PRAVA RVENA HRVATS Đ CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S NJA POŠTOM NA GODINU K 6 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN ! ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU RA Br. 534. ASEA IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. U DUBROVNIKU, 17. JULA 1915. PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE 1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. a Ratno zasjedanje Hrvatskog Sabora. Kratko je vrijeme saborovao ovaj put hrv. sabor u Zagrebu. Nu da je i mogao zasjedati u ovo vrijeme, za nas Hrvate ipak to mnogo vrijedi. Jer osim ugarskoga sa- bora u Budimpešti nije se sastao nijedan sabor u monarhiji. Tako se ipak ističe po- seban autonoman položaj hrvatski ispred ostalih naroda Austro-Ugarske monarhije. Za ovaj put nije t4j sabor imao mnogo zaključivati, već neke stvari ustavno pro- dužiti i neke zak. osnove proširiti. Kod otvora sabora izjavio se je pot- presjednik sabora za sjedinjenje hrv. krajeva u jedno drž. tijelo u okviru Austro-Ugarske monarhije. | sabor je jednodušno i odu- ševljeno to odobrio. Toj hrvatskoj izjavi hrv. sabora kumovali su i hrv. zastupnici iz Dalmacije i Istre. Naročito je djelovao nas dični i čestiti Laginja. Koliko smo mogli iz zagrebačkih novina doznati, srpskih zastupnika na hrv. saboru kao da nije ovaj put ni bilo. Neki su za- tvoreni, a neki mudro šute. Ostali rad sabora prilično je mirno pro- šao, osim upadice ša Radićem. Ne znamo zapravo, što je uznemirilo onako Stipu, te je onako dovikivao koješta potpresjed- niku Magdiću. Nami se čini nevjerojatno, da bi bio u pismenom predlogu glede ob- ljetnice umorstva u Sarajevu mogao Radić onako se zaboraviti... Žaliti je, što u hrv. saboru cvatu ružne mane ocrnjivanja; treba se sjetiti Milinih invektiva proti svojim negdašnjim prijateljima. Rado se osobito stranke, koje su na kormilu, razmeću svojim lojalitetom. Razumljivo je, ako se sadašnja hrv. većina u saboru hoće da istakne svo- jom odanosti prema kruni i državi... Mi smo čitali upravo prekrasnih članaka Radiće- vih u »Hrvatskoj«, koji su bili i te kako savre- meni a ujedno i lojalni, Šteta, što je zamu- knuo.... On je toga mnogo vidio, mnogo čitao, a i mnoge stvari doznao, za koje dru- PO Del: S TAK _ (8). VAŽNOST DUBROVNIKA "tu trgovačkoj povijesti srednjega vijeka. Napisao prof. Dr. Konstantin Jireček. / S njemačkoga preveo prof. Dr. Božo Cujetković, Ne smije se prešutjeti sredovječna trgovina sa robovima, Robovi se dopremahu osobito iz Bosne do na ušće Neretve; tu ih kupovahu Mle- čani, a poslije najvećma Katalonci i Sićilijanci, Kako je poznato, cvjetanje ropstva u Italiji pada u XIV. i XV, stoljeće; tu je bilo vidjeti uz ro- bove, koje Genovljani i Mlečani uvažahu iz ta- tarskih zemalja i Kavkaza, takogjer i one sa Bal- kanskog Poluostrva. Stroge zabrane gradova Du- brovnika (1416) i Korčule (1418) proganjahu ovu trgovinu u zadnjem stoljeću srednjega vijeka, a osobito na ušću Neretve; ali i po smislu ovih naredaba, nije se nikome kratilo, da kupi roba ili ropkinju za svoju vlastitu službu, s tim se nije smjelo tjerati eksportnu trgovinu, Od uvoza u južno-slovjenske zemlje treba = rla prvome mijestu spomenuti produkte tekstilne industrije od vune, platna,, pamuka i svile svih vrsta i boja (drappi, panni, fostagni), koliko za šarovita sjajna odijela zemaljskih gospodara i vlastele, toliko za jednostavne haljine nižeg puka. To su bili većinom produkti italijanskih gradova Firenze, Milana, Coma, Mantove, Verone, Vicen- | gi neznadu. A on to