CIJENA JE LISTU SA ĐONASANJEM U KUĆU ILI S

T Br. :507.

 

\| NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9
|| KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1'ZA ĐOŠASTO 'POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU:

POŠTOM NA GODINU :K 6.

IZLAZI /SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

PRETPLATA I.OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREĐNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE 1 PRIOPĆENA PLAĆA :SE :30: PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 120 PARA PO. RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO /POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE:VRAĆAJU. LISTOVE NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

U DUBROVNIKU, 9. JANUARA 19(5.

te

God. XI.

 

 

Čisti računi e...

I u:ovo ratno doba :naše novine zna-
du, da polemizuju, a mnehote smo i mi
zapali u to kolo, pak je red, da stvar ma-
lo bolje. razbistrimo. Na početku smo nove
godine, ,pak .je korisno i razborito, da na-
pravimo proračun, a:da se bolje budemo
znali vladati: i raditi;prema odregjenom cilju.

»Dan« i »Naše Jedinstvo« zametnuli
pitanje o narodnjacima, a istodobno se i
u Banovini ;pronio glas o slozi :Milinovaca
i Brankovaca. Javila se i »Hrv.'Kruna« kao
glavno glasilo stranke u pokrajini, a ni Ši-
benska »Hrv. Misao« ni mi nijesmo mogli
da preko toga mikom mimoigjemo.

Iz sve ove pisanije dvoje izbija na ja-
vu. Prvo, .neki ne bi htjeli, .da :se u ovo
doba .išta raspravlja -ob ovim-pitanjima. Ta-
ko misli »Hrv. Kruna«, »Hrvat« i »Hrv.
Misao«, dok su »Dan« i »Naše Jedinstvo«
protivnog miišljenja. I jedni i drugi oprav-
davaju naravno svoje mnijenje ,posebnim
\razlozima.

Na ovo :se mi pitamo: .ako :sada_svo-
je stvari :ne:;počmemo uregjivati i kompaktni
ne izigjemo, kad ćemo se onda urediti?
“Važni se dogagjaji pred nami redaju upra-
vo (kaleidoskopskom brzinom, i nagju li
nas ,nepripravne i .nesložne, zlo i naopako
.po nas. Zgodan će čas proći, kako je :ne-
ikoliko puta i do sada prošao, a mi ćemo
ostati (praznih ruku. Zato uredimo svoje ra-
čune brzo, dapače čim prije obračunajmo
sa domaćim, unutrnjim prilikama, e da se
što .bolje možemo :dati :na rad prema vani.

Druga je stvar, što izbija iz novina,
pitanje sloge, pakta, kompromisa i kaka li
se 'sve 'to zove.

Ko prati povijest stranke prava, opa-
ža, da je ovo pitanje glavna .nota njezina
rada i života u posljednje doba. Koliko se
je samo puta radilo i pisalo sad o fuziji,
pak korifuziji, sad <o paktu, pak o raskolu,
sad o grupacijama, pak o frakcijama, sad

X. Proi. Pero Budmani.

$ U Castel-Ferretti kod .Jakina (Ancone) u
ltalji preminuo je dneva .27. dećembra 1914, .u
80.0j godini, naš .umni .sugragjanin, .naučenjak,
na daleko poznati akademičar ;i profesor Pero
Budmani,

Prošle je godine više «mjeseca proboravio
u milom mu rodnom Dubrovniku, sa svojom o-
bitelji — dvjema ikćerama i sinom — odakle je
pred koncem ljeta otputovao na svoje imanje
kod Jakina, gdje ga makon malo vremena zateče
bolest, od koje preminu.

Rodio se:je:u Dubrovniku 28. oktobra:1835.,
od oca Vlaha, pomorskog kapetana, i majke :Ma-
rijane rogjeme :Stuilli.

Pero ije iimao brata Nikolu, devet godina od
njega 'starijeg, koji je kao pom. kapetan u Bra-
ziliji za rana doba umro, od nenadnog oboljenja.
'Sestra mu Kate pogje kod strica “i strine u Ja-
kin, gdje ješ i :sada živi kao udovica. “Pero se
iz malena bavio krijigom i tako naučio italijan-
ski, da je sijim mogao :pisati, kao i svojim je-
zikom, "Već iu 'pučkoj "školi, kad mu je “bilo
osam godina, osobito nauči matematiku. U isto
iga je doba zabavljalo najviše učenje :tugjih je-
zika, te, kati mu je bilo 10 godina, mauči iran-
cuski, a latinski se toliko vježbao u dorijoj gi-
inaziji, da je u gomjoj čitao “i prevodio be:
priprave. Do 18. g. nauči sam engleški i jena

Kad mu je bilo 17 godina, umre mu stric
u Jakinu i ostavi mu imanje, a u isto vrijeme

veće nesloge,

A to je ipuno i puno štetovalo samoj
stranci, jer dok su 'se pisale akademske
rasprave o slozi, i sipalo na pregršti poru-
ga i uvreda prigodom raskola, nije se ra-
dilo u narodu ništa. Koliko bi bolje bilo,
da takova pitanja nijesu dolazila na pre-
tres, jer nijesu bila od nikakove koristi ni
po stranku, ni po narod.

