CIJENA JE LISTU SA ĐONASANJEM U KUĆU ILI S T Br. :507. \| NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9 || KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1'ZA ĐOŠASTO 'POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU: POŠTOM NA GODINU :K 6. IZLAZI /SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. PRETPLATA I.OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREĐNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE 1 PRIOPĆENA PLAĆA :SE :30: PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 120 PARA PO. RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO /POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE:VRAĆAJU. LISTOVE NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. U DUBROVNIKU, 9. JANUARA 19(5. te God. XI. Čisti računi e... I u:ovo ratno doba :naše novine zna- du, da polemizuju, a mnehote smo i mi zapali u to kolo, pak je red, da stvar ma- lo bolje. razbistrimo. Na početku smo nove godine, ,pak .je korisno i razborito, da na- pravimo proračun, a:da se bolje budemo znali vladati: i raditi;prema odregjenom cilju. »Dan« i »Naše Jedinstvo« zametnuli pitanje o narodnjacima, a istodobno se i u Banovini ;pronio glas o slozi :Milinovaca i Brankovaca. Javila se i »Hrv.'Kruna« kao glavno glasilo stranke u pokrajini, a ni Ši- benska »Hrv. Misao« ni mi nijesmo mogli da preko toga mikom mimoigjemo. Iz sve ove pisanije dvoje izbija na ja- vu. Prvo, .neki ne bi htjeli, .da :se u ovo doba .išta raspravlja -ob ovim-pitanjima. Ta- ko misli »Hrv. Kruna«, »Hrvat« i »Hrv. Misao«, dok su »Dan« i »Naše Jedinstvo« protivnog miišljenja. I jedni i drugi oprav- davaju naravno svoje mnijenje ,posebnim \razlozima. Na ovo :se mi pitamo: .ako :sada_svo- je stvari :ne:;počmemo uregjivati i kompaktni ne izigjemo, kad ćemo se onda urediti? “Važni se dogagjaji pred nami redaju upra- vo (kaleidoskopskom brzinom, i nagju li nas ,nepripravne i .nesložne, zlo i naopako .po nas. Zgodan će čas proći, kako je :ne- ikoliko puta i do sada prošao, a mi ćemo ostati (praznih ruku. Zato uredimo svoje ra- čune brzo, dapače čim prije obračunajmo sa domaćim, unutrnjim prilikama, e da se što .bolje možemo :dati :na rad prema vani. Druga je stvar, što izbija iz novina, pitanje sloge, pakta, kompromisa i kaka li se 'sve 'to zove. Ko prati povijest stranke prava, opa- ža, da je ovo pitanje glavna .nota njezina rada i života u posljednje doba. Koliko se je samo puta radilo i pisalo sad o fuziji, pak korifuziji, sad <o paktu, pak o raskolu, sad o grupacijama, pak o frakcijama, sad X. Proi. Pero Budmani. $ U Castel-Ferretti kod .Jakina (Ancone) u ltalji preminuo je dneva .27. dećembra 1914, .u 80.0j godini, naš .umni .sugragjanin, .naučenjak, na daleko poznati akademičar ;i profesor Pero Budmani, Prošle je godine više «mjeseca proboravio u milom mu rodnom Dubrovniku, sa svojom o- bitelji — dvjema ikćerama i sinom — odakle je pred koncem ljeta otputovao na svoje imanje kod Jakina, gdje ga makon malo vremena zateče bolest, od koje preminu. Rodio se:je:u Dubrovniku 28. oktobra:1835., od oca Vlaha, pomorskog kapetana, i majke :Ma- rijane rogjeme :Stuilli. Pero ije iimao brata Nikolu, devet godina od njega 'starijeg, koji je kao pom. kapetan u Bra- ziliji za rana doba umro, od nenadnog oboljenja. 