Br. 41
Poštarina plaćena u gotovu,
Narod
DUBROVNIK, 6. oktobra 1925.
na Svijesi
God. VII.
: Sienu je listu 5. Din. mjesečno ;
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,
Kraljeva besjeda Dubrovniku.
Historičkog dana 27. pr. mj. Nj. Vel. Kralj izreklo
je na banketu znamenite i ozbiljne riječi za svakog
pravog Dubrovčanina. Naglasio je stari ponos Dubrov-
nika, ali nadodao je još i ovu mudru: znate da ponos
povlači obveze!
Lijepim, uprav pjesničkim riječima Kralj je
istaknuo, što su Dubrovčani doprinijeli -za slavenski
Balkan i za cijelo Slovenstvo osobito na prosvjetnom
polju: ,Plejada Vaših velikih ljudi od dela i pregnuća:
državnika, pomoraca, trgovaca, naučnika, mislilaca,
pronela je Vaše ime raskomadanom domovinom i
širom bela sveta“, Na te je pak riječi, kojima ističe
visoku klasičnu kulturnu Dubrovnika, nadodao: ,Na
Vama je i na onima za Vama, da potvrdite belegu,
| da je potvrdite i da je promašite.“ A svoj govor
svršava baš krasnim i poletnim riječima: Dubrovnik,
kroz stoljeća prestavnik naše prosvećenosti, neka osvella
obraz i sebi i nama održavši visoko svoja sjajna
predanja.“
Stari i noviji dubrovački naučnici i mislioci po-
stigli su svoju slavu klasičnom naobrazbom, koja je
| bila u cvijetu do zadnjih zremena. To je izvan svake
| sumnje i nema Dubrovćanina i bilo koga, koji se je
i upoznao sa klasičnom kulturom, da ovoj ne priznaje
izvanredni upliv na intelektualnu, socijaluu i estetsku
naobrazbu.
: Na želost takav zavod za klasičnu kulturu —
klasična gimnazija — Dubrovniku je u svojoj narodnoj
državi putpuno oduzet, i zamijenjen sa realnom gimna-
zijom, u kojoj je danas ostao tek tračak onog nedav-
mog kiasičnog«sjaja, da «bude kao avet, koja se
grozi rušiteijima dubr, klasicizma.
: S toga je već do tri puta cvijet dubrovačkog
gragjanstva. upravio na nadležno mjesto predstavke,
“da se Dubrovniku vrati ono, bez čega ne može nikada
biti ono, što je do nedavno bio. Tu potrebu za
'Dubrovnik uvigiaju i mnogi odlični faktori i u Beo-
(gradu, pa je više puta bilo obećano, da će se uspo-
| staviti n našem gradu tako važna klasična gimnazija.
Ali eto do ostvarenja ove potrebite institucije do danas
je još došlo — Bog zna s kojih razloga.
Uzvišena Kraljeva besjeda izrečena Dubrovčanima
ražarila je njihova srca i Dubrovčani žele svim zano-
som svog duha i srca, da se oživotvore Kraljeve
ozbiljne i odlučne poruke.
I potaknuti divnim govorom Nj. Veličanstva
Dubrovčani upravljaju još jednom odlučujućim fakto-
Tima svoj cačterum censeo : Dajte Dubrovniku ono,
bez čega on ne može biti: dajte mu staru klasičnu
\ gimnaziju! Jedino klasična gimnazija može odgajati
dubrovačke naraštaje tako, da Dubrovnik uzmogne
potpuno izvršiti dobro promišljeni uzvišeni Kraljev
poziv: .,da osvetla obraz i'sebi i narodu održavši visoko
svoja sjajna predanja“.
Za visoku i divnu besjedu Dubrovnik se naj-
odanije i najžarče zahvaljuje svom viteškom Vladaru!
i
Na našem Preparandiju...
