Poštarina plaćena u gatovu. 'arodna DUBROVNIK, 28. jula 1925. God. VII. vijest - Cljena je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. 5 Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. | Radićeva jabuka Hrvatima! Beogradska »Politika« br. 6187. od 17. jula 1925 donosi izjave Stjepana Radića, OI kojima se nalazi i ova slavka: »Drugi je razlog (zašto je postao republikanac) koji nije poznat i koji vam sad kažem, opasnost od | klerikalizma. To je velika opasnost. Eto Korošec je | tu, i on je patriota i nacijonalista slovenački, ali glava — glava mu je u Rimu. Znate, po mom mišljenju je klerikalizam tolika opasnost, da se naš hrvatski narod ne će nikada pravo slili sa srpskim, dok se Hrvati ne oslobode Rima i to posvema. Ne mogu Hrvati preći na pravoslavlje to nije potrebno, jer bi tu odmah nastale velike i jake kontraakcije. Ali ja sam uvijek o tom razmišljavao, da bi trebalo stvoriti hr- vatsku crkvu, nezavisnu od Rima, nacijonalnu, koja \bi se sa srpskom pravoslavnom (dakle ipak konačno prelaz na pravoslavlje! Op. Ured.) lako spojila... Možda će vremenom biti moguće upotrebiti zato sta- katoličku crkvu, — to ja sada samo mislim, još neznam, da li je tako, ali možda. ;No svakako to može | provesti samo tuko široka i jaka organizacija kao što je n. pr. ova naša seljačka HSS (i to_je dakle svrha slrake 2 Op. Ured)... Poslije oslobogjenja, dakle, \porastao je, kako znate, klerikalizam i megju Hrva- imo. Čitava sela, čitavi kotari pa i čitave županije (dolazile su pod utjecaj klerikalacu, naročito u Slavo- i. E to je bilo urlo kritično. Klerikalci su agitirali, će Srbi Hrvate ,povlašiti“ itd.... To je dakle, drugi razlog bio, zbog kojega smo banuli u narod lagerom“ repul:like. jer je to bilo nešto novo, nepo- alo i izgledalo..je nešto. veliko. ... Znate ja mislim nema potpunog narodnog ujedinjenja bez vjerskog. o si je svaki narod stvorio svoju crkvu... Zato \koji hoćemo, da uzgradimo ili barem stvorimo duvjete za potpuno duhovno hrvatsko srpsko je stvo, moramo stvoriti jednu svoju vjeru. Naravno generacija morala ispuniti bar jedan preduvjet, a je da se Hrvati oslobode Rima. To će biti za par ina, ako mi Hiwati i Srbi budemo složni, i ako dimo državu, pa dobijemo vremena i mogućnosti dobro pripravimo široke hrvatske slojeve, pa ma- i za hrvatsku starokatoličku crkuu“, Treba li k ovomu nadocati kakvcg iumačenja ? la keko je Radić predao Hrvate Pašiću i centralizmu, 20ove nas da se odreknemo Rima i katoličke crkve, pa la preko starokatoličke crkve pregjemo na pravoslavlje. ka kako je ubio u hrvatskom narodu svaku vjeru u )olitiku, u poštenje, u ideale, u borbu za jednakost, i iza kako ga je bacio u kaljužu očajanja i disorijen- tije, nakon šest godina takvog rada veli u lice svemu llarodu, da su se cn i njegovi drugovi hotimice slu- HI lažiu, demagogijom, da su svijesno i hotimice za- eg igjali narod, da ga oslobode austrijanšline i klerika- izma (= katolicizma). Hoće li dakle i dalje vjerovati i lasovaii za Radića hrvatski seljak i radnik? Zadaću lijepljenja od Rima preuzela je Radićeva politička ika HSS. To treba zapamtiti | Katolici, Hivati, moramo biti uvjereni, da ćemo oja prava očuvati samo jakom političkom organiza- jom. Jedino na taj način možemo dostojno odgovoriti la Radićeve protuvjerske ispade!!! Dioničko društvo RR. Moderno. društvo toliko napojeno parfemom slo- [ptoumija, demokratizma i slobode, protegnulo je 1 lonička društva sa trgovačkog polja na kulturno-po- ičko.: Trgovačke surovine i objekte zamjenilo je živom om“, koju kod osvajanja znade nazivati i naro- te s njome rukuje isto onako, kao što se.utrgo- rukuje surovinom ili gospodarskim objektom. U om rukovanju leži i uvjet uspješne trgovine, jer - »masa“ sa mozgom, dušom i obrazom dovela Z0g bankrota, Pokažu li se ma ,masi“ takovi vi d. d., preko svojih organa, poduzimlje on vanje: silu ili >, psihološke metode“, v kakova a narav. ai 3 ije sada aktuelno, proći će tu generacije. No naša, Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. Dionička društva