PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU, A ŠELVAŠLE rLAa l U DUBROVNIKU, (3. FEBRUARA 1915. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. NENA PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. a. God. XI. Pravi krivci. Vanjski ured naše Monarhije objelo- danio je svoju »Crvenu Kajigu«, koja sa- drži važne diplomatske isprave o dogogja- jima prije rata. Ta je »Crvena Knjiga« od osobitog značenja, jer nam sa :nepobitnim i jasnim dokazima pokazuje i svjedoči, ko je pravi krivac ovom ratnom plamenu, što je zahvatio cijeli svijet. O čemu se je u početku samo naga- gjalo, sad malo po malo postaje sve to ja- snije; tajne se otkrivaju, novi dokazi na- dolaze i već se može sigurno ustvrditi : pravi je začetnik i glavni krivac ovom ratu Engleška i Rusija; Srbija je pak bila samo slijepo orugje u njihovim rukama. Francuska je s početka bila za to, da se rat ograniči na samu Srbiju i našu dr- žavu, priznavalo je krivnju Srbije i oprav- danost da bude kažnjena, ali na posljetku nasjela je i ona intrigama engleške i ruske diplomacije. Engleška je htjela po što po to da o- slabi Njemačku, ali ravno s njome neće da se sukobi, jer Engleška je naučna, da se drugi za nju biju, a da ona dogje samo, kad se ima činiti dioba. I lukavo taj plan hoće da provede: pomoću Francuske i Rusije hoće da oslabi Njemačku i njezinu saveznicu, našu Mo- narhiju. Već davno je Engleška pripravljala tlo, da taj svoj naum izvede. Latila se svih mogućih sredstava, e da oslabi ugled i so- lidarnost u našoj državi. Odatle one naj- raznovrsnije glasine o nezadovoljstvu i ne- suglasju narodnosti u Austriji, o diobi i o rasulu naše Monarhije. I kad je mislila, da joj je ta nepoštena rabota uspjela, tad je tražila zgodu, kako da izazove rat. Preko Rusije a pomoću veliko-srpske propagande uspjelo joj je i to sa atentatom u Sarajevu. Tomu užasnom zločinu pravi su krivci engleška i ruska diplomacija. Svi fakti, koje nam navodi ,,Crvena Kojiga«, prikazuju engleške i ruske politi- čare u veoma ružnom svijetlu. Oni se ni- Crvena knjiga. U broju 508. od 16. pr. mj. donijeli smo zasebni članak o najavljenoj »Crvenoj knjizi« austro-ugarskog ministarstva izvanjih poslova. | To je naime zbirka spisa i dokumenata, odno- | sećih se na povijest ovoga svjetskoga rata, ne-| posredno pred rat. Iz tih očito proizlazi, da ni- jesu bile ni Austro-Ugarska ni Njemačka one sile, koje su dale povod niti bilo kakav uzrok svjetskomu ratu. Napomenuta je »Crvena knjiga« ovih dana objelodanjena. Sadržava 69 komada akata, a obuhvaća od 20. jula do 24. augusta 1914., o kojoj donosimo po »Sarajevskom Listu« : Ona počima sa vijestima zastupnika u Bio- gradu, Skoplju i Nišu o odobravanju i veselju, ko- jim je primljena vijest o umorstvu nadvojvode prijestolonasljednika. Na, 4. jula izjavio je presjednik francuske republike austro-ugarskom poslaniku grofu Sze- csenu uvjerenje, da će nam srpska vlada pri sud- skoj istrazi i progonu eventualnih sukrivaca po- kazati najveću predusretljivost, Od ovake dužnosti ne može se oteti nijedna država. Na 21, jula izvodi poslanik u Biogradu ba- ron Giesl, u jednom oduljem izvještaju, da je atentat ojačao Srbe u vjeri, da u najkraće vri- jeme predstoji raspad Austro-Ugarske, pa da se je njihovoj mržnji prema