PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9 KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE ZA OGLASE 20 PARA PO POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. LODANA Lan U DUBROVNIKU, (2. JUNA 1915. vom. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI NL ODALA At Pp ADA EO God. XI. Ruski panslaviste. Velika slavenska Rusija spravna je pregorjeti znatan dio južnog slavenskog područja i prepustit ga — Italiji! Da pribavi italijansku pomoć Trojnom Sporazumu, obećava baš ona, baćuška, da će tu pomoć platiti ltalijancima ne iz vlasti- tog džepa, nego na račun Jugoslavenstva | Rusija, koja je neprestano naglašivala, da ovaj rat ima dovesti do postignuća cilja, za kojim se odavna ide, naime za preo- brazbom Europe u smislu narodnosnog prava i pravednosti, sada sve to baca na stranu, i dava se na poslovne pothvate. Ona, koja je Srbiju poticala od ne- djela na nedjelo, i htjela da ju ova u sve- mu slijepo i pokorno sluša, a to sve uz obećanje »oslobogjenja« južnih austrijskih Slavena, — sada najednom Srbiju za- pušta, a te iste »neoslobogjene« zemlje, Istru i dalmatinsku obalu, obećava — lta- lijancima | Odakle ta promjena? Razlog joj se može naći u pisanju većih ruskih novina, a bio bi u kratko, što su nade ruskih panslavista o Austro-ugarskim Slavenima već razorene. Tako je u »Birževija Vjedomosti« na- pisao grof Petrovo-Solov: članak, u kojem se izmegju ostaloga veli : »S mnogih strana se je reklo, da je jedna od glavnih ruskih zadaća oslobogje- nje Slavena, imenito onih, koji su pod austrijskim gospodstvom. Nastaje pitanje, kako su ti Slaveni sami reagovali na naše nastojanje, da ih oslobodimo? Po mom na- zoru nijesu — osim nekih individualnih iznimaka — uopće nikako reagovali. Nije došlo do one provale osjećaja slavenske solidarnosti, koju su mnogi očekivali, te koja bi morala dovesti do raspada Austro-Ugar- PODEITS PAK. (3) VAŽNOST DUBROVNIKA u trgovačkoj povijesti srednjega vijeka. Napisao prof. Dr, Konstantin Jireček S njemačkoga preveo prof. Dr, Božo Cvjetković. Megju mnogobrojnim starodrevnim grado- vima dalmatinske obale ima Dubrovnik, koji do godine 1808. sačinjavaše kao aristokratska re- publika posebnu oblast, takovu povijesnu važnost, da ova hita daleko preko megja najbližeg su- sjedstva. Ovo je bilo saobraćajno i kulturno sre- dište, koje je u dugom nizu stoljeća podržavalo i po moru i po suhu sa jakim dijelom Balkan- skog poluotoka najživahnije trgovačke veze, Kao važan posrednik izmegju istoka i zapada nije mali grad ma podnožju brda svetoga Srgja sa svojim nesustalim prometnim i poduzetnim sta- novnicima od malog interesa ni za opću trgo- vačku povjesnicu. Kao mnogo feničkih i helenskih emporija ima Dubrovnik takaw smještaj na obali, da je pristupačniji sa strane mora nego sa strane kopna. Udariše mu temelje u burnim vremenima velikih seoba naroda u početku srednjega vijeka; u sli čnim okolnostima kao i nekim d1ugim općinama Italije, Dalmacije i Grčke, koje postadoše glaso- vite u povijesti srednjo-vjekovne trgovine i po- morstva. Po svome postanku on ide u istu ka- tegoriju sa Mlecima, Amalfijem, Spljetom, Koto- rom ili Monembazijom. i Prethodnik Dubrovnika bijaše mali provin- cijalni grad iz dobe rimskih careva: Epidaurum ili Epitaurum. Ime mu je grčko pa se čini da ide u predrimsko doba i to u vrijeme pokušaja ske. Austrljski su se Slaveni vrlo dobro | morala natrag da e ali stu roeetie ili, a bore se i dalje. Ja mi-| na višim položajima pre zaprekama, ime je | ie Ako ori o ko oči zo osujetila pokušaj Rusa, da i opet seposjedna) E se samo ! g Ž tvrgjavu. Na taj je način ostala otvorena rana, | protumačiti, zašto se us E u što je Rusima bila zadana u tvrgjavnom pojasu, žavaju od svake nama sklone akcije: Oni pa su Rusi morali uvijek držati u pripremi svu | uopće ne žele, da ih mi oslobodimo.