: e i POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Br. 23. a . DUBROVNIK 6. Juna 1929. Broj čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo. God. XI. Narodna Svijest Cijčna je listu 5. Din. mjesečno; za Inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO i UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Izlazi svakog Četvrtka. Pojedini broj Din. 1.50. Vlasnik - izdavač - urednik: za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik, Tisak Dubrovačke Firvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik Bernard Shaw u Dubrovniku. U četvrtak 16. maja stigao je u naš grad iz Brioni veliki britanski književnik, rodom Irac, g. George Bernard Shaw, sa svojom gospogjom Charlotte i od- — sjeo je u Hotel Imperial.u. O njegovim utiscima pri- | mili smo ove retke: ,Čovjek treba da mu se divi, .kad | + ga vidi kako lako skače uz stepenice, rekao bi da mu nema 20 godina, pun humora, miran, simpatičan i dobar starac u svojoj 73. godini sačuvao je uslijed umjere- nosti u svemu (vegetarijanac je) cijelu svježinu tijela | i duha. On je bez dvojbe najveći sadašnji dramski _ pisac i njegova se djela čitaju i prikazuju sa kolosal- | nim uspjehom po cijelom svijetu. Cilj je njegova do- | laska u Dubrovnik bio da odmarajući se od napornog razgleda naš grad, za koga je čuo tako mnogo i o govoriti. Nije nikako htio da dava izjave ili — imtervije, insistirajući radi svoje skromnosti i dobrote. da je on sasma običan čovjek, ali poznavajući moć njegove riječi i pera, moralo se, iako je bilo teško do- dijevati mu, nagovoriti ga da primi predstavnike naše štampe i da tako i šira javnost čuje njegovu riječ o _ našoj zemlji i Dubrovniku. Zbilja to je i uspjelo — kako će naši čitaoci biti vidjeli u beogradskoj, zagre- bačkoj i ostaloj našoj štampi. Pokazalo mu se je, za- uzetnošću g. Dra Ernesta Katića, sve što Dubrovnik posjeduje i ima razloga da se vjeruje, da mu je bilo vrlo milo što je posjetio naš grad, u kome ima stvari »unequalled“ (bez para) na svijetu. Kazao je da mu je žao što nije prije došao i da će sigurno opet doći, Na pitanje O. Posinkovića kada će to biti, odgovorio je: m»as soon as I can (što prije budem mogao). — _U Dvoru, katedrali, crkvama Franjevaca i Dominika- gaca; Muzeju, arhivu — knjigu potpisa ovih dvaju. zadnjih obdario je svojim potpisom — i uopće u ci- _ jelom Dubrovniku našao je stvari kojima se dugo di- = vio i više je puta uskliknuo : »Splendid, magnificent, — great, this is a beauty“ itd. (sjajno, divno, veliko, ovo — je ljepota). ,Kazati ću svojim prijateljima u Engleskoj — sve što lijepoga imate ovdje, a osobito koliko se blago | malazi u Arhivu za čovjeka, koji hoće da proučava“, . Dubrovčani, mi ne znamo što imamo; posjećujmo mjesta, gdje se čuvaju dragocijenosti, koje su dika Dubrovnika. — Gledao je sa nezadovoljstvom i indi- gnacijom izvjesne slike velikih svjetskih umjetnika, koje su bile tako strašno i laički restaurirane, Na slici u iratara crnih ,Dubrovnik prije 1667“ zagledao se u Zvonik i pitao je da li će ovaj novi biti isti. Kad mu _ se odgovorilo afirmativno rekao je: ,Thank the Lord“ = (hvala Gospodu). Bio je vrlo frapiran ljubaznošću OO. \sMalije i Posinkovića, gg. Dn. Karla Capurso, Jova |) Perovića i prof. P. Zeca, koji su mu bili pri ruci po- = kazujući i tumačeći mu naše divne stvari, kao takogjer _ susretljivošću policijskih i financijskih organa pri nje- govom dolasku u Gruž. O O. Taliji kazao je: this is the most interesting person I saw in Dubrovnik so far (ovo je najinteresantnija osoba, koju sam do sada vidio u Dubrovniku) i zbilja iz prijaznog razgo- vora sa spomenutim bilo je jasno da njegove riječi nijesu prazno laskanje, nego prava istina. Htio je da mu se pokaže jedna ćelija i O, Talija mu je poka- zao svoju koja je naravno vrlo skromna. Kad ju je vidio uskliknuo je: da mi je moći ovdje živjeti, da- leko od novinara, izdavača, berzanskih agenata, itd. Posjetio je i našega