Iz Kotora šalje ,jedan roditelj“ dopis u zagre-
dačku »Slobodnu Tribunu«, gdje se sasvim opravdano
uži na današnji način i metod poučivanja u našim
| Srednjim školama uopće. ,Naša srednja škola ne daje
ono znanje, niti upućuje mladića od 18 godina u ži-
ot, kako je to prije činila. U opreci sa starim profe-
rima, danas mladi suplenti i nekvalificirani profesori,
Osobito. u nižim razredima, ne drobe strpljivo znanje,
hiti tumače. učenicima po nekoliko puta, dokle i po-
ednji gjak razumije; danas ti profesuri predavaju
o da su na universi, ue pitaju je li svaki gjak ra-
umio ili ne, a kad ne odgovori, zapišu mu nedo-
doljnu cejenu. Ima i profesura Rusa, koje gjaci nižih
Hazreda vrlo slabo razumiju, ima i takovih, koji svo-
i gjacima zadaju lekcije iz školskih tekstova, a da
Nine protumače sadržaj. Znači : nabubajte im pamet!
to mogu gjaci progutati ? Kakva im_ korist
toga?
3
za inozemstvo 10 Din. mjesečno.
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
»Danas se u prvom i drugom razredu gimnazije
ne uči više nego li u višim razredima osnovne (pučke)
škole. Čemu onda da gimnazija ima 8 razreda, kad ih
je dovoljno 6? Dobrim gjaicima ne treba uzimati knjigu
u ruke u prva dva razreda, osim za počeike francus-
koga jezika... Koliko roditelji, toliko stariji naši pro-
fesori sa skepsom gledaju sistem naših gimnazija i
njihov naučni program. A država na sve strane otvara
sve nove i nove gimnazije, da stvori i našoj agrarnoj
zemlji masu proletarijata.
Dopisnik se osvrće i na tekstove iliti udžbenike,
što se sada u srednjim školama propisuju, i opaža u
prvom redu, da se svake godine mijenjaju novi. Je li to
po naregjenju ministra prosvjete ili po naredbi profe-
sora ? Tekstovi, koji su lani vrijedili za jedan razred,
ove godine ne vrijede, Roditelji, koji imaju dvoje, troje
djece, moraju da nekoliko stotina dinara izvade, da
ih opskrbe knjigama, a stare da bace na vatru. Ako to
slijedi svake godine, dokle ćemo doći?
Razgledajući pak tekstove vidimo samo beograd-
ske i štampane ćirilicom i ekavštinom. Tu je srpska
čitanka za I, II. i III. razred, pa dalje svi tekstovi be-
ogradski. Mi nemamo uišta, veli dopisnik, protiv srp-
skih čitanaka, ali čemu to u Kotoru ? Čemu ignorira-
nje zagrebačkih izdanja i zagrebačkih profesora, pa
još u eri sporazuma ? I kad jedan djak iz Kotora pre-
gie preko godine u koju drugu gimnaziju, gdje se
služe zagrebačkim tekstovima, ove mora da baci“,
Kako se vidi dopisnik sudi po onome, što se do-
gagja u školama u Kotoru. A kako je u Dubrovniku ?
Sudeći po onome, što vidimo, postoji očita tendencija,
da se latinica i južno književno narječje, narječje Vuka
i Daničića, iz naših škola malo po malo sasvim istisne,
te se zamijeni ćirilicom i ekavštinom, koja zadnja na-
šemu narodu po svoj Bosni, Hercegovini Crnojgori i
Dalmaciji nije poznata osim po knjigama i novinama
što dolaze iz Beograda. U tu svrhu čini se kao da je na-
vlaš uzeta na nišan mijesna ženska preparandija, gdje
su protiv svakog načela ravnopravnosti latinice i ćiri-
lice, zajamčene već kifskim paktom, državnim Usta-
vom, pa i samim septembarskim programom radikalne
stranke, bili početkom ove školske godine uvedeni
takovi školski teksti, da od ukupnog njihova broja od
30, ima ih štampanih latinicom samo 7, dok su svi ostali
bili ad oc naručeni iz Beograda, štampani (razumije se)
ćirilicom i ekavštinom.
