PRAVA

CRVENA HRVATSK.

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6-
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9-
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
IZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU:

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

 

 

 

 

U DUBROVNIKU, (6. JANUARA 1915.

zoja

God. XI.

 

 

Za narodni boljitak.

Dosta se je zavaravalo naš narod šup-
ljim frazama. Pitanja uvijek novih političkih
kursova bila su na dnevnom redu, a me-
gjutim pravi narodni boljitak ostao je ba-
čen u pozadinu. Koliko bi korisnije i pa-
imetnije bili radili naši narodni vogje, da su
mjesto. hvalospjeva »naciji« i »narodnom
jedinstvu«, poradili barem nešto za pridig-
'nuće našeg puka.

Koliko se je samo vremena, truda i
narodnog novca bacalo u političke raz-
:mirice, a nikakove se brige nije vodilo, da
se. unapredi obrt i trgovina, da se presuše
močvare, da se iskoriste tolika polja, koja
sada pod dubokom vodom leže, a bila bi
inače kadra, da obilno prehrane cijelu po-
krajinu.

nego
još više sa strane naših zastupnika i na-
rodnih vogja. Koji od njih može da se po-
Hivali, da je sve svoje sile uložio za pravi
narodni boljitak? Ima tu i tamo mrvica i
krpica, ali prema potrebama to nije ništa.

Mjesto toga uvlačila se je u narod sla-
vosrpština, i ubijalo se i samu narodnu svi-
jest. Šćaše doći do toga, da se narod od-
reče i svog lvatskog imena, svog jezika
+i slavne povijesti svoje.

Što se je u prošlosti pogriješilo, to
treba u buduće da se ispravi. I najprije
treba u narodu ojačanu uzdržati narodnu
svijest, hrvatski ponos, i zato se latiti svih
dopuštenih sredstava, da se zametne svaki
trag srbofilstvu, tom uzroku naših nevolja.

Sad je tomu mislimo najzgodniji čas.
Srbofili uvigjaju i sami, da je njihov rad
bankrotirao, ali još bi se rado održali; pri-
silimo :ih dakle na demisiju, kad nijesu to-
liko jaki, da sami toga učine. Dosta smo
ih i dugo i trpjeli i štedili, sad ih pozo-
vimo na račun.

Uz ovo narodno moralno i prosvjetno
osvješćivanje, mora se što više brige ulo-
žiti za ekonomsko pridignuće. Rat za so-
bom | ufovoči predvidno kao nužnu poslje-

PODLISTAK.

Zračno lagje u ratu i megjunarodno
pravo.

Obzirom na činjenicu, da su Englezi otvo-
ren grad Dar es Salam bombardirali a ovamo
se užestili zbog bacanja bombi na tvrgjavu Ant-
werpen iz Zeppelinovih zrakoplova, biće zanimivo
znati stanovište, što ga zauzimlje megjunarodno
pravo, o kome raspravlja profesor Dr. Arndts u

posljednjem broju njemačkoga časopisa za kaz-
neno pravo.

»Ratujuće stranke nemaju neograničeno
'pravo izbora u sredstvima, kojima će neprijatelju
naškoditi«, glasi 22. članak ugovora, što se od-
nosi na zakone i običaje kopnenoga rata od 18
oktobra 1907, no jamačno stoji i to, da je u
ratu. proti neprijatelju megjunarodno-pravno sve
dozvoljeno. što megjunarodno-pravno. izričito ni-
_je zabranjeno.

; Po. petrogradskoj konvenciji .od god. 1868.
o dpatsbi praskavih stvari u ratu bijaše bacanje
takovih stvari i pucanje iz zrakoplova uopće za-
branjeno. Na drugoj mirovnoj konferenciji u
Haagu jest ova zabrana iznovično izrečena no
odnosne konvencije nije priznala Njemačka i
nekoje druge vlasti, pa prema tome ta zabrana
ne vrijedi ni za ni protiv Njemačke. U sljedstvu
toga je bacanje praskavih stvari za i proti Nje-
mačkoj u načelu dozvoljeno. No citirani ugovor

dicu glad, ako se tome ma vrijeme ne
doskoči.

Obrt i trgovina je zapela; najjača snaga
puka nalazi se na bojištima; ko će sada
da obradi polja i vinograde? Morali bi
se u svakom mjestu brinuti za to posebni
odbori s Općinom na čelu. Ne bi smjelo
da ostane neizorano i nezasagjeno ni ped-
lja zemlje. Grehota bi bilo, da ostanu za-
pušteni naši vinogradi. Za  najpotrebitije
morao bi susjed susjedu u pomoć da pri«
teče. Sada više nego ikada treba da se
iskaže sloga i bratska ljubav.

