PRAVA RVENA HRVATSKA Potpisujte ratni zajam! Presvij. gosp. Namjesništveni Savjetnik, Kot. Poglavar dr. Albert Renkin, upravio je svim Općinskim Načelnicima dubrovačkog kotara sli- jedeći poziv: U sudbonosnim danima, kada je izdajnički italijanski neprijatelj našu staru i časnu monar- hiju napao naviještenjem rata, jer se je nadao, da će mu uspjeti oteti nam ovdje na jugu naše cvatuće zemlje, dok su se naše pobjedonosne vojske na sjeveru borile sa moćnim neprijateljem, objelodanjen je proglas gosp. &.k. dalmatinskog namjesnika, kojim je pozivao pučanstvo da u što većem broju sudjeluje potpišivanju drugog ratnog zajma. Ovaj poziv pada u teško vrijeme, gdje svaki od nas mora da podnosi ratne brige. Ali ipak potrebuje država pomoć puka. Naš vojnik, puk u oružju, pozdravio je naviještenje rata ltalije ve- seljem i oduševljem, čvrsto odlučen da Italijance, koji tvrde da »imaju prava« na ovu slavensku obalu Jadranskoga mora, krvavo suzbije. Naš puk u oružju veseli se, premda znade, da će boj naše monarhije sada još teži postati i nijedan od naših hrabrih vojnika, koji od mnogo mjeseca izvan svoga doma boravi, ne zdvaja i ako ga još mnogi daljni trudi čekaju. Iza naših hrabrih i pobjedonosnih četa stoje pako velike mase pučanstva, koje nijesu pozvane da svoj život izlože u borbi sa neprijateljem. Ove mase pučanstva ne bore se sa oružjem u ruci, ali su pred Bogom i svojom savjesti po- zvane, da se za domovinu i za našega ljublje- noga Vladara u ovim teškim časovima na drugi način žrtvuju i to tim, da svojevoljno pridonesu novac za ratne svrhe, Ratni zajam, koji se baš sada čini, pruža nam prigodu, gdje je sada svakome moguće, da na sjajni način pomogne državi, a da sebi ne nanese ni najmanje žrtve. Potpišivanje za ratni zajam ne znači nipošto, da se državi poklanja novac, nego se samo svoj raspoloživi novac ulaže u jedan državni vrijed- nosni papir, čija nabava pod današnjim okolno- stima znači sjajan financijalni posao. Stotina kruna ratnog zajma izdaje se danas pod teča- jem od K 94:75, koja svota godišnje nosi K 5:50 kamata, prama ćemu ratni se zajam ukamačuje sa 6'/49/o. Pod takvim okolnostima pojmljivo je, CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9 KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU POJEDINI BROJ ARENA mp ON ALSO U DUBROVNIKU, (9. JUNA 1915. I [ da već sada drugi ratni zajam pokazuje izvrsan uspjeh. Nažalost su Dubrovnik i okolica naprama ovom drugom ratnom zajmu pokazali neku suz- držljivost, te su općine i druge korporacije ovog kotara upisale samo nerazmjerno male iznose, ili što više nijesu sudjelovale nikako odnosnom upišivanju. Ova suzdržljivost, koju se ne može rastumačiti sa patriotskim tradicijama niti sa zdravim trgovačkim duhom ovog pučanstva, tu- mači se možda činjenicom, da je poziv na upiši- vanje ratnog zajma slijedio u času, kad smo mi svi stajali pod neposrednim dojmom italijanskog naviještenja rata. Danas pako, pošto vidimo da i ovaj novi neprijalelj monarhije,. osim pucanja iz daljine na željezničke nasipe ina kuće siro- mašnih čuvara, ne ugrožuje nikaq. naše obale, danas se moramo ponovno i ozbiljno sjetiti po- ziva na potpišivanje zajma. Prije nekoliko dana dobili smo telegrafsku vijest, da se je dalmatinsko domobranstvo ioso- bito istaklo u bojevima protiv Italijanaca. | Jugoslavenski vojnik čuva svoju morsku | obalu od neprijatelja, koji hoće da istrgne na-' rodnost njegove djece. Dužnost je svake općine | ovoga kotara, koja se kao hrvatska općina osje-| ća, da sudjeluje ovoj narodnoj borbi sa živahnim | upišivanjem u ratni zajam, te da razvije inte- sivnu propagandu za isto. Ta dužnost opstoji tim-više, što: najelementarniji - patriotizam pret- postavlja čvrsto pouzdanje u pobjedonosnu sna- gu naše monarkije. Mislim, da sam potpuno sjeguran sudjelo- vanja Vašeg Gospostva u pitanju ratnog zajma, te bih htio još samo slijedeće naglasiti : Današnja teška vremena donose naravno u pučanstvu veliku nestašicu raspoloživih srestava u gotovu novcu. Potpišivanje ratnog zajma ne iziskuje uvijek gotovog novca. Da se uzmogne kupovati papir ratnog zajma, udijeljuju austro- ugarska banka u Kninu i blagajna za ratne zaj- move u Beču uz pogodovani kamatnjak zajmove na vrijednosne papire do polovine vrijednosti, Isto tako udijeljuje blagajna za ratne zajmove u Beču zajmove uz zalaganje hipotekarnih tražbina. Preostaje još jedan način sudjelovanja u ratnom zajmu, naime taj, da pojedini vlasnici ku- ća ili drugih nepokretnina do sada neopterećenih IZLAZI SVAKE SUBOTE STOJI 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE uzmu hipoteku na svoje vlasništvo, a da ulože dotični iznos u nabavu papira ratnog zajma. Ta- kav bi dug dakako bio vlasniku kuće na čast. "Istina je, da do sada nije predvigjen ovaki na- čin sudjelovanja, ipak bi se u ovom pogledu mo- gao naći izlaz, a barem bi očitovanje pojedinih vlasnika kuća i drugih nepokretnina, da su sprav- ni opteretiti svoje imanje stanovitim iznosom, slu- žilo kao sjajni dokaz njihova rodoljublja. Na temelju predstojećih razlaganja, molim Vaše Gospodstvo da stavi u izgled upišivanje oveće svote na ratni zajam sa strane tamošnje općine, te da ustroji jedan odbor, koji bi imao zadaću da prinuka razne korporacije i privatne osobe tamošnje općine na upišivanje za ratni zajam. + O uspjehu tamošnje akcije izvolit će Vaše Gospodstvo izvijestiti u roku od 14 dana te mi ptiposlati imenik svih osoba i korporacija ta- mošnje općine, koje su upisale za ratni zajam. 1 Pri tome je označiti kod svakog upisača, da li namjerava upisanu svotu isplatiti .u gotovu novcu, ili pako upisani iznos pribaviti zalaganjem vrijednosnih papira, hipotekarnih tražbina, od- nosno sa hipotekom. Pobliži fiaancijalni uvjeti upišivanja mogu se pribaviti kod svakog poštanskog ureda odno- sno kod svih novčanih zavoda. C. K. Namjesništveni Savjetnik, Upravitelj : Renkin s. tr. .Fntente i: balkanske države. Diplomacija »Četvornog Sporazuma« i RE mie God. XI. biju s izgledom na sjevernu Arbaniju i luku na Jadranskom moru, pa na baštinu u Dal- maciji, Istri i Hrvatskoj, a sad sva ta obe- ćaria za ljubav Italije uništena. Zato »Politika«, jedan od najglavnijih srpskih listova, glasno viče, da Sporazum, kojemu je toliko potrebna pomoć ltalije, plati iz vlastitih sredstava te koristi, što će mu ltalija donijeti, kao n. p. Savojom, Kor- sikom, Maltom, Tunisom, Algirom, Egip- tom i ost, a da Srbiji pomoć ltalije ne služi. I s toga — prama pisanju listova — Srbija nije voljna, da ofensivom protiv Bosne olakša. napredovanje Italijanaca na Soči, već gleda da pošalje što moguće više četa u Arbaniju. Ali diplomacija Sporazuma nije samo zaposlena u Srbiji, nego se još više znoji oko Rumunjske, Bugarske i Grčke, koje su dosad bile neutralne, a koje bi Sporazum htio imati uza se, a to »u interesu brže pobjede nad općenitim neprijateljem.