E POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU
Br. 34.
Narodna
Broj
DUBROVNIK 22. Augusta 19244 = jest
čekovnog računa našeg lista
4153 Podružnice Sarajevo.
RE Goa. xl
Cijena je listu 5. Din, mjesečno; sa Inozemstvo 10 Din.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo 1 Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,
mjesečno
Izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj Din. 1.50.
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik
Vlasnik - izdavač - urednik :
Antun FI& — Dubrovnik,
| Dobro nam došli,
Arvatska braćo, što domajom dragom nosite
hrvatsku narodnu pjesmu sa plodnih naših ravnina !
Dobro nam došli na ovo sinje more, što je kroz
_ vjekove duge slušalo gromovnu pjesmu naših predaka,
crnom bezdanu njegovih voda tonuli. Slušajte kako
u ritmu tihano ponavlja dugi refren, što su sa galija
brzih junački naši narodni borci uz pljusak vesala
pjevali svojim krševima golim idragome svome rodu.
_ Slušajte, kako valovi nižu sa toplim glasom te pjesme
_ jedan pjenušavi cjelov na izlizane žale : to naši mrtvi
oci mrtvim primjerom svojim potomstvu svome po-
navljaju sveti amanet vjekova... . Gledajte uz more
ove obale gole, što se nišu u milovanju žarkoga
| sunca .... ; tu se po njima sjaje prosute kapljice krvi
i znoja, starih i novih neznanih Hrvata, koji su
| kostima svojim gradili narodnost našu i narodnu
| kulturu, koji su dali sve svoje u borbi sa tugjinom
i čitavo srce svoje položili Domovini Majci na šrt-
| venik. Tu su us gusle učili unučad svoju, da ljube
| svoj rod, svoje more i gole svoje krši i svoju toplu
pjesmu, u kojoj su im pričali gorku i radosnu narodnu
povijest glasom zanosnim i punim vjere u budućnost,
Dogjite, hrvatska braćo, što hrvatsku pjesmu
| nosite iz širokih ravnica naše domaje ! Dogjite na
sveto tlo obala naših! Dolasku se vašem vesele
mrtpi pregji i more i žali naši, raduju se susretu
| svama u jednom svečanom godu, kada im drago
narodno čedo s narodnom pjesmom u pohode ide
i snjima obnavlja zavjet, da će kao i oni ga hrvatsku
kulturu i boljitak narodni položiti sve svoje sile
Domaji na oltar. i SIE
/ Dogiite, hrvatska braćo ! Dobri da ste nam došli /
Čuvajmo naše humanitarne ustanove.
E Od prijatelja našeg lista.
Zadnjim Vašim apelom na gragjanstvo progovorili
ste baš iz duše svakog pravog Dubrovčanina. Vaš je
“članak naišao na opće odobravanje kod svih trijezmenijih
“ elemenata. Svakoga je začudilo i iznenadilo, da općina
birana u duhu manifesta Ni. Vel. od 6. januara o, g
'hoće da učini nešto, što nije učinila nijedna općinska
uprava prije 6. januara, kad su političko-stranačke
| strasti bile i previše raspojasane,
Upadno je svakako, kakovi motivi vode sadašnju
općinsku upravu da hoće raspuštiti i upravu ,Dječijeg
Zakloništa“, Općina ne nalazeći sigurno nikakova teme-
ljitog uzroka, da raspusti sadašnju upravu, ona dolazi
do zaista čudne i do sada još ne čuvene ideje, da
mijenja čak paragrafe zavodskog statuta u jedinu
“svrhu da može rasturiti upravu.
: Nami se čini, da bi cijelo gragjanstvo, a u prvom
edu općinska uprava imala biti zahvalna svakom i
\pojedinom članu uprave naših humanitarnih institucija,
_jer svak može da pojmi, kako je to nezahvalan a često
i neugodan posao, pak ih moliti i bodriti, da se i
nadalje budu zauzimali za naše institucije, a ne im
pripravljati ovakovu poparu, koja ni sadašnjoj ni nijednoj
(budućoj upravi zavoda ne može da bude mila.
