Poštarina plaćena u gotovu
"Naro
dn
10.
DUBROVNIK, novembra 1925.
God. VII.
Cijena je listu 5. Din. mjesečno ;
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,
Narode!
Dočekali smo rijetku slavu : Hiljadu godina, ot-
kako godine 925. praoci naši svoju državu podigoše
ma dostojanstvo Kraljevine. Pred hiljadu godina Evropa
je u svoje redove primila i priznala novu Kraljevinu ;
Hrvatsku. Tada se na slavnom Duvanjskom polju, u
središtu ondašnje Hrvatske, krunisao Toinislav, prvi
kralj Hrvatske, ujedinivši svoju veliku državu. Hrvatska
je tada bila jaka, da suzbije navale Madžara i provale
Bugara; pružila je ona svoje utočište i pomoći srpskom
županu Zahariji. Kralj Tomislav prisustvovao je god.
925. u Stolnoj Crkvi u Splitu crkvenom saboru, na-
stojeći da sredi teške vjerske odnošaje u svojoj zemlji.
Duh biskupa Grgura Ninskoga, branitelja prava_sla-
venske liturgije na tom saboru, živi i danas u srcu
svih nas i slavi pobjedu. Deset vijekova državnog i
nacijonalnog života Hrvatske dokazalo je životnu i kul-
turnu snagu Hrvata. Činjenica je to svijetla u historiji
Slavenstva, a markantna u općoj evropskoj historiji,
Mi Hrvati, Srbi i Slovenci, povezani kroz vije-
kove jakim i čvrstim vezama bratske ljubavi, odrvali
smo se silnom snagom i otpornošću navalama raznih
iugjih naroda, raznih tugjih struja i utjecaja; čekali
smo pa smo i dočekali obnovu svoje lijepe, velike
prošlosti u ujedinjenoj prostranoj našoj državi. S po-
nosom _silnim sjećajući se Kralja Tomislava, koji je
pred hiljadu godina sjedinio sve hrvatske županije i
banovine u slavnu i kulturnu Hrvatsku Kraljevinu, ra-
dosni smo u srcu našemu, da velebnim djelom Kralja
Petra Velikog Oslobodioca doživjesmo ujedinjenje Hr-
vata, Srba i Slovenaca u današnjoj našoj državi.
#
NaVOdet? iP sui + ribe m
| doba izvan opsega Hrvatske Države, kulturno bijaše
| usko vezan sa cijelim hrvatskim narodom s ove i s one
| strane Velebita, i od svih čašćen značajnim nazivom
| »Krune hrvatskih gradova“,
: Slavne tradicije hrvatske državne samostalnosti
| nama su svima uvelike svete; one nas i upućuju da
za bratsku ljubavislogu prinašamo žrtve, kako bismo
dočekali još sretnije dane, kada će biti još čvršća naša
| mlada država, na trepet svima, koji zavidnim okom na
| .nas vrebaju mrazeći nam slogu i ljubav, bez kojih se
| i najsilnije države u prah ruše,
Dubrovčani !
Rijetka ova svečanost bit će ovjekovječena Spo-
| -men-pločom sa imenom Kralja Tomislava, da nam bude
za inozemstvo 10 Din, mjesečno,
Dubrovnik, - ,SlovinskaAtina“, i ako tt -ono veliko.
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
vidnim znamenjem sjajne prošlosti i putokazom k ve-
likoj budućnosti našoj.
Na cvakovu svečanu proslavu, koja će se obdr-
ževati dana 14. i 15. studenoga o. u Dubrovniku po-
hrlite svi gragjani okitite svoje domove zastavama i
sjetite se glasovite one dubrovačke lozinke: , Obliti
privatorum publica curate I“ — ,Zaboravivši na dobro
svoje radite za javno I“
Dubrovnik, 9. studenoga 1925.
ODBOR ZA PROSLAVU
Predsjednik: Antun Liepopili.
Andrić Panto, Svetozar Barbić, Ivo Bibica, Novak prof.
