\
Poštarina plaćena u gotovu.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
DUBROVNIK,
.Opaža se, da se mjesna organizacija Hrv. Pučke
Stranke vrlo susretljivo drži prama mjesnoj org. HSS.,
i ako inače njihove stranke megjusobno najoprečnije“.
1. Decembra 1925.
i Općina je ogledalo demokratizma jedne države,
| I zato je kod svih naprednih, demokratskih država
općina prvi i glavni organ državnog života, sa mnogo
| većim uticajem, nego li se kod nas poima. U općini
dolazi do izražaja narodna volja, koju općina na svome
području i u krugu ustavom odregjenih granica i iz-
vršava, neodvisno od toga, ko vlada u centrumu. U
\ demokratskoj se državi općina bez općinske autono-
mije ne da ni zamisliti. Bez toga nije općina narodna
samouprava u stanovitom području, već režimska, bi-
| rokratska i policajska stanica.
Svi nedemokratski, kapitalistički sistemi, koji ipak
sebe nuzivaju ,demokratskim“ imenom, najljući su
| protivnici općinske autonomije. Za njih je općina na-
| sljedno leno, i oni, koji najviše viču proti srednjevje-
kovnom feudalizmu, svim mogućim sredstvima nasloje,
da to leno ostane stalno područje za njihovu eksplo-
| ataciju i raprezentaciju. Pod izlikom ,nacijonalnog“
| ugleda, raprezentacije, širokopoteznog rada profesijo-
nalno ,sposobnih“ ljudi, nastoje da utuku sve to jaču
svijest općinara da je općina izraz volje općinara i
socijalna ustanova. ,Pravni“ titul za ulaz u ,posjed“
sačinjava pripadnost partiji.
Hrv. Pućka Stranka u svome programu postavlja
| autonomiju općina na prvo mjesto. Autonomna općina
ka gutonomnin perinema ima da OO savršeno
ju naro 2 ib vlaši EVO
U našoj državi neuramo demokratskog općinskog
zakona, a u hrvatskim i slovenskim zemljama nemamo
ni općine, već ekspoziture političkih partija u kome-
| sarijatu. O šteti, koja time nastaje za narodni život,
| suvišno je govoriti.
i Dok je g. Radić bio u opoziciji, bio je grlati za-
| govornik općinske autonomije i općinskih izbora. Da-
| nas, kad sjedi u vladi, provagja metode staroga si-
| stema. To je logično, jer ko je pristao na centralizam
mora zanijekati i općinsku autonomiju. Ima ipak slu-
čajeva, gdje pojedini općinski komesari ne žele da
ostanu samo politički eksponenti, već da nametnu sebi
odgovornost i pred općinarima. Takav slučaj imamo
i u Dubrovniku, gdje je općinski upravitelj odlučio da
iz svih partija osnuje vijeće, koje će imati uvid u nje-
govo djelovanje i omogućiti bar meki sitni rad u
skućenim granicama komesarijata. Tome se pozivu
| odazvala i Hrv. Pučka Stranka i dok su neke stranke
izjavile da neće nikakve saradnje sa komesarom, Hrv.
| P. S. nije ju htjela otkloniti. To je izazvalo razne ko-
mentare i sili nas na ove izjave:
Hrv. Pučka Stranka je bila, jest i ostaje protiv-
nica Radićeve politike. Ali Hrv. Puč. S. je demokratska
i hrvatska, koja vodi realnu politiku. Ako su zavedeni
hrvatski birači povjerili svoju sudbinu jednom izigra-
vatelju demokratizma, koji je mjesto da se pobrine za
općinske izbore ostavio komesare, Hrv. P. S. rušit će
| ga političkom borbom nastojeći da dovede do svijesti
| njegove birače. Kao stranka, kojoj pripadaju ovi op-
| ćinari, bila je dužna da prihvati ponudu, koja ne ništi
njenog programa, a pruža joj mogućnost uvida u po-
_ slovanje komesara, koji vlada dobrom ovoga grada, a
po tom i njenih pristaša.
Hrv. Pučka Str. kao hrvatska stranka u pristašama
HSS u Dubrovniku u pitanju općine ne gleda Radi-
= ćevce već Hrvate dubrovčane. Ove je naivna vjera u
potrebu jedinstvenog fronta u taboru jedne jedine
stranke ili bolje jedne jedine osobe, dovela u HSS.