sišu danas dobrim dijelom mo- derno i ,napredno“ čovječanstvo. Da ,mase“ nebi toga opazile d.d. nište svaku ideju, pomoću koje bi ,masa“ mogla doći do uvjerenja da ima čovječja prava i do- dostojanstvo, Jer je to u prvom redu religijuzna ideja, navale_na nju zauzimlju dobar dio ,rada“ naprednog političara. a I g. je Stjepan Radić ,napredan“, ai veliki poli- tik“. Njemu se je doduše bila dogodila ,mala“ ne- zgoda, da je uslijed djelovanja neke ,više“ sile izgu- bio slobodu, a prema tome i mogućnost da sudjeljuje u kakovom d. d., što je bio cilj svili njegovih nasto- janja, i za što je on iz sebe izlučio toliko velikih ideja i nacrta“ Ali ipak sretno je prošlo i on je sada slobodan. Sedam godina živom i vatrenom riječi, tam- buricom, zastavama, novinskim člancima, adresama i velevažnim putovanjima, a nadasve ,psihološkim me- todama“ sakupljao je dragocjeni materijal ,masu“ da bi mu kasnije taj kapital pomogao do vladanja ili bar do odlučujućeg položaja u kakvom d. d. U modernoj tr- govini nema mnogo obzira ni moralnih .,skrupula“, pa zašto da ih budei u političkoj trgovini s , masom“? Zato su zakletve g. Stjepana Radića na ,mirotvornu čovječ. republiku“, zahtjevi za konfederacijom, federa- cijom, hrv. saborom i banom i sve druge nebrojene ideje“ i ,zahtjevi, za koje se narod mora boriti, jer je u njima njegov spas“, prave ,sitnice“ za svakoga »pametnoga“ čovjeka, koji se u politiku razumije. Nije glavno salus patriae, već dobro ,vodje“ i zato je g. Radić da ukloni sa svoje glave: ,višu silu“ poslao svoga trgovačkog putnika i člana familje Pavla, da li- cilira obiteljskim dobrom ,,masom“ isto onako, kao - što. -\sgovac..licitira. kukuruzom... kad. mu. cijena_pada, da bi bar nešto za'se zadržao. Licitacija je trajala duže vremena. Radikali su dobili svu .pokvarenu“ robu da je spale, a Stipino su siromaštvo popunili fiktivnim »hartijama od vrednosti d. d.“ i socijalotvornom poli- tikom, koja doduše nije isto što i mirotvorna, ali koja će uspješnim ,psihološkim metodama“ stupiti na njeno mjesto. G. Radić je dobio i mnogo na časti. Političari se guraju da mu ponude obraz na poljubac i ako su do jučer bili za nj magarci i t, d. Ali g. je Radić bio vrlo nesretan u biranju obje- kta svoje trgovine, jer ono što on drži masom nije masa već živi osjećajući hrvatski narod, koji ima i dušu i obraz. Mi nećemo oporeći, da je g. Stjepan Radić pokazao veliku sposobnost u sakupljanju naivnog di- jela hrvatstva, koje u svome poštenju nije moglo po- misliti na svu moralnu niskoću, koju je u sebi krila mmirotvorna“ politika, niti ćemo ustvrditi, da će biti tako lako razočarani: narod poslati na drugi front; ali smjelo ističemo, da će Stjepan Radić kroz kratko vri- jeme doživjeti ono, što mora doživjeti svaki onaj, kome je narod — ,masa“, a narodno dobro i obraz — bagatela. Od d. d. R.R., a nadasve od nadošlog R oče- kujemo mi pristaše hrv. kat. pokreta mnogo zla, ali i predsjećamo onu divnu snagu, koja će dovesti do ostva- renja naših ideala, koji suiideali razumne i osjećajne duše našega naroda. Mi novo d. d. RR. pozdravljamo, jer će njegova tama probuditi i kod Hrvata i kod Srba i kod Slove- naca želju, za jakim svijetlom, koje će u Jugoslaviji nastati samo bratskim sporazumom -ne na bazi Vidov- danskog Ustava sinekura, već na bazi Ustava Ravno- pravnosti i Demokratije. Konarts 16 proučavanje istočnoga bogoslovlja (0d s posebnog izvjestitelja). i i Ljubljana,: 17. VII. 1925. Prvotno zamišljen za najuži krug specijaliziranih znanstvenika razvio se taj sastanak u veliki megju- narodni kongres, koji je doveo u inače mirnu i tihu Ljubljanu mnogo odličnih gostiju, da pokažu zani. manje i pomognu raširenju ideje apostolstva sv. Cirila i Metoda, a -jer je istočno pitanje najviše vezano za sve slovenske narode, to su ti bili časno.i mnogo- brojno zastupani. Ideja Cirilo-Metodska ima već za Oglasi, Zakie i priopćena po poseinom cijeniku. — urednik A. FI&. — Tisak Dubrovačke e e — Rukopisi se ne vraćaju. — Odgovorni Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“, — sobom