E Koliko bi pamelnije bilo, da je opć. uprava pred-
ložila opć. vijeću, da se ,Dječ. Zakloništu“ povisi
godišnja pripomoć, jer ovaj zavod prima od općine
“samo 6.000 Dinara godišnje ili petstotina (500) Dinara
\mjesečne pripomoći, a uzdržava toliko zapuštene djece,
“koju bi inače općina morala uzdržavati. Neznamo koja
institucija bilo kulturna, bilo humanitarna, bilo športska,
prima od općine kukavniju subvenciju. I kad uza svu
takovu pripomoć sadašnja uprava uspjeva da zavod
\ne samo uzdrži nego da prima i veći broj, djece, i da
čini u zavodu razne popravke, onda u. ime zahvale
i priznanja baš od općine, pokroviteljice zavoda; prima
ovakovu moralnu satisfakciju,
= Nadamo se ipak, da će zdrav razum pobjediti
i da će gragjanstvo poduprijeti Vaš apel za utok proti
odnosnom zaključku opć. vijeća, a da i viša vlašt u
interesu. naših humanit, institucija neće taj korak općine
noći odobriti.
, kad su na obranu doma svoga i svetinja svojih u *
HEROJ NARODNOGA PREPORODA.
— Stogodišnjica MIHA KLAIĆA.
Šutite 1... Ja ću vam reći kada se rodiše oni,
Odkud su i koje majke junake takove doje.
Rastrgni hartiju lažnu ! Gledaj : sa stopama njinim
Trajniji znakovi blješte i tvrdi pečati stoje.
Ostali jurnuše naglo iz lijepa zatona, tamne
1z špilje, za slapa riječnog ljepotu noseć i snagu
Vrenuše varnice plamne, prosu se cvijet i sljeme :
Vesela dozri nam žetva na tome širokom tragu.
Ovako pjeva o herojima narodnoga preporoda u
Dalmaciji Vladimir Nazor. Prvoborac toga preporoda,
koji je ,na čelu nosio lazur, u jakim ustima grom ;
nama proljetna kiša, drugima jesenja bura“, bio je
Dubrovčanin Dr. Mihe Klaić, Dubrovnik stoga može
biti ponosan i može zaista reći o sebi u stilu psalmi-
ste: ,1 ti, Dubrovniče, nijesi najmanji megju grado-
vima hrvatskijem, jer ti dade narodu hrvatskome u
Dalmaciji oca narodnoga preporoda i preporoditelja
uspavane narodne svijesti“.
U kulturnom i političkom preporodu Dalmacije
Dubrovnik zauzimlje jedno od najodličnijih mjesta.
Pitoma ova Dubrava, gdje se stoljećima gajila narodna
riječ; Dubrava, koja je dala hrvatskom narodu odlične
pjesnike i državnike; Dubrava, koju pjesnik nazva
»Krunom hrvatskijeh gradova“, a poznija pokoljenja
prozvaše je ,hrvatskom i slovinskom Atenom“, u kojoj
je riječ sloboda bila najuzvišeniji pojam, dala je Na-
rodnom Preporodu čovjeka, koji je bio kadar da sve
žrtvuje za tu riječ, u borbi za narodna prava.