zna, kad hoće, i du- | hovito priopćiti. | Inače se u saboru, osim proširenja za- | kona o veleizdajnicima, nije — koliko zna- | mo — ništa nova zaključilo. Htjelo se «io- duše ukloniti zak. osnovu o produženju| fin. nagodbe izmegju Hrvatske i Ugarske. Nu budi iskreno rečeno, zato nije bila u ovo vrijeme zgoda. Sad je i ćesarevina, a naročito naši hrv. krajevi u pogibiji. Sva- kako prvo i zadnje u ovaj čas neka je svih nas Hrvata obrana domovine. Salus _reipubli- cae suprema lex esto! Doći će kasnije i to pitanje na dnevni red. Zgodno je bilo ista- knuti sjedinjenje Hrvatske, te hrvatski zna- čaj hrv. krajeva. Svakako u buduće možemo se nadati, da se neće naći hrv. stranke u hrv. saboru, koja bi bila čije »zavjetne misli« isticala mimo i protivno hrvatskim državnim interesima. U Hrvatskoj neka se hrvatski vlada! Mi možemo od dojednoga hrv. sta- novnika tražiti, da bude savjesnim hrv. gra- gjaninom. Kako smo mi Hrvati i onako prema inojezičnim gragjanima kod nas i presnošljivi: tako nema pogibije, da bi se bilo komu na žao učinilo stoga, što ga nije majka hrvatska rodila. Nu za kakove »za- vjetne misli« bilo magjarske, bilo germanske, bilo: srpske, bilo italijanske, nećemo više da znademol! Ovaj svjetski rat je iznio, da je sva- komu narodu njegovo sveto, da je tako zvani kosmopolitizam samo nekim ter nekim na jeziku; dočim sada u djelu niko ne mari za nj. Kako će se odnošaji urediti poslije ovoga našega pobjedonosnoga rata, teško je reći: Nu jedno je sigurno, da će se naša monarhija ojačati, i da će se narod više paziti | štovati; te će tim nastati i za Hrvatsku bolji dani! Pobjedonosna bitka kod Gorice. Nakon petnedjeljnih čarkanja i blijedih o- fensivnih pokušaja odlučilo se italijansko vojno vodstvo na ofensivu najvećega stila, te je upo- trijebivši gotovo čitavu italijansku vojsku, podu- zelo probojnu navalu kod Gorice, Ovom su bit- n. pr. u statutu 1272); ali u XV. stoljeću po- čimlje uvoz engleškog sukna (panni de Lundres u Dubrovniku od 1441), Italijanska trgovina suk- nom susretaše se u unutrašnjosti ina istoku Po- luostrva sa importovanim flandrijskim suknom iz Ypern-a, Tournai-a itd., što se donošaše, isto kao i kolnsko i česko sukno, kopnenim putem, kroz srednju Evropu u Ugarsku i Sedmogradsku, a odatle, za primjer, odnašahu ga brašovski gra- gjani dalje u Vlašku. Dubrovčani kušahu, da prave i u svome gradu tkanine za odijela. Već svrhom XIII. stoljeća bijahu »zuparii« (sa »sar- tores«) isto ko 1 Mlecima, važna obrtnička za- druga (ceh) u gradu, ali ipak ovi radijahu im- portovanom tkaninom. Po primjeru Firence i dru- gih italijanskih gradova poče življi uzlet raznih industrija u Dubrovniku od početka XV. stoljeća. Suknarski obrt bio je uveden davanjem potpora i povlastica italijanskim majstorima ; u tome se je osobito pokazao zaslužnim Petar Pantella iz Piacenze (1416). Radionice ovih »arte di lana« i mastionice (tinctoria) nalažahu se dijelom pred vratima od Pila (Porta Pilarum), a dijelom na izvoru Rijeke. Promet je nadgledala Republika putem »officiales artis lane«, udarivši biljegu (bollo) na svaki komad te bi došao u trgovinu. Bijele, zelene, crvene i plave »panni di Ragusa« moglo se je skoro naći na svim bosanskim, srp- skim i bugarskim trgovima pa novi obrt bijaše izvor bogate zaslužbe, Za primjerom Dubrov- kom bojevi na Soči polučili svoju kulminaciju i| Žarištem bojeva bilo je na obronku zara- u taj su pokušaj, koji bi se gotovo mogao na-|vanka Doberdova. Nakon vanredno žestoke vatre zvati očajnim, Italijanci uložili sve nade u