Str. 2..
i EA JA NO dž
Sprovod f Dori Artufla riletića.
Prošlog Petka, toči rane ispratili su Žu-
pljani svoga nezaboravnog župnika Don Antuna Kri-
letića sve iz Župe do groba na Dančama. Na 9 s. j.
bila je pjevana Mise u župnoj crkvi sv. Marije Man-
daljene. Poslije sv. mise oprostio se sa pokojnikom u
ime Župljana prof. Dr. V. Kojaković ovim riječima :
Dragi Don Antune!
Nenadana Tvoja smrt duboko se kosnula svih
nas, Tvojih župljana. Ti danas oslavljaš Svoju župu,
gdje si 25 godina vršio tešku pastirsku dužnost, i
odlaziš na vječni počinak, a mi žalosni i teška srca
ostajemo bez Tebe i osjećamo, da smo izgubili nena-
doknadivu silu, da smo izgubili čovjeka, koji je za nas
"radio i živio, i koji je za nas sve svoje žrtvovao.
Ti si sve sile vložio, da podigneš i usrećiš našu
Župu. Imao si plemenito srce, imao si smisla za sve
što je dobro, sveto i plemenito.
Tvojim poticajem i Tvojim radom obnovljene su
naše crkve, proširena je dobra štampa, osnovana su
naša ,Orlovska“ i ,Djevojačka“ društva, osnovana je
i uzdržavana ,Blagajna“, sagragien je ,Josipovac“ i
tako omogućeno, da dogju čč. Sestre u našu Župu, i
da odgajaju našu šensku mladost.
Mi Tebi dugujemo vječnu harnost i zahvalnost,
i zato smo se žalosni okupili oko Tvoga mrtvačkoga
lijesa. Ti ni živ nijesi za sebe ništa od 'nas tražio, pa
ne tražiš ni mrtav. Sve što si radio, radio si na slavu
Božju i za dobro naroda. Ti si nam dao svijetli primjer
i pokazao put, kojim treba da idemo. To je Tvoja
jedina baština, to je sveti amanet, koji si nam ostavio
i mi Ti mrtvu, pred Tvojim lijesom obećajemo, da
ćemo ustanove i društva, koja si Ti podigao brižno
čuvati i nećemo dozvolit, da propadnu. To nam je
sveta dužnost i tim jedino iskazat ćemo Ti ono pošto-
vanje, koje Ti pripada.
Dragi Don Antune, pri odlasku iz Tvoje župe
primi zadnji pozdrav od svojih Žapljana. Mi ćemo se
molit Bogu za pokoj Tvoje plemenite duše, a nadamo
se, du ona već uživa Boga i moli se za mas na
nebesima. Dragi Don Antune, pogji s Bogom i počivaj
u miru ! Slava Don Antunu! Slava! Slava | Slava!
Zatim se je oprostio s pokojnikom učitelj g. Rino
Lujak s ovim govorom :
Tužni zbore! Odajmo poštu ovom čestitom po-
kojniku, pravom Božjem i narodnom svećeniku, koji je
* ispunio svoju dužnost do kraja uvijek vjerujući, da je
svaka žrtva za religiozno i ekonomsko pridignuće našeg
naroda malena, kad se duboko osjeća zavjetni poziv
svećenika prema Bogu, vječnim idealima svete Crkve
i narodu svome.
Dragi Don Antune! Tvoj je rad mnogostruk i
uspješan u svakom pogledu. Veliki broj crkvica u broj-
nim župskim zaseocima Tvoja su djela; propravio si
i proširio maticu u Mandaljeni; ustanovio ,Uboški
Dom“, gdje milosrdne Školske Sestre razvijaju danas
svoj plemeniti rad oko uzgoja našeg ženskog pod-
mlatka u cilju stvaranja pravog tipa kršćanske majke,
A što da rečem, dragi Don Anutune, o ,Seoskoj bla-
gajni“, toj ekonomskoj ustanovi, koja je podigla i
sačuvala župskog seljaka teških posljedica ekonomskog
ropstva. U jednu riječ znao si mudro da doveđeš u
sklad religijsko-kulturni rad sa ekonomsko-socijalnim,
znajući da se samo ovakovim paralelnim pothvatima
postižu trajniji i korisniji uspjesi. ,Per aspera.ad
astra“ bilo je načelo i životni poziv, kojemu si do
smrti ostao vjeran i dosljedan: pravi vitez — svećenik,
Sve si zemaljsko odbacio duboko vjerujući u besko-
načnost života, Neka je laka zemlja Tvojim zemnim
ostacima u krilu matere zemlje, a duša Tvoja nauži-
vala se raja, tamo gdje ćeš naći milu majku i brojne
drugove, čiji si amanet ispunio potpuno i hrabro.
