PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,

Br. 527.

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

U DUBROVNIKU, 29. MAJA 1915.

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

ONE ODANA ta mp m
God. XI,

 

 

Dragi grofe Stiirgkh!

Nalažem Vam, da priklopljeni proglas mojim narodima
općenito razglasite.

U Beču, dneva 23. maja (915.

FRANO JOSIP, v. r.
Stiirgkh, v. r.

;

sef

/ \ Mojim narodima!

Kralj italijanski navijestio mi je rat, kraljevina Italija je pram
jednoga i drugoga svoga saveznika učinila vjerolom, kakva po-
vjest ne poznaje. Naš savez je trajao duže od 30 godina, i u to
vrijeme je Italija mogla povećati svoj teritorijalni posjed i pro-
cvjetati kako niko nije slutio, i nakon svega toga nas je sada u
opasnosti ostavila isa razvijenim zastavama prešla u tabor naših
neprijatelja. Mi nijesmo Italiji ničim prijetili, nijesmo taknuli u
njezinu čast ni u njezine interese, uvijek smo vjerno vršili syoje
savezničke dužnosti i nju zaštitili, kad je krenula na vojnu. Mi
smo i više učinili, kada je Italija prijekim okom stala gledati preko
naših granica, bili smo se odlučili — samo da usčuvamo savez-
nički odnošaj i mir — na velike i bolne žrtve, koje su veoma
teške bile našemu očinskom srcu. No nije bilo moguće zasi-
titi pohlepu Italije; ona je mislila, da joj se valja okoristiti
ovim časom.

I tako se mora izvršiti udes. Protiv moćnoga neprijatelja na
sjeveru moje su se čete deset mjeseci pobjedonosno borile u gi-
gantskoj borbi u vjernom junačkom pobratimstvu svojskom mo-
jega uzvišenoga saveznika. Novi podmukli neprijatelj na jugu nije
za njih novi protivnik. Velike uspomene na Novaru, Mortaru,
Custozzu i Vis, koje su ponos moje mladosti, duh Radetzky-a,
Nadvojvode Albrechta, Thegetoffa, koji još živi u mojoj kopne-
noj i pomorskoj vojsci, jamči mi, da ćemo i na jugu uspjehom
obranit granice Monarhije.

Pozdravljam moje čete, iskušane u borbi i pobjedonosne, i
pouzdajem se u njih i u njihove vogje, pouzdajem se u svoje
narode, čijoj prekomjernoj požrtvovnosti valja da se najtoplije
očinski zahvalim.

Svemogućega molim, da On blagoslovi naše zastave i da

uzme pod svoju milostivu zaštitu našu pravednu stvar.

BEČ, 23. maja 1915.

FRANO JOSIP, v. r.

 

Postupak Italije.

 Previšnji manifest sijedog nam Vladara
već mnogo govori o držanju Italije. Čemu
se na početku rata niko nije mogao nadati,
eto se je sad zbilo pod uplivom ulice raz-
dražene od engleških miljarda. — Italija
ostavlja svoje stare, vjerne saveznike, po-
moću kojih se je i razvila i ojačala, i stupa
u kolo Trojnog Sporazuma. Značajan je hi-
storijat ovog po Italiju kobnog koraka, jer
teško da će ratom steći toliko, koliko joj
se je nudilo u miru.

Na početku se je rata Italija oglušila
svojoj savezničkoj dužnosti, te nije došla
u pomoć svojim saveznicima, već se izja-
vila za posvemašnju neutralnost. | Nje-
mačka i naša Monarhija, uzevši u obzir
njezin položaj, nijesu joj to u grijeh upisali
i bili zadovoljni i sa neutralnim njezinim dr-
žanjem, puni pouzdanja, da će i bez njezine
pomoći moći odoljeti svojim neprijateljima.

Poslije smrti ministra Di San Giuliana

| dava službenu izjavu, da Italija smatra sa-
| veznički ugovor prekinutim, a to sve tako
nenadano, jer je učinila novi ugovor sa
neprijateljima svojih saveznika i tako Trojni
Sporazum postao — Četvorni.

Engleška je obećala Italiji predujam od
tri miljarde lira, a Italija se obvezuje, da
će poslati na Dardanele 150 hiljada vojnika,
a u Francusku 300 hiljada.

I tako je kocka pala, te Italija navije-
slila rat našoj Monarhiji izjavom, da se od
ponoći od 23. na 24. ovoga mjeseca nalazi
u ratnom odnošaju. Ovakovo je postupanje
izazvalo u svoj našoj državi najveću ogor-
čenost, i kod istih Talijana naših državljana.
Što slična povijest ne pamti, a Italija neće
ove ljage lako oprati | Novine ne nalaze
dovoljno riječi da ožigosaju ovakovo po-
stupanje — to je vjerolomstvo najgore vrsti!

 

 

počeše razni agenti Trojnog Sporazuma |

uckati Italiju, da se okoristi »zgodnim ča-
som«, i da ne ostane praznih ruku, te je
raznim obećanjima vabiti na svoju stranu.
Maša se je Mona.hija na: to iskazala pri-
pravnom. ina eventualne teritorijalne kom-
pensacije, a Njemačka se je vlada zadržala,
da će se neposredno iza rata ta obećanja
izvršiti. Sve se je to radilo još u ožujku i
izgledalo, da je potpuni sporazum postignut,
kad se je imala nagraditi i sama neutralnost
ltalije sa strane njezinih saveznika, kojima
je inače ona imala oružanom silom u pomoć
priteći.