Stranka ima svoj program, njegovih
načela neka se čvrsto drži, a ko njih ne
«priznaje, proti njoj je, pa ma kako se on
Zvao.

Uzrok pak svim onim razmiricama :u
stranci prava bilo je slavosrpstvo i liberali-
zam, koji su po što po to kušali, da se
uvriježe megju redove stranke i da je o-
kuže svojim pogubnim zadahom.

Van dakle sa slavosrpstvom, van s li-
beralizmom, a u boj i na rad sa čistim
hrvatskim i kršćanskim programom, i eto
stranke .složne i jakel

U prosvjeti i osvještivanju, u.ekonom-
skom pridizanju naroda naći ćemo i široko
polje rada i jači oslon, nego li u advokat-
skim kancelarijama, koje se firmom stranke
znaju služiti u svoje svrhe.

Naša je inteligencija gotovo sva zara-
žena evropskim liberalizmom, i od nje se
stranka prava malo :čemu ima da nada.
Narod pak naš još, Bogu hvala, osjeća i
hrvatski i kršćanski, silni valovi propagande
nijesu ga predobili. U narodu za narod —
to ima. da bude geslo stranke prava.

Treba još da stupimo u uži dodir sa
braćom Slovencima, da se od njih učimo,
a s njima u slozi biti ćemo puno jači.
Kod njih nema grupacija ni frakcija, nego
sva sila pučkih organizacija, pak na narod
ne mogu da djeluju liberalci, i odatle nji-
hove ipobjede prošlih godina.

Milo 'nam je ovdje konstatovati, da
je baš ovim smjerom započeo svoj rad
mladi naš katolički pokret. Mi ne sumnja-

izgubi brata Nikolu, čija smrt tako ožalosti majku,
da za godinu i po, 1854.,, preminu od žalosti.

Svršivši dubrovačku «gimnaziju, Pero ode
1853. u Beč da uči pravo. U Beču ostane četiri
godine, dovrši nauke, ali se uzgred više bavio
matematikom, jezicima i muzikom. Malo mjeseci
poslije dovršenih nauka izgubi i oca 1858. Isprva
je mislio odati se posve matematici, ali kod pu-
tovanja u Jakin g. 1859. zaustavi ga ondje rat,
koji upravo bio buknuo, pa tako nije mogao'ra-
staviti nauke, niti se dalje htio baviti pravom.

U četiri godine, što je boravio u Beču (1853.-
1857.), nije ni znao za ime 'Vukovo. Slučajem u
Jakinu nagje Tomaseove italijanske prijevode Vu-
kovih narodnih pjesama, i ovi ga tako zanesu,
da čim se vrati u Dubrovnik, potraži Vukovu
zbirku i stade ju čitati.

U isto doba upozna se s Medom Pucićem,
koji ga pomože savjetom, da napiše gramatiku
našega jezika. God, 1861, oženi se sa najkras-
nijom dubrovačkom djevojčicom, Emilijom, kćer-
kom liječnika Frana Lopižića. God. 1867. štam-
pao je u Beču na italijanskom jeziku svoju gra-
matiku pod naslovom : »Grammatica della lingua
setbo-croata (ilirica)«, koju je Daničić pohvalio
u »Književniku«,

'Pošto mu se obitelj znatno uvećala, a ima-
nje mu nije dotjecalo za uzdržavanje i odgoj,
zatraži on kod dubrovačke gimnazije 1869. mje-
sto suplenta. Nakon godinu čana položi 'ispit za
slavistiku i \klasične jezike i bude imenovan g.

 

'1870. za profesora. Iste godine je izabran za zas-
“tupnika u dalmatinskom saboru, koji (ga je'i dva

 

o slozi i kompromisu pak eto često još| mo u njegov uspjeh, nego :se dapače na-

damo najljepšoj budućnosti.

