CRVENA RAVA HRVATS s KA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- I ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, | U DUBROVNIKU, 26. JUNA 1915. NEAL A AA God. XI. Br. 53. Lavov osvojen, »Naša druga armada osvojila je anas, nakon žestoke borbe,lgrad Lavov« — gla- silo je službeno saopćenje u predvečerje 22. ov. mjeseca. Vesela se ta vijest kao munja proni- jela svijetom. Kad je saveznim četama uspjelo, da dan prije zauzmu neprijateljske položaje za- padno i sjevero-zapadno glavnog grada Ga- licije, mogli smo se nadati, da je sudbina Lavova zapečaćena, ako i ne možda tako brzo. Osvojenje Lavova, to je treća važna etapa na onom sjajnom pobjedničkom po- hodu, što su savezne vojske izvele počev od 2. maja. Gorlice-Tarnow, pa Przemysl i linija Sana a sada Lavov, to su kao tri teiceljna kamena, na kojima se gradi slav- na pobjeda na:sjevernom ratištu. Dogagjaj je to, koji će neminovno u- plivati na sav budući tečaj rata, i na isto- ku i na zezadu. U nižu onih bojeva strašnih i po o- gromnom prostoru, na kom se razvijaju, i po dugu vremenu otkad se vede, i po veličini uspjeha, i po nečuvenom napreza- nju i bezobzi-nim žrtvama. ruske .vojske, iamo da se održe, osvojenje Lavova ima veliko značenje. Ulazak pobjedonosne vojske u oslo- bogjeni grad nakon devet i pO mjeseca dan je rijetke historičke veličine. Oduševljenje onog pučanstva jedva se dade opisati; ono ne pozna granica. Zato je naravno i razumljivo veselje, koje je nastalo na ovu vijest u cijeloj na- šoj Monarhiji i u saveznim nam carstvima. U zemljama pak naših neprijatelja ne ?e a da ne izazove klonulost i razoča- a osobito u onim Ruskog kolosa, jer 7rlo lako osvojenje Lavova moglo zna- ne samo konac ruskog gospodstva u Jaliciji, nego i potpuni poraz ruske vojske. A neutralne će se zemlje moći još tvrgje uvjeriti, da je konačna pobjeda na našoj strani, da je naše oružje nadmoćnije, a naša junačka vojska i hrabrija i odu- ševljenija. I baš, jer se uzdamo u Boga i pra- vicu i u svetu stvar, koju branimo, te u prokušanu snagu našeg oružja i oduševljene nam vojske, tvrdo se nadamo, da će ta konačna pobjeda slijediti i prije nego mož- da mislimo" Udijelio jaki Bog ! Hrvatski sabor. Jednodušnost i sloga, kojom se je odliko- vao početak ovog zasjedanja hrv. sabora, bilo u izraženim patriotskim željama i iskazima privr- ženosti uzvišenoj osobi našeg viteškog Vladara, bilo u zajedničkom naglašenju državopravnih za- htjeva, naišle su na opće odobravanje cijele naše javnosti bez razlike, koja s velikim interesom prati rad Sabora. Taj jednodušni izlijev narodnih prestavnika pretvorio se je u manifestaciju do- stojnu veličine časa, koji proživljujemo. Važnost ovog zasjedanja tim je veća, što nijedan drugi sabor — osvem ugarskoga — nije mogao da vijeća kroz ovo ratno vrijeme. Želja je naroda, da ova jednodušnost bude ustrajati kroz čitavo saborsko djelovanje, pa da u hrvatskoj povje- snici ostane zabilježena. ziatnim slovima. O otvornoj sjednici izvijestili smo u zad- njem broju. Druga je sjednica držana dne 16. ov, mj. Najprije je slijedio izbor petorice sabor- Šilović obrazložio slijedeći upit na bana : 1. Jelikr. zemaljskoj vladi poznato, da se gotovo jedna šestina pučanstva kraljevine Hrvat- ske i Slavonije nalazi na zaradi u Sjedinjenim | Državama Sjeverne Amerike, te da je rad u ra- dnjama, u kojima su maši zemljaci zaposleni, malo ne sasvim obustavljen, jer tvornice i rudo- kopi rade tek jedan do dva dana na nedjelju? 2. Što je kr. zemaljska vlada voljna učiniti, da se hrvatskim iseljenicima, ukoliko su bez srestava, nakon svršetka rata omogući povratak u domovinu? Ban mu je odgovorio, da je vladi sve to poznato, te da je i dosad učinila za iseljenike što je mogla, a da je pripravna tomu važnomu skih bilježnika, kvestora i ost., pa je zastup. dr.