Dr. Miho Klaić rodio se 19. augusta 1929. u če-
stitoj kući brodovlasnika Klaića, Iza početnih nauka u
rodnom gradu, odlazi u ltalijit, gdje je ižučio srednje
i visoke škole, te se s postignutim doktoratom vratio
u domovinu. Kasnije u Beču polaže profesorski ispit,
a iza osamgodišnjeg službovanja otpušta ga austrijska
vlada radi politike,
Zadahnut na studijama u Italiji za ideal slobodne
domovine i za opći slavenski preporod, on se zarana
stavlja na političko poprište kao borac i vogja. Tadanji
počeci narodnog preporoda u Dalmaciji nijesu bili
samo pod uljecajem ilirskog preporoda i četrdeset i
osme godine, nego i pod utjecajem talijanske borbe
za ujedinjenje i slobodu. Slaveći stogodišnjicu rogjenja
dra M. Klaića, slavimo ujedno i jedan od najvećih
datuma maše novije istorije. Javni život u Dalmaciji
bio je pod utjecajem talijanske manjine; općine su
bile u talijanskim rukama; narodni jezik nije mogao
doći do izražaja; energije slavenskoga duha bile su
uspavane. Trebalo je dignuti uspavanu narodnu svijest,
ponovno upaliti iskru zapretanih narodnih energija i
visoko dignuti hrvatsku zastavu, da zavijori na obala-
ma našega Jadrana, Lagju narodnoga preporoda tre-
balo je uputiti, da u borbi s tugjinskim valovima dogje
O. Rudže Bošković o ,,konservatoriju djevojač-
kom“ i kipiću ,,Djetešca“ u zadnjem pismu
s sestri Anici.
Na pismo sestre Anice iz Dubrovnika od 10. VII.
g. 1786. Rudže joj je odgovorio pismom iz Italije
(očito iz Milana) od 28. VIII. To je zadnje pismo, što
ga je Anica, starica od 72 godine, primila od brata,
i valjda je ovo i zadnje od pisama, koje je Bošković
uopće napisao, jer je, i inače krhka zdravlja, zatim
teško obolio i na 13. II, g. i787. preminuo, u dobi
od oko 76 godina.
U tom pismu s radošću spominje Rudže ,konser-
vatorij djevojački“, što ga je dubrovačka republika
zaključkom Senata od 28. XI. g. 1785. podigla sa veli-
kim ciljem: obraniti od moralne pogibelji siromašnu
žensku mladež grada i predgragja, uzgojivši te djevojke
da budu valjane supruge ili majke, ili sposobne slu-
žavke. Poznato je, da je taj posljednji od dobrotvornih
zavoda dubrov, republike bio u predjelu ,Pustjerrie“,
»Karmena“, u današnjoj ,ulici od tamnica“.
Govori Rudže tu i o kipiću ,Djetešca“ Isusa,
što ga je kasnije u svojoj oporuci od 19. VI. 1803.
sestra mu Anica ostavila dubrovačkom samostanu
dumana dominikanaka sv. Katarine sijenske (gdje joj
je bila i jedna rogjena sestra pod imenom ,suor Marija“),
a za slučaj, da taj samostan bude ukinut, odredila je
u luku spasa. Trebalo je imati i vještoga kormilara.
Taj kormilar narodne lagje bio je dr. Miho Klaić.
Svestrano obrazovan u klasičnom i humanistič.