'Sestra mu Kate pogje kod strica “i strine u Ja- kin, gdje ješ i :sada živi kao udovica. “Pero se iz malena bavio krijigom i tako naučio italijan- ski, da je sijim mogao :pisati, kao i svojim je- zikom, "Već iu 'pučkoj "školi, kad mu je “bilo osam godina, osobito nauči matematiku. U isto iga je doba zabavljalo najviše učenje :tugjih je- zika, te, kati mu je bilo 10 godina, mauči iran- cuski, a latinski se toliko vježbao u dorijoj gi- inaziji, da je u gomjoj čitao “i prevodio be: priprave. Do 18. g. nauči sam engleški i jena Kad mu je bilo 17 godina, umre mu stric u Jakinu i ostavi mu imanje, a u isto vrijeme veće nesloge, A to je ipuno i puno štetovalo samoj stranci, jer dok su 'se pisale akademske rasprave o slozi, i sipalo na pregršti poru- ga i uvreda prigodom raskola, nije se ra- dilo u narodu ništa. Koliko bi bolje bilo, da takova pitanja nijesu dolazila na pre- tres, jer nijesu bila od nikakove koristi ni po stranku, ni po narod. Stranka ima svoj program, njegovih načela neka se čvrsto drži, a ko njih ne «priznaje, proti njoj je, pa ma kako se on Zvao. Uzrok pak svim onim razmiricama :u stranci prava bilo je slavosrpstvo i liberali- zam, koji su po što po to kušali, da se uvriježe megju redove stranke i da je o- kuže svojim pogubnim zadahom. Van dakle sa slavosrpstvom, van s li- beralizmom, a u boj i na rad sa čistim hrvatskim i kršćanskim programom, i eto stranke .složne i jakel U prosvjeti i osvještivanju, u.ekonom- skom pridizanju naroda naći ćemo i široko polje rada i jači oslon, nego li u advokat- skim kancelarijama, koje se firmom stranke znaju služiti u svoje svrhe. Naša je inteligencija gotovo sva zara- žena evropskim liberalizmom, i od nje se stranka prava malo :čemu ima da nada. Narod pak naš još, Bogu hvala, osjeća i hrvatski i kršćanski, silni valovi propagande nijesu ga predobili. U narodu za narod — to ima. da bude geslo stranke prava. Treba još da stupimo u uži dodir sa braćom Slovencima, da se od njih učimo, a s njima u slozi biti ćemo puno jači. Kod njih nema grupacija ni frakcija, nego sva sila pučkih organizacija, pak na narod ne mogu da djeluju liberalci, i odatle nji- hove ipobjede prošlih godina. Milo 'nam je ovdje konstatovati, da je baš ovim smjerom započeo svoj rad mladi naš katolički pokret. Mi ne sumnja- izgubi brata Nikolu, čija smrt tako ožalosti majku, da za godinu i po, 1854.,, preminu od žalosti. Svršivši dubrovačku «gimnaziju, Pero ode 1853. u Beč da uči pravo. U Beču ostane četiri godine, dovrši nauke, ali se uzgred više bavio matematikom, jezicima i muzikom. Malo mjeseci poslije dovršenih nauka izgubi i oca 1858. Isprva je mislio odati se posve matematici, ali kod pu- tovanja u Jakin g. 1859. zaustavi ga ondje rat, koji upravo bio buknuo, pa tako nije mogao'ra- staviti nauke, niti se dalje htio baviti pravom. U četiri godine, što je boravio u Beču (1853.- 1857.), nije ni znao za ime 'Vukovo. Slučajem u Jakinu nagje Tomaseove italijanske prijevode Vu- kovih narodnih pjesama, i ovi ga tako zanesu, da čim se vrati u Dubrovnik, potraži Vukovu zbirku i stade ju čitati. U isto doba upozna se s Medom Pucićem, koji ga pomože savjetom, da napiše gramatiku našega jezika. God, 1861, oženi se sa najkras- nijom dubrovačkom djevojčicom, Emilijom, kćer- kom liječnika Frana Lopižića. God. 1867. štam- pao je u Beču na italijanskom jeziku svoju gra- matiku pod naslovom : »Grammatica della lingua setbo-croata (ilirica)«, koju je Daničić pohvalio u »Književniku«, 'Pošto mu se obitelj znatno uvećala, a ima- nje mu nije dotjecalo za uzdržavanje i odgoj, zatraži on kod dubrovačke gimnazije 1869. mje- sto suplenta. Nakon godinu čana položi 'ispit za slavistiku i \klasične jezike i bude imenovan g. '1870. za profesora. Iste godine je izabran za zas- “tupnika u dalmatinskom saboru, koji (ga