| pitanju obratiti od sad još veću pažnju. Zatim je uzeo riječ zast. St. Radić i u poduljem se go- voru osvrnuo na poznate dogagjaje ma Rijeci, na zapostavljanje Hrvata i Slovenaca iz obzira prama Talijanima i dr., i tim obrazložio slijedeće svoje upite na vladu: 1, Da li je gospodin ban već obratio svoju pažnju na nečovječno, nekulturno i protuzako- nito potiskivanje ogromne većine domaćega i o- kolišnoga hrvatskoga pučanstva na Rijeci i u Zadru, kojim se potiskivanjem i proganjanjem to hrvatsko pučanstvo smeta, vrijegja, zlostavlja i napada koli u svom osnovnom državljanskom pravu slobodnoga kretanja, toli u svom narod- nom hrvatskom osjećanju ? 2. Da li se gospodin ban napose zanimao za to nečovječno, nekulturno i protuzakonito po- tiskivanje, proganjanje Hrvata povodom prolaza Rijekom i Zadrom hrvatskih kulturnih društava ili pojedinih hrvatskih odličnika : je li gospodinu banu poznato, da je leglo tih napadaja u itali- janskoj gradskoj općini zadarskoj i da li je gos- podin ban uočio i vagnuo svu opasnost, koja od toga prijeti najvišim dinastičkim, državnim i hrvatskim narodno političkim interesima — ko- jima je ban na cijelom političkom teritoriju kra- ljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije prvi ču- var iza Njegova Veličanstva — tim povodom, što se spomenute smetnje, uvrede, zlostavljanja i napadaji osobitom žestinom ponoviše na Rijeci Primorsku; poslije toga, što je Njegovo Veličan- stvo, naš premilostivi kralj, navijestio rat vjero- plomnomu.ktalju Italije. a ponoviše se upravo protiv onih sinova hrvatskih, koji su na poziv Njegova Veličanstva svoga lirvatskoga kralja, pola... pod bojnu zastavu ? 3. Što je gospodin ban po svom pravu i | po svojoj dužnosti već poduzeo, da se na Rijeei | | Primorskoj bezodvlačno ukinu sve ove odredbe | i da odmah prestane sva praksa po kojoj je hr-| | vatstvo na Rijeci do danas kao izvan zakona? | 4. Hoće li gospodin ban bezodvlačno po- | duzeti sve, što treba, da se hrvatskoj većini pu-' čanstva grada Rijeke s okolicom potpuno zaštiti | ne samo slobodno krelanje, nego i slobodno no-| | šenje i vijanje hrvatskih trobojnica, kao i svako | | drugo uobičajeno izražavanje narodnoga osjećaja? | | 5. Hoće li gospodin ban preuzeti inicijativu, da se već obzirom na to, što je u Dalmaciji ras« | | pušteno 18 hrvatskih općina bezodvlačno raspu- | | stiti italijansko gradsko zastupstvo u Zadru kao | leglo nečovječne, nekulturne, protudinastične, pro- tumonarhijske i protuhrvatske propagande na či- tavoj hivatskoj jadranskoj obali, 6. Hoće li gospodin ban tom prilikom pre- uzeti inicijativu, da se napose ta dva bisera Hab- sburške monarhije na Hrvatskoj Jadranskoj obali počnu službeno nazivati samo narodnim svojim hrvatskim imenom Rijeka i Zadar, i da se isto tako hrvatsko narodno nazivlje što prije uvede na čitavoj Hrvatskoj Jadranskoj obali ? Ban Dr. Skerlecz odgovorio je na ove in- terpelacije, da je glede slobodna prolaza kroz Rijeku pod narodnim znakovima i trobojnicama učinio sve što je bila njegova dužnost, i stalo u njegovom djelokrugu, a glede Dalmacije izja- vio je slijedeće : Gospodin nar. zastupnik od mene traži i konkretne administrativne odredbe glede različi- tih prilikama Rijeci i u Dalmaciji. Kako je gospodi nar. zastupnicima pozna- to, glede Dalmacije je i danas na snazi $ 65. zak, čl. I. od god. 1868., te ovaj paragraf kaže u svojoj drugoj alineji: »Kraljevina Ugarska ne će i u buduće prestati temeljem prava svete u- garske krune zahtijevati