načelnika g. Dra M. Mičića i duže se s njim zadržao u prijatnom razgovoru propitivajući se o uregjenju naših općina, jer je i on dugogodišnji vijećnik jedne londonske općine, o političkim i ostalim prilikama u našoj zemlji i sve je saslušao sa najve- ćim interesom. Po njegovim riječima moglo se jasno razumjeti da je on vrlo dobar prijatelj našega naroda, a to će možda biti potvrgjeno i njegovim zlatnim perom. Otišao je autom i do Cetinja i kazao je da ne bi znao, što mu se više svigja da li put do Kotora ili onaj uz Lovćen. O Crnogorcima je rekao da su jedno- stavni ali vrlo dobri ljudi. ,Bojao sam se“ — reče šaleći se i blagim posmjehom na usnama — ,da će me Crnogorci ubiti samo da me orobe, a kad tamo oni = mene nadarili sa nekoliko djelova njihove krasne i ar- tistične narodne nošnje. Iz izvjesnih razloga vrlo mi ME je milo da sam pošao u Crnugoru i da saw uopće došao u vašu zemlju“. Posjetio je takogjer. Trsteno, gdje mu je naš gospar konte Vito Gozze. došao u susret na sva- kome poznati prijateljski način. U Cavtatu je pre- gledao Mauzolej obitelji Račića od našega Meštrovića i neizmjerno mu se je dopao. Za Meštrovića, koga on već davno pozna, kazao je da je bez dvojbe najveći umjetnik poslije Rodina. Dr. E. Katić pokazao mu je fotografije nekih radova Meštrovića koje je on dugo posmatrao. Oko mu je odmah palo na portrait Rodina i o istom kazao da je naprosto divan. On lično pozna Rodina, jer mu je Rodin učinio portrait. Kada smo se rastali sa g. Katićem, zapitao je da li bi se negdje mo- gle da dobave fotografije Meštrovićevih radova i već se je uredilo putem g. Katića da mu ih sam Meštrović po- šalje. Megjutim mu je g. Katić darovao portrait Rodina, _u koga je čisto zadivljen. Interesantno je da mu oko padne odma na ono, što je lijepo, pak i slušati njegovo rezonovanje, zašto je nešto lijepo, to je zbilja milina. Izgledu i tisku knjiga posvećuje naročitu pažnju i voli da o tome duže razgovara, tako da slušatelja odma zainteresuje i do- tični uvidi da izgled i tisak igraju veliku ulogu u knjigama. On je bez dvojbe veliki umjetnik u tome. Protivnik prostora u tisku (mislimo na novu crtu) on je jednom prilikom potrošio radi korektura 275 funata šterlinga ekstra samo da bi uklonio te prostore i da bi mu knjiga što ljepše izgledala. Veliki je ljubitelj i perfektni poznavalac paleografije. Jedno je njegovo djelo litografirano starinskim slovima i takova je bila navala da se cijelo izdanje u hip rasprodalo. Danas Englezi, a naročito Amerikanci plaćaju skupe pare (više stotina funata šterlinga) za jedan egzemplar tog djela, čiji je broj bio ograničen. Sakupljači potpisa ili kako ih on naziva ,autograph fishers“ plaćaju velike svote za njegov vlastoručni potpis. Zamoljen da nam govori o svojim djelima, odgovorio je da o tome uopće ne voli da razgovara. A na pitanje koje mu se od nje- govih djela najviše svigja kazao je: ne znam, jer čim napišem, zaboravim; u ostalom ostavljam čitaocima da prosugjuju. Veliki je prijatelj sveštenika iako — kazao je — oni se možda ne slažu sa mojim idejama, ali ideja je ideja, a prijateljstvo je prijateljstvo. Vrlo je iskren i otvoren i kaže u lice što misli, »Sve vam je lijepo, ali kanalizacija vam je ispod svake kritike“. To je kazao kad smo bili na Peskariji i “ Brsaljama. I njegova se gospogja Charlotte vrlo interesirala za Dubrovnik i naročito se raspitivala za klimu; koja prevlagjuje zimi. Pri rastanku ma lagji kazala je: neću da kažem ,good bye“ (zbogom), nego ,au revoir“ i to po svoj prilici dojduće zime. U četvrtak 23. maja otputovali su sa Kumanovo za Split, posjetili su Trogir i Šibenik, a odatle krenuli za Veneciju pak natrag u London. SR = FIGOL eliksir sigurno i prokušano sredstvo kod neurednosti probave i bolesti stomaka i crijeva. Cijena boci 35 Dinara. Dobiva se u Apoteci u Gružu. U KUPAONSKE KADE, PEĆI, UMIVA- s) ONICI, KLOSETI, FAJANSKE PLOČICE EEK. MATERISA i KOSTERI Gramofoni, ploče, Radio