PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU, Br. 527. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. U DUBROVNIKU, 29. MAJA 1915. PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. ONE ODANA ta mp m God. XI, Dragi grofe Stiirgkh! Nalažem Vam, da priklopljeni proglas mojim narodima općenito razglasite. U Beču, dneva 23. maja (915. FRANO JOSIP, v. r. Stiirgkh, v. r. ; sef / \ Mojim narodima! Kralj italijanski navijestio mi je rat, kraljevina Italija je pram jednoga i drugoga svoga saveznika učinila vjerolom, kakva po- vjest ne poznaje. Naš savez je trajao duže od 30 godina, i u to vrijeme je Italija mogla povećati svoj teritorijalni posjed i pro- cvjetati kako niko nije slutio, i nakon svega toga nas je sada u opasnosti ostavila isa razvijenim zastavama prešla u tabor naših neprijatelja. Mi nijesmo Italiji ničim prijetili, nijesmo taknuli u njezinu čast ni u njezine interese, uvijek smo vjerno vršili syoje savezničke dužnosti i nju zaštitili, kad je krenula na vojnu. Mi smo i više učinili, kada je Italija prijekim okom stala gledati preko naših granica, bili smo se odlučili — samo da usčuvamo savez- nički odnošaj i mir — na velike i bolne žrtve, koje su veoma teške bile našemu očinskom srcu. No nije bilo moguće zasi- titi pohlepu Italije; ona je mislila, da joj se valja okoristiti ovim časom. I tako se mora izvršiti udes. Protiv moćnoga neprijatelja na sjeveru moje su se čete deset mjeseci pobjedonosno borile u gi- gantskoj borbi u vjernom junačkom pobratimstvu svojskom mo- jega uzvišenoga saveznika. Novi podmukli neprijatelj na jugu nije za njih novi protivnik. Velike uspomene na Novaru, Mortaru, Custozzu i Vis, koje su ponos moje mladosti, duh Radetzky-a, Nadvojvode Albrechta, Thegetoffa, koji još živi u mojoj kopne- noj i pomorskoj vojsci, jamči mi, da ćemo i na jugu uspjehom obranit granice Monarhije. Pozdravljam moje čete, iskušane u borbi i pobjedonosne, i pouzdajem se u njih i u njihove vogje, pouzdajem se u svoje narode, čijoj prekomjernoj požrtvovnosti valja da se najtoplije očinski zahvalim. Svemogućega molim, da On blagoslovi naše zastave i da uzme pod svoju milostivu zaštitu našu pravednu stvar. BEČ, 23. maja 1915. FRANO JOSIP, v. r. Postupak Italije. Previšnji manifest sijedog nam Vladara već mnogo govori o držanju Italije. Čemu se na početku rata niko nije mogao nadati, eto se je sad zbilo pod uplivom ulice raz- dražene od engleških miljarda. — Italija ostavlja svoje stare, vjerne saveznike, po- moću kojih se je i razvila i ojačala, i stupa u kolo Trojnog Sporazuma. Značajan je hi- storijat ovog po Italiju kobnog koraka, jer teško da će ratom steći toliko, koliko joj se je nudilo u miru. Na početku se je rata Italija oglušila svojoj savezničkoj dužnosti, te nije došla u pomoć svojim saveznicima, već se izja- vila za posvemašnju neutralnost. | Nje- mačka i naša Monarhija, uzevši u obzir njezin položaj, nijesu joj to u grijeh upisali i bili zadovoljni i sa neutralnim njezinim dr- žanjem, puni pouzdanja, da će i bez njezine pomoći moći odoljeti svojim neprijateljima. Poslije smrti ministra Di San Giuliana | dava službenu izjavu, da Italija smatra sa- | veznički ugovor prekinutim, a to sve tako nenadano, jer je učinila novi ugovor sa neprijateljima svojih saveznika i tako Trojni Sporazum postao — Četvorni. Engleška je obećala Italiji predujam od tri miljarde lira, a Italija se obvezuje, da će poslati na Dardanele 150 hiljada vojnika, a u Francusku 300 hiljada. I tako je kocka pala, te Italija navije- slila rat našoj Monarhiji izjavom, da se od ponoći od 23. na 24. ovoga mjeseca nalazi u ratnom odnošaju. Ovakovo je postupanje izazvalo u svoj našoj državi najveću ogor- čenost, i kod istih Talijana naših državljana. Što slična povijest ne pamti, a Italija neće ove ljage lako oprati | Novine ne nalaze dovoljno riječi da ožigosaju ovakovo po- stupanje — to je vjerolomstvo najgore vrsti! počeše razni agenti Trojnog Sporazuma | uckati Italiju, da se okoristi »zgodnim ča- som«, i da ne ostane praznih ruku, te je raznim obećanjima vabiti na svoju stranu. Maša se je Mona.hija na: to iskazala pri- pravnom. ina eventualne teritorijalne kom- pensacije, a Njemačka se je vlada zadržala, da će se neposredno iza rata ta obećanja izvršiti. Sve se je to radilo još u ožujku i izgledalo, da je potpuni sporazum postignut, kad se je imala nagraditi i sama neutralnost ltalije sa strane njezinih saveznika, kojima je inače ona imala oružanom silom u pomoć priteći. Nadošle sjajne pobjede naše i savez- ničke