zaslužne, Narodne Ženske Zadruge, i ne-
hotice je u ovom pitanju malo državnički-ekonomsko,
dapače štetno.za državni budget. — K tomu treba na-
glasiti, da nije ni malo sretna ideja, da se za tu ne-
potrebnu školu upotrebe lokali Muške Gragj. Škole u
ono slobodno pola dana, jer bi to bila krparija-škola,
a ne ona tobože potrebita savršena škola za naše dje-
vojčice. — Koedukcija pak, nadasye u djevojačkim go-
dinama, uvjerila je i najvećeg optimistu, da je to ža-
lostan eksperimenat, koji je pokazao najjadnije rezul-
tate za intelektualni i moralni uspjeh.
Drugi razlog, da je naime nova Ženska Gragi.
Škola potrebita, jer se niža Realna Gimnazija ne bavi
specijalno ženskim odgojem, vrijedio bi, kad se na
drugi lakši i jeftiniji način ne bi moglo tomu dosko-
čiti. — U Realnoj Gimnaziji i onako ima paralelaka,
pa, da ih i nema, mogle bi se tu urediti paralelke za
same ženske sa nužnim predmetima za specijalno ženski
odgoj, koje bi predavale kvalifikovane nastavnice. Time
bi mnogo ekonomičnije nego li da podiže novu nižu
srednju školu, kakva je danas gragjanska, država mo-
gla da pruža našim djevojčicama nužno obrazovanje.
Treći razlog u članku, već je sadržan u dvama
prvima, pa se ua nj nije potreba posebno osvrćati.
Prama svemu ovomu jasno je, da ta mova Žen-
ska Gragjanska Škola niie potrebita obzirom na raz-
loge, koji se iznašaju, jer se ono, što se s njom hoće
postići, postizava lako s postojećim školama uz mnogo i
\*rranje -opterečćenje«uržavnog"buageta.*Potiko- zarznae =] oipikvi ee ibali nias Boravdače opa =
nje kompetentnim faktorima i onima, koji se zanimaju
za ovo pitanje, le traže načina da ga riješe. Svi pak
nek paze, da se to pitanje riješi onako kako će biti
od stvarne koristi za dievojačko obrazovanje, što eko-
nomičnije za i onako preopterećeni državni proračufi,
a — što je glavno — nikomu krivo!
Nivo naše nastave.
Znali smo da naša srednja škola nazaduje s dana
u dan, ali da je već tako nisko pala nijesmo se nadali.
Pred par dana obavljene su po cijeloj državi SHS
mature, ispiti zrelosti. Na trima srednjim školama pred-
sjedao je ispitima zrelosti sveučilišni profesor u Beo-
gradu Dr. Ivan Gjaja, po ocu dubrovčanin. U beo-
gradskoj »Politici« od 30. juna o. g. br. 6170 u članku
,Posle svršene mature“ iznosi neustrašivo nekoliko
svojih iskrenih refleksija na prežalosno niski položaj
naše u prvom redu srednjoškolske nastave u Srbiji,
prama kojoj bi se imale nivelirati sve srednje škole
u državi.
Ograničit ćemo se, da iznesemo par slijedećih
njegovih uistinu krvavih redaka :
»Počevši od rukopisa pa do stila, sve odaje ve-
liku intelektualnu i kulturnu zaostalost naših matura-
nata, koja baca u brigu svakoga koji se pita kakva
nas intelektualna budućnost očekuje...“
»Naša je srednja škola jedno ruglo. Naša je sred-
nja škola — škola bez profesora. Ima nižih gimnazija
sa četiri razreda koje imaju svega * jednog profesora.
Ostali su sve što hoćete. Ali ni u velikoj gimnaziji u
Pančevu nije bolje: jedan kvalifikovani profesor na
maturi“.
»Naši djaci ne rade. Oni pohagjaju školu ama-
terski. A zašto.ne bi? Uverili su se da se veštom kom-
binacijom dvojaka i trojaka (predzadnje ocjene ! op. ur.)
može doći do diplome ispita zrelosti za isto vreme
kao i sa peticama (bivšim odličnima kod nas! op. ur.)
Iz godine u godinu sve se znanje ište od njih...“
U toku jedne godine izmenja se u jednom raz-
redu po nekoliko nastavnika. Premeštaju se telegrafski,
postavljaju se za predmete koje nikad nisu učili. Do-
laze sa univerzitetskom diplomom apsolutno nespo-.
sobni za rad u srednjoj školi, Pogrešno ispravljaju
gjačke zadatke (imam zbirku primera), nemaju nimalo
_ pedagoškog smisla.“ (Da nije možda lirio opisat našu.
PRO 08. S1EeO E
Oglasi, zahvale i priopćana po posebnom cijeniku.
urednik A, FIe.
Tisak Dubrovačke Birvatsie poena
Odgovorni
— Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“.
