|

PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

Br. 513.

 

U DUBROVNIKU, 20. FEBRUARA 1915.

a Pa

God. XI.

 

 

Dualizam i federalizam.

I usred ratne vreve pojavljuju se u
našoj Monarhiji razne faze političkog živo-
ta: promjene na ministarskim stolicama, go-
vori državnika i političara, zborovanje vo-
gja pojedinih stranaka, a da ni ne napomi-
njemo i političkih članaka i rasprava po
novinama.

A pri svemu tomu političkomu radu
provlače se dvije crvene niti; dvije su tač-
ke, oko kojih se centralizuje nastojanje na-
ših političara, naime dualizam i federalizam.

Za ove se dvije ideje — iza kako je
zabačena ideja trializma — već odavna u
našoj Monarhiji vodi borba. Pristaše jedne
i druge struje nastoje, kako bi već sada
pripravili što bolji teren svojim idejama za
poslije rata, jer uvigjaju dobro, da će tada
nadoći ne samo zgodni već odlučni mo-
menat, i koja ideja tada iznese pobjedu, da
će za dugo osigurati svoju budućnost.

Ove dvije ideje nijesu samo teoretske
naravi, već od najzamašitije aktuelnosti za
nas; one uplivaju ćak i na pitanje svagda-
šnjeg kruha, o čemu sada svak misli. — I
hrvatsko-slovenski klub na svom sastanku
u Ljubljani opaža, da je dualizam kriv,
što u jednoj poli Monarhije ima dovolj-
no žita, dočim druga počimlje osjećati o-
skudicu.

A kako dalekosežnih posljedica imaju
ove dvije ideje za riješenje narodnosnih pi-
tanja, o tom ne treba da raspredamo. —
Svaki rat dovodi za sobom kao nužnu po-
sljedicu i političkih preinaka. Nema pak sum--
nje, da će i ovaj veliki rat prouzročiti i na
političkom polju velikih promjena. Narodi,
koji sad žrtvuju najveće svoje dobro, naj-
bolju svoju snagu, mora da uberu plodove
tih svojih žrtava.

Ti plodovi pako sastojati će u većim
pravima i u većoj političkoj slobodi poje-
dinih narodnosti u našoj državi. O tomu
je veoma lijepo i za nas Slavene veoma
simpatično govorio neki dan u Beču sveu-
čilišni profesor dr. Brockhausen. On je pri-
kazao, kako su do sada bili bezuspješni svi
mogući pokušaji, da se riješi ovo za našu
Monarhiju veoma važno pitanje, i došao

Crvena knjiga.
(Vidi prošli broj)

Na 28. jula brzojavio je grof Berchtold srp-
skom ministarstvu vanjskih poslova, da se Au-
stro-Ugarska od ovoga časa smatra u ratnom
stanju sa Srbijom.

Istoga dana brzojavio je grof Berchtold grofu
Szogyenny-u, da je Grey-ov predlog za konfe-
renciju, u koliko se odnosi na naš konflikt sa
Srbijom, prestignut, jer je nastupilo ratno stanje.
Grof Berchtold saopćio je u jednom brzojavu
našem poslaniku u Berlinu saopćenje grofa Mens-
dorffa_o njegovom razgovoru sa Sir Edwardom
Greyom od 27. jula. Prema tome razgovoru, bio
je engleški ministar izvanjskih'[ poslova vrlo za-
čugjen, kako smo mi postupali sa srpskim od-
govorom kao da se mora odbiti, On, Sir Edward
Grey,"vjerovaofje,\kadžje predložio konferenciju,
da će ovaj odgovor dati osnovu za pregovaranje,
na kojoj će moći 4 vlade izraditi mirni spora-
zum,'ffdok bi se za to vrijeme i Austro-Ugarska
i Rusija? susdržavala od svake vojničke operacije.

Sir Edward Grey veli, ako se je Austro-
Ugarska odlučila, da pod svim gokolnostima rat
sa Srbijom vodi i ako_se7ne može Rusija za to

 

pridobiti, da ostane mirna, onda se mogućnosti

do zaključka, da jedino pomoću megjusob-
nog sporazuma izmegju raznih naroda mo-
že biti u Monarhiji ne samo trajnog mira
i reda, već i pravog napretka i blagostanja.

Za ideju federalizma većina je austrij-
skih političara, a od toga najviše očekuju
Sloveni.