Da se ovo moglo dogodit baš u Dubrovniku,
činit će se možebit koie nevjerojatno, ali da se svak
uvjeri, da se ne radi o kakvoj našoj fantaziji, nego o
činjenici, donosimo ovdje popis uvedenih novih škol-
skih tekstova :
za 1. razred : Jovanović-Ivković: Srpska Čitanka I deo
— Stojanović: ,Srpska Gramatika“ (ćirilicom) — Zagoda: Po-
etika (lat) — Kaldiković: Geometrija (ćiril.) — Zrnić: Povest
star. veka (čiril.) — Gjorgjević : Osnovi zemlj. (ćiril.) — Moč-
nik: Aritmetika (ćiril.) A
za ll razred : Jovanović-Ivković: Srpska Čitanka II deo
— Stojanović: Srps. gramatika (ćiril) — Zagoda: Poetika (lat.)
— Močnik: Računica (ćiril) — Kaldiković: Geometrija (ćiril.)
— Zrnić: Povest srednj. veka (ćiril) — Bogdanović: Teorija
(ćiril) — Gjorgjević; Kontinenti (ćiril) Jezusalem : Psihologija
(&iril.) :
Za Ii. razred. Zalević: Sintaksa srpskog jezika (ćiril) —
Popović : Istorija srp. knjiž. (ćiril). — Vodnik: Pregled srps.-
hrv. književnosti (lat.) — Močnik: Računica (ćiril) — Zrnić:
Novi vek (čiril)) — Basariček: Pedagogija (lat) — Hoić: Zem-
ljopis (lat.). bi
Za IV. ražred. Vukičević: Istorija Srb. Hrv. i Slov. (I,
ill. deo) (ćiril) — Skerlič: Istorija srps. knjiž. (ćiril) Vodnik:
Pregled srps. hrv. knjiž. (lat) — Močnik: Računica (ćiril) —
Močnik: Geometrija (ćiril) — Hoić: Zemljopis (lat) — Brau-
ning: Pedagogija (čiril.).
I tako ta Ustavom zajamčena ravnopravnost la-
tinice i ćirilice postaje u djelu —: na vrbi svirala! I baš
u školama, gdje bi trebalo :da se na provedbu reče-
nog načela ravnopravnosti najviše pripazi, daju se na-
šoj djeci u ruke udžbenici štampani alfabetom, kojim
se faktično samo srpski dio naroda služi, i u kojim
se naš jezik nazivlje samo _srpskiim. Ravnopravnost
tumači se tako, da se nažurava ćirilica i u onim mje-
stima, gdje je narod bio naučan samo na latinicu —
sve ,u ime ravnopravnosti“ |
Što se u našijem školama uči ćirilica, što se ona
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik.
Vlasnik - izdavač - urednik:
Antun FI& — Dubrovnik.
uči sada više nego što se je pod Austrijom učila, to
je u redu i protiv toga ne može da bude prigovora.
Ali ako se ćirilica ima sada više učiti za to, da ona
iz jugoslavenskih škola istjera latinicu, to je onda ne-
što sasvijem drugo, protiv čega mora se, dok je ma
vrijeme, odlučno ustati, Pojave, što ih na naše oči vi-
dimo, i odviše su rječite a da se preko njih može
ravnodošno prijeći. One su takove, da, ako se nastave,
moraju neminovrfo izazvati reakciju.
Nj. Vel. Kralj, pri svršetku svog nekidašnjeg li-
jepog govora, izrečenog na banketu, spomenuo je i
sjajne tradicije Dubrovnika. On je rekao: »Dubrovnik,
kroz stoljeće predstavnik naše prosvijetljenosti, neka
osvjetla obraz i sebi i nama, održavši visoko svoja
sjajna predanja“.
