Br. 3

 

 
 

Narod

Poštarina plaćena u gotovu.

DUBROVNIK, 25. augusta 1925.

na $

£L

God. VI.

vijest

 

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv, Tiskare.

 

Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno.

Izlazi svakog Ulo Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
E DE o : urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. —
Pojedini broj 1:50 Din.

Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —

 

Za slobodu i obraz.

Gosp. je Stjepan Radić danas najpopularnija li-

čnost u kraljevini SHS. Mi proti toj popularnosti g.
Radića ne bi nastupali, kao što ne nastupamo proti
popularnosti boksera ili kino-zvijezda, kad ta popu-
larnost ne bi bila sramotna i kobna za hrvatstvo i
| njegove svetinje.
: Nijedan političar, ni kod nas ni u svijetu, nije u
| u lice svome narodu dobacio toliko pogrda, koliko g.
| Radić. Nijedan narod nije doživio tu sramotu da ga
| njegov vogja, nakon sedam godina borbe i žrtava,
priveo k onome cilju, proti kome se borio. Ta je
»sreća“ pala u dio samo Radićevim biračima.

G. je Radić u uvredi, koju je dobacio svome
narodu, najpravilnije ocijenio svoju političku i soci-
jalnu ideologiju. On ju je nazvao: , šlager“, ,Schla-
gen“ znači udarati. Teško bi bilo naći primjernije
riječi za poliiiku g. Radića. Jer njegova sedam-godiš-
mja politika, njegove ,ideje“ i njegova . djelovanja“
jesu bila ništa drugo nego udarci mozgu, duši i
brazu seoskog puka, koga je g. Radić svojim jezikom
odizao na visinu božanstva samo zato, da bi mu
lakše i slobodnije hrbtenicu zajašio. Ti su udarci pro-
uzrokovali da je hrvatski narod, kroz sedam godina ži-
vota u ovoj državi, bio samo objekt prava. Ti su u-
\derci odvratili hrvatski narod od onoga središta, koji
u je sudbinu krojio, a u komu je već u konstituanti
ogao izvojštiti položaj, koji bi opravdao drugo slovo
nazivu naše države. Tim udarcima ima zahvaliti hr-
atski narod gospodarski, iinancijalni i kulturni zastoj,
šu administaciju, korupciju itd. Radi tih udaraca pa-
e su hrvatske institucije, čamili su pojedinci u ta-

 

 

 

 
   
 
 
 
    
 
    
   
 
   
  
 

 

 

tipjela su naša braća u tugjemu ropstvu. A zašto sve
? Zato, da se ,vogja“ naroda naruga i da ovjenčan
reolom polu-kralja privede narod u tabor onih, proti
kojima ga je narod u boj poslao.

G. Radić bi htio da steče popularnost i kao vjerski
iormator. U sanduku svojih ,ideja“ ima pripravljen
crt nove religije, koja bi imala služiti za most, preko
kojega će Hrvati promarširati u pravoslavlje.

i Mnogo toga ima još kod g. Radića, a radoznalim
dima neće trebati dugo čekati da sve doznadu.

G. Radić nije još otvoreno zahvalio hrvatskoj
eligenciji, što.mu je pomogla do popularnosti klip-

 

nicama. i. gubilieslužbu+i-položaje, Od tih udaraca:

sući za njime, ali će on, kao iskren čovjek, to brzo
učiniti. Budući je već toliko puta upotrebio ime ,ma-
garac“ očekujemo, da će njegova duhovitost naći koju
drugu izabraniju riječ. Mi mu nećemo na tome mnogo
zamjeriti, jer znamo, kao što izvjesna hrvatska in-
teligencija dobro znade, da napadajući danas g. Ra-
dića napada samu sebe, Oreči la gospoda i unapreda
na bazi učiteljevog ,mirotvornog republikanstva“ pri-
pravljaju nove udarce svome narodu.

Hrvatska Pučka Stranka može biti ponosna, što
je jedina znala da ostane na ispravnome putu. U vri-
jeme kad je Radićeva sila kulminirala i kad je on,
kuneći se ma Ustav .,mirotvorne republike“, priprav-
ljao vješala našemu vodstvu, naša je stranka imala
kuraže da reče narodu: ,Na putu si, koji vodi u rop-
stvo“ ! Gdje su sada oni, koji su nas nazivali -najpo-
grdnijim imenima, kad smo u našem listu napisali:
»Ko radi za Radića, radi za Pašića“ > ,Ko je ,lešinar“
hrvatstva ? i

Hrv. Pučka Stranka nije uspjela, jer nije posje-
dovala laž, već istinu. Nije uspjela jer nije imala
»Šlagere“ već ideju. Nije uspjela — bilo vam pravo
gospodo ili ne — jer su onk, koji su morali biti uz
nas, bili protiv nas: dobar dio katoličke inteligencije
i svećenstva.