pogledu | mnogobrojnog teškog topništva došlo je tokom daljnjeg razvoja operacija protiv Austro-Ugarske. poslije podneva do veoma snažnih pješačkih na- Od goričke mostne utvrde pa sve do mora čitava je italijanska II. vojska poduzela općenitu na- valu protiv naših pozicija. Četiri potpuna vojna zbora sudjelovala su u toj akciji, koja je bila te- meljito pripravljena topničkim bojem i pješaškim napredovanjima. Italijanski topovi s kalibrom od 8 cm. već su nekoliko dana neprestano rigali ubitačnu vatru na naše pozicije i topnička je va- tra, tokom bitke, kad je vojska od 200.000 ljudi krenula u općenitu navalu, postala još jačom. Cadorna, kojega je javno mnijenje entente i ita- lijanske vlade podjedno tjeralo na odlučnu na- valu, htio je frontnom navalom probiti našu bojnu liniju, nu smjeli se taj pokušaj potpuno izjalo- vio. I službeni izvještaj ističe, da su italijanski gubitci bili strašni, što je tim razumljivije, pro- mislimo li, da je na tom vanredno tegotnom te- rainu i najmanja akcija skopčana s golemim žr- tvama: O pojedinim fazama te bitke, koja je i opet jednom od nebrojenih dičnih stranica u po- bjedonosnoj historiji naše vojske u današnjem svjetskom ratu, priopćujemo nastavno ove poje- dine izvještaje : Ratni dopisnik »N. W. J.« javlja dne 6. srpnja: Bitka kod Gorice velika je pobjedonosna bitka naše vojske, u kojoj su austro-ugarske čete uz goleme neprijateljske gubitke suzbile čeriri itali- janska zbora i masu italijanskog teškog topništva. Taj porazi slavna naša pobjeda pravom su sen- zacijom dana. Hrabre čete i neustrašivi braniči pogranične tirolske fronte sa zavišću gledaju na svoje ju- načke drugove na istočnom odsjeku italijanskog ratišta, jer je ovima uspjelo pružiti najsjajniji dokaz spremnosti austro-ugarske vojske, ubitačnu, groznu djelatnost pješaštva, koje ne preže pred bojem iz bliza na kundake, bajonete, zube, već sa svim silama, s neiskazanim junaštvom i pre- ziranjem smrti srće protiv neprijatelja, iako ovog potpomaže ljuta topnička paljba. Ratni izvjestitelj »N, Fr. Pr.« javlja dne 6. srpnja: Na području Krna došlo je jučer samo do topničkih bojeva. Protiv goričkih mostnih utvrda otpočela je oko 4 sata poslije podne vanredno ljuta paljba iz topova svih kalibra. Oko 11 sati prije podne poduzeta je pješačka navala, koju su naše čete potpuno suzbile. Tokom dana došlo je na raznim mjestima ovog osječka fronte do više navala, koje su na nekim mjestima više puta ponovljene, ali bez svakog uspjeha. | ze; rljetko se spominje sukno iz Flandrije (»ypre« | čana povedoše se i drugi. Herceg Stipan pokuša 1449 da uvede »arte di lana« i u Herceg-Novi. Burno vrijeme turskih osvajanja bijaše posvema nezgodno za industrijski razvoj. I u Dubrovniku udari suknarski obrt natrag, ali još postojaše u XVII. stoljeću. Dubrovčani su unosili u unutrašnjost uz sukno i pamuk, što se uvozio iz Accon-a, Apu- lije i sa ostrva Sredozemnog mora, pa svilu, im- portovanu iz Italije, Arbanije i Grčke. Drugi važan predmet uvoza bijaše morska s0. Balkanske zemlje nemaju naslaga kamene soli; jedina solana u unutrašnjosti zemlje bijahu tuzlanska solna vrela, (slatine Tuzle; u srednje- mu vijeku Sol, rimske Salinae kod ćesara Kon- stantina) u sjevernoj Bosni. Morska se je so u- nosila sa obala Crnoga, Egejskoga i Jadranskoga mora, a kamena sd iz Ugarske i Vlaške. Zbog toga bijaše vagjenje soli uz obalu Jadranskoga mora jedno od najvažnijih prihoda svih obalnih gradova od Kvarnera do Peloponeza, U početku se je vadila s0 u najbližoj okolini Dubrovnika, u gruškoj