Bukvić, Vlaho Fortunić, Mr. Nikola Ježić, Dr. Milo Katić,
Dr. Frano Kesterčanek, Miho Kovač, Niko Matičević,
Milivoj Penić, Dr. Josip Posedel, Andro Puljizević ml.
Dr. Artur Saraca, Dr. Miho Škvrce, :
Nakon pohoda Dra Korošca.
Kada je nosioc mirotvoruog pokreta završio se-
damgodišnju politiku , hrvatskog naroda“ u jednoj rupi
i u zatvoru došao do uvjerenja, da je on ipak samo
čovjek i to čovjek od 53 godine, za koga zatvor nije
prijatan stan (jer ,vogja“ naroda mora imati prijatan
stan za ,reprezentaciju“), nastalo je u političkom ži-
votu Hrvata silno zaprepaštenje. To zaprepaštenje bilo
je uz suzu i jedan ponosan posmjeh na licu svakog
Hrvata, koji je protivnicima jasno govorio: Nijesmo
na prodaju ! I Hrvat radićevac počeo je da misli te je
željno tražio način da svoje misli — vrlo neprijatne
za mirotvorce — javno iskaže. U tome raspoloženju
našao je Dr. Korošec Hrvate a Dalmaciji: i seljake i
radnike i gragjane. I Dr. Korošec, simbol jedne doslje-
dne, jasno zacrtane i realne narodne politike braće
Slovenaca odnio je iz Dalmacije jedan očit dokumenat
h hrvatskog. ponosa; poštenja i snage, s_kojim se može
: at, bez obzira maj političkit
ponositi svaki pravi
pripadnost. Hrvati Dalmacije, ne samo . pristaše Hrv.
Pučke Stranke, na zborovima. Dr. Korošca po selima
i gradovima Dalmacije dali su oduška svome osvje-
dočenju : da sporazum dvaju ljudi i dvaju stranačkih
kamarila nije sporazum Srba i Hrvata, jer ga deman-
tira realnost i prošlost ,sporazumaša“, Svaka riječ Dr.
Korošca izazvala je burno priznanje. jer je svaka riječ
bila: istina. Ali istina svakome ne miriše, a najmanje -
onima, koji živu od ,šlagera“. Protivnici pravog spo-
razuma našli su se u čudu. Radić poručuje preko Spalia
Korošcu da ga ne napada, jer da će oni opet skupa,
a njegovi vjerni da bi umanjili dojam uspjeha Dr. Ko-
rošca dali su se na pisanje konfuznih i bombastičnih
vijesti i članaka. S
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast, I. Birimiša) — Dubrovnik.
Vlasnik - izdavač - urednik:
Antun FIč
Dubrovnik.
I g. Kisić se ćutio pozvanim, da u mjesnom or-
ganu ,reformiranih“ radićevaca očita jednu političku
»lekciju“ Dr. Korošcu. Mora se priznati da je ta ,lek-
cija“, jako ma baš silno uspjela i to zato, jer svak
znade, da su radićevci i njihovi novinari imali kolo-
salnu sposobnost da u razmaku od par mjeseca sa
uvjerenjem i zanosom dokazuju potrebu republike .i
monarhije; federalizma, komfederalizma, self guver-
menta i centralizma ; politiku intervencije u Londonu,
Moskvi itd. i lovljenje bijele brade; politiku ustrajno-
sti i kapitulacije i -— i u jednu riječ svega onoga što
iz centralne mirotvorne glave izleti sa pečatom : dobro
i spasonosno. Ali narod više tako ne sudi. Sad narod
ima svoj kriterij i po njemu je sudio radićevštinu i 0-
sudio je. I neće nikome uspjeti, da taj narodni sud
preokrene člancima, kakvi su se odavna mogli čitati
— u režimskim listovima PP. vlade!