Ali Magjari svim silama nastoje, da se
održi stari sistem dualizma, jer im federa-
lizam ne ide u prilog. Za tu ideju vojuje
i njihov najvještiji političar grof Tisza. Oba
njegova zadnja govora imaju u glavnom
istu svrhu; obranu dualizma.

Kad se pomisli na federaciju sjeverno
Američkih Saveznih Država, i na tolike
državice njemačkih plemena, koje uživaju
svoju posebnu autonomiju a opet sve za-
jedno čine veliko i moćno njemačko Car-
stvo, onda se uvigja, kako bi federalizam
preporodio i novom snagom i novim ži-
votom zadahnuo i našu Monarhiju; tim više
je federalizam potrebit i zgodan za nas, što
je Austrija mozaik raznih naroda, dočim je
u njemačkom Carstvu jedan jedinstveni
njemački narod.

To je dobro uvidio i za tu se ideju
najviše izlagao blagopokojni naš prijestolo-
nasljednik Frano Ferdinand. Dao Bog, da
se njegova ideja ostvari i da se ispune nje-
gove želje, da vidi sve narode sretne i za-
dovoljne u svojoj slobodi, a u tomu sretnu
i moćnu Austriju !

Tim bi i mukotrpna Hrvatska dočeka-
la svoje uskrsnuće, svanuli bi joj ljepši da-
ni, ispunio bi se njezin stari san: ujedinje-
nje svih hrvatskih zemalja u jedno samo-
stalno državno tijelo, sa svojom posebnom
autonomijom, pod moćnim i slavnim žezlom
Habsburgovaca, a tim bi ujedno bila naj-
ljepše već jednom nagragjena i proverbi-
jalna hrabrost i podanička vjernost Hr-
vata, što je i sam grof Tisza priznao i
naglasio u svom govoru. Tako bi se rea-
lizovao program stranke prava: velika, slo-
bodna i samostalna Hrvatska u velikoj i
moćnoj Austriji. A velika Hrvatska bio bi
najjači bedem na jugu Monarhije proti svim
mogućim vanjskim neprijateljima.

— otkida o

i opasnosti ne mogu ni izračunati. Mornarica,
koja se je poslije manevara u Portsmouthu sa-
kupila, ostaće tamo i dalje,

Grof Mensdorff traži od grofa Berchtolda,
da može sa Sir Edward Greyom govoriti o kri-
tičnim primjedbama na srpsku notu i da mu
objasni, da je srpska predusretljivost samo na
oko. Pošto je srpska vlada znala, da nas može
zadovoljiti samo potpuno primanje naših zah-
tjeva, to se može srpska taktika vrlo lako pro-
gledati, Srbija usvaja neki broj naših zahtjeva,
da učini utisak na evropsku javnost, ali te zah-
tjeve usvaja pod svakakvim uslovima i govoreći,
da neće biti u stanju, da svoja obećanja ispuni.

Na 28. jula predio je poslanik Šebeko grofu
Berchtoldu predlog Sazonova, da uputi našeg
poslanika u Petrogradu o nastavljanju pregovora
o našim zahtjevima na Srbiju. Grof Berchtold
odbio je ovo s riječima, da raspravljanje o od-
govoru, koji nas nije mogao zadovoljiti, ne bi
u nas niko razumio ni odobrio, u ostalom Sr-
bija je naredila mobiliziranje, prije nego što nam
je predala svoj nedovoljni odgovor, Usprkos
tome, mi smo tri dana čekali,

Istoga dana došao je engleški poslanik grofu
Berchtoldu. Na njegovu primjetbu, da srpski od-
govor pruža mogućnost, da se nagje osnova za
sporazum, odgovorio je grof Berchtold, da en-

 

Pitanje Bosne i Hercegovine.

Prigodom izmjene u zajedničkom ministar-
stvu financija, a osobito povodom govora mini-
stra Bilinskoga, kojim se je oprostio od svog
činovništva, izbilo je na površinu pitanje Bosne
i Hercegovine. Taj je govor od osobitoga zna-
čenja i nije čuda, da su ga sve gotovo novine
uzele u pretres. Magjarskoj je štampi to dalo
povoda, da ponovno izrazi svoje pretensije i na
ove hrvatske zemlje. Oni bi željeli, da se Bosna
pripoji izravno Ugarskoj, i zato traže, da zajed-
nički ministar financija bude Magjar; nije im
milo, što su na upravi Bosne i Hercegovine bili
Hrvati, i Nijemci, a ministru Bilinskomu ne mogu
da oproste, što je domaće sinove stavio na naj-
viša upravna mjesta. I neke njemačke novine
pišu proti Bilinskomu, upisujući njemu u grijeh
sve pogrješke dosadašnjih državnika, njegovih
prešasnika, radi čega je došlo do svega onoga,
što se je lani dogodilo i što se još i danas pred
nami odigrava.

