Br. 3 Narod Poštarina plaćena u gotovu. DUBROVNIK, 25. augusta 1925. na $ £L God. VI. vijest PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv, Tiskare. Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. Izlazi svakog Ulo Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni E DE o : urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. — Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — Za slobodu i obraz. Gosp. je Stjepan Radić danas najpopularnija li- čnost u kraljevini SHS. Mi proti toj popularnosti g. Radića ne bi nastupali, kao što ne nastupamo proti popularnosti boksera ili kino-zvijezda, kad ta popu- larnost ne bi bila sramotna i kobna za hrvatstvo i | njegove svetinje. : Nijedan političar, ni kod nas ni u svijetu, nije u | u lice svome narodu dobacio toliko pogrda, koliko g. | Radić. Nijedan narod nije doživio tu sramotu da ga | njegov vogja, nakon sedam godina borbe i žrtava, priveo k onome cilju, proti kome se borio. Ta je »sreća“ pala u dio samo Radićevim biračima. G. je Radić u uvredi, koju je dobacio svome narodu, najpravilnije ocijenio svoju političku i soci- jalnu ideologiju. On ju je nazvao: , šlager“, ,Schla- gen“ znači udarati. Teško bi bilo naći primjernije riječi za poliiiku g. Radića. Jer njegova sedam-godiš- mja politika, njegove ,ideje“ i njegova . djelovanja“ jesu bila ništa drugo nego udarci mozgu, duši i brazu seoskog puka, koga je g. Radić svojim jezikom odizao na visinu božanstva samo zato, da bi mu lakše i slobodnije hrbtenicu zajašio. Ti su udarci pro- uzrokovali da je hrvatski narod, kroz sedam godina ži- vota u ovoj državi, bio samo objekt prava. Ti su u- \derci odvratili hrvatski narod od onoga središta, koji u je sudbinu krojio, a u komu je već u konstituanti ogao izvojštiti položaj, koji bi opravdao drugo slovo nazivu naše države. Tim udarcima ima zahvaliti hr- atski narod gospodarski, iinancijalni i kulturni zastoj, šu administaciju, korupciju itd. Radi tih udaraca pa- e su hrvatske institucije, čamili su pojedinci u ta- tipjela su naša braća u tugjemu ropstvu. A zašto sve ? Zato, da se ,vogja“ naroda naruga i da ovjenčan reolom polu-kralja privede narod u tabor onih, proti kojima ga je narod u boj poslao. G. Radić bi htio da steče popularnost i kao vjerski iormator. U sanduku svojih ,ideja“ ima pripravljen crt nove religije, koja bi imala služiti za most, preko kojega će Hrvati promarširati u pravoslavlje. i Mnogo toga ima još kod g. Radića, a radoznalim dima neće trebati dugo čekati da sve doznadu. G. Radić nije još otvoreno zahvalio hrvatskoj eligenciji, što.mu je pomogla do popularnosti klip- nicama. i. gubilieslužbu+i-položaje, Od tih udaraca: sući za njime, ali će on, kao iskren čovjek, to brzo učiniti. Budući je već toliko puta upotrebio ime ,ma- garac“ očekujemo, da će njegova duhovitost naći koju drugu izabraniju riječ. Mi mu nećemo na tome mnogo zamjeriti, jer znamo, kao što izvjesna hrvatska in- teligencija dobro znade, da napadajući danas g. Ra- dića napada samu sebe, Oreči la gospoda i unapreda na bazi učiteljevog ,mirotvornog republikanstva“ pri- pravljaju nove udarce svome narodu. Hrvatska Pučka Stranka može biti ponosna, što je jedina znala da ostane na ispravnome putu. U vri- jeme kad je Radićeva sila kulminirala i kad je on, kuneći se ma Ustav .,mirotvorne republike“, priprav- ljao vješala našemu vodstvu, naša je stranka imala kuraže da reče narodu: ,Na putu si, koji vodi u rop- stvo“ ! Gdje su sada oni, koji su nas nazivali -najpo- grdnijim imenima, kad smo u našem listu napisali: »Ko radi za Radića, radi za Pašića“ > ,Ko je ,lešinar“ hrvatstva ? i Hrv. Pučka Stranka nije uspjela, jer nije posje- dovala laž, već istinu. Nije uspjela jer nije imala »Šlagere“ već ideju. Nije uspjela — bilo vam pravo gospodo ili ne — jer su onk, koji su morali biti uz nas, bili protiv nas: dobar dio katoličke inteligencije i svećenstva. Vrijeme je opravdalo naš program