« silu svoga topništva, da se uzmognu oduprijeti, kad god bi naši pokušali da i opet provale, ieni Megjutim je teško topništvo bilo stiglo i Osvojenje Przemysla. | pred liši a Ovo a naše teško topni- Javljaju iz ratnog novinskog stana 8. lipnja :| štvo počelo 30. svibnja da puca na odsječke iz- Očevidac izvješćuje o zauzeću Przemysla ovako :| megju Ujkovica i Dunkowicka, Sa silnom točno- Očito je, da je brzo prodiranje saveznika nakon| šću i djelovanjem harala su ognjena ždrijela onaj pobjede u zapadnoj Galiciji u najvećoj mjeri iz-| odsječak, a poimence utvrde 10a, 1la i 11. S bom- nenadilo Ruse. Oni su neprestano još računali, bardovanjem se nastavilo i 31. svibnja. Noću je da će sa brzo dovedenim pojačanjima moći da| naša pješadija privukla se blizu položaja. zaustave pobjedonosno naše napredovanje gaj Dne 31. svibnja nastade stanka u pucanju. raznim povoljnim odsjecima,“ a naročito na Wi-| Tada se jedan pruski podčasnik došulja prema | sloki i na Wisloku, ne bi li tako otklonili op. utvrdi 11a, pa opazi više proreza u zaprekama. sadu Przemysla, toga važnog uporišta carskoga | Vidio je takogjer, da na puškarnicama utvrde gospodstva u Galiciji. Tako su i znatni dijelovi | nema nikoga. On je domahnuo više vojnika pa/ posade iz tvrgjave poslani u pomoć vojsci na|se je popeo sa prsobran : za vrijeme strahovitoga | otvorenim prostorima, uslijed čega je i opsadha| pucanja Rusi su se bili iz utvrda povukli u stra- vojska Przemysla bila povučena u vrtlog poraza, | žnje položaje. Neugodnom za Ruse brzinom približivali su se U to su za onim pruskim podčasnikom po- saveznici Przemyslu te su iznenadili oslabljenu | letile i druge kumpanije, pa su za tren oka na- posadu, koja je šire prednje položaje morala na- | padači zaposjeli ruske položaje i nakon kratkog | pustiti pred napadajem saveznika. Deseti vojni | žestokog boja brzo učinili kraj ruskoj protuobrani, | zbor je 16. svibnja odmah počeo da napada na. Utvrde 10a i 11a bile su zauzete sa utvrdama pojasne utvrde, pa je usprkos bijesne ruske o-, izmegju njih. Zatim je i utvrda 11., premda je brane prodro sve do ruba prepreka jugozapad: | bila u najboljem obrambenom stanju, izdigla bi- nih odsječaka, a poimence do utvrde Pralkevec. jelu zastavu. Sada su se okrenuli pobjeditelji da Nu ovdje se nije dalje moglo, jer za rušenje be- | razviju vojsku desno i lijevo oko pojasa. Rusi tonovatilr utvrda: itije dostajalo poljsko topništvo. | su vidjeli, da im iu prijeti najveća pogibija, pa Megjutim je bila u Przemysl došla zapovi-| su poslali pričuve, koje doduše nijesu više mogle jed velikoga kneza Nikole Nikolajevića, da posada | ukloniti štete, ali su udarale bijesnom protuna- i spremiše se za navalu na glavnu tvrgjavu. Ali kada su prvi odjeli krenuli naprijed, našli su ove utvrde prazne. Demoralizovani od bombardovanja i teških poraza morali su se Rusi odlučiti na predaju Przemysla, a da ne pokušaju zadnjeg otpora, premda im je bilo zapovigjeno, ds skrajnosti bore. Čete već nijesu mogle izdržati novno bombardovanje, kako kazuju zaroblje- nici. Lijepa pobjeda ima se svakako zahvaliti poglavito teškom topništvu, koje je svojim ra- dom silno olakšalo zadaću pješaštva. Značajno je, da navala skupine generallajinanta Kneusela na najjaču rusku frontu nije stajala mnogo više od pet stotina ljudi, dočim su Rusi kod prvog opsjedanja samo pred Dunkovickom ostavili če- tiri hiljade mrtvih, a da nijesu bliže došli, nego na rub zaprjeka. Utjecaj italijanske intervencije na glavne bojeve. Stockholmski »Aftenbladet« izvodi: Sve do- sada se nijesu ispunile nade entente, da će sudje- lovanje Italije u ratu olakotiti pritisak centralnih sila