Zemlja je najbolja hraniteljka naša i
zato iskoristit treba svaki i najmanji koma-
dić, Uvjereni smo, da će naši pravi pučki
prosvjetitelji, svećenici i učitelji, biti već
svoju učinili u tom pogledu, a mi ne mo-
žemo nego da ih u tom pomožemo i da
im narodni boljitak na osobiti_način u sa-
dašnje doba na srce stavimo.

Pazit treba sada i na jednu drugu
stvar. Sad je najzgodniji momenat, da iz
naroda radikalno iščupamo poroke i mane
njegove, osobito pijanstvo i rasipnost. Upu-
timo ga na trijeznost i štednju, jer se je
na žalost i u najzabitnijemu selu počelo
trošit pa i u ovim teškim prilikama mnogo
u nepotrebne nakite i užitke, da o grado-
vima i ne govorimo.

Široko je polje rada svakomu u sa-
dašnje ratno doba: iskažimo svoju ljubav
prema narodu i naučimo ga, da se zaljubi
u svoju rogjenu grudu, pak je neće tako
lako da ostavi i zapusti te poleti glavom
u vreći put daleke Amerike.

U narodu za narod, to ima imati pred
očima sada svaki pravi rodoljub, i biti pri-
pravan, da u njem žive i umire za njega.

 

Crvena knjiga.

Austro-ugarsko ministarstvo izvanjih poslo-
va sprema »crvenu knjigu«, koja će doskora u-
gledati svjetlo. To je zbirka spisa i dokumenata,
koji se odnose na povijest svjetskog rata nepo-
sredno pred rat, Odlučili su već podavno, da ju
štampaju i javnosti predadu i sad je štampanje
počelo. U drugim državama izašle su već prije

od 1907. sadržaje jedno ograničenje normirano
člankom 25., koji su megju ini mpriznale Nje-
mačka, Austro-Ugarska, Velika Britanija i Ruska.
»Zabranjeno je na gradove, sela, stanove i zgra-
de, što se ne brane, navaliti ili bombardirati«.
Ovaj se članak bez sumnje odnosi i ma bom-
bardiranje iz zračnih lagja. Iz zrakoplova se da-
kle smiju bombardirati samo mjesta što se brane
naročito tvrgjave.

Za pomorski rat vrijedi ugovor o bombar-
diranju pomorskih ratnih sila za vrijeme rata, što
je utanačen 18. oktobra 1907. Prvi njegov čla-
\nak glasi: »Zabranjeno je otvorene (bez utvrda,
obrane) luke, gradove, sela, stanove i zgrade
bombardirati sa strane pomorskih sila«, Ograni-
čenje nalazi se u prvome stavku 2. članka te
glasi; »U ovoj zabrani nijesu sadržane vojniči
utvrđe, vojničke i pomorske naprave, skladišta
oružja i ratnoga materijala, radionice i namještaji,
što mogu udovoljavati potrebama neprijateljske
mornarice ili neprijateljske vojske, te ratne lagje,
što se nalaze u luci.« Druga stavka sadržaje u-
stanovu :  »Nesmije se bombardirati stanovito
mjesto jedino s razloga, što su pred njegovom
lukom položene podmorske samoupaljive spojne
mine«, no ovu stavku nije prihvatila Njemačka,
(Engleska i Francuska. Ako ratna mornarica sa
sobom vozi zrakoplove, to se mogu ti zrakoplovi
ubrojiti megju pomorske ratne sile, pa stoga vri-

 

jede i za nje navedena ograničenja bombardira-

 

takve knjige, kao : »bijela knjiga», »narančasta«,
»plava« i »žuta knjiga«, a što prije nije izašla i
austro-ugarska. »crvena knjiga«, nije baš teško
tomu prozrijeti uzrok, Naša monarhija je one
dokumente, iz kojih jasno kao dan proizlazi,
da ju je željezna nužda prisilila, da se lati ma-
ča, još prije početka rata obznanila čitavu svi-
jetu. Ultimatum, aide memoire, koji smo dali
Srbiji, gdje je ukratko prikazana povijest srpskoga
rovarstva proti našoj monarhiji, najsnažniji je do-
kaz, da naša monarhija nije mogla mirno trpjeti
drskog i zločinačkog rovarstva zakletog neprija-
telja susjeda. Svak je u monarhiji dobro znao,
zašto je car pozvao u boj svoje narode, pa zaista
nije trebalo kakva daljeg obrazlaganja i izjave,
da bukne rat izmegju nas i Srbije i onih vlasti,
koje su se postavile kao protektorice Srbije.