i naš stav. Autonomistički uregjena Jugoslavija je uvjet njenoga opstanka, a jer Jugoslavija mora opstojati do toga uregjenja mora doći. U toj Jugoslaviji hoćemo mi i kao Hrvati i kao katolici da zauzmemo onaj položaj, koji nas pripada i da omogućimu život i razmah na- šim narodnim, kulturnim i socijalnim idejama. To mo- žemo postići samo političkom strankom osnovanoj na Ideji.i jakoj-organizaciji. si ree Mi ćemo napred k tome cilju usprkos Radićevoj popularnosti, svijesni da borba - proti toj popularnosti vodi k cilju hrvatskih težnja: slobodi u r&vnopravnoj Jugoslaviji, koja će hrvatstvu omogućiti napredak na temelju onih vjerskih zasada, koje su postale svojina hrvatske duše. Ne budu li ni danas uz nas oni, koji su pozvani da zauzmu ispravnu orjentaciju, mi ćemo i preko njih i protiv njih zauzeti poziciju u narodu. Bit će žrtava na svakoj poziciji, ali će doći i pobjeda, U našemu programu upoznati će naš narod sve ono, čega se ne može odreći, a da sebe ne zataji, pa će s nama u boj: za slobodu, obraz i Jugoslaviju. Ž Škole u naprednim državama. Naša država hoće da slovi kao napredna demo- kratična država. — Ali svakidašnje iskustvo dokazuje protivno. Kao u naprednoj, demokratskoj državi, imalo bi se kod nas uzimati u obzir i poštovati interesi dr- žavljana malo bolje, nego se to čini. Katolicima se naime na svakom koraku i u svakoj prigodi nastoji dirati u njihove svetinje i prava. Na osobiti se način to vidi u našoj posvjetnoj politici, koja hoće, da sa škola digne kršćanski karakter. Vlada Pašić-Pribićevićeva sastavila je jedan zakonski nacrt o školama, proti kojemu je ustao i naš kat. episkopat, jer dira u prava roditelja i Crkve. Današnja RR vlada namjerava nasta- viti već započetim političkim smjerom prijašnje vlade u svemu pa i u pitanju škola. Zato donosimo našoj javnosti do znanja kakovu školsku politiku imadu ui- stinu napredne države, U Americi vlada potpuna sloboda školstva. Roditelji mogu da šalju svoju djecu u kakvugod školu. Ako im je po ćudi državna škola, šalju djecu u dr- Žžavnu školu, ali jednako mogu da ih šalju u privatnu školu. U Americi naime mogu i katolici i protestanti i neznam komudrago osnovati svoje vjerske škole, koje imadu pred zakonom istu vrijednost, kao i držav- ne. Tako su američki katolici g. 1920. imali 6.551 školu sa milijun i 700 hiljada učenika. Dakle u Ame- rici roditelji odlučuju, u kojoj školi i kako će im_se djeca odgajati. U Engleskoj je u tome pogledu još i bolje. Tamo postoji doduše državna. škola, u kojoj nema pouke u vjeronauku, ali u tu školu ne mora nijedan roditelj da šalje svoju djecu. Osim državnih škola ima i pri- vatnili; Svaka vjera?i svaka crkvena zajednica ima Svoje posebne škole posve ravnopravne .s državnima, Ta se ravnopravnost očituje i u tome, da država jed- nako podupire privatne vjerske kao i državne škole. Dapače, država plaća učitelje na privatnim vjerskim školama, a ipak to učiteljstvo nije ni u čemu odvisno od vlade. : U Nizozeinskoj riješeno je školsko pitanje god. 1920. I tamo ima državnih i privatnih škola i to sve su posve ravnopravne. Katoličke škole, nad kojima nema vlada nikakova nadzora, uživaju istu državnu potporu kao i državne škole. Svaki može svoje dijete, da šalje, u koju školu hoće. vanredna pojava u Dubrovniku' Čitam i pratim, koliko mogu, vašu »N.S.« i ne- še druge novine, Ali su me potakle na — grohotan smijeh neki izrazi raznih listova i «Velikih glava“, kad bulazne o poznatoj pojavi u crkvi Male Braće, a ne- maju o tome ni pojma. # Dakako — oni su »veleumi“, koji ,realno“ oba- aju i sunce i zvijezde, a drže se tvrdo svoga — gliba, e su pače natkrilili i svoga čiku-Voltaira, kojino je bijedan, opijen pljeskom Opere bulaznio da ne vje- tuje u Boga; — a kad bi sreo u lovu staricu, — vje- fovao bi, da ne će ništa ulovit, pa bi se vratio! — Kad bi mu navrela krv na usta, progledao bi kroz imušine svoje, te bi napisao: ,Da, Platone, ti istinu boriš, naša je duša neumrla!