je'i dva o slozi i kompromisu pak eto često još| mo u njegov uspjeh, nego :se dapače na- damo najljepšoj budućnosti. Okoristimo se dakle sadašnjim polo- žajem, svrstajmo se na vrijeme u čvrste i kompaktne redove, pitanje sloge riješimo po glavnim .načelima, .ne po osobama, pa ma zvale se te kako bilo. Nama me imponuju imena, već rad i djela. Sada ili nikada prilika mam je, da pri- pravimo tlo za ljepšu budućnost, i da stran- ka prava, poslije tolikih bura i oluja, _po- slije tolikih borba i progona dogje jednom do oživotvorenja svog programal Previšnja zapovjed vojsci i mornarici. Njegovo je Veličanstvo upravilo vojsci i ratnoj mornarici, koncem pr. godine, ovu Pre- višnju vojnu zapovjed: »Mojoj vojsci i mornarici! Već punih pet mjeseci godine, koja je-evo na izmaku, stoji mornarhija protiv mnogobrojnih i silnih neprijatelja u ratu, štono se je nametnuo njoj i njezinim vjernim saveznicima. Uočigled zamjerne ustrajnosti, bojovnosti i junaštva Moje vojske i Moje ratne mornarice, dobivamo pogledom u novu ratnu godinu čvrstu vjeru, da će ratnici Austro-Ugarske na kopnu i na moru i u buduće časno odoljeti takogjer naj- težim kušnjama, što ih rat mameće njihovim voj- ničkim vrlinama, te dovesti do potpune pobjede. U tužnoj 'harnosti sjećam se svih onih, koji su na krvavom razbojištu žrtvovali svoj život za pravednu stvar. U najtoplijem priznanju pozdravljam sve Svoje junake uz želju, da mas nova godina uz božju pomoć dovede do konačne pobjede. U Beču, dne 31. Dećembra 1914, Frano Josip«. Sv. Otac Papa za izmjenu ranjenih zarobljenika. Sv. Otac papa Benedikt XV. upravio je dne 31. prosinca na Nj. Veličanstvo Frana Josipa ovaj brzojav: »Uzdajući se u osjećaje kršćanske ljubavi spram bližnjega, kojima je prožeto Vaše Veli- puta birao u bečki Reichsrat. God. 1874. odreče se obadva mandata. Budmani objelodanio je još: »O postanku slova »Z« u slavjanskim jezicima« (Program (gim. dubr. 1875.-76.) 4 »Dubrovački dialekat, kako se sada govori« (Rad jug. ak., sv. 65.); »Pogled na historiju naše gramatike i leksikografije« (Rad, svezak 80,); »Praktična gramatika ruskoga je- zika«, Zagreb 1887., II. izdanje 1891. Za štampu je priredio: »Djela A. Glegjevića« (Stari pisci hrvatski, 15.); »Djela P. Zoranića, A. Sasina, S. Gučetića« (Stari pisci hrvatski, 16.);; »Djela D. Zlatarića« (Stari pisci hrvatski, 21,). 'Osim toga preveo je u dubrovačkom »Slo- vincu« s francuskog Mezimče-ovu knjigu »Lokis«, sa sanskrita Kalidasinu »Sakuntalu«, a za »Za- bavnik Dubrovnik« s poljskoga Krasinskovu »Ne- besku komeđiju«. Budmani je bio od g. 1883. pravi član Jugoslavenske akademije u Zagrebu, dopisni član carske ruske akademije u Petro- gradu, član kr, srpske akademije u 'Biogradu i počasni član »Matice Srpske« u Novom Sadu. Godine 1883. po smrti Daničićevoj pozvan je Budmani u Zagreb za urednika 'akademičkog rječnika hrvatskoga jezika, te je od toga vremena od slova »d« s najvećim uspjehom uređio 26 svezaka, čim je svoje ime ovjekovječio u narodu, Austtijska vlada podijelila mu je u to ime do- pust, te je god. 1884. bio premiješten na gornjo- gradsku gimnaziju u Zagrebu i stavljen na dopust. Pero Budmani spadao je-u riiz onih muževa, s kojima bi se i veći narodi od mašega ponosili; on je u neku ruku bio universalni genij, pozna- čanstvo, molim Vaše Veličanstvo, :da ovu mesre- tnu godinu završite i novu (otvorite činom vla- darske velikodušnosti time, da Vaše Veličanstvo prihvati naš predlog, da :se izmegju iratujućih država izmijene oni ratni 'zarobljenici, koji :se smatraju nesposobnima za daljnu vojničku službu.