Slava velikom pokojniku! Slava! Slava! Slava!
Oko 10 sati položen je lijes u mrtvačka kola i
sprovod je krenuo put Dubrovnika. Do državnog puta
išlo se pješice, najprije društva i veliki broj vijenaca,
a zatim ostali narod, Kod Malog Mosta ukrcali su se
prisutni, koliko ih je moglo stati u desetak auta, a
ostali se vratili kući, ponajviše ženske.
Sve bratovštine u župi zaključile su, da svaki
brat mora učestvovati kod sprovoda u Gradu, i tako
su se sakupili na Pločama, gdje su došli i svećenici
sa redovnicima te prijatelji i znanci pokojnikovi iz
Grada. Premda je bila velika zima i jaki vjetar, ipak
je sprovod bio sjajan, pratilo ga je tužno klecanje
zvona sa zvonika u Rozariju, sv. Vlahu i Maloj Braći.
Na grobu sa pokojnikom prvi se je oprostio
mp. Don Spaso Fabris ovim govorom :
, NARODNA SVIJEST“
Dragi i dobri Don Antune! Sa
Čudnovati su putevi Božje Providnosti. Oliiig
60 godina ko bi bio smio i pomisliti, da će siri širo-
mašija težaka sam svojomi voljom, svojim ok
bez ikakve tugje pomoći doći do časti svećenika Bo-
žjega. Kako li su bili čudnovati putevi života tvoga..-
Bilo je to otrag 33 godine, kad je tvoje rodno
mjesto, čarobna Lumbarda, u septembru 1896. slavila
veliko slavlje. Pucali su mužari, sve mjesto okićeno
zastavama i zelenilom, zvona slave kroz toliko dana,
rasvjeta, vatrometi, a na svačijem licu neobično veselje,
Nije to bilo radi nove obale i novog gata, koji se je
baš tada dogradio; to je bio dan tvoje mlade mise i
cijela ga je Lumbarda najsvečanije proslavila.
Kao mladi klerik sa bližeg otočića Vrnika i kao
znanac i prijatelj tvoje siromašne ali poštene kuće bio
sam i ja na tvom veselju. Duboko mi je ostao zarezan
u pameti jedan potresni prizor. Iza Evangielja popeo
se na oliar u prepunoj crkvi sijedi starac svećenik
blagopk. Don Antun Buntjelić, bivši župnik Lumbarde.
On je htio da prikaže narodu puteve života tvoga.
Njegova propovijed izazvala je suze na svačijem oku.
— ,Još se živo sjećam — kazivao je dobri starac —
onog dana, kad mi je rano u jutro dotrčao sav pre-
panut tvoj pok. otac, dragi Don Antune, i donio mi
ono tvoje pismo, što si ga ti one noći pribio na vrata
očinske kuće i odmaglio preko mora. .U tom pismu
javljaš, da će lagju naći u Podobuču na poluotoku
Pelješcu, a da ti ideš, kud te Bog zove“. Cutio si u
srcu svome i poziv i želju, da postaneš svećenik, ali
tvoj otac nije mogao ni pomisliti, da bi te mogao
uzdržavali na školama za toliko godina, a tugje
pripomoći za tebe nije bilo. Oada ti putuješ sam sa
štapom i torbicom, tražeći gdie bi i kako bi dobio
potrebitu nauku za svećenički život.
I eto te u samostanu O.O. Dominikanaca u Sta-
romgradu, a odatle u Kraljevici pak u Gorici u zavodu
O.O. I8usovaca.* Tu za više godina radiš kao brat
pomagač u knjigovežnici, Ali dok ti radiš oko uveza
raznih knjiga, još više gledaš, kako bi prisvojio nešto,
što te knjige sadržavaju. Ti sam potajno učiš i nastojiš
svim silama, da stečeš potrebito znanje.
I eto te oko godine 1894. u Dubrovniku. Tu si
upao u oko i našao otvoreno srce blagopk. našeg
biskupa Dr. Josipa Marčelića, On je razumio i ispunio
tvoju želju i 13. sept. 1896. zaredio te za svećenika.
Svoju zahvalnost najljepše si iskazao ne samo svojim
svećeničkim životom i radom, nego i jednim vidljivim
spomenikom, kad si novi zavod u Župi prozvao ujemu
u počast , Josipovac“.