Okoristimo se dakle sadašnjim polo-
žajem, svrstajmo se na vrijeme u čvrste i
kompaktne redove, pitanje sloge riješimo
po glavnim .načelima, .ne po osobama, pa
ma zvale se te kako bilo.

Nama me imponuju imena, već rad i
djela.

Sada ili nikada prilika mam je, da pri-
pravimo tlo za ljepšu budućnost, i da stran-
ka prava, poslije tolikih bura i oluja, _po-
slije tolikih borba i progona dogje jednom
do oživotvorenja svog programal

 

Previšnja zapovjed vojsci
i mornarici.

Njegovo je Veličanstvo upravilo vojsci i
ratnoj mornarici, koncem pr. godine, ovu Pre-
višnju vojnu zapovjed:

»Mojoj vojsci i mornarici!

Već punih pet mjeseci godine, koja je-evo
na izmaku, stoji mornarhija protiv mnogobrojnih
i silnih neprijatelja u ratu, štono se je nametnuo
njoj i njezinim vjernim saveznicima.

Uočigled zamjerne ustrajnosti, bojovnosti i
junaštva Moje vojske i Moje ratne mornarice,
dobivamo pogledom u novu ratnu godinu čvrstu
vjeru, da će ratnici Austro-Ugarske na kopnu i
na moru i u buduće časno odoljeti takogjer naj-
težim kušnjama, što ih rat mameće njihovim voj-
ničkim vrlinama, te dovesti do potpune pobjede.

U tužnoj 'harnosti sjećam se svih onih, koji
su na krvavom razbojištu žrtvovali svoj život za
pravednu stvar.

U najtoplijem priznanju pozdravljam sve
Svoje junake uz želju, da mas nova godina uz
božju pomoć dovede do konačne pobjede.

U Beču, dne 31. Dećembra 1914,

Frano Josip«.

 

Sv. Otac Papa za izmjenu
ranjenih zarobljenika.

Sv. Otac papa Benedikt XV. upravio je dne
31. prosinca na Nj. Veličanstvo Frana Josipa
ovaj brzojav:

»Uzdajući se u osjećaje kršćanske ljubavi
spram bližnjega, kojima je prožeto Vaše Veli-

puta birao u bečki Reichsrat. God. 1874. odreče
se obadva mandata.

Budmani objelodanio je još: »O postanku
slova »Z« u slavjanskim jezicima« (Program (gim.
dubr. 1875.-76.) 4 »Dubrovački dialekat, kako se
sada govori« (Rad jug. ak., sv. 65.); »Pogled na
historiju naše gramatike i leksikografije« (Rad,
svezak 80,); »Praktična gramatika ruskoga je-
zika«, Zagreb 1887., II. izdanje 1891. Za štampu
je priredio: »Djela A. Glegjevića« (Stari pisci
hrvatski, 15.); »Djela P. Zoranića, A. Sasina, S.
Gučetića« (Stari pisci hrvatski, 16.);; »Djela D.
Zlatarića« (Stari pisci hrvatski, 21,).

'Osim toga preveo je u dubrovačkom »Slo-
vincu« s francuskog Mezimče-ovu knjigu »Lokis«,
sa sanskrita Kalidasinu »Sakuntalu«, a za »Za-
bavnik Dubrovnik« s poljskoga Krasinskovu »Ne-
besku komeđiju«. Budmani je bio od g. 1883.
pravi član Jugoslavenske akademije u Zagrebu,
dopisni član carske ruske akademije u Petro-
gradu, član kr, srpske akademije u 'Biogradu i
počasni član »Matice Srpske« u Novom Sadu.

Godine 1883. po smrti Daničićevoj pozvan je
Budmani u Zagreb za urednika 'akademičkog
rječnika hrvatskoga jezika, te je od toga vremena
od slova »d« s najvećim uspjehom uređio 26
svezaka, čim je svoje ime ovjekovječio u narodu,
Austtijska vlada podijelila mu je u to ime do-

pust, te je god. 1884. bio premiješten na gornjo-

gradsku gimnaziju u Zagrebu i stavljen na dopust.