Aparati i djelovi na otplatu MIRKO NM. ZEC trgovina gvožđem, tehničkim i elektro tehničkim materijalom. HRASTOVI SLAVONSKI o. PARKETI s id stedi Pe AI Japanski buhač. — Pismo iz Lime, Peru — Dok sam bio u Dubrovniku, čuo sam govoriti i čitao sam po novinama, da u Japanu goje buhač. Pošto je buhač jedan od glavnih artikela, što se iz- vozi iz Dubrovnika, interesirao sam se za stvar i do- znao sam da u Perit i ostalim Južno.Amerikanskim državama najviše se troši Japanski buhač u prahu (ua kutijam piše 70% buhača 24% naflatina i 6% drugih stvari) i u tekućini (ne kaže na kutiji koliko sadrži buhača), pak u drugom redu troši se Sjevero-Ameri- kanski buhač u prahu i u tekućini. — Ali se u Sje- vernoj Americi ne goji, nego se uvozi u cvijetu iz vana i ondje preragjuje kao da drugi narod nije spo- soban samljeti buhač i metnuti u kutije, budi sam ili pomješan sa drugim antiseptikom poput Japanskog. Bilo kako bilo amo se ne zna da se u Dalmaciji goji buhač i ako mu je Dalmacija kolijevka, u kojoj je sam nikao i ako se je u Dalmaciji najprije počeo racionalno da goji. Nije poznat naš buhač, jer ne dolazi na tržište izravno, nego iz treće i četvrte ruke preragjen. Stoga mu je tamo cijena nestalna, dok je ovdje ista, bio tamo 10 ili 30 Dinara kilogram — a što to znači? Znači da fabrikanti špekulaju sa buhačem. — A zašto ne bi i oni (naš narod u Dalmaciji) imiti- rali Japance u pogledu priregjivanja buhača i tako imali sve one koristi, koje imadu razni posrednici i fabrikanti tugjih zemalja ? Zar smo mi iza Aziata?... Na kutijam Japanskog buhača stoji štampano , Mode in Japan“ a Mađe in Jugoslavia nema | nigdje, a kada će biti?. Buhač će se vazda trošiti, ali svijet ne stoji na istome, nego kreće užasnom brzinom napred u trgo- vini, industriji i poljodjelstvu, pak naši gojitelji buhača ne smiju biti konservativni, nego se moraju maknuti, osnovati buhačke zadruge te imitirati Japance u po- gledu priregjivanja buhača. I našega naroda imade po svijetu, koji bi nastojao da se naša roba prodaje. A nije teško osnovati zadruge, jer u svakom većem mjestu u Dalmaciji imadu seoske blagajne i ove bi mogle financirati buhačke zadruge i biti im pri ruci pri preragjivanju i raspačavanju buhača u prahu i teku- ćini poput Japanskog i Amerikanskog sa ,Made in Jugoslavia“. M. Kesovia. Zašto je dobro biti mušterija i velikih otpremnih kuća. Često naigjete u novinama na oglase velikih ot- premnih kuća, kao na pr. Kastler i Ohler u Zagrebu. te će Vas za cijelo zanimati, po kojim načelima ova trgovina radi, tim više, jer ste. tamo mogli nabaviti robu, kojom ste zadovoljni, ili ste čuli od znanaca za dobru poslugu. Kako se ona od svog osnutka prije pedeset godina razvila od uličnog lokala, koji se ničim nije razlikovao od drugih, u četverospratnu bijelu zgradu, koja resi ulaz u mnajprometniju zagrebačku ulicu ,llica“, to je možda zanimljivo saznati tajnu ovog pobjedonosnog razvitka. Princip poslovanja ove kuće je postići veliku i brzu prodju, koja je u cijelosti cvisna o zadovoljstvu mušterija. Kuća, u svom živoinom interesu ne smije da ima ni jednu mnezadovoljnu mušteriju, ona mora znati pružiti mušteriji toliko, da ona ostaje i nadalje onaj zadovoljni gost kuće, koji se uslužnom priprav- nošću uvijek na novo dočeka. Za ovu veliku kuću ne može pojedina mušterija biti vrelo prihoda, ona imade socijalni zadatak, snab- djevati široko pučanstvo sa dobrom robom, koja mora biti ispod tržne cijene. Ona predstavlja danas neku vrst nabavljačke ustanove, koja, zmajući za potrebe pučanstva, kupuje robu u ogromnoj količini izravno iz prve ruke u centrima produkcije i razdjeluje istu robu odmah, bez posredovanja kakove filijale ili po- slovne veze izravno svim pojedinim potrošačima. Roba je podijeljena u 18 odjeljenja, kojima ruko- vode iskusni školovani stručnjaci; kuća je danas jedna moćna cjelina, u kojoj rade, svaka po svoj specijal- noj struci, talentirane sile ma dobrobit mušterija i