« Da Bugarska istupi iz neutralnosti i pridruži se Sporazumu, nastoji diplomacija svim silama, da Srbija prepusti Bugarskoj Macedoniju. Ali svi srpski listovi, i u Ni- šu i u Beogradu, ne samo što ne dadu o tome ni pisnuti, nego još svojataju cijelu Strumnicu gotovo do Sofije kao srpsko u zadnje je doba vrlo zaposlena na Balkanu. Zemljište. Uopće Srbi zauzimlju neprijatelj- Istup i pridruženje Italije Sporazumu Sko stanovište proti Bugarskoj. Interesantno ne samo što nije po ćudi balkanskim dr- je pak, da Rusija kao naknadu za Mace- žavama, nego je dapače to urodilo nepo- | doniju obećava Srbiji austro-ugarsko ze- vjerenjem svih balkanskih naroda u obeća- |mljište baš sada, kad i ona sama treba da nja Sporazuma, o kojima su i prije manje ostavlja austro-ugarski teritorij! više sumnjali. Da pridobije uza se Italiju, valjalo je najprije da Sporazum — sa Rusijom na čelu — napusti Srbiju i sve njezine aspi- racije, da se »već jednom oslobodi srp- skog upliva«. To je naravno izazvalo nemir i uzru- janost u Srbiji. Prije se je zavaravalo Sr- | | | Dok pak Englezi mole i nastoje oko Grčke, da bi ova poslala kontigenat vojske pred Dardanele, i obećavaju joj za to na- gradu u Maloj Aziji, u isto doba Rusija, bez znanja i volje Grčke, obećava Buga- rima velike i važne krajeve grčke. Naravno, da Grčka a zajedno snjom i Srbija proti tomu žestoko prosvjeduje. PODLISTAK. (4) VAŽNOST DUBROVNIKA u trgovačkoj povijesti srednjega vijeka. Napisao prof. Dr, Konstantin Jireček. S njemačkoga preveo prof, Dr. Božo Cvjetković. Vjerojatno je, da je ime Ragusium iz ilirske dobe. Na Sićiliji je općina sredovječnog postanka, koja se dandanas takogjer zove Ragusa. Ali je ime ovog sićilskog grada postalo iđentično sa onim dalmatinske općine tek po fazama novijeg glasovnog razvoja. Hrvatsko ime dalmatinskog grada Ragusa, Dubrovnik, bilo je uopće poznato na Poluostrvu već u srednjemu vijeku i potiče od staroslovenskoga dabr' dubr (novi oblik dub), stablo uopće, dubrova, dubrava, pa ima da za- hvali svoj početak, po svoj prilici, šumama + bo- rova (Pinus halepensis) u okolici sredovječnoga grada. Još se vide slikoviti skupovi ove južne svijetlo-zelene crnogorice i to na liticama kod negdašnjega benediktinskog manastira svetoga Jakova od Višnjice, koji podiže 1222 vlasteoska dubrovačka kuća Gundulića, pa na uzvisinama obližnjeg poluostrva Lapada i na ostrvu Lokrumu. Dvojako ime grada nije jedini primjer dvojezič- nosti, koja se razvi megju stanovništvom. | mje- sta okolice imaju dvojaka imena, romanska i hr- vatska : doline Gravossium Gruž, Brennum Žr- novnica, Umbia Rijeka, Junchetum Šumet, Mal- fum Zaton i t. d. Takogjer nose dvostruka imena ili forme imena i gradske obitelji. Grad- ski teritorij bijaše do XIII. stoljeća sasvim malen. Obuhvatao je niz otoka, što su ih Dubrovčani posjedovali, po svemu izvidu, od pamtivijeka i to jer su kao pomorci bili jači u svako vrijeme od Slovena iz okolice, Dubrovačka zemlja na tvrdome kopnu, kraj Starca ili Astarea, bijaše vrlo malog prostora. Za vinograde u Župi, Ri- jeci, Šumetu i Zatonu plaćahu oni slovenskim susjednim knezovima, sve do turskog osvojenja, godišnji danak, tako zvani magarisium, Srčiku starih gragjana, koji se poslije od- lučiše kao vlastela, činili su potomci Epidavra- na. Lična imena kažu dugo vremena kao i u ostalim dalmatinskim gradovima rimskog postan- ka, romanski, kasniji latinski tip: Bonus, Ca- lenda, Fuscus, Geminianus, Lamponius, Lampri- dius, Lupus, Maurus, Primus, Proculus, Sabinus, Sergius, Ursus, Ursatius i dr. Takogjer pripa- daše uvijek Dubrovnik, sjedište biskupa, kasnije nadbiskupa, nasljednika negdašnjih rimskih epi- davarskih biskupa, rimskoj crkvi, Ovisnost o ca- rigradskome carstvu tumači nam primjesu vizan- tijskih imena kao Aleksije (Alexius), Dimitrije (Demetrius), Nikefor (Nicephorus) i dr. Sloveni pridolaze tek polagano. Izmegju, u jakom broju, nanizanih gragjana u povelji osnivanja Marijina manastira na otoku Lokrumu, a oko vremena ćesara Vasilija Il. (976-1025), nose samo dvojica slovenska imena; ali u XII. stoljeću nazivlju se već poglavice