monarhiji pridružilo sada i preziranje. jesu a ma baš ničesa žacali, i uprav su| pouzdanjem, dokazali su, da su potpuno himbeno postupali, a samo da oslabe i uni-| dorasli velikim zahtjevima ovoga vremena; šte svoga protivnika. Engleška ni prije rata, ni sada u ratu neće da pozna drugog načela doli egoizma i svoga interesa. Prema tomu se ona sa svakim vlada i htjela bi, da cijelom svijetu nametne svoju volju za zakon. Ona krši sva megjunarodna prava, ona se vlada pra- ma neutralnim vlastima kao prema sebi po- dložnim. . Ali hoće li moći da s tom svojom bahatošću i prkosom do kraja ustraje ili će biti svaka sila za vremena, idemo da vidimo. U toliko ona je htjela, ne samo da Njemačku odsječe od neutralnih vlasti i da je predobije gladom već je naumila jošte, da na najbrutalniji način povrijedi neutral- nost Holandije hoteći prebaciti svoje čete na holandijsko tlo i tako doći iza legja Ni- jemcima u Belgiju, ali se je proti tomu Nje- mačka latila najenergičnijih srestava i blo- kira Englesku svojim podmornicama. Tomu se sigurno nije nadala najjača velevlast na moru. Churchill postupa sa Njemačkom kao sa opsjednutom tvrgjavom, ali mu zgodno primjećuje njemački kancelar, da ta prispo- doba više vrijedi za engleške otoke, kad im se zapriječi dovoz hrane. Tako je Engleška tjerajući vuka »istje- rala lisicu, a tako mora da joj i bude, jer je ona u prvom redu kriva svemu ovomu jadu i nevolji. Autograf Ni. V. Ćesara i Kralja. Njegovo se c. i k. Apostolsko Veli- čanstvo premilostivo udostojilo izdati ovaj previšnji autograf:; »Dragi grofe Stiirgkh! Osvrćući se na vrijeme od po godine, za koje stojimo u borbi nametnutoj nam neprijateljskim namjerama naših protivnika, sjećam se sa zahvalnim srcem požrtvovnog držanja, što su Moji narodi pokazali u ovo teško doba. Ispunjeni dostojanstvenim, ozbiljnim Na 22. jula naregjeno je baronu Gieslu, da narednog dana preda srpskoj vladi notu, koja je u isto vrijeme poslata zajedno s poznatim ko- mentarom našim poslanicima, da je saopće stra- nim vladama. Na 24. jula izvršili su poslanici ovaj nalog. Poslaniku u Londonu, grofu Mensdoriu, naregjeno je, da uputi i na to, da bi Srbija bila mogla lako otupiti oštricu ozbiljnim koracima, koje je morala od nas očekivati, da je bila uči- nila što je potrebno, kako bi se na srpskom zem- ljištu povela istraga protiv srpskih učesnika u atentatu. Sir Edward Grey odgovorio je posla- niku, da bi on bio spreman, da pitanje smatra kao pitanje, koje se tiče samo Austro-Ugarske i Srbije, no boji se, da bi više velikih sila moglo biti upleteno u rat, Kad je poslanik u Petrogradu, grof Szapa- ty, izvršio svoj nalog prema ministru vanjskih poslova Sazonovu, prekinuo ga je ovaj sa pri- mjedbom, da on zna, e se radi samo o izgo- voru, da bi se zaratilo sa Srbijom, na što je po- slanik odvratio, da je Austro-Ugarska najmiro- ljubivija sila na svijelu, a ono za čim ona teži, jeste samo osiguranje našeg zemljišta od stranih revolucijonarnih agitacija, a naše dinastije od bomba. Poslije ministarskog vijeća, koje je tra- jalo pet sati, primio je Sazonov njemačkog po- slanika i rekao mu, da je pitanje evropsko, pa da Rusija ne može mirno primiti eventualnu na- u plemenitoj spremnosti da odašlju svoju djecu k zastavama, u uvigjavnom prilago- gjivanju