“ — , Nijekati slobodu €, to znači — rušiti sve veze ljudskoga društva“, — »Da Bog ue bi postojao, trebalo bi Ga izumiti“: — oliko je to postulat zdravoga razuma i čežnje srca! — Ah — pustimo ljudima strah Božji i nadu sreće!“ — (Baš mi je u ruci glasovito djelo Faguetovo : ,Dix — hnitičme sičele — i ove izjave Voltairove: — ,Oui, laton, tu dis vrai, notre ame est immortelle! — Nier ibertć — le libre arbitre humain — c' est detruire us les liens de la socićtć humaine. — Ah! laissons ux humains la crainte et 1'esperance! — Si Dieu Vexistait pas, il faudrait |' inventer. — Il ne faut oint ćbranler uee opinion si utileau genre humain“, ne? — krasna lekcija Voltairova nekim nadljudi- i nadučiteljima l) — 1Voltair im dakle kaže: ,Ne Radi preobilna gradiva nemoglo ući u prošle brojeve. NSVNE je se drmati mišlju, o Bogu, toli korisnom rodu ljudskome!“ — a Gospod grmi: — ,tko bude sablaz- nio jednog od ovih malenih !...“ Znamo, da je Vol- taire, u smrtnoj borbi tražio Vjerske Utjehe. Spomenimo samo još neke slutnje — poganskih bistrih umova: — Horacije, u prozorju Kršćanstva, svojom Sekularnom Pjesmom zazivlje — ,Kraljicu zvijezda“ ; — Pindar je zove: Majko Sunca, Mnogo- imena!“ — Homer, iz usta Djev€ Pobjednice Sjajno- oke, sluti onaj divni kliktaj: — ,,Oj Oče naš!“ — ,O Pater hembtere; — Vrhovni Vladaru!“ — Tako su o- sjećali svi umniji stari pogani, faktični monoteiste, kao Sokrat, Ciceron, Herodot i drugi; — tako iz savre- mene tmušave bare — čeznu za Suncem Sreće, za Majkom Svijetlih oči — i moderni pogani, bistrijeg uma, kroz usta Algernon-Charlesa Swinburna, koji je spjevao sjajnu onu pjesmu: ,Mater Triumphalis!“ — Povijest nam kaže, da je i korijen i cvijet čovje- čanstva — najreligiozniji, te da su svi protivnici Istine, prije ili poslije bili triumfalno u prah oboreni: — »Gdi su oni, kih požudi — krug malahan vas svit biše — i ostali nebrojeni? — — Svisu u laktu zem- lje zbjeni!< — — Pa da se ne nasmiješ — kad vidiš neznalice, šiš- miše i kukavelje, — ili smiješne ,osnivače novih — ropskih vjera“, gdje srnu na juriš proti — Suncu Istine i Majci Lijepe Ljubavi, — ili diktatorski odregjuju Svemožnome, da :ne može Svojom Moću bljesnuti i i preko granica drvenoga kipa! — A gle — i irama- 'son i luteran Goethe kaže im: — ;ti tražiš čudo ? !— Svaki je listak trave Čudo !“ — O tome nas uvjerava i mikroskop i biologija! — o i \ 'Nesretan je i nečovječan tko vrijegja — Majku tonskoga seljaka; — a da sam još dublje učio, bio bih dopro — do Vjere divne — bretonske selj: kinje : najpobožnije!“ — > iva o tikve? — u kut, svoju: — 41 mladi tigri ližu svoju maju!“ — ,Digoše se bezbožni prot Bogu: — i postadoše, u Endoru, — kao gjubre zemlje!“ — Ali tko da strepi, što pas na mjesec laje! Mje- sec divno plovi dalje svojim triumfalnim putem, nad tminama, — i plovit će. Nego — budimo uvjereni, da — kad bismo mo- gli, da mikroskopom: prodremo — i u tajne dubine ljudskoga srca, da bi smo — u svakom srcu našli Ljubavi klicu, koja za Suncem Sreće čezne, ali više manje pridušenu dračjem izopačenih strasti: — tu ti- nja ona Vjera, kojano je u Gundulićevu srcu zabli- stala do ove ljepote: — ,Da ozčleni i procvjeta — prut usušen 3 da šibika — u zmiju se pruži opeta — i privrati svakolika, — te da Lotu starom žena — stup se učini od kamena: — od Višnje su Vlasti zgori — djela čudna i zamjerna: — nu od ništa tko sve stvori — s Premogućstva neizmjerna, — kao Mije, može promieniti — sliku stvoru Svom na svieti. — Ali obrnuti svrnuti — ljudsku pamet u slobodi, — ka se \odlukom svojom pati. — Čuda ostala sva nathodi : — jer — ako se volja opriet će, — Višnja Vlast je silit ne će,“ — š Priprosti narod i — najveći geniji : — najveći su "vjernici. A površno ,znanje“ — nadimlje ohole, te im “ zastire vidike. Svijetla je riječ Pasteurova : — , Jer sam nešto malo dublje učio, — došao sam: do vjere bre- Tako eto govore geniji,