— Rukopisi se ne vraćaju. —
»A ako (profesor) ne može dobiti univerzitetsku
diplomu, neka mne očajava: pred jednom komisijom
izvan univerziteta dobiće diplomu »učitelja“, i eto ga
opet u gimnaziji (i preparandiji!! op. slag.). A profe-
sorski ispit? Nekada je to bio vrlo ozbiljan ispit. U
drugim zemljama profesorski ispit je mnogo teži od
diplomskog. Danas je taj ispit u nas jedna komedija“,
Na koncu zaključuje g. Gjaja riječima: ,Bio bi
zločin produžiti sadanje stanje“.
Nastavni sistem prosvjetnog ,stručnjaka“ Sv. Pri-
bićevića, koji je za sebe monopolizovao ministarstvo
prosvjete, pokazuje svoje plodove, kojima hoće da ob-
dari i naše škole, Našu dičnu u prošlosti gimnaziju
već je uputio tim putem nivelacije, pa ćemo i mi skoro
morati bolna srca govoriti : Naša je srednja škola...
ruglo !.. komedija !..
+
Jugoslavenski episkopat
za vjerski uzgoj katoličke omladine.
Presjedništvo biskupskih konferencija uručilo je
ministarskome savjetu u Beogradu slijedeću spomenicu :
»Ministarstvo za prosvjetu O.Š. br. 26.669 od 16.
maja 1925. ovlašteno ukazom Nj. Veličanstva dne 16.
maja 1925, uputilo je narodnoj skupštini ,Nacrt za-
kona o osnovnim školama“,
Pojedini biskupi, biskupskl zborovi pojedinih cr-
kvenih pokrajina i cjelokupni katolički episkopat više
se puta obraćao kralj. vladi sa predstavkama tražeći
od nje, da dovede zakonski nacrt o osnovnim školama
u sklad sa životnim potrebama i osnovnim pravima
katoličke crkve, Katolički episkopat mora nažalost u-
tvrditi, da novi zakonski nacrto osnovnim skolama ' nije
Da zapriječi teške sporove megju džatim i cr
kvom, još više, da zapriječi kulturni boj,. koji bi si-
gurno nastao, kađ bi taj macrl postao zakon, podiže
katolički episkopat ponovno,svoj glas, naglasujući ona
vjerska načela, u «kojima katolička crkva ne može
popustiti.*
1. Katoličku je crkvu priznala država u ustavu.
Radi toga se mora svako zakonodavstvo obazirati ma
njen ustav, na njen organizam.
Po tome je u crkvi živo učiteljstvo, kojemu je je-
dino od Boga povjerena vjerska pouka i uzgoj po
načelima vjere. To učiteljstvo punim pravom zahjeva,
da katolik zna i razumije vjerske istine i da vrši sve
svoje kršćanske dužnosti.
Taj zahtjev odnosi se osobito naroditelje, koji'su
dužni, da svoju djecu poučavaju u vječnim istinama i
vježbaju u kršćanskom životu. Uvjereni u duši o isti-
nitosti svoje vjere, ne mogu oni nikada i nikome do-
pustiti, da bi bilo ko njihovu de odvraćao od istine
i zavagjao u zabludu.
2. Osnovna škola ima zadaću, da nadomješta ro-
ditelje i pomaže izobraziti djecu u smislu savremenih
potreba. Odatle slijedi, da se mora u školi uz druge
predmete poučavati i vjeronauk, i to kao najvažniji
na prvome mjestu, i isto tako mora škola vježbati
djecu u vjerskome životu, koji se očituje u molitvi,
službi božjoj, u primanju sakramenata i drugim od
crkve odobrenim vježbama i pobožnostima.
Učiti vjeru i voditi cjelokupni vjerski uzgoj duž-
nost je crkve, koja ije vrši po svojim za pouku uspo-
sobljenim i od više crkvene vlasti ovlaštenim svećeni-
cima, U potrebi mogla bi crkvena vlast povjeriti vje-
ronauk i laicima, koji su položili ispit iz vjeronauka
i koji se odlikuju kršćanskim životom. Dosljedno je,
da knjige za poduku za učitelje i djecu i vas nastavni
red odobrava i dopušta isključivo crkvena vlast, jer je
zato po svojem znanju i zvanju jedino kompetentna.
Isto tako pripada i nadzor isključivo “vjerskim učite-
ljima a ne laicima, koji za taj posao nijesu sposobni,
3. Vjerske učitelje postavlja crkvena vlast. U žu-
pama su naravni vjerski učitelji svi usposobljeni du-
hovni pastiri. Jer se broj škola brzo množi, u više je
slučajeva potrebno, da se postavi u škole ka du-
hovnih pastira svećenik kao kateheta. Taj posadi pri-
| pada u prvonie redu. crkvenoj vlasti.