reinkorporaciju Dalmaci- je, kao i zahtijevati, da se Dalmacija udruži kra- ljevinama Hrvatskoj i Slavoniji; nu svakako se bude Dalmacija ob uvjetih ove inkorporacije sa- slušati imala«. Kako je gg. nar. zastupnicima poznato, ova reinkorporacija nije dosada uslijedila, pa uslijed toga ja kao ban, ili ova kr, zemaljska vlada na temelju konkretnih postojećih zakonskih određa- bu de facto nemamo. nikakovoga djelokruga ob- zirom na Dal maciju. Još je bilo prikazano nekoliko upita gospo- darske naravi pa je sjednica zaključena. Nastajna je sjednica držana dne 19 o. mj., ali su svi zagrebački listovi, koji su donijeli iz- vješće o toj sjednici, zaplijenjeni. Službene »Na- rodne Novine« priopćile su samo odgovore Nj. Veličanstva i feldmaršala Nadvojvode Fridrika na poklonstvene brzojave. Odgovor Nj. Veličanstva. Slavnom predsjedništvu sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u Zagrebu. Njegovo ces. i kr. apoštolsko Veličanstvo blagoizvoljeno je poklon podnesen Mu po pred- sjedništvu sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije prigodom otvaranja zasijedanja sa- bora živim zadovoljstvom uzeti na znanje, te se srdačno zahvaljuje za ponovno uvjerenje o nepo- PODLISTAK. a) X VAŽNOST DUBROVNIKA u trgovačkoj povijesti srednjega vijeka. * Napisao prof. Dr, Konstantin Jireček. $ njemačkoga preveo prof. Dr. Božo Cvjetković. t Ne sačuvaše nam se podaci o dubrovačkoj trgovini iz vremena prije polovice XII. stoljeća. Sudeći po riječima ćesara Konstafitina Porfiroge- nita, da dalmatinski gradovi, te onda pripadahu grčkome carstvu, živu s pomoću mora, može se ustvrditi, da su se stanovnici u glavnome bavili brodarenjem po Jadranskome moru, do vizantin- skih.i italijanskih susjednih zemalja pa ribanjem u domaćim vodama; bit će da se kopnena trgo- vina dugo vremena slegnu na saobraćaj sa oko- linom. Istom u XII, stoljeću kažu se uzdržane povelje o trgovačkim odnosima, a najprije ugo- vor sa Molfettom u Apuliji oko godine 1148. Uzdržao se je tekst ugovora sa Pizom iz godine 1169, a kaže, da je panda trgovina sa ilirskim poluostrvom tekla dijelom preko Jakina i Du- brovnika. Konac ovog sloljeća kaže cijeli niz u- \govora sa Ravenom, Jakiinom, Fanom, Bari, Mo- 1opoli i drugim gradovima na zapadnoj obali adranskoga mora; sa Rovinjom u Istri, omiškim gusarima (i njihovim kneževskim rodom Kačića, ga sa susjednim Kotorom, koji je kao i Dubrov: nik revno trgovao i brodario. Iz iste su dobe i “w«Wuzdržani ugovori sa slovenskim knezovima županom Stjepanom Nemanjom (1186), njegovim bratom humskim knezom u dolini Neretve Miro- slavom (1186, 1190) i sa bosanskim banom Ku- linom (1189), : Doba cvjetanja dubrovačke trgovine hvata XIII. do XV. stoljeća. Potankosti su dobro po- znate iz arhivalnoga materijala. Veliki stari ar- hivi Balkanskoga Poluostrva sačuvaše se jedino u manastirima na Atosu i u Dubrovniku, pa su oba mjesta dosta znamenita za historičko ispiti- vanje. Dubrovnik bijaše u ono doba najvažnije trgovučko mjesto na istočnoj obali Jadranskoga mora; u jednu ruku pronašaše se kroz ovaj grad na istok raznovrsna roba italijanske industrije, s druge strane tekao je odovle eksport sirovina Balkanskoga Poluostrva na zapad. Najznameniti- je pozorište dubrovačke trgovine bila je oblast, koju su onda nazivali Sc/auonia: jadranska oba- la izmegju Istre i Bojane sa cijelim zalegjem, da- kle današnja Hrvatska, Dalmacija, Crna Gora, sjeverna Arbanija, Hercegovina, Bosna i Srbija, Usto nastojahu Dubrovčani da, po uzoru itali- janskih općina, unaprede u svome gradu doma- ću industriju, Doskora prevlada kopnena trgovi- na u unutrašnjosti Poluostrva mad starijom po- morskom. Barem 