Pero Budmani spadao je-u riiz onih muževa,
s kojima bi se i veći narodi od mašega ponosili;
on je u neku ruku bio universalni genij, pozna-

 

čanstvo, molim Vaše Veličanstvo, :da ovu mesre-
tnu godinu završite i novu (otvorite činom vla-
darske velikodušnosti time, da Vaše Veličanstvo
prihvati naš predlog, da :se izmegju iratujućih
država izmijene oni ratni 'zarobljenici, koji :se
smatraju nesposobnima za daljnu vojničku službu.“

Nj. \Veličanstvo “odgovorilo : je :na to slije-
dećim brzojavomidne 1. siječnja :

»Duboko ganut osjećajima kršćanske /lju-
bavi spram 'bližnjega, 'koji su potaknuli Vašu
Svetost na velikodušnu inicijativu, +koja \ide za
tim, da se izmijene ratni zarobljenici, koji nijesu
više sposobni za vojničku službu, — već :sam
brzojavnim putem naložio mojemu poklisaru kod
Svete Stolice, 'da saopći kardinalu državnom
tajniku, 'da imoja vlada ovaj ljubezni predlog u
načelu :od srca prihvaća i da će se požuriti, da
stupi s odnosnim državama u pregovore, da :se
tako predlog Vaše 'Svetosti privede praktičnom
ostvarenju.“

Sv. otac papa Benedikt XV. :zamolio je
brzojavno takogjer cara Vilima, neka bi novu
godinu otvorio (činom carskoga velikodušja i
prihvatio Papin (predlog, da ratujuće :države
uzajamno izmijene one ratne zarobljenike, za koje
se drži, da nijesu u buduće isposobni va vojni-
čku službu.

Car Vilim je odgovorio, da:mu uprav isrce
nalaže, da uvjeri sv. Oca, 'kako je: ovaj :predlog
naišao na njegovu potpunu simpatiju, i :da_osje-
čaji kršćauske ljubavi spram bližnjega, kojima
je ovaj predlog nadahnut, posvema odgovaraju
njegovom vlastitom osvjedočenju i željama.

Prema ipisanju tal. listova :iizgleda, da šu na
Papin (predlog pristali još.i kraljevi Engleški i
Srbije, i da će pristati i Car ruski.

 

Govor grofa Tisze
o novoj godini.
Kako je poznato, novu godinu čestitali 'su
članovi stranke rada pod vodstvom 'svog presje-
dnika grofa Khunea ministru presjedniku (grofu
Tiszi, na što je on uzvratio oduljim govorom.
Najprije zahvalio je ma izraženju prijateljskih
osjećaja, koje mu je u ime stranke podao 'pred-
govornik, Na to je ministar-presjednik prešaoina
političku situaciju, koja je nastala uslijed rata i
reče: Ako nam se išta može prigovoriti, 'to ije
samo to, da smo predugom ustrpljivošću i “pre-
velikom miroljubivošću gledali, kako se čine sta-
novite agitacije. Ja imam tek u posljednje vrije_

vao je i razumijevao sve klasične jezike, :zatim
turski, persijski, arapski i isansktit, 'Bila su mu
bolje poznata sva italijanska narječja :nego ko-
jemu Talijanu. Poznavao je! sve slavenske jezike
i sve rijihove dijalekte, (poznavao ;i govorio 'sve
njemačke dijalekte, učio je magjarski -da mogne
čitati 'Petčiia u originalu. 'Sigurno je :Budmani
bio jedan od nmajnačitanijih savremenika. »Proči-
tao je svu evropsku literaturu, pjesništvo, drame
i sve glavne romane. Protičio je 'sve (filozofske
sisteme, a Schopenhauera imao, 'što no riječ, u
malom prstu, Kad 'se sastajao s iprofesorima po-
vijesti, morao je svako misliti, «da ije po mzani-
manju historičar, Bio je matematičar prvoga ređa.
Mogao je sa svakim prirodopiscem i prirodoslov-
cem stručno raspravljati o ifizici, kemiji, canato-
miji, geologiji, zoologiji, botanici, fiziologiji, jer
je imao u (svakoj od njih svoj isiguran sud. Me-
gju našim savremenicima :on je bio najveći po-
znavalac dubrovačke prošlosti, : dubrovačke :kriji-
ževnosti, života, običaja i maroda. Kao «filologa,
a napose kao šlavistu sjajno iga (karakterišu de-
finicije riječi u rječniku.

Budmani 'se bavio i muzikom, te ije 'protučio
glazbenu 'teoriju “i (praktično izučio “glasovir i
gusle, na “kojima je bio virtuoz. Njegov sin Vla-
ho danas 'je jedan od prvih violinista u Londonu.

'Godine 1906 'preselio se je iz Zagreba u
Jakin, (gdje ipak nije bezbrižno uživao stare 'svo-
je dane zaslužena mira, već i nadalje u koliko
je više mogao rađio.

'Vrsnom naučerijaku, mnom »mašem 'sugra-
gjaninu vječni pokoj “i :slava1

ERROR ENES