Nadošle sjajne pobjede naše i savez-
ničke nam vojske, a Trojni Sporazum upro
još jače na Italiju, te uspio toliko, da je
talijanska vlada iznijela nove zahtjeve, koji
i ako su bili prekomjerni, to ih ipak naša
Monarhija nije odbacila, već i nadalje radila,
da se dogje do sporazuma, i u ime sloge
bila pripravna na još veće, goleme žrtve.

Ali, dok su se pregovori još vodili, ita-
lijanski poklisar u Beču conte d' Avarna

PO DLISTAK

VAŽNOST DUBROVNIKA
u trgovačkoj povijesti srednjega vijeka.

Predavanje koje je držao u svečanoj sjednici
carske akademije znanosti u Beču 31, maja 1899
Prof. Dr. Konstantin Jireček.

S njemačkoga preveo i uvodom popratio
Prof. Dr. Božo Co/etković,
Uvod prevodioca.

Dubrovačka je povijest velika i bogata. U
razmjeru s brojem pučanstva i teritorijalnim po-
sjedom nema joj premca u cijelome tijeku ljud-
ske borbe o opstanak. Na prvome udarcu kul-
turnih valova i prosvjetnih struja zapadno-evrop-
ske i istočno-vizantijske kulture u srednjemu i
novome vijeku, na domaku prvih podviga huma-
nizma i renesanse pa drugih kulturno-prosvjetnih
struja te zavladaše Evropom, Dubrovnik je imao
takovu geografijsku poziciju prema svima i imao
takove životne odnose sa svima, da se je silno
obogatio tečevinama i jednog i drugog vijeka.
Prema tome dubrovačka povijest nije samo hi-
storija onog malog broja pučanstva dubrovačke
republike; ona je najširih granica. U najužim
granicama ona je sastavan dio povijesti južnih
Slovena; u najširim granicama ona je sastavan
dio povijesti svega kulturno-trgovačkoga svijeta
svojega doba. Prema tome, kad hoćemo da go-
vorimo o povijesti dubrovačke republike, one
vjerenice mora, kojoj sunce udari oko glave kra-

 

Odgovor austro-ugarske vlade na
italijanski otkaz trojnoga saveza.

Ministar izvanjskih posala barun Burian pre-
dao je 21. ov. mj. poslije podne italijanskom po-
klisaru vojvodi od Avarne notu uto sadržaje :od-
govor austro-ugarske vlade na izjavu Italije, . da
smatra ona ugovor trojnoga saveza razriješenim.

Nota izriče nad ovom izjavom italijanske vla-
de nemilo iznenagjenje, pošto italijanska vlada
svoju odluku obrazlaže s činjenicama, koje da-
tiraju dalje od 9 mjeseci, i pošto je ltalija od
onoga časa više puta izrazila želju, da se uzdrže
savezne veze izmegju obiju zemalja i da se još
pojačaju. Ova je želja naišla u Austro-Ugarskoj
vazda na povoljan i srdačan odziv, Postupak
Monarhije spram Srbije išao je samo za tim, da
se Monarhija zaštiti od prevratnih srbijanskih
spletaka, pa nije stoga mogao u čemu da po-
vrijedi interese Italije. U Rimu se izrijekom iz-
javilo, da Austro-Ugarska ne misli takuuti u te-
ritorijalni integritet Srbije i na njezin suverenitet,
ako ostane rat lokalizovan. Tek onda, kada se
umiješala Rusija, poprimio je čisto austrijsko-
srpski konilikt protiv naše želje evropski značaj,
Italija je tada = proglasila svoju neutralnost, pa
nije niti najmanje natuknula, da bi mogao rat,
što ga je Rusija odavna pripremila, oduzeti troj-
nom savezu razlog njegovoga opstanka.

Iz svojedobnih izjava italijanskog ministra
izvanjskih posala San Giuliana, kao što i iz br-

ljevski sjajni dijadem, a plavetni Jadran položi
pred noge miljarde alem-iskrica, ne smijemo da
se samo prihvatimo isprava i hronika; pa niti
živih svjedoka slavne dubrovačke prošlosti, koje
susrećemo u dubrovačkim spomenicima. Jak je
broj isprava i hronika. Neobični su dubrovački
spomenici i ako grad ne gleda sa svjetsko-po-
vjesnih brežuljaka na vjekove sl#$ne razvaline
klasične starine. Ali ćemo mi ipak moći, da iz-
nesemo zamah krila dubrovačkog genija u pot-
punome lijetu tek onda, ako ispitamo izvor du-
brovačkog sjaja i veličine, a to je njihov sao-
braćaj, njihova trgovina. Tu ćemo naći uzroke,
koji su učinili, da su oni poduzetni, mudri i pro-
nicavi gragjani ispod brda svetoga Srgja dignuli
visoko, svojim saobraćajem izmegju najudaljeni-
jih naroda, svoje dobrostanje i kulturu pa ovu
rasijali po cijelome Balkanskome poluostrvu.
Dubrovnik kao i Mlecl nije imao da po-
slane narodnom republikom u širem smislu.
Obje republike ne nikoše iz viših političkih na-
rodnih potreba ; nastadoše od šačice krepkih bje-
gunaca, koji su u sebi živo osjećali potrebu slo-
bodnog kretanja i slobodnog života. Štićene iz-
vrsnim položajem svojih gradova, znadoše se
obje republike domoći slobode, blagostanja, kul-
ture i mira, pa se tako podići, da sebi pridružiše
i mnoge druge općine, što ne pokazaše onako
jakog života i svestranog napretka. Dubrovačka
i mletačka republika podigoše se doista na na-
cijonalnome teritoriju : ona na megji, gdje se je