tičkom pravcu, zadojen ljubavlju za svoj narod, na-
rodni jezik i narodna prava, on je uz pomoć svojih
suborioca mogao da djelo narodnog preporoda s us-
pjehom privede kraju. Nijedna žrtva, koju je mogao
pridonijeti za svoj narod, nije mu.bila teška, Odriče
se unosnih položaja, da može koristiti narodnoj stvari,
Uvijek ozbiljan i promišljen, a kad je trebalo biti i
odlučan, on u borbi za narodne ideje ne preda ni
pred progonstvima. :
Prvi je upalio zublju narodnoga preporoda, koja
se razvila u ogromni krijes, prema kojemu su bile
uprte oči prezrenoga naroda. Taj krijes dao je narodu
toplinu, koja ga je grijala, taj krijes osvijetljavao mu
je puteve, kojima je prodirao od pobjede do pobjede
u onoj gigantskoj borbi s neprijateljima naroda, na-
rodnog jezika i njegovih prava. Falangi narodnih bo-
raca, a u prvom redu dru. Mihovilu Klaiću, moramo
zahvaliti, što je Dalmacija postala žarištem hrvatstva,
živim ognjem narodne riječi i zubljom narodne svijesti,
Đopisivao je s mnogim hrvatskim i srpskim pr-
vacima, a Strossmayer ga je osobito cijenio, govoreći
o njemu, da je mudar, učen, ozbiljan i rječit čovjek,
naglasujući ujedno, da je ,prvi čovjek na jugu“. Nije
onda čudo, da je nazvan ,ocem Dalmacije“,
U času kad je narod bio sputan verigama tugjin-
skog jezika, bez narodne prosvjete, a oko njega vla--
-dao_tugji duh i tugja misao, dr. Miho Klaić ogrijava
ga ognjem narodne ljubavi i ponosa i s uspjehom ga
vodi k pobjedi. Izvrstan govornik, s dubokom logikom
i jezgrovitom riječju, on u saboru brani narodna prava
i ustaje odlučno protiv nepravde. Diže svoj glas za
sjedinjenje Dalmacije s materom zemljom Hrvatskom.
Prigodom pogreba M. Klaića u Dubrovniku g. 1896.
reće o njemu P. Čingrija: ,Bijaše trijezan, kao da je
politička trijeznost starih Dubrovčana u njemu zadnji
odsjev našla; hladan u zboru, kao da ga je Engleska
odgojila“. —
Slaveći stogodišnjicu rogjenja velikog borca za
narodni preporod, mi se s dubokom zahvalnošću sje-
ćamo nesebičnog i požrtvovnog rada dra. Miha Klaića.
On nek nam bude uzorom u radu za narod, Dubrov-
nik, rodni grad oca našeg preporoda, treba da dostojno
proslavi stogodišnjicu svoga velikog sina. Otkriće
spoinen ploče na rodnoj kući Klaića, koju u septem-
bru postavljaju Braća Hrvatskog Zmaja, neka bude
početak jedne još veće i svečanije proslave, koju treba
da priredi Dubrovnik o njegovoj stogodišnjici. Tradi-
cijonalna odanost Dubrovčana prema svojim velikim lju-
dima neka se i ovom prigodom pokaže na osobiti način.
M. V-6.
da se prenese, zajedno sa ostalim predmetima u istoj,
oporuci spomenutim, u kapelu samostana dubrovačkih
dumana benediktinaka sv. Marije ,od Kaštela“, Ta mila
dubrovačka uspomena, sretno sačuvana, čuva se sada
u bogomolji na Prijekom kod dubrov. samostana
dumana trećoretkinja ,Preobraženja G. N. Isukrsta
(po našu ,Sigurata“.)
Evo toga za nas važnog ulomka pisma, što ga je
zajedno sa drugih 8 Rudžinih pisama sestri Anici
objelodanio g. 1926. u Zagrebu u ,Radu jugosl. aka-
demije zn. i umjetn.“ u knj. 232. prof. Dr. Vinko
Radatović u članku pod naslovom: ,Nekoliko hrvat-
skih pisama Rudžera Boškovića sestri Anici.“
»Drago mi je, da se veće tako lijepo učinio ti
»Conservatorio od 40 djevojčica. Ako se ne varam,
»ti mi: si negda bila pisala, da bi u toj kući tvoga
»prisvetoga Djetešca ostavila. Da si ti mlagja, bio bi
»mogo gospa: Lukša tebe (o)staviti, da ih vladaš i
»lijepo naučiš sve, što se hoće za skladno, kreposno
»i korisno živjet; i tada me bi ti bilo nigda ništa
»pomanjkalo, i kad bismo od koje nesreće izgubili
»Sve, što imamo po nami. Ali to nije za tebe, koja
užudiš mirno živjet i ed ničesa se brinut... .. Moja se
»Svrha približiva; imam 76 godišta i ćutim slabos.
»S Bogom“. D. Niko Gjivanović.
Svijest
|