Sloboda je isto' što i život, isto što i duša i ima-
nje. Borba za slobodu borba je za najdragocjenije što
čovjeka čini čovjekom, a narod narodom. Sloboda se
me prodaje i ne prepušta drugome, da s njome ru-
kuje.i granice joj postavlja, već ih odregjuje moralni
zakon i čovjek odnosno narod sam u koliko se one
tiču društvenog života. Po cijeni, kojom: jedan narod
cijeni slobodu, po zanosu, kojim je brani, prosugjuje
se njegov karakter i njegova životna sposobnost, Ko
leže na trbuh bojeći se borbe za pravdu — nije Ha-
rakter, ko vodi narod tim putem taj je zločinac. U ži-
votu jednog čovjeka deset godina znači mnogo, u ži-
votu jednog hiljadugodišnjeg. naroda ne znači ništa.
Narodi se bore stotine godina za slobodu ; ta ih borba
uzdrži i pobijede. Ovo je uvjerenje Hrv. Puč. Stranke
i Dr. Korošca. I u ovome je ,lekcija“ g. Kisića još jače
i silnije uspjela !
> G. je Kislć posudio od pučana argumente protiv
federalizma i sada on, pristaša stranke, proji kojoj su
pučani iznosili te argumente, hoće da operira s njima
protiv Dr. Korošca i Hrv. Pučke Str. I eto u tome
je ,lekcija“ g. Kisića najjače i najsilnije uspjela !
Jedan narod ne smije vezati svoju sudbinu uz
jednu stranku tako da kad je ona na vladi, onda je
i on pravno biće i državotvoran elemenat, a kada je
u opoziciji, onda bespravan i antidržavan. Borbe me-
gju narodima i plemenima likvidiraju se Ustavom,
koji mora zajamčiti svima slobodu, ravnopravnost i
pravo da ravnaju svojom i državnom sudbinom.
To je jasno Dr. Korošcu, Hrv. Pučkoj Stranci i
mnogim Srbima. Jer svi mi pa i Srbi hoće ovu državu
i jer ova država može opstojati samo uz zadovoljstvo
Moći sv. Vlaha u Dubrovniku.
i Woči 900 obljetnice donosa glave Svečeve u Dubrovnik.
Kako smo jur spomenuli u našem listu, nastajne
odine vrši se za nas Dubrovčane jedna vrlo, važna
obljetnica, a to je donos glave sv. Vlaha u Dubrovnik.
| Uvjereni smo, da će svi Dubrovčani bez razlike učiniti
voju svetu dužnost, te odati zasluženu počast svom
arom Parcu sv. Vlahu, pod čijim pokroviteljstvom
ubrovnik je došao do slave i veličine kao* malo koji
rad na svijetu, Pod zaštitom sv. Vlaha Dubrovnik se
je odlikovao ne samo na znanstvenom, umjetničkom
dq književnom polju, tako da je punim pravom stekao
| nadimah ,Slovinske Atine“, nego je znao nagomilati
[i golemo bogatstvo i proslaviti po svim morima svoju
| | trgovačku zastavu, a da i ne spominjemo mudru po-
"litiku vlastele, kojom očuvaše slobodu za punih dva-
\maest vijekova te razviše na kulturnom polju takove
| humanitarne ustanove, da im se i dan današnji dive
| i zavide i najcivilizovaniji narodi.
: Moramo priznati da u svim tegobamu i pogiblima,
“koje preživlje mala dubrovačka republika, oči-ne samo
| vlastele nego i cijeloga puka bijahu uprte u časni lik
\mašeg Sveca, koji bez ikakve sumnje pripomože Du-
\brovniku i izbavi ga iz vrtloga raznih pogibija.
* Iduće Nedjelje slavi se uspomena svih svetaca, kojih se re-
|likvije nalaze u mjesnim crkvama. Tog dana bit će otvoren moć-
| nik stolne crkve i izložene relikvije i po drugim crkvama, pak
| ovom zgodom smatramo uputnim donijeti. ovaj_ prikaz . poglavitih
| moći našeg Parca sv. Vlaha. Op. Ur.