Vrijeme je opravdalo naš program i naš stav.
Autonomistički uregjena Jugoslavija je uvjet njenoga
opstanka, a jer Jugoslavija mora opstojati do toga
uregjenja mora doći. U toj Jugoslaviji hoćemo mi i
kao Hrvati i kao katolici da zauzmemo onaj položaj,
koji nas pripada i da omogućimu život i razmah na-
šim narodnim, kulturnim i socijalnim idejama. To mo-
žemo postići samo političkom strankom osnovanoj na
Ideji.i jakoj-organizaciji. si ree

Mi ćemo napred k tome cilju usprkos Radićevoj
popularnosti, svijesni da borba - proti toj popularnosti
vodi k cilju hrvatskih težnja: slobodi u r&vnopravnoj
Jugoslaviji, koja će hrvatstvu omogućiti napredak na
temelju onih vjerskih zasada, koje su postale svojina
hrvatske duše. Ne budu li ni danas uz nas oni, koji
su pozvani da zauzmu ispravnu orjentaciju, mi ćemo
i preko njih i protiv njih zauzeti poziciju u narodu.
Bit će žrtava na svakoj poziciji, ali će doći i pobjeda,
U našemu programu upoznati će naš narod sve ono,
čega se ne može odreći, a da sebe ne zataji, pa će
s nama u boj: za slobodu, obraz i Jugoslaviju. Ž

Škole u naprednim državama.

Naša država hoće da slovi kao napredna demo-
kratična država. — Ali svakidašnje iskustvo dokazuje
protivno. Kao u naprednoj, demokratskoj državi, imalo
bi se kod nas uzimati u obzir i poštovati interesi dr-
žavljana malo bolje, nego se to čini. Katolicima se
naime na svakom koraku i u svakoj prigodi nastoji
dirati u njihove svetinje i prava. Na osobiti se način
to vidi u našoj posvjetnoj politici, koja hoće, da sa
škola digne kršćanski karakter. Vlada Pašić-Pribićevićeva
sastavila je jedan zakonski nacrt o školama, proti
kojemu je ustao i naš kat. episkopat, jer dira u prava
roditelja i Crkve. Današnja RR vlada namjerava nasta-
viti već započetim političkim smjerom prijašnje vlade
u svemu pa i u pitanju škola. Zato donosimo našoj
javnosti do znanja kakovu školsku politiku imadu ui-
stinu napredne države,

U Americi vlada potpuna sloboda školstva.
Roditelji mogu da šalju svoju djecu u kakvugod školu.
Ako im je po ćudi državna škola, šalju djecu u dr-
Žžavnu školu, ali jednako mogu da ih šalju u privatnu
školu. U Americi naime mogu i katolici i protestanti
i neznam komudrago osnovati svoje vjerske škole,
koje imadu pred zakonom istu vrijednost, kao i držav-
ne. Tako su američki katolici g. 1920. imali 6.551
školu sa milijun i 700 hiljada učenika. Dakle u Ame-
rici roditelji odlučuju, u kojoj školi i kako će im_se
djeca odgajati.

U Engleskoj je u tome pogledu još i bolje. Tamo
postoji doduše državna. škola, u kojoj nema pouke u
vjeronauku, ali u tu školu ne mora nijedan roditelj
da šalje svoju djecu. Osim državnih škola ima i pri-
 vatnili; Svaka vjera?i svaka crkvena zajednica ima
Svoje posebne škole posve ravnopravne .s državnima,
Ta se ravnopravnost očituje i u tome, da država jed-
nako podupire privatne vjerske kao i državne škole.
Dapače, država plaća učitelje na privatnim vjerskim
školama, a ipak to učiteljstvo nije ni u čemu odvisno
od vlade. :

U Nizozeinskoj riješeno je školsko pitanje god.
1920. I tamo ima državnih i privatnih škola i to sve
su posve ravnopravne. Katoličke škole, nad kojima
nema vlada nikakova nadzora, uživaju istu državnu
potporu kao i državne škole. Svaki može svoje dijete,
da šalje, u koju školu hoće.

 

 

vanredna pojava u Dubrovniku'

Čitam i pratim, koliko mogu, vašu »N.S.« i ne-
še druge novine, Ali su me potakle na — grohotan
smijeh neki izrazi raznih listova i «Velikih glava“, kad
bulazne o poznatoj pojavi u crkvi Male Braće, a ne-
maju o tome ni pojma.

# Dakako — oni su »veleumi“, koji ,realno“ oba-
aju i sunce i zvijezde, a drže se tvrdo svoga — gliba,
e su pače natkrilili i svoga čiku-Voltaira, kojino je
bijedan, opijen pljeskom Opere bulaznio da ne vje-
tuje u Boga; — a kad bi sreo u lovu staricu, — vje-
fovao bi, da ne će ništa ulovit, pa bi se vratio! —
Kad bi mu navrela krv na usta, progledao bi kroz
imušine svoje, te bi napisao: ,Da, Platone, ti istinu
boriš, naša je duša neumrla!“ — , Nijekati slobodu
€, to znači — rušiti sve veze ljudskoga društva“, —
»Da Bog ue bi postojao, trebalo bi Ga izumiti“: —
oliko je to postulat zdravoga razuma i čežnje srca! —
Ah — pustimo ljudima strah Božji i nadu sreće!“ —