potrebama ratnoga vremena, u o- danoj skrbi oko žrtava borbe, oni su po- novo sjajno pokazali svoj visoki patriotizam i svoje davno prokušane državne gragjan- ske dužnosti. Ovo blagotvorno iskustvo snaži moje pouzdavanje, koje ima čvrst osnov u po- vjerenju u sposobnost Moje vojene snage, što se iznovice tako slavno okušala u ju- načkim srčanim djelima. Pod rukovodstvom Moje Vlade, koja se i sada kao i do sada susreće sa Mojom ugarskom Vladom u težnji, da stavi sve svoje sile u službu svima nama zajedničke svrhe, pučanstvo će i unaprijed sa imanjem i krvlju čvrsto stati uz milu domovinu. Ja| sam stalan o tome, da će nakon dovršenja rata, čije je teške terete pučanstvo odlučno da sve do kraja radosno podnese, u miru, koji će se pomoću Svemogućega izvojeva- | ti, biti mu dosugjena nagrada za sve bri- ge, muke i opasnosti vjerno i istrajno iz- držane borbe. Nalažem Vam, da sa izrazom Moga pretoploga priznanja i Moje zahvalnosti ob- znanite pučanstvo o ovome. U Beču, 4. februara 1915, FRANO JOSIP, s. r. Stiirgkh, s. r. A kod nas....?! Tu skoro je kr. zemaljska vlada u Hrvatskoj zabranila upotrebu knjige »Zbor- nik molitava i pesama pravoslavne hrišćan- ske crkve« od prof. Aleksandra Živanovića na svim školama u Hrvatskoj i Slavoniji i to zbog »svetosavske pjesme«, koja se u knjizi nalazi. Poznato je, kakove je odredbe izdala ista vlada i glede ćirilice i glede naziva na- šeg milog hrvatskog jezika. A kod nas...? Sve još stoji kako je bilo i prije. Po ško- lama se mora još učit ćirilica, naš se jezik mjeru Austro-Ugarske, da Srbiju proguta (d&vo- rer), Poslanik grof Pourtal&s odvratio je, da je Austro-Ugarskoj samo do toga stalo, da Srbiju upolori, što je i zaslužila. Ruski otpravnik po- slova u Beču, Kudašev, koga je na 24. jula pri- mio grof Berchtold, rekao je, da se je u Rusiji bilo uvijek preokupirano, da li naš korak neće uzeti oblik poniženja za Srbiju, što ne bi moglo ostati bez odjeka u Rusiji. Grof je Berchtold od- vratio, da je daleko od takve namjere, nego se cilj ces. i kr. vlade sastoji jedino u tome, da se rasbistri neodrživ položaj prema Srbiji, Narednog dana došao je ruski otpravnik poslova kod pr- vog odjelnog predstojnika barona'. Macchia, pa je izrazio želju, da se produži rok, koji je na- veden u našoj noti Srbiji, kako bi velike sile imale vremena, da ispitaju osnove našeg sa- općenja i dodatu spomenicu o velikosrpskoj pro- pagandi. Baron Macchio odgovorio je, da je naša nota silama imala samo karakter informacije, a da smo mi smatrali našu akciju kao stvar, koja se tiče samo nas i Srbije. Na 25. jula u 83 sata poslije podne odre- glena je, prema brzojavu barona Giesla, opća mobilizacija u Srbiji. Tek tri sata poslije, baš prije nego je istekao rok, koji je stavljen u našoj noti, predat je srpski odgovor u Biogradu baronu Gieslu, koji je izjavio, da je odgor nedovoljan, pa je sa osobljem poslanstva ostavio grad. Na 25. jula poslao je grof Berchtold po- još mora nazivati srpsko-hrvatskim i t. d. Više smo puta na to upozorili, a ovom zgodom ponavljamo upit: kad će to već jednom i kod nas prestat. — Neke pak naše pokrajinske novine kao da nemaju ozbiljnijeg posla ustaju već sada na obranu i crkvene srpske autonomije i srpskih kon- fesijonalnih škola i drugih srpskih povlas- tica. Na