Zgodno na to primjećuje sarajevski , Hrvat-
ski Dnevnik«: dva su razloga tomu: srpske pre-
tensije — posve neosnovane — i neupućenost
naših državnika, koji još do danas nijesu shva-
tili važnost hrvatskoga pitanja na jugu monar-
hije. Da su se ti državnici potrudili, eda se u-
pute u to pitanje, došli bi do zaključka, da je
hrvatska politika, kako ju je od uvijek zastupala
hrvatska stranka prava, politika čisto dinastijska
i monarhijska, a sve ono, što se s njom kosi,
da ide u korist onih politika, koje pobijaju sta-
novišta i načela stranke prava. Stranka prava teži
za sjedinjenjem svih hrvatskih zemalja, dakle i
Bosne i Hercegovine, u okviru monarhije — a
srpska politika — jedna od onih oprečnih; tomu
stanovištu — pobija stranku prava, tvrdeći u-
porno, da su Bosna i Hercegovina srpske zem-
lje, a ne hrvatske.

U Bosni je pak još zajednički ministar fi-
nancija Kallay uzeo u zem. školama anacionali-
zam, beznarodnost (»naš jezik«, »zemaljski«,
»bosanski«), dok je pravoslavnom elementu puš-
tao, da se putem konfesionalnih škola srbizira.
A interesi dinastije i monarhije su imperativno
nalagali, da se njeguje hrvatska svijest. To je
bio rad izričito u smislu srpskih težnja. Razne
institucije pojačavale su »srpske« težnje, koje su
bile u početku saturirane nazivima »srpskih« cr-
kava i škola, dok napokon ne dogje do srpsko-
pravoslavne crkveno-školske autonomije pod Bu-
rianom, do poznatoga »sabora« 1907 i kojeka-
kovih drugih pojava. Širom se otvorila vrata srp-
skoj bujici i pohotama, kojima se udovoljavalo,
jer se je mislilo na taj način ,Srbe“ predobiti.
Nu to bijahu krivi računi. Ono, što su Srbi prije
smatrali predaleko udaljenim od oživotvorenja,

gleški državni tajnik jedva može biti potpuno
upućen o velikom značenju za monarhiju ovih
pitanja, koja se imadu riješiti. U koliko Sir Ed-
ward Grey hoće da posluži evropskom miru, on
neće kod nas udariti na protivnosti, ali mora
znati, da se evropski mir ne može tim spasiti,
što se velike sile postavljaju za Srbiju i zau-
zimaju se, da ne bude kažnjena. Pa i ako bi mi
pokušali, da se na ovaj način sporazumijemo,
time bi se Srbija samo ohrabrila, da ostane na
svom starom putu, a to bi mir za vrlo kratko
vrijeme ponovno u pitanje stavilo.

Na 28. jula zatražio je grof Berchtold od
poslanika grofa Szčgyeny-a, da se odmah uputi
državnom kancelaru ili državnom tajniku i da
berlinskom kabinetu hitno predloži, da li bi se
na prijateljski način Rusija trebala upozoriti, je
li za slučaj da se pregje srpsku granicu, navješ-
teno mobiliziranje četiriju ruskih vojnih kotareva,
koji leže prema Austro-Ugarskoj isto, što i pri-
jetnja Austro-Ugarskoj i onda, ako je to u
istinu, da se mora odgovoriti sa istim opreznim
vojničkim mjerama kako sa strane monarhije
tako i sa strane Njemačkog Carstva.

Megjutim je njemački poslanik u Beču sa-
općio, da se je Sir Edward Grey obratio na nje-
mačku vladu s molbom, da upliva u Beču, da
se tu beogradski odgovor smatra kao dovoljan

 

po njihovu sudu približilo se ostvarenju! nakon
balkanskih ratova. Nestrpljivost je bila velika i
htjelo se naprečac izvesti »delo posvemašnjega
srpskoga oslobogjenja«: tako je došlo do sara-
jevske grozote i do svega onoga, što je iza nje
slijedilo. Zapleo se svjetski rat, u kome svaki
iznosi svoje račune.