na raznim frontama. Neosporivo je, da su Nijemci na zapadu u defenzivi, ali je napredak Francuza barem tako minimalan, kao što je bio prije italijanskoga rata. Nijemci su naprotiv gospo- dari najvrijednijih krajeva sjeverne Francuske : ugljenokopi i rudnici Francuske sasvim su u ru- kama neprijatelja — beznadna perspektiva za francuske patriote. Ako je uopće moguće, još je manji utjecaj Italijanaca na istočnoj fronti, gdje posvuda bez za- prijeke napreduje ofenziva centralnih vlasti, Rusi grad spominje po prvi put za ratova megju Ce- mora da brani tvrgjavu do skrajnjih granica, U- jedno se je u zapovijedi javilo, da će doći ve- lika pojačanja. Deseti vojni zbor je neprekidno davao posla posadi. Megjutim je tvrgjava bila i s juga za- tvorena, a naskoro i sa sjevera. Koncem svibnja , počeše da rade i saveznički teški topovi, pa se| odmah počelo pucati na utvrdu Pralkowce, koja je i onako bila stisnuta. Na to je naša pješadija 29. svibnja na večer na juriš osvojila utvrdu.| Kada je tvrgjava Pralkowce pala, onda je čitavo | pričuvno topništvo dovedeno k tvrgjavi te je po-| čelo da vodi obranu, pa nije bilo više moguće | da se i dalje ostane u utvrdi, Pješadija se je! udaranja helenskih kolonija u zemlji Ilira. Ali se! zarom i Pompejom. Ovdje nagjeni natpisi nose | lična imena, koja kažu gradsko stanovništvo rim- | skog karaktera. Epidaurum (u srednjem vijeku | Civitas vetus, Urbs vetus Ragusina, hrvatski po- čam od XIII. stoljeća Captat, Cavtat od civitate, | talijanski Ragusavecchia) imagjaše prilično dobar položaj: na jednome poluotoku megju dvjema ivalama pa veliki vodovod (canalis); ruševine ovoga dadoše ime obližnjemu kraju, naime Ko- navlima (Canali). Osobitost geografijskog položaja iskoristiše u pravoj mjeri Dubrovčani, nasljednici Epida- vrana, Postojbina im se nalazi baš na mjestu istočne jadranske obale, gdje svršava arhipelag bezbrojnih velikih i malih dalmatinskih ostrva »više od hiljade« po Pliniju u Iliriku. Posljednje oveće ostrvo, jako pošumljeni Lokrum, nalazi se baš pred dubrovačkom lukom. Greben Mrkan, na kojem su jednom obitavali monasi Benedik- tinci pa po kojem trebinjski katolički biskup nošaše jedan od svojih naslova, brani ulaz u Epidavar. Dalje prema jugu naći je duž južne dalmatinske i arbanaške obale samo osamljene, male i kršovite školje sve tamo do Krfa, odakle se nižu velika Jonska ostrva. Obala okolice bo- gato je razvedena; naći ćeš zalive, koji su se duboko urezali pa dobre, naravne luke kao Župski zaton, Gruški zaliv, kratku riječnu dolinu Rijeke, Koja je pristupačna i morskim lagjama, Zatonski zaliv pa Koločepski kono, koji je zaštićen od debelog mora, a uvalio se izmegju tvrdog kopna i Elafitskog arhipelaga starog vijeka. K tome se ribraja osučnost pitke vode. Mnogobrojni, jaki izvori izviru na podnožju obalnog gorja: kod valom proti zaporu cesta, alise navala kod Dun-|u Bukovini jednaki su ništici, kovickog izjalovi. Ruska protuvala u pravcu na Pristup Italije nije imao na glavne bojeve utvrde 10a i 1la bila je odbijena. U voče na 1.|Onog utjecaja, kojemu se je nadala ententa, Je- lipnja bio je takogjer zauzet cestovni zapor. Ta. |dva se može očekivati, da bi bojevi na jugu mo- kogjer na zapadnom krilu bilo je pješaštvo došlo | gli zadavati neprilika centralnim vlastima. do utvrde 10. U noći je pješaštvo otišlo natrag, Što se tiče djelovanja brodovlja, ne može da su mogli u jutro onamo slati pozdrave naši|se shvatiti, kako će francusko brodovlje u Sre- mužari od 42 i 30.5 cm. Iza malo metaka pojavi dozemnom moru, koje je prema najnovijim vi- se posada utvrde, držeć ruke u vis na zidine i|jestima otplovilo u Dardanele, više postići, nego predade se pješaštvu, koje je jurilo prama utvrdi, |li je do sada postiglo