gragjanstva, Comites i Judices, Dersimirus (Držimir) ili Dobroslauus (Dobroslav). K ovome prvobitnome pučanstvu, od kojeg se razvi gradsko plemstvo (nobiles, hrvatski vlaste- lin, žena vladika) pridružiše se dizanjem grada od XIII, stoljeća mnogobrojni novi gragjani (ci- ves de populo, hrvatski pučanin) organizovani u bratstva (cehove) i to ne samo Sloveni nego i Talijanci pa Arbanasi. i Do 1205. bili su Dubrovčani pod vizantij- skom vrhovnom vlašću, pa se u više navrataka istakoše u pomorskim bitkama carigradskih ca- reva proti Arapima. Arapski geograf Idrisi (1153) opisa Dubrovnik kao veliki primorski grad, čiji stanovnici, marljivi obrtnici i vrli rat- nici Dalmatinci, imaju veliku flotu pa se davaju na daleka putovanja. Iza stalnog smještenja Normana u vizantijskoj donjoj Italiji, dadoše se Dubrovčani dvaput normanskoj zaštiti i to oko vremena Roberta Gviskarda pa kraljeva Vilima II, i Tankreda. Poslije tako zvane četvrte križarske vojne pade Dubrovnik, od 1205-1358, pod mletačko vrhovništvo, Republiku sv. Marka zastupaše u gradu Comes (hrvatski knez), koji se je od 1237 mijenjao svake druge godine. Ali ban (vicarius, vicecomes), suci pa uopće svi gradski činovnici, što se mijenjahu svake godine, bijahu domaća vlastela (nobiles). Takogjer i općina sa svoja tri vijeća ima u ono doba potpunu samoupravu pa i u megjunarodnim prilikama, osobito sa susje- dima. Mletačke posade nije bilo. Kad bi se u slučaju potrebe pokazalo mletačko ratno brodov- lje, to bi bila valjana obrana proti svakoj pogibli iz okolice, Sveza sa Mlecima za najvećeg cvata ove trgovačke moći bila je za razvoj grada od zamašne važnosti, Dubrovnik ima sve većeg u- djela u levantskoj trgovini, organizova svoj ustav i poveća svoj teritorij. Unutarnju konsolidaciju kaže zakonska knjiga od 1272 i carinarska ure- gjenja od 1277. Doskora se počne i sa teri- torijalnim sticanjem, a sve je bilo provedeno za novce bez osvajačkih pohoda. Otok Lastovo pri- druži se dobre volje. Kao posrednici u izmirenju Bosne i Srbije dobiše Dubrovčani 1333 važni Ston sa velikim poluostrvom (Puncta Stagni, hr- vatski Sionski Rat) sada zvani Pelješac. Poslije mletačkoga perijoda nastupa od 1358-1526 ugarsko-(hrvatsko) vrhovništvo. Ugar- ski kralj dobivaše godišnji danak ali ne imagjaše u gradu zastupnika ; (Dubrovnik) postade zapravo od onog vremena samostalna republika. Comites ni čelu države zamijeniše Rectores (hrvatski ta- kogjer knez), koji se mijenjahu svaki mjesec. Prva je pola XV. stoljeća zlatan vijek republike, koji se još i danas prepoznaje na gragjevinama iz ovoga vremena, a poznato nam je i iz zornog opisa vrsnog posmatrača, talijanskog humaniste Filipa de Diversis de Quartigianis iz Like (1440). Sticanje zemlje dovede do popunjenog posjeda, koji pomalo obuhvati cijelu obalu od ulaza u Boku Kotorsku do u blizinu ušća Neretve i to dobitkom Primorja ili Terre Nove de Slano (Ri- paria Slani) izmegju Stona i dubrovačke Astareje 1399, pa konavojskog kraja sa epidavarskim razvalinama (1419, 1427), Postepeno dogje do anektovanja otoka Mljeta. Pokušaji, da se do- bije Trebinje, Hercegnovi i Risan nijesu uspjeli. Dubrovačka uprava na velikim ostrvima Korčuli, Hvaru i Braču u vrijeme kralja Sigizmunda (1413- 17) bijaše kratka vijeka. Dubrovčani su molili i kralja Poljske i Ugarske, Vladislava, baš poslije njegovog prvog sretnog ratnog pohoda proti Turcima (1443), a kratko vrijeme pred nesretnu bitku kod Varne, da im dodijeli Valonu i Kaninu u Arbaniji. I sa novim osvajačima balkanskih zemalja, Turcima, znali su se dubrovački trgovci u pravo vrijeme spretno i vješto nagoditi daro- vima i dancima. (Slijedi) o odiše i i