Ali u svim državama nijesu narodi razu-
mjeli, zašto je zapravo nastupila nužda, da se
prekine mir. Nije baš bilo razloga za ikoju silu
trojne sveze, koji bi ju silio, da potegne uač.
Boj izmegju Austro-Ugarske i Srbije mogao se
je bio lako lokalozovati, da se Rusija nije ćutila
pobugjena, da pokrije legja zločinačkoj srpskoj
vladi. A onda je Francuska pokrila legja Rusiji,
a Engleška Francuskoj. To su bile prilično kom-
plikovane diplomatske osvetne igre, koje ne mo-
že lako pojmiti veliko mnoštvo svijeta. Biće po
koji Englez, koji još ni danas pravo ne pojmi,
zašto Velika Britanija vodi rat na strani Srbije,
koju je prije tako oštro osugjivalo cijelo engleško
javno mnijenje. Stoga su u Petrogradu, Parizu i
Londonu _ pokušali, da razjasne publici razloge,
koji su ih ponukali na rat, Te službene publi-
kacije su neka vrst advokatskoga spisa za forum
svjetske povjesti. Činjenice se s tijem ne mogu
uklonuti, ali ih hoće da ture u drugo svjetlo.

Na oko dolazimo mi s našom »crvenom
knjigom« kao najzadnji, ali opet smo u zbiljno-
sti prvi, koji smo publikacijom dokumenata ja-
sno rastumačiti cijelom svijetu naše pravo na
rat. Ko je čitao austro-ugarsku notu, poslanu
srpskoj vladi dne 24. jula 1914., ko je ispitao
aide memoire, taj nije mogao biti iznenagjen ca-
revim ratnim proglasom na narode. Mi smo i-
mali ne samo pravo, nego smo dapače bili du-
žni, da se stavimo na obranu, pa kad smo po-
tegnuli sablju, to se je dogodilo za to, da po-
gjemo za najnaravnijim nagonom samoodržaja,
Što se je onda u kratkom razdoblju dogagjalo,
kako se je Rusija nametnula za čuvara srpske
zločinačke politike, kako je rusko carstvo izazvalo
svjetski rat, kakovu su ulogu igrale Francuska i
Engleška kao pomoćnice — o tome će se sve-
mu sigurno moći dosta čitati u našoj »crvenoj
knjizi«. Naravno je, da zbirka akata, koja će se

nja; osobito se ne smiju bombardovati nezašti-
ćene (neutvrgjene) luke, gradovi, sela, stanovi i
zgrade iz zrakoplova, koji spadaju ratnoj mor-
narici ili se za njene svrhe upotrebljavaju. Ovaj
je ugovor od 1907. uz navedeni izuzetak, sve-
opće ratifikovan.

Iz ovoga razlaganja profesora Arndtsa sli-
jedi, da je bombardovanje Dar es Salama po-
vreda megjunarodnoga prava, a.da bacanje pras-
kavih stvari na tvrgjavu Antwerpen po ustano-
vama postojećega megjunarodnoga prava nije
zabranjeno. MATA

 

Nove iskopine u Pompeju.

U »Via del' Abbondanza« u Pompejima ot-
krile su nove iskopine čitav niz iznašašća, koja
pripadaju k tnijima, što su se u mrtvomu
gradu do sada našla. Osobitu pasku svraća na
sebe velik balkon, na kojem su silne izbočine
skoro čitave još ostale, nadalje fasada kuće s ve-
likim kipovima bogova, nadalje jedna kuća, na
kojoj su se nazili silni proglasi na izbornike i
pozivi,k igrankama, Najviše privlači velika baš
praonica, gdje još sve na svom mjestu stoji, te
jedna bogata kuća, u kojoj su još kreveti posve
otkriveni, a u kapelici se održao skupocjeni orna-
mentalni ures: u bijelom je relijefu, na modroj
pozadini, prikazana borba Hektora i Ahila, te
iskup Hektorove lješine po sijedom Priamu, dje-
lo osobite ljepote,

 

 

sada objelodaniti, obuhvata samo kratko razdo-
blje i samo neposredni povod, s kojeg je svjet-
ski rat planuo. Kad bi se htjelo razbistriti pra-
ve i prvobitne razloge ovom strašnom sukobu,
onda bi se morala objelodaniti zbižka akata od
mnogo i mnogo godina i moralo bi se posegnuti
daleko u prošlost.