1371 priopćiše Dubrovčani po svojim poslanicima ugarskome kralju Ljudevitu 1, da se najveći dio njihove trgovačke radnje tjeraše do sada po srpskoj državi; zbog nemira po smrti cara Stjepana Dušana vraćaju se više trgovci pomorskoj trgovini. U vrijeme turskih ra- tova promijenuše se odnosi opet posvema; pri- mjećuje se 1441, da pomorska trgovina hita tri \Balkariskome Poluostrvu ; sa srpskim velikim četvrtine, a kopnena samo jednu četvrtinu. - — Od italijanskih trgovačkih gradova Dubrov- | čani igjahu u svako vrijeme u tadanji najveći ja- dranski emporij, u lagunski grad Mletke, U vri- jeme kad su Dubrovčani bili u tješnjim odnosi- ma sa mletačkom republikom bio im je dozvo- ljen uvoz robe iz »Sclauonije« potpuno prosto od carine, U početku XIV. stoljeća bijaše uregjen direktni saobraćaj izmegju Mletaka i Dubrovnika po mletačkome uzoru: vožnjom dviju galija, ko- je su bile kupljene u ovu svrhu od dubrovačkih trgovaca i davale su važno jamstvo za sjegur- nost tereta i brzog transporta. Brojni dubrovački trgovci običavali su trajno se okućiti u Mlecima. Borbe o Dalmaciju, te se ragjahu iza 1358 izme- gju ugarskih kraljeva, zaštitnika Dubrovnika pa Mlečana, mutile su ne rijetko odnose obiju gra- dova. Tome se pridruži i očevidno suparništvo, koje ponesoše obje jadranske republike, svjetska moć lagunskog grada svetog Marka i male mi- nialurne oblasti svetog Vlaha, čiju se je sliku moglo vidjeti na dubrovačkoj zastavi, sve do svr- he njezine povijesti. — Od ostalih gornjoitalskih gradova na svrhu srednjega vijeka treba napo- menuti sveze sa Milanom. : Stoljetno dugo prijateljstvo vezivaše Du- brovnik sa Jakinom još od vremena, kada su oba grada bila pod vizantinskim uplivom pa do pe- rijode kada je Jakin bio najvažnijom lukom pa- pinske dižave. Odnosi sa Jakincima, koji živo sudjelovaše u levantskoj trgovini, bijahu uregjeni nizom ugovora, a jedan od tih može da se čita u izvatku kao latinski natpis na mramornoj plo- či u jakinskoj općinskoj palači (Palazzo del Com- mune), Do naših dana postojaše u Jakinu du- brovačka kolonija. U susjedstvu (Jakina) vezi- vahu Dubrovčane stare sveze sa Ravennom, Fa- nom, Firmom i drugim općinama; Dubrovča- ni, kao i Grci, Armenci pa i sami Turci pohagja- hu velike godišnje sajmove u Rimini i Recanati, kao i one u Lanciano (kod Ortone) i poslije tur- skog osvojenja balkanskih zemalja. Ova stednjo- italska trgovačka mjesta bila su od velike važno- sti poradi svoga zalegja, a osobito Firence, koja ubaštini mnogo starih sveza susjednoga grada Pise. Prvi Florentinci, koji su spomenuti u du- brovačkim spomenicima iza 1290, bijahu većinom agenti velikih trgovačkih društava Acciajuoli, Bar- di, Bonacursi, Peruzzi, koji osobito od Barlette udariše sveze preko Jadranskoga mora na dru- goj strani. Pojedini Florentinci okućiše se u Du- brovniku kao mirodijari, zlatari, tkalci i t, dijta drugi trgovahu po Srbiji, Bosni, Bugarskoj i po vizantinskome carstvu. Od florentinskih trgovaca, koji sredinom XIV. stoljeća pohagjahu slovenske zemlje na Poluotoku, spominje se za svoje mla- dosti poznati novelista Franko Sacchetti. :Počet- kom XV. stoljeća Florentinci držahu vrlo mnogo do sveza sa Dubrovčanima, a naosob poradi u- voza srebra iz balkanskih zemalja, Pošto stekoše Pisu, uvedoše redovite pruge sa galijama na Du- brovnik, isto kao i na Carigrad; Flotentinci. ima- gjahu u Dubrovniku oko 1500 ne samo konsula nego i svoj vlastiti gostinjac. — Sa Genovom, či- ji se brodovi rijetko vigjahu na Jadranu poradi suparništva sa Mlecima, Dubrovčani općiše jače tek u XV. stoljeću, Iza toga razvi se prijateljstvo, koje svrši padom obiju republika. 8 (Slijedi)