Neću ja da crtam tvoj svećenički život i tvoj
apostolski rad, jer svak ko te pozaaje, znađe vrlo
dobro, da si bio uzor — svećenik, marljiv i radišan,
poduzetan, prijatelj siromaha, a nada sve iskren pošten
i nesebičan. Tolike si pomogao, tolike odgojio i na
bolje staze života uputio. Svuda si ostavljao najljepšu
uspomenu svoga upravo apostolskog rada, i u bolnici,
gdje si bio kapelanom od novembra 1896 do marta
1899, na Osojniku, gdje si službovao samo malo mje-
seca, na Brgatu od novembra 1899 do s: ptembra 1904,
kad si priuzeo župu sv. Marije Mandaljene, gdje si
kroz 25 godina razvio svu energiju svoga duha i gdje
te je tako nenadno smrt zatekla još u dobroj snazi
u 58. god. tvog neumornog radišnog života. I ,Josi-
povac“ s novim zavodom i školom kućanstva č. Škol-
skih Sestara sv. Frane i lijepa zgrada ,Seoske Bla-
gajne“, i omladinska društva i toliki privatnici, koje
si ti pripravljao i u više škole uputio, najljepši su i
trajni spomenik tvoga svećeničkog rada.
Ti si pao kao žrtva svog zvanja i neprestanog
rada. Radio si i danju i noću ne samo dok si učio
potrebite nauke, nego i kasnije u svom javnom životu,
Nijesi znao što je počinak ni u ono zadnje doba, kad
si se već slabo osjećao, — Ti si najljepši izgled sva-
komu, što može da učini dobra, jaka volja. Već od
svog djetinjstva na svakom korsku susretao si pote-
škoće, zapreke, suprotivštine, ali svojom ustrajnom
voljom sve si znao da nadvladaš i da dovršiš ono,
što si naumio.
* Naknadno smo doznali za neke potankosti iz odi-
sejade njegova života. Četiri je godine proveo kod Isu-
sovica, što u Rimu, što uKaaljevici, a što u Gorici,
God. 1894. radi slaba zdravlja morao je napustit za-
vod Družbe Isusove i došao je kući, Tad je u Lum-
bardi bio župnik preč, Msgr. Mašo Bodulić, sada mitr.
opat u Korčuli. On se zauzeo za pk. Dn. Antuna,
privatnoga poučavao i živo preporučio biskupu Mar-
čeliću, God. 1905. nastavio je privatno bogoslovne
nauke u Dubrovniku kao prefekt u sjemeništu. Blago-
pok. biskup Dr. Marčelić često se je znao izraziti:
kamo sreće kad bi imao više svećenika sličnih Dn.
Aafhinu_ Kriletiću.
ko
Br. 6...
Plače danas za tobom cljčta Župa, ali plače
tvoja Lumbatda, gdje si 13. marta 1871, ugledao svi-
jetlo Božie. Tisi bio ponajbolji njezin šin i služio joj
na čast i diku, a sad ćeš da na nebu budeš i nje
zinitti zagovornikom.
Ti odlaziš k dobroj svojoj majci, koja je poput
Aue proročice dane starosti svoje provodila u crkvi
i molitvi i brizi za iebe. Ostavljaš ucvijeljenu rogjenu
braću svoju, ostavljaš sve znance i prijatelje, ostavljaš:
i nas braću svećenike, ali ti si dobro znao, kako su
prorijegjeni naši redovi i nastojao si i uputio tolike u
vinograd Gospodinov.
Dobri Don Autunel! Pred prijestoljem Svevišnjega,
koji te je pozvao da te nagradi za tvoje uzorno ži-
vljenje, moli se za nas svijeh, U ime Korčulana, Vrni-
čana i tvojih Lumbargjana šaljem ti posljedni ,Zbo-
gom“. Počivaj u miru. Vječna ti slava, a megju nama
trajna i svijetla uspomena.
Zatim je govorio u ime Župskih Orlova brat
Stijepo Kelez :
Nezeaboravni Vogjo i Učitelju naš!
Došao je čas, da se mi Tvoji Orlovi velikim
Bolom od Tebe rastanemo, ali u srcima našim ostat
će trajni i svijetli spomen na Tebe, dragi naš Don
Aotune. — Tisi utemeljio i vodio naše društvo u ovo
teško poratno doba. Ti si uzdigao naša srca k prije.
stolju Krista Kralja i naučio nas živjeti idealnim orlov«
skim životom, da budemo pravi Božji vitezovi.