engleško i da će italijanska odbivši krvavo ruske pričuve koje su jurišale, U| mornarica u Jadranu imati većih uspjeha, nego podne 2. lipnja bili su Rusi krvavo izbačeni iz|ih je imala francuska, koja je bila ondje anga- položaja sjeverno od Zurawice te saveznici do-| žovana, iako bez svakog uspjeha, gjoše u večer do na visove sjeverno od Zurawice Sr m Vodovalje u Konavlima, a ovu su vodu pili stari | za neprijateljski oko, s kojega bi ih se moglo Epidavrani u svome gradu, kod crkve svetog | podsjedati. Takogjer ne upriješe rijetko prstom llara u Župi, u dolini Šumeta, odakle dovedoše na siromaštvo i pustoš najbliže okoline, a to ih vodu u Dubrovnik pomoću vodovoda, koji i dan-|sili, da idu za zaslužbom u daleki svijet. Mje- danas postoji, a gleda godinu 1487. Ali sve sto gdje podigoše temelje novome gradu bijaše nadjača izvor Rijeke. Harakteristično je, te gle-| kamenito poluostrvo, štoviše možda pregje i ostr- daš sa strane mora, kako jedini Dubrovnik, u'|vo; kraj mora ovo se je rušilo u jaz, a ovu str- kolu današnjih dalmatinskih gradova, gleda otvo- | men zvahu još uvijek u srednjem vijeku latin- renu pučinu pa ima neposredan pristup sa de- skim imenom labes (romanski lave) ; sa kopnene belog mora. Krševita brda tvrdog kopna mjesti-| strane udaraše u slagju liniju, Na povišem di- mice su kamenita i suha, ali nijesu ni izdaleka|jelu dizaše se utvrgjeni stari grad nepravilnih tako visoka i vrletna kao nad Kotorom, što vrlo|uskih uličica sa skalinima, koje izvedoše iz litica, olakšava saobraćaj sa zalegjem, U obližnjim,|a još ga oko svrhe srednjega vijeka zvahu »Sex- malenim, toplim i vodom jakim dolinama ima i terium castelli.« Dio što je jače udarao put iskrčenog tla, na kojem uspijevaju dobro, već od | luke zvao se je po jednim vratima sa strane vremena starih helenskih naseobina na obalama Posterula (danas Pustjerna). Plitki i najunutar- lirika, udomaćene kulturne rastline, vinova loza njiji ugao zaliva megju poviše podignutim sta- i maslina (uljika). Ne u najbližoj okolini ali ni|rim gradom i obalnim pristrankom tvrdog kopna vele daleko nalazi se naravan i važan ulaz u nasuše malopomalo; na zemljištu te ga dobiše unutrašnju zemlju: ušće Neretve, U srednjemu |od mora »in palude«, podigoše se, kao i kuće i novome vijeku bilo je ovo uvijek u sferi trgo-|u Mlecima na sojenicama udarenim u pijesak, vačkih interesa Dubrovčana i to tim više, što se | velike gragjevine sjajne dobe ovog grada, a prije tamo već u starome vijeku promijeniše klimatske svega državna palača (palatium regiminis) u prilike zbog močvarne delte te tamo nastade; to | blizini stolne crkve megju objema lučkim vra- i onemogući, da bi više mogao opstati u samoj | tima, Izvanji dublji dio zaliva i danas je luka, oblasti ušća velik grad poput rimske Narone, koju pašu bedemi i kule, a jednom je zatvarahu Epidavar se rasu oko burnog vremena ca-| redovito obnoć s pomoću veriga. Iz vizantijske revanja Foke (602-610) i Heraklija (610 do 641), perijode potječe ime sjevernih vrata zvanih Porta kad ono Avari i Sloveni provališe u Dalmaciju. | Pilarum (m0)o0), a dandanas još Pile, Gradske Nova postojbina, koju podigoše Epidavrani, na- bedeme razmakoše po više puta ; “najposlije iza lazi se jedno deset kilometara sjevero-zapadno | velikog požara 1205, kad je ono bio uhvaćen od staroga grada, a nadvisuju je strmi obronci negdašuji »palus« pa jedan dio brdnog obronka brda svetoga Srgja. Položaj je bio izvanredno |na drugoj strani. Iza toga dosta se je mijenjalo zgodan za sredovječnu ratnu taktiku, prije izuma | i popravljalo po utvrdama, ali ipak glavne linije barutanog oružja. Stari su se Dubrovčani hvalili, | gradskog objama malo se pomakoše, da u okolini njihova grada nema zgodna mjesta (Slijedi) ?