slavnu tradiciju četiriju megjunarodnih kon- gresa. Po svjetskom ratu je ugled i uplivte ideje silno narasao, jer je postalo očevidno, da istočna crkva u velikom dijelu čuva i uzdrži baštinu katoličke crkve, ali da se ipak u mnogočem bitno razlikuje od zapada. Djelovati za megjusobno približavanje bila je ideja sv. Ćirila i Metoda. Ljubljanski kongres ima ipak nešto nova, znaćajna ; bio je naime prvi megjunarodni kon- gres posebne vrsti, znanstveni kongres za proučavanje istočnoga bogoslovlja, koji je htio na poseban način djelovati u duhu naših dvaju apostola. Nije se ras- pravljalo directe o sjedinjenju crkava, već je kongres imao u prvom redu akademski, znanstveni značaj, da megju katolicima, osobito megju katoličkom inteligen- cijom pospješi poznavanje istočne crkve. Zato su se sabrali na kongresu najbolji i izabrani poznavaoci is- točne crkve, da u predavanjima razjasne najvažnija pitanja, koja čine razliku izmegju istoka i zapada. Predavanja prvoga dana bila su posvećena pojmu crkve i crkvene jedinstvenosti; drugoga: oblicima i duhu istočnih bogoslužja; trećega : o oblicima i duhu istočne askeze i istočnog redovništva. Tom prigodom su se priredila predavanja za šire krugove; sa strogo znan- stvenim kongresom bio je će poučni tečaj o istočnoj crkvi, crkvene svečanosti i pučke priredbe. Uz prvu i glavnu znanstvenu svrhu imao je kon- gres i religioznu. U istočnoj crkvi živi duboka pobož- nost; u istočnoj slikovitoj. i misterioznoj liturgiji sakri- vena su bogastva, koja bi i nama morala biti sveti i svijetli uzori i religiozna strana istoka vrlo je važna. Obiluo i odlično prisustvovanje je svjedok velike važnosti kongresa. Dugo već Ljubljana nije imala tako odličnih. i znamenitih gostiju. : Preko 300 zastupnika crkve i znanosti je dohrlilo amo, a Sv. Otac Pijo XI. poslao je kongresu apostolsko pismo. Predugo bi bilo nabrajati sve odlične osobe, zato ćemo navesti samo najodličnije. Biskupi su bili slije- deći: Dr. L. Prečan, metropolit olomuški, Dr. A. Ba: uer, O. Rafael Rodić, beogradski nadbiskup, msgr. H. Perzezdiecki, biskup podleski, Dr. A. Hloud, biskup katoviški, Dr. Dionizij Njaradi, Dr. J. Marušić, Dr. A. Jeglić i Dr. A. Karlin. Iz Srbije su bili megju drugima : prota S. Dimi- trijević, prof. univ. sa gospogjom, Dr. I. Stefanović sa gospogjom, univ. proi. Dr. L. Mirković sa gospo- gjom, ruski novinar Lidorov, asumpcijonist P. Privat Belard, mnogo profesora, svećenika i akademičara, Iz Rima: profesori Istočnog instituta : M. d' Her- biguy S. J., Bogumil Spačil i M. Viller; profesor grč- kog kolegija P. P. de Meester, msgr. Margotti, Dr. S. Sakač; iz ,Coleggio Angelico“ O. fr. J. Budrović. Upra- vitelj Zavoda Sv. Jerolima msgr. Biasiotti nije mogao da dogje, zato je poslao kongresu srdačan pozdrav. Iz Francuske: ravnatelj sjemeništa u Lille-i domi- nikanac O. H. I. Omez. Iz Londona: novinarka miss Anie Hristić; iz Carigrada: prof. P. R. Janiu, P. S. Salaville; iz Sofije O. D. Ghiuloff; iz Beča Angelica Alexandrescu. Iz Poljske: prelat A. Okolo-Kulak, kan. Chodni- evicz, koji je bio s msgr. Cieplakom u zatvoru u Ru- siji osugjen na smrt, prel. V. Balul, asistentica na var- šavskoj universi Dr. jur. S. Rynkievicz. Iz Čehoslovačke: J.: Stavčl, O. Karlik, Dr. J. Vašica, prof, Dr. K. Kadlec, šef redaktor L. Zamikal, Dr. A. Fuchs i mnogo drugih profesora, svećenika i inteligenata. Iz Hrvatskih krajeva : univ. prof, Dr. A. Živković, Dr. J. Barac, Dr. A. Gachs, Dr. S. Bakšić, Dr. A. Pre- šeren, provincijal S. J., O. Cikojević, provincijal iranjevački, upravitelj sjemeništa Dr. I. Višošević, Dr. Erančisković, Dr. A. Spiletak i Dr. Z. Marković, prof. Dr..J. Oberški, prof. Dr. Rogošić i Dr. Guberina i t. d. Dominikansku dalm. provinciju je zastupao prof. Dr. A. Rabadan. Iz same Slovenije ih je bilo vrlo mnogo oko 300 što profesora, raznih doktora, svećenika aka- demičara i t. d. : “U nedjelju osvane. ktasan dan, vedar i sunčan, kakovih u. Ljubljani imamo vrlo malo, kao daj je sama priroda htjela da pozdravi te mnoge, odlične goste.