Na dugo bi išli, kad bi smo potanko opisali sve
moći Svečeve, koje se nalaze u Dubrovniku, nego ćemo
opisati samo poglavitije.
1. Glava svu. Vlaha bi donesena u Dubrovnik g.
1026. od jednog grčkog opata i prodata republici,
Vlastela počastiše svim mogućim častima pomenutog
opata, te mu dragovoljno. isplatiše 800 zlatnih dukata.
Po nekim drugim pak bi rečenom opatu isplaćena
ogromna svota srebra. U to doba republike bijaše
knez Lampridije, nadbiskup. Vitalis II. iz -vlasteoske
porodice Gučetića (Gozze). Glava je zatvorena u moć-
nik kovan od suhoga zlata, a stara je vizantinska rad-
nja. Moćnik je urešen biserom i emeljiranim medaljo-
nima vrlo fine izradbe, koji prikazuju Isukrsta i razne
te i sv. Vlaha; medaljoni su iz različitog vremena, a
najstariji je iz VIL. vijeka. Ovaj moćnik (relikvija) ima
oblik carske krune, i kažu, da je to bila kruna vizan-
tinskog cara Heraklija, koji je vladao u Carigradu od
god. 610. — Ova kruna bi oštećena prigodom potresa
1667. i poslana u Mletke na popravak kod nekog zla-
tara Ferri, Po mnijenju stručnjaka glava tom prigodom
bi pokvarena, jer novi emalj ne odgovara nikako ii-
“noći staroga. Istom prigodom kažu, da je po svoj pri-
lici sa vrha krune bio skinut krst i globus, što je sta-
jao na njezinom vrhu, jer da je bio sasma skršen od
potresa. Na onom mjestu, gdje bi se bio nahodio krst
i globus, .sad se zbilja nalazi jedan ures, radnja XVII.
vijeka, koja je u očitom kontrastu sa radnjom krune,
te se vidi da je nedvojbeno poslije bila umetnuta.
2. Ruka sv. Vlaka (lijeva). Nju donese u Du-
brovnik neki dubrovački trgovac imenom Tomo Vici-
jan (de Vitianis), te je darova republici na 5. jula 1346.
Poslije trešnje 1667. ova ruka bi ukradena i odnesena
u Genovu. Republika pošalje odmah u Genovu dva
vlastelina, koji teškom mukom dobaviše ruku natrag,
te bi donesena u grad opet baš na 5. jula 1674. uz
silno veselje vlastele i puka. Tako se i dan današnji
oba prenosa ruke. sv. Vlaha slave osobitom slavom,
dok pod republikom učestvovaše u toj slavi i sam
knez i Malo Vijeće.:
Republika, da bi što časnije ovu uspomenu pro-
slavila, podijeli tako zvane ,iranchigie“ ruke sv. Vlaha,
po kojim svaki prognanik prognan iz teritorija repu-
blike mogao se je svakako povratiti u Dubrovnik: te
stati osam dana prije i osam poslije ove svečanosti,
a isto tako i vjerovnici nijesu smjeli tužiti sudu duž-
nike osam dana prije i osam poslije ove : svečanosti,
kao što je to bilo uzakonjeno i za dan sv. Vlaha na
3. februara.
Republika obaspe trgovca Vitiani svim mogućim
povlasticama, te ga.oslobodi do Ill. koljena od svih
osobnih nameta i poreza. :
3. Desna ruka sv. Vlaha zatvorena u moćnik od
kovanog zlata, vizantijska je radnja XI. vijeka. Ruka
je obasuta.sa mnoštvom svakovrsnog dragog kamenja
i bisera. Na njoj bijaše smješteno 17 likova raznih
svetaca na emaljiranim medaljonima vrlo fine bizan-
tinske radnje, koji su izragjeni na zlatnim pločicama.
Od tih 17 likova osam ih je sasvim nestelo, jer ih je
veliki potres posvema uništio, a devet ih se još nalazi