U ta sjajna predanja ne spada samo slovinstvo
Dubrovnika, kojim je on jednakom ljubavlju obuhva-
ćao sva Đez razlike slovinska plemena: tu spada još
i zapadna kultura, spojena sa zapadnim pismom, la-
tinicom, koja kultura učinila je da je Dubrovnik na
slovinskom jugu mogao postati ono što je bio; tu
spada još i slatki južni govor, kojim su pisana pjes-
nička djela dubrovačkih velikana. Dubrovnik je pozvan
da te svoje tradicije ne napušta, i on će obvezama
svoga ponosa najbolje zadovoljiti, ako ih ne bude
napuštao ! D. V. Medini.
Pisma iz naroda.
KORČULA. Dolazak kraljevskog para. | naš
maleni grad doživio je čast i sreću, da u svojoj sre-
dini vidi i pozdravi svog narodnog Kralja i Kraljicu,
koji su nas pohoditi na 28. pr. mjeseca sadržuvši se
3 sata. Pošto je »Nar. Svijest« već donijela opis sve-
čanosti, bilo bi suvišno da se opetuje, već ćemo samo
istaknuti nekoje glavnije tačke. Usprkos rgjavog vre-
mena, sakupilo se u Korčulu dosta naroda (oko 4000)
ne samo iz bližnjih sela, dali iz Blata, Veleluke i Pe-
lješca. Iz Blata je suviše došla glazba, sokol i ,Kum-
panija« (starinska igra), a iz Veleluke glazba, pjevačko
društvo ,Hum* i sokoli. Doček Kraljevskog para bio
je uprav svečanu, impozantan i dirljiv, jer se kroz ci-
jelo vrijeme prolamalo oduševljeno klicanje razdraga-
nog naroda. A naš stari grad izgledao je kao pomla-
gjen, jer sav okićen i urešen kao mlada neva na pirni
dan. Impozantan je bio paviljon podigout na krajnjem
dijelu obale, sa baldakinom i krunom, gdje su se Nj.
Vel. iskrcali i primili pozdrav opć. upravitelja, a oso-
bito se dojmila originalna živa slika na vrhu paviljona,
sa četiri vile po stranama, a petom u sredini sa sab-
ljom i državnom zastavom. Toliko se ova slika doj-
mila, da su dotične gospojice bile pozvane na »Ka-
ragjorgja« i pogošćene. Ovaj pavijon pak bio je spo-
jen slavolucima sa sokolskouw piramidom podnignutom
na drugom kraju obale kod gradskog ulaza, tako da
su Ni. V. prolazilo kroz cijelu, obalu izmegju samih
slavoluka. Sve do stolne crkve i do zavoda Angjela
Čuvara, kud su Nj. Vel. imali proći, bilo je podignuto
takogjer više slavoluka, a cio taj prolaz bio je okićen
zelenilom. Privatne kuće i dućanski izlozi takogjer li-
jepo okićeni. Treba istaknuti da glavna zasluga za li-
jepi ispadak dekoriranja pripada g. Ivu P. Tedeschi,
koji je kao predsjednik odbora ad Moc sve tako lijepo
organizovao. Nj. Vel. našla su se potpuno zadovoljna
srdačnim dočekom, te je Kralj naredio upravitelju op-
. ćine, da izrazi pučanstvu Njegovu zahvalnost i pozdrav.
Osoba pak Kraljeva, Njegovo milo nasmijano lice i
prijaznost proizvela je u narodu najbolji utisak.
PUPNAT (Korčula). Mlada misa. Nakon mnogo
i mnogo godina ovo je selo dalo jednog svećenika u
osobi Don Pavla Poša, koji je u rodnom mjestu rekao
prvi misu dne 27. IX, Toga je dana Pupnat imao
rijetku svečanost, koja je najsjajnije ispala u svakom
pogledu. Prije svega treba spomenuti, da nije to bilo
slavlje jedne obitelji već cijeloga mjesta, jer je dični
mladomisnik ponos, dika ne samo svojeg ocai majke
nego i svih Pupnaćana. Zato se i natjecahu, tko će
mu više časti iskazati, što se opazilo. osobito toga dana :
prigodom njegove mlade mise. Mjesto je bilo lijepo
s. AO BA