nam vojske, a Trojni Sporazum upro još jače na Italiju, te uspio toliko, da je talijanska vlada iznijela nove zahtjeve, koji i ako su bili prekomjerni, to ih ipak naša Monarhija nije odbacila, već i nadalje radila, da se dogje do sporazuma, i u ime sloge bila pripravna na još veće, goleme žrtve. Ali, dok su se pregovori još vodili, ita- lijanski poklisar u Beču conte d' Avarna PO DLISTAK VAŽNOST DUBROVNIKA u trgovačkoj povijesti srednjega vijeka. Predavanje koje je držao u svečanoj sjednici carske akademije znanosti u Beču 31, maja 1899 Prof. Dr. Konstantin Jireček. S njemačkoga preveo i uvodom popratio Prof. Dr. Božo Co/etković, Uvod prevodioca. Dubrovačka je povijest velika i bogata. U razmjeru s brojem pučanstva i teritorijalnim po- sjedom nema joj premca u cijelome tijeku ljud- ske borbe o opstanak. Na prvome udarcu kul- turnih valova i prosvjetnih struja zapadno-evrop- ske i istočno-vizantijske kulture u srednjemu i novome vijeku, na domaku prvih podviga huma- nizma i renesanse pa drugih kulturno-prosvjetnih struja te zavladaše Evropom, Dubrovnik je imao takovu geografijsku poziciju prema svima i imao takove životne odnose sa svima, da se je silno obogatio tečevinama i jednog i drugog vijeka. Prema tome dubrovačka povijest nije samo hi- storija onog malog broja pučanstva dubrovačke republike; ona je najširih granica. U najužim granicama ona je sastavan dio povijesti južnih Slovena; u najširim granicama ona je sastavan dio povijesti svega kulturno-trgovačkoga svijeta svojega doba. Prema tome, kad hoćemo da go- vorimo o povijesti dubrovačke republike, one vjerenice mora, kojoj sunce udari oko glave kra- Odgovor austro-ugarske vlade na italijanski otkaz trojnoga saveza. Ministar izvanjskih posala barun Burian pre- dao je 21. ov. mj. poslije podne italijanskom po- klisaru vojvodi od Avarne notu uto sadržaje :od- govor austro-ugarske vlade na izjavu Italije, . da smatra ona ugovor trojnoga saveza razriješenim. Nota izriče nad ovom izjavom italijanske vla- de nemilo iznenagjenje, pošto italijanska vlada svoju odluku obrazlaže s činjenicama, koje da- tiraju dalje od 9 mjeseci, i pošto je ltalija od onoga časa više puta izrazila želju, da se uzdrže savezne veze izmegju obiju zemalja i da se još pojačaju. Ova je želja naišla u Austro-Ugarskoj vazda na povoljan i srdačan odziv, Postupak Monarhije spram Srbije išao je samo za tim, da se Monarhija zaštiti od prevratnih srbijanskih spletaka, pa nije stoga mogao u čemu da po- vrijedi interese Italije. U Rimu se izrijekom iz- javilo, da Austro-Ugarska ne misli takuuti u te- ritorijalni integritet Srbije i na njezin suverenitet, ako ostane rat lokalizovan. Tek onda, kada se umiješala Rusija, poprimio je čisto austrijsko- srpski konilikt protiv naše želje evropski značaj, Italija je tada = proglasila svoju neutralnost, pa nije niti najmanje natuknula, da bi mogao rat, što ga je Rusija odavna pripremila, oduzeti troj- nom savezu razlog njegovoga opstanka. Iz svojedobnih izjava italijanskog ministra izvanjskih posala San Giuliana, kao što i iz br- ljevski sjajni dijadem, a plavetni Jadran položi pred noge miljarde alem-iskrica, ne smijemo da se samo prihvatimo isprava i hronika; pa niti živih svjedoka slavne dubrovačke prošlosti, koje susrećemo u dubrovačkim spomenicima. Jak je broj isprava i hronika. Neobični su dubrovački spomenici i ako grad ne gleda sa svjetsko-po- vjesnih brežuljaka na vjekove sl#$ne razvaline klasične starine. Ali ćemo mi ipak moći, da iz- nesemo zamah krila dubrovačkog genija u pot- punome lijetu tek onda, ako ispitamo izvor du- brovačkog sjaja i veličine, a to je njihov sao- braćaj, njihova trgovina. Tu ćemo naći uzroke, koji su učinili, da su oni poduzetni, mudri i pro- nicavi gragjani ispod brda svetoga Srgja dignuli visoko, svojim saobraćajem izmegju najudaljeni- jih naroda, svoje dobrostanje i kulturu pa ovu rasijali po cijelome Balkanskome poluostrvu. Dubrovnik kao i Mlecl nije imao da po- slane narodnom republikom u širem smislu. Obje republike ne nikoše iz viših političkih na- rodnih potreba ; nastadoše od šačice krepkih bje- gunaca, koji su u sebi živo osjećali potrebu slo- bodnog kretanja i slobodnog života. Štićene iz- vrsnim položajem svojih gradova, znadoše se obje republike domoći slobode, blagostanja, kul- ture i mira, pa se tako podići, da sebi pridružiše i mnoge druge općine, što ne pokazaše onako jakog života i svestranog napretka. Dubrovačka i mletačka republika podigoše se doista na na- cijonalnome teritoriju : ona na megji, gdje se je