“ Nj. \Veličanstvo “odgovorilo : je :na to slije- dećim brzojavomidne 1. siječnja : »Duboko ganut osjećajima kršćanske /lju- bavi spram 'bližnjega, 'koji su potaknuli Vašu Svetost na velikodušnu inicijativu, +koja \ide za tim, da se izmijene ratni zarobljenici, koji nijesu više sposobni za vojničku službu, — već :sam brzojavnim putem naložio mojemu poklisaru kod Svete Stolice, 'da saopći kardinalu državnom tajniku, 'da imoja vlada ovaj ljubezni predlog u načelu :od srca prihvaća i da će se požuriti, da stupi s odnosnim državama u pregovore, da :se tako predlog Vaše 'Svetosti privede praktičnom ostvarenju.“ Sv. otac papa Benedikt XV. :zamolio je brzojavno takogjer cara Vilima, neka bi novu godinu otvorio (činom carskoga velikodušja i prihvatio Papin (predlog, da ratujuće :države uzajamno izmijene one ratne zarobljenike, za koje se drži, da nijesu u buduće isposobni va vojni- čku službu. Car Vilim je odgovorio, da:mu uprav isrce nalaže, da uvjeri sv. Oca, 'kako je: ovaj :predlog naišao na njegovu potpunu simpatiju, i :da_osje- čaji kršćauske ljubavi spram bližnjega, kojima je ovaj predlog nadahnut, posvema odgovaraju njegovom vlastitom osvjedočenju i željama. Prema ipisanju tal. listova :iizgleda, da šu na Papin (predlog pristali još.i kraljevi Engleški i Srbije, i da će pristati i Car ruski. Govor grofa Tisze o novoj godini. Kako je poznato, novu godinu čestitali 'su članovi stranke rada pod vodstvom 'svog presje- dnika grofa Khunea ministru presjedniku (grofu Tiszi, na što je on uzvratio oduljim govorom. Najprije zahvalio je ma izraženju prijateljskih osjećaja, koje mu je u ime stranke podao 'pred- govornik, Na to je ministar-presjednik prešaoina političku situaciju, koja je nastala uslijed rata i reče: Ako nam se išta može prigovoriti, 'to ije samo to, da smo predugom ustrpljivošću i “pre- velikom miroljubivošću gledali, kako se čine sta- novite agitacije. Ja imam tek u posljednje vrije_ vao je i razumijevao sve klasične jezike, :zatim turski, persijski, arapski i isansktit, 'Bila su mu bolje poznata sva italijanska narječja :nego ko- jemu Talijanu. Poznavao je! sve slavenske jezike i sve rijihove dijalekte, (poznavao ;i govorio 'sve njemačke dijalekte, učio je magjarski -da mogne čitati 'Petčiia u originalu. 'Sigurno je :Budmani bio jedan od nmajnačitanijih savremenika. »Proči- tao je svu evropsku literaturu, pjesništvo, drame i sve glavne romane. Protičio je 'sve (filozofske sisteme, a Schopenhauera imao, 'što no riječ, u malom prstu, Kad 'se sastajao s iprofesorima po- vijesti, morao je svako misliti, «da ije po mzani- manju historičar, Bio je matematičar prvoga ređa. Mogao je sa svakim prirodopiscem i prirodoslov- cem stručno raspravljati o ifizici, kemiji, canato- miji, geologiji, zoologiji, botanici, fiziologiji, jer je imao u (svakoj od njih svoj isiguran sud. Me- gju našim savremenicima :on je bio najveći po- znavalac dubrovačke prošlosti, : dubrovačke :kriji- ževnosti, života, običaja i maroda. Kao «filologa, a napose kao šlavistu sjajno iga (karakterišu de- finicije riječi u rječniku. Budmani 'se bavio i muzikom, te ije 'protučio glazbenu 'teoriju “i (praktično izučio “glasovir i gusle, na “kojima je bio virtuoz. Njegov sin Vla- ho danas 'je jedan od prvih violinista u Londonu. 'Godine 1906 'preselio se je iz Zagreba u Jakin, (gdje ipak nije bezbrižno uživao stare 'svo- je dane zaslužena mira, već i nadalje u koliko je više mogao rađio. 'Vrsnom naučerijaku, mnom »mašem 'sugra- gjaninu vječni pokoj “i :slava1 ERROR ENES