čast im! I naš »zemaljski odbor« ne može da se ostavi sebi milog naziva, pak u svojim oglasima još i danas nagrgjuje naš jezik srpskim prišvarkom nazivljujući ga »srpsko- hrvatskim«. Mislimo, da je već vrijeme, da se ovomu jednom za uvijek učini kraj. Neprijateljski glasovi o našoj mornarici, Evo što piše pariški »Le Matin« od 10. siječnja pod natpisom : Nos marins en Adriatique«: »Na Jadranskom moru teče najtajanstveniji rat. Svagje, gdje dubljina vode dopušta, more je puno mina, koje zadaju našima vraškoga posla. Dosle im je doduše uspjelo, da nas obrane, ali neosporno je, da smo imali i sreće, Imađe zatim na Jadranskom moru i vanredno smjelih pod- inornica. Ove su se neko vrijeme zadržavale u okolici Kotora, ali jednog lijepog su se dana smjelo zaputile. .daleko van, gdje je jedna naša oklopnjača od njih postradala. Mi na tom moru stavljamo mnogo više na kocku, no Englezi na sjevernim vodama. Englezi imadu lake male krstarice, koje su za blokađu prikladne. Njihove oklopnjače mogu nađalje oš- tati u lukama, dok mi memamo druge Inke no Mallu, koja je veoma daleko, a jednako nemaino ni malih krstarica. Već se pet mjeseci mučimo bez svakog rezultata. Uvijek moramo na moru uzimati ugljen, živež, vodu i ostalo, što mam brodovi donose. Vječno moramo biti na oprezu, te tražiti periskop podmornica danju, a konture torpiljača noću. Kako bismo već željeli bitku, pravu bitku, gdje bismo vidjeli neprijatelja, te se s jednakim oru- žjem borili. Željeli bismo otvorenu bitku, u ko- joj bismo mogli manevrirati, našu volju name: tnuti neprijatelju u kratko, u kojoj bismo mogli raditi. Baš požudno smo se pripravljali za tu bitku, spremni smo, da se ogledamo i s mnogo brojnijim neprijateljem, no što je ovdje, pa ipak evo nas tu, snažnijih no što bi trebalo, a da ipak ne znamo, što da s tom snagom počnemo«... slaniku u Petrogradu grofu Szaparyju uputu, koja počima rlječima: »U času, kada smo se odlučili na ozbiljan postupak protiv Srbije, bili smo svijesni naravno i megućnosti sukoba s Ru- sijom, koji se razvija iz srpskog spora. Mi se pak nijesmo mogli usljed te eventualnosti dati zavesli u našem stanovištu prema Srbiji, jer su nas osnovne državno-političke konsideracije sta- vile pred nuždu, da učinimo kraj stanju, da ruska dozvola omogućava Srbiji trajno, nekažnjeno i nekažnjivo ugrožavanje monarhije. Za slučaj, da je Rusija shvatila, da je došao čas za veliko o- bračunavanje sa evropskim središnjim vlastima, pa da se je već unaprijed odlučila na rat, iz- gleda svakako, da je slijedeća uputa Vašoj Pre- uzvišenosti suvišna. No bilo bi ipak pojmljivo, da će se Rusija nakon eventualnog odbijanja na- ših zahtjeva od strane Srbije i obzirom na po- trebu oružanog postupka, koji za nas proishodi, sama sa sobom posavjetovati, pa da bi mogla biti voljna, da se ne dadne povući od ratobornih elemenata«, U uputi se za tim navodi, da je Austro-Ugarska teritorijalno zasićena, pa da, ako nam bude naturana borba sa Srbijom, neće ovo biti borba za teritorijalni dobitak, nego samo srestvo samoobrane i samoodržanja. Dalje da pokret, koji se u Srbiji gaji protiv monathije, ugrožava monarhične i dinastičke interese, pa da će konzervativna, caru vijerna Rasija, kako bi mogla računati, naći, da je energičan postupak" (4 m.