Hrvati pučani su svijesni da veliki broj tih ljudi u
svojoj duši nosi program HPS, a u prvom redu op-
ćinski. Hrvata je 90% u ovoj općini i oni moraju ra-
= prezentirati ovu općinu. I zato se neće naći Hrvata u
Dubrovniku, koji meće tražiti načina da za vrijeme op-
| činskih izbora dogje do zajedničke saradnje svih hr-
| vatskih stranaka. Vrijednost ,sposobnih“ ljudi, koji su
= svoju sposobnost bilo direktno ili indirektno pokazali
Pojedini broj 1:50 Din.
na dubrovačkoj općini Hrvati dobro poznaju i prema
tomu će se vladati, Hrvati dubrovačke općine, koji su
u većini: seljaci, radnici i obrtnici trebaju u prvom
redu onu vrst sposobnih ljudi, čija će se sposobnost
očitovati ne u ,uacijonalnim“ gestama, već u stvarnom
radu za dobrobit općinara. Pitanje vode, rasvjete, razna
socijalna, higijenska, kulturna, gospodarska, tržna i dru-
ga pitanja traže sposobnih, nesebičnih ljudi, koje dubro-
vački Hrvati u svojim redovima imaju i kojima vjeruju.
Eto to je razlog postupku Hrv. P. Stranke. HPS.
se ne odriče svoga programa, već će i nadalje sa svom
dosljednošću vojevati za njegovo ostvarenje, svijesna,
da će do brzo doći svi Hrvati Dubrovnika do uvjere-
nja, da nije dosta imati sposobne i poštene ljude u
općini, već da im treba osigurati slobodu i mogućnost
djelovanja u općinskim širokim autonomijama, što se
može postići jedino revizijom ustava, pa će prema tome
i udesiti svoje držanje kod budućih skupštiskih izbora.
Uzmak Dr. Smodlake
u pitanju zavoda sv. Jeronima.
Naš poslanik kod Vatikana znao je veoma vješto
uzbuniti cijelu javnost radi zavoda sv. Jeronima. Došao
je i u Beograd, te je konferisao na sve strane. Počeo
je davati izjave i ispravke do sada tri na broju, u ko-
jima pada u protuslovlje i uzmiče od pregjašnje. rato-
bornosti. Nije uspio da prikaže Vatikaua kao neprija-
telj Jugoslavije. Iza sve galame Ministarstvo ino-
stranih djela izdalo je ovaj komunikej: ,U nekim lis-
tovima. objavljena a vijest, da je Vatikan odbio da
! \otpra: a ea Ng kod Vatikana,
pa se iz toga zak učivalo C
sukoba. Prema mjerod: vški vješteniu , desio se'
u stvari jedan nesporazum, koji u izravnan i tim po-
vodom nema nikakovih sukoba.
Zagrebački »Katolički List« podrobno se je
osvrnuo na rad Dr. Smodlake u br. 47. od 26.0. mj.,
donosi sve njegove izjave, te na koncu zaključuje :
.Argumentacija Dr. Smodlake, da se breve Leona XIII.
mora izmijeniti rad toga, jer je on ragjen pod pri-
tiskom Austrije, posve je izmišljena. Baš je protivno
istina, jer je taj breve pod utjecajem tadašnjega rektora
zavoda Dr. Josipa Pazmana izragjen u prilog Hrvata
protiv Austrije, koja je tražila, da može imati potpuni
utjecaj na zavod u imenovanju rektora i u upravi.
Leon XIII. iz ljubavi prema Hrvatima nije htio dozvo-
liti, da zavod bude igračka Austrije, nego da služi
našem narodu i crkvi,
Dr. Smodlake posve je deplasirana, kao što je depla-
sirano i njegovo pozivanje na vladanje Austrije prema
zavodu. Austrija je nastojala preko svojih poslanika
imati što veći utjecaj na zavod, da se u njemu ne
širi slavenska, dotično hrvatska misao. Radi toga su
u glavnom nastajali neprestani sukobi izmegju Vati-
kana i Austrije.
Dr. Smodlaka se hvali sa svojom susretljivošću
i pomiiljivosti prema katoličkim biskupima i štošta im
u brk prigovara. Na te riječi Dra Smodlake odgovorit
će sami biskiipi, a nama je na ovom mjestu istaknuti
samo to, da su biskupi imali i razloga, da ne dolaze
s Drom Smodlakom u bliži dodir, kad se znalo za
njegove izjave o biskupima u Rimu i kad se pregle-
dao njegov cjelokupni rad.
Dr. Smodlaka i svi oni, koji će poslije njega doći
na to važno mjesto poslanika kod Vatikana, treba da
znadu, da oni nisu zastupnici ni svoji lični, ni zastup-
nici jedne stanovite ,antiklerikalne“ grupe, nego da
su zastupnici države i naroda, a u prvom redu ka-
tolika. Ovo posljednje zahtijeva, da taki poslanik bude
u najboljim odnosima ne samo s nasim episkopatom
nego i sa svim katoličkim narodom. Ako Dr. Smodlaka
hoće dalje da povede ovu pokretašku politiku, kao što
je to činio nekada po Dalmaciji, onda neka pogje na
političku arenu i neka se tu bori do mile volje s kim
hoće i kako hoće. To mu niko neće zamjerati.
Dakle Dr. Smodlaka je pošao skliskim putem i
d Vatikana. | lja :
on ne može da bude našim poslaniko
Nakon svega ORI što. se dogodilo, o!
aj g toga došlo do
Dakle ovakova argumentacija *
Br. 49. DUBROVNIK, 2. decembra 1925. God. VII.