 

   

  

(Baš mi je u ruci glasovito djelo Faguetovo : ,Dix —
hnitičme sičele — i ove izjave Voltairove: — ,Oui,

    
   
   
 
 
 

 

laton, tu dis vrai, notre ame est immortelle! — Nier
ibertć — le libre arbitre humain — c' est detruire
us les liens de la socićtć humaine. — Ah! laissons
ux humains la crainte et 1'esperance! — Si Dieu
Vexistait pas, il faudrait |' inventer. — Il ne faut
oint ćbranler uee opinion si utileau genre humain“,
ne? — krasna lekcija Voltairova nekim nadljudi-
i nadučiteljima l) — 1Voltair im dakle kaže: ,Ne

Radi  preobilna gradiva nemoglo ući u prošle brojeve.

NSVNE

je se drmati mišlju, o Bogu, toli korisnom rodu

ljudskome!“ — a Gospod grmi: — ,tko bude sablaz-
nio jednog od ovih malenih !...“ Znamo, da je Vol-
taire, u smrtnoj borbi tražio Vjerske Utjehe.
Spomenimo samo još neke slutnje — poganskih
bistrih umova: — Horacije, u prozorju Kršćanstva,
svojom Sekularnom Pjesmom  zazivlje —  ,Kraljicu
zvijezda“ ; — Pindar je zove: Majko Sunca, Mnogo-
imena!“ — Homer, iz usta Djev€ Pobjednice Sjajno-
oke, sluti onaj divni kliktaj: — ,,Oj Oče naš!“ — ,O
Pater hembtere; — Vrhovni Vladaru!“ — Tako su o-
sjećali svi umniji stari pogani, faktični monoteiste, kao
Sokrat, Ciceron, Herodot i drugi; — tako iz savre-
mene tmušave bare — čeznu za Suncem Sreće, za
Majkom Svijetlih oči — i moderni pogani, bistrijeg
uma, kroz usta Algernon-Charlesa Swinburna, koji je
spjevao sjajnu onu pjesmu: ,Mater Triumphalis!“ —
Povijest nam kaže, da je i korijen i cvijet čovje-
čanstva — najreligiozniji, te da su svi protivnici Istine,

prije ili poslije bili triumfalno u prah oboreni: —
»Gdi su oni, kih požudi — krug malahan vas svit
biše — i ostali nebrojeni? — — Svisu u laktu zem-

lje zbjeni!< — —

Pa da se ne nasmiješ — kad vidiš neznalice, šiš-
miše i kukavelje, — ili smiješne ,osnivače novih —
ropskih vjera“, gdje srnu na juriš proti — Suncu Istine
i Majci Lijepe Ljubavi, — ili diktatorski odregjuju
Svemožnome, da :ne može Svojom Moću bljesnuti i
i preko granica drvenoga kipa! — A gle — i irama-

'son i luteran Goethe kaže im: — ;ti tražiš čudo ? !—

Svaki je listak trave Čudo !“ — O tome nas uvjerava
i mikroskop i biologija! — o i \
'Nesretan je i nečovječan tko vrijegja — Majku

tonskoga seljaka; — a da sam još dublje učio,
bio bih dopro — do Vjere divne — bretonske selj:
 kinje : najpobožnije!“ — > iva o

tikve? — u kut,

 

svoju: — 41 mladi tigri ližu svoju maju!“ — ,Digoše
se bezbožni prot Bogu: — i postadoše, u Endoru, —
kao gjubre zemlje!“ —

Ali tko da strepi, što pas na mjesec laje! Mje-
sec divno plovi dalje svojim triumfalnim putem, nad
tminama, — i plovit će.

Nego — budimo uvjereni, da — kad bismo mo-
gli, da mikroskopom: prodremo — i u tajne dubine
ljudskoga srca, da bi smo — u svakom srcu našli
Ljubavi klicu, koja za Suncem Sreće čezne, ali više
manje pridušenu dračjem izopačenih strasti: — tu ti-
nja ona Vjera, kojano je u Gundulićevu srcu zabli-
stala do ove ljepote: — ,Da ozčleni i procvjeta —
prut usušen 3 da šibika — u zmiju se pruži opeta —
i privrati svakolika, — te da Lotu starom žena — stup
se učini od kamena: — od Višnje su Vlasti zgori —
djela čudna i zamjerna: — nu od ništa tko sve stvori
— s Premogućstva neizmjerna, — kao Mije, može
promieniti — sliku stvoru Svom na svieti. — Ali
obrnuti svrnuti — ljudsku pamet u slobodi, — ka se

\odlukom svojom pati. — Čuda ostala sva nathodi :

— jer — ako se volja opriet će, — Višnja Vlast je
silit ne će,“ — š
Priprosti narod i — najveći geniji : — najveći su

"vjernici. A površno ,znanje“ — nadimlje ohole, te im
“ zastire vidike. Svijetla je riječ Pasteurova : — , Jer sam

nešto malo dublje učio, — došao sam: do vjere bre-

  

Tako eto govore geniji,