Austro-Ugarska »crvena knjiga«, koju su
odlučili objelodaniti, ako prem sada u nijednoj
polovini monarhije ne zasjeda sabor, donijeće
sigurno dokaz, da nijesu bile Njemačka i Austro-
Ugarska one sile, koje su stvorile uzrok svjet-
skom ratu.

 

Razgovor s poglavicom našeg gener.
štaba, barunom Konradom od Hšat-
zendorfa.

Talijanski publicista Cesare Santero saopćuje
u svom listu opširniji razgovor, što ga je imao
sa šefom generalnog štopa austo-ugarske vojske
Hotzendorfom. Vadimo važnije stavke iz tog raz-
govora, napose one o uzrocima sadašnjeg rata,
o 'dosadanjim uspjesima naših operacija i o
sadanjem ratnom položaju.

— Kako i sami znale — rekao je barun
Hotzendorf — ovaj je rat za Austriju značio
njezino biti ili ne biti. Ono što je Sibija radila,
nije se već dalo podnositi. Mi smo gledali i
nastojali, da se izmakne konilikat, ali nije išlo.
Kako god je ovo bolno, maročito na kolosalne
posljedice narušenja svjetskog mira, za nas je to
bila fatalna nužda i životno pitanje. To su tako
shvatili i svi narodi monarhije, te se kao jedan
svi odazvali pozivu kralja. Već prvih dana bila
je sva sila dobrovoljaca, tako da smo ih neke
morali i odbiti, Dokazano je to, da smo digli
oružje za pravednu stvar, koja mora dovesti do
naše pobjede. — Naši se vojnici upravo začu-
dnom hrabrošću bore na svim bojištima jednako
oduševljeno i nepomućeno. Za primjer discipline
i izdržljivosti spominjemo samo, da je jedan ci-
jeli vod u ciglom jednom danu prevalio 50 ki-
lometara, I sve vrste našeg oružja jednako su
vrsne, jedna se takmi s drugom.

— Sa razvojom i tečajem naših operacija
posvema sam zadovoljan, — proslijedio je Haizen-
dorf, — Glavni je problem, kako znate, rat u
Poljskoj, kako je to utanačeno sa našim hrabrim
njemačkim saveznikom. Operacije protiv Srbije
tekar su sekundnog značenja i mi smo našu sna-
gu na tamošnjem ratištu zbog toga reducirali.
Bude li nam sreća sklona proti ruskom oružju,
to će se srpsko pitanje brzo 1 energično riješiti,
— Zima će povoljno djelovati na naše vojeva-

Pokraj ove kuće i iza nje otkrili su se sil-
ni podzemni prostori, vrtovi i kuće, što će za-
čuditi čitav svijet. U jednoj su se kući sačuvale
još stepenice u prvi sprat, te oba ulazna vrata,
a izmegju greda predvorja naslikan je svod ne-
beski. Osim toga nagjen je jedan ormar i pre-
krasno naslikani mramorni stolovi. Velik, posve
sačuvan triklinij, sa mramornim stolom u sredi-
ni, na kojem su se nalazila jela, kao da čeka
goste. Podzemni prostori i zakopane sobe jedne
velike zgrade neobičnog bogastva te velik broj
freska, koji prikazuju prizore iz trojanskih priča
izmegju dviju kariatida ljepotom svojom upravo
zadivljuju. Nadalje ima više manjih soba sa po-
dom od mozaika, koji prikazuje sagove i livade,
zatim jedna oveća soba sva u fresko-slikana.

Ova pripada megju najdivnije u čitavim
Pompejima.

Našlo se i više lješina, a njihov položaj
odaje groznu i dirljivu im sudbinu. Našlo se
devet osoba, koje se najprije zakloniše u po-
drum, a pošto su se bojale, da će bit u njemu
kao u grobu zakopane, pobjegoše napolje, ali
padoše na visećim vrtovima u pijesak, te se za-
gušiše. Jedna je lješina djevojka: Tijelom se
naslonila na drugu ženu, kao da traži pomoć.
Druga je lješina mladog čovjeka, koji leži na
lica; na nogama imade još obuću s remenjem,
a videse na podplatima još čavlići. Silan broj
ovih novih iskopina čini velik i neobičan utisak,

£

s

 

=
ea ii vin

Pa
ili i

 

 

EELEVRASNNNRRNNJENDIA

1