Dragi naš.vogjo, kunemo se nad Tvojim otvo.
renim grobom, da ćemo do zadnjega časa ovoga ze.
maljskog života slijedit uzvišena načela, koja si nas Ti:
naučio, da ćemo biti vjerni našoj divnoj lozinci:
nŽrtva, Euharistija, Apostolat“. i
Ti, koji si se preselio u vječnu domovinw, moli
se pred Prijestoljem Višnjega, da naša društva i dalja
napreduju k uzvišenom cilju, kojega si nam Ti pokazao.
Slava Ti vogjo naš! Slava! Slava! Slava!
Zatim je govorio g. Sibe Zaninović u ime seni-
orskog zbora katoličkog pokreta u Dubrovniku. Izme-
giu ostaloga istakao je lijepu misao, da dok ga u
hladan grob polažemo, istodobno ga uzvisujemo pri-
znavajući mu tek sada u punini uspješan rad u širenju
slave Božje i za dobrobit moralnu i materijalnu naroda,
Meštar-Predsjednik ogranka Braće Hrvatskog Zaiaji
g. Dr. Zvonimir Bjelovučić, zmaj sutvitski, oprostio s
je s pokojnikom u ime Velikog Meštra, Meštarskoj
zbora i cijelog zmajskog bratstva, a osobito ogranka
u Dubrovniku. Izmegju ostaloga kazao je; Ti si oda
brao ime Gospe trsatske, jer si je zvao kraljicom
Hrvata, da dokažeš ljubav Blaženoj Gospi, uzorni
svećeniče, i ljubav prema Hrvatskoj, tvojoj miloj do-
movini | Prikazao je zatim njegov rad na polju karita
tivnom, kulturnom, socijalnom i ekonomskom, te ističe
njegovo veliko hrvatsko srce. Do suza ganut govornik
i slušateljstvo kliče: Slava Don Autunu Kriletiću !
Iz ovih govora najbolje se vidi tko:je i što je
bio blagopok. Doa Antun Kriletić i koliko je dobra
učinio narodu svome. ;
Značajno je pak pri svemu ovomu, da blagopok,
Dn. Antun Kriletić nije imao ni jedne redovite služ.
bene svjedočbe ikoje škole, ali je stekao najljepšu
svjedočbu u školi života. Uzor-svećeniku, pravom ro.'
doljubu, narodnom pregaocu slava i trajna uspomena ||
SiS
Pisma iz naroda. — |
Iz okolice NINA. Nezapamćena studen zavladala
je našim primorjem. Od 10. I. i još ne popuštava. Od 16,
Januara cijelo nam je polje pokriveno bijelim snijež-
nim plaštem. Vode stajačice sve su nam smrznute,
mukotrpan i još robujući naš seljak, kmet, raduje se.
toj studeni i snijegu i pun je ufanja u berićetniju lje
tinu. Bože daj, jer kad imade u težaka, imađe kod
svakoga. Osobito u našoj za 90% poljodjelskoj zemlji
slobodno i racijonalao poljodjelstvo temelj je blagostanja
svih staleža.
Razne potrebe. Sada pri novoj zdravoj i poštenoj,
eri rada, reda i poštenja inaugurisanoj od našega ple:
menitoga junačkoga Kralja, općina Nina, 17 sela do
15 tisuća stanovnika, nadaju se da će im se oživotvo..
riti najpotrebitije ustanove: Kotarski Sud u Ninu uz.
Sresku ispostavu, jedna barem sreska bolnica na polu-
otoku Lazaretu u mnenadoknadivom zaljevu Petrčan-
skom, jedan gat ili čedan pristan, uz vodovod pod.
Kožinom, jedna vanredna pomoć za nove školske!
zgrade i za popravak starijih, n. pr. u Kožinu. To bi!
trebalo što prije na korist ovom narodu. 4
Za naš saobračaj. Sada pri novom ljetnom ras.|
poredu Jadranske Plovidbe molili bi Direkciju Pomorii
skog Saobraćaja da pri novoj sedmičnoj pruzi Split
Sušak ne bude ispušteno nikakvo dosadašnje mjesto
ticanja, jer n. pr. i otok Vir i Petrčane potrebuju t
pruge, bez prekrcavanja. I molili bi da bi se obalil
cijene Ill. razreda i da bi naš svijet imao jednu prugu,
ako je prije opstojala, da bi mogao isti dan ići
povratiti se iz Biograda n/m i iz Prekoga. ko