Sfjena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno, Izlazi svakog Utornika Vlasnik - izdavač - urednik:
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU, g za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI&č Dubrovnik.
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik.
Neće to biti aikakvo popuštanje prema Vatikanu nego
izvršenje pravednoga zahjeva našega svećenstva i ka-
toličkoga naroda“.
»Katol. List«.
Prava hrišćanska vjera“
episkopa Velimirovića.
Nekidan su donijele novine govor pravoslavnog
episkopa Dra Nikolaja Velimirovića, što ga je izrekao
u Nikšićkoj crkvi, iu kome je, megju ostalim, rekao,
da katolička vjera mije vjera.
Kad bi se riječi pravoslavnog episkopa ozbiljno
uzele, one bi značile uvredu za katolike; no ko je taj
megju katolicima, te će uzeti baš ozbiljno riječi Nik-
šićkog propovjednika ? Mjesto da se njegove riječi
uzmu mnazbilj, bolje je da se uzmu u šalu, te da se
iz jedne knjige, koju je otrag pet godina preosvešteni
episkop dao štampati u Beogradu, iznese ovdje ono-
liko, koliko će svima, pa i samim pravoslavnim, biti
dosta, da dobiju pojam o pravom vjerskom i filozof-
skom mišljenju gospodina episkopa, inače tako. va-
trenog branitelja vjere pravoslavne.
Knjiga, o kojoj je riječ, nosi maslov: Reči o
Svečoveku“. Autor krije svoje pravo ime, ali je javna
tajna, da je knjigu napisao sadašnji episkop Velimi-
rović, koji tu, na usta glavnog protagoniste, pseudo-
nimnog ,Anzanda Vran: Gavrana“, iskazuje svoje misli
i svoja naziranja u pogledu raznih zamašnih vjerskih
i socijalnih problema.
— Možemo li ti pomoći, Vrane, blizanče svega
postojećeg ?“ pitaju Vran-Gavrana ,zeleni borovi i žute
, lisice i, šarene ptice. i okate ribe u srebrnom jezeru“.
GI
“ne pomognete svemu.
Ne možefe,, Sleaera ra pomoći neni, ako
svemu ćete pomoći, misleći
na Svečovjeka.
,Gle, blizanci moji, Svećovjek je Raspeti Bog
u svemu. Sve što postoji na zemlji krstovi su Ras-
petog Boga“. (str. 5)
Poslije ovake definicije ,Svečovjeka“,
predvidjeti, što će sve iz toga izaći.
»Svečovjek vidi u svakoj stvari jeduo dvojstvo
od Boga i samog sebe. Zbog prve vizije on poštuje
do obožavanja svaku stvar, a zbog druge on simpa-
tiše do samopožrtvovanja svakoj stvari“. (str. 8).
Dosljedno tome, Vran-Gavran, blizanac svega
može se
postojećeg“, blagosivlja pšenicu ovako :
Neka je blagoslovljena sestra pšenica, naša
blizanka na zemlji, koja je dala svoj život, da nas
nahrani... Neka nam oprosti pšenica, što je jedemo.
Mi je prenosimo iz smrti ponovno ma život. Mi je je-
demo iz ljubavi, a ne iz nenavisti, kao što je i ona
jela meso i krv naših predaka, kraljeva i prosjaka, na
grobljima, na kojim je rasla. Oprosti i pomozi, pše-
nico sestro. Ugji u nas i sjedini se s nama i pomozi
nam svojom ljepotom i dobrotom, da se i mi sjedi-
nimo s Bogom, kao i s tobom. Gle, ti si Božje tijelo
i Božja krv, sveta pšenico majko“. (str. +19).
Sličnim riječima blagosivlje i vodu i sve velike
elemente prevelike vodene stihije na zemlji“: ,Neka
se razlije po našem tijelu božanštvena tečnost, puna
Božjeg duha i presvijetlog etra, brata našega. Neka
bi imala dejstvo krv Božja u nama;... neka ugje u
nas kao u hram Duha Svetoga i neka pomogne svome
i inašemu osvećenju, naša sveta sestra - blizanka,
voda mnogoočita“.
Jedan učenik upita Vran-Gavrana :
— Od kuda, majstore, saznanje nama? A maj-
stor odgovara ovako :
— mSazuanje naše nije izmuženo iz suvog vi-
mena materije, nego organski slijepljeno sa životom.
Konstrukcija saznanja utkana je u konstrukciju života.
Ti saznaješ ne zato što ti saznaješ, nego za to što
Zemlja saznaje. Zemlja saznaje, zato i ti saznaješ. Ti
misliš ne zato što ti misliš, nego za to što Zemlja
misli, za to iti misliš. Ti osjećaš ne za to, što ti
osjećaš, nego za to, što Zemlja osjeća, zatoiti osjećaš,
Zemlja saznaje, misli | v osjeća ne za e što Ze
o ieć E