I zato je značajan pasus iz govora Bilin-
skoga, gdje se opravdava, da se nije znalo, što
se upravo dogagja u najdubljim sferama jednog
dijela stanovništva, i upućuje na razočaranje, koje
se je doživjelo, naime da najveći dio jedne od
narodnosti nije bio tašso dinastički zadojen, kako
je on kao ministar vjerovao i nadao se. Istom
kad je rat izbio i kad su sve ustavne uredbe u-
kinute, bilo je naravski mnogo lakše do u naj-
dublje dubine stanovništva progledati i onda nam
se razvila slika, koja nas je sve zastrašila.

Ministar je našao ustanove, kao što su sa-
bor, srpsko-pravoslavnu crkveno-školsku autono-
miju, koje su teoretski dobre i koje bi ministar
sam uveo, ali koje su sakrivale množinu stvari,
koje je rat otkrio,

Nadamo se, da će ove izjave ministra Bi-
linskoga dobro doći njegovom nasljedniku Dr.
Korberu, i da će Bosni i Hercegovini svanuti
dani ljepše budućnosti, da će se naime po pravu
i pravici riješiti i ovo pitanje time, da se pro-
vede program hrvatskoga naroda, da se oživo-
tvori njegovo nastojanje za cjelokupnost hrvatskih
zemalja u okviru slavne i starodrevne Monarhije.

 

Unutrašnji položaj Srbije. ---

Iz Rima donosi »Reichspost« ovo posebno
izvješće :

O unutrašnjem položaju Srbije javljaju ta-
lijanski listovi iz londonskih izvora : Odbor, koji
se je sastavio u Londonu, da pomogne pučan-
stvu Srbije i Crne-Gore, neumorno radi. Već su
otišle velike pošiljke vunene robe, zavoja, rube-
nine, kao što i potpune sanitetske kolone »Cr-
venog Križa«, a sada je odborova glavna skrb,
da nabavi živeža za one obitelji Crnogoraca, koji
stoje na ratištu proti Austriji, a nalaze se prema
stiglim vijestima u najvećoj bijedi. Mnogobrojni
su pozivi razaslani po cijeloj Engleškoj, gdje se
poziva narod, da doprinese svoj obol, kako bi
se ublažila bijeda srpsko-crnogorskog pučanstva.
Sir Tomo Sipton prepustio je svoju krasnu jahtu
odboru na raspolaganje, te se obvezao, da će na
svojoj jahti otpremati u Bar ili Solun sabrane
potrepštine.

Publicist Trevelyan, pisac raznih djela o
Garibaldiju i talijanskom pokretu, uputio se u
Srbiju i piše iz Niša, da u zemlji ima do 100,000
ranjenika, megju kojima takogjer zarobljenih Au-
strijanaca. Svi se ovi bolesnici nalaze u najža-

ili uzme kao podloga za pregovore megju ka-
binetima. Njemačkom poslaniku bilo je nalo-
ženo, da podastre njegov predlog bečkom kabi-
netu, da o njemu razmisli, U odgovoru na ovo
pismo dostavio je grof Berchtold njemačkom
poslaniku na 29. jula memoire, u kojem je bilo
navedeno, da je srpski odgovor u većini tačaka
formulovao premišljaje, koji bitno kvare vrijed-
nost učinjenih povoljština i da se baš odbijaju
one tačke, koje su bile bar neko jamstvo, da bi
se zbilja postigao željeni cilj. »C. i kr. vlada«
— tako se veli u memoiru dalje — s»ne može
da priguši svoje iznenagjenje na tom, što se u-
zima, da njezina akcija proti Srbiji hoće da po-
godi Rusiju i ruski upliv na Balkanu, jer to bi
imalo za pretpostavku, da je propaganda, koja
je uperena proti monarhiji, ne samo srpskog,
već i ruskog porijekla, Mi smo dosad polazili
uvijek sa stanovišta, da je oficielna Rusija daleko
od tih tendencija, neprijateljskih monarhiji, pa je
naša sadašnja akcija uperena isključivo proti $r-
biji, dok su naši osjećaji za Rusiju, kako -mo-
žemo uvjeriti Sir Edwarda Greya, posve prija-
teljski.« Memoire završuje ovako: »Ako se u

tal gleški nalazi spravnim, da
upliva na rusku vladu u smislu održavanja mira
izmegju velevlasti i lokaliziranja rata, koji nam
je nametnut uslijed dugogodišnjeg rovarenja srp-

baki