luci (još oko 1500), u Zatonu, na ostr- vima Šipanu i Mljetu ; ali se na veliko vadijaše kod Stona i to od god. 1333, gdje se i danas radi oko solnih vrtova starih Dubrovčana, Na ušću Neretve iskrcavaše se sd sa Paga kod Za- dra pa iz Šibenika, Dubrovnika, Kotora, Drača, Valone, a katkad i iz Donje Italije n. pt. iz Tra- ni-a i Brindisi; štoviše, (tamo je dolazila s6) iz Arte u Epiru, sa ostrva Svete Maure pa iz Cla- vala. Bojevi su trajali neprekidno do u kasnu noć. Malo iza ponoći uslijedio je posljednji ne- prijateljski juriš. Sve navale naše su čete suzbile. Prigodom jednog navalnog pokušaja kre- nuli su na čelu pješaštva pred nas bersaglieri bez pušaka, oboružani samo ručnim granatama. Neprijatelj ima strašne gubitke. Pred iron- tom leže čitave hrpe italijanskih vojnika. Naše se čete upravo divno drže, te heroj- skim junaštvom podnašaju tešku topničku vatru, protiv koje je teško naći zaklona, jer na mnogo mjesta nije zbog terraina moguće kopati rovove, One sve pješačke navale mirno čekaju i kadgod se pruži prilika, poduzimlju smjele, junačke protunavale. I naše su čete imale dakako u teškim ovim bojevima gubitaka, ali ti nijesu ni u kakvom razmjeru s teškim neprijateljskim gubitcima. Unatoč višednevnim, gotovo neprekidnim bojevima raspoloženje naših četa upravo je izvrsno. Ratni dopisnik »Zeita« javlja dne 7. srpnja: Dan 5. srpnja bio je teškim danom po našu vojsku na Soči. Na obroncima Krna bijesnio je strašan topnički boj, iza kojeg su se Alpinci približili našim pozicijama te su se razvili ljuti bojevi na šake. Naše čete mogle su se i opet sretno zadržati u svojim pozicijama, a više us- pjeha nijesu mogli da poluče ni oni italijanski bataljuni, koji su nastojali probiti naše linije na uzvisinama obale. Još dalje na jugu bijesnila je protiv naših pozicija na goričkoj mostnoj utvrdi strašna top- nička paljba. Do ozbiljnih pješačkih navala nije tokom dana došlo, ali tim su žešće bile one na susjednom otsječku fronte. Nakon jakog bom- bardovanja uznapredovale su znatne neprijatelj- ske čete protiv doberdobskog zaravanka. Osobito se ogorčeno borilo kod Redipuglie. Oko 10 sati neprijatelj je uzmaknuo. Neprijateljski pali i ranjeni vojnici ostali su hrpimice pred našim pozicijama. Noć su teško iskušane čete provele u priličnom miru, dok u 4 sata u zoru nije opet otpočela strašna topnička paljba. Naše čete zamjernim junaštvom i neodoljivom silom odolijevaju svim neprijateljskim pokušajima. Crvena knjiga“ o italijanskom vjerolomstvu. Ministarstvo izvanjskih poslova objeloda- njuje opsežnu »Crvenu Knjigu«, koja sadržaje rencie na Moreji, Dubrovački prijenosi soli ot- premahu se u unutrašnjost zemlje do Lima i Kosova. Tamo konkurovaše uvoz soli sa obale (sal de Marina) sa importom soli iz Ugarske, koji se izričito spominje u Prištini 1414; vjero- jatno je, da se dopremahu u Srbiju i produkti vizantinskih solana na obalama Egejskoga mora u Maćedoniji, Mala suparništva izmegju Dubrov- čana pa općina (gradova) Kotora i Drača ima- gjahu svoj početak najvećim dijelom u nadme- tanju sa prodajom soli, Vrlo važan predmet uvoza za izvisito po- brgje zapada bijaše vino sa obale, koje se pre- nošaše na tovarnim konjima u mjehovima. Strani trgovci dovažahu vino na ušće Neretve i iz lta- lije, a osobito iz Apulije. Skuplje vrste vina (mal- vasija) za kneževske dvorove dolažahu iz mle- tačkih podruma. I ulje dospje duboko u unu- trašnjost zemlje, do Vidina. K tome se pridruži morska tiba u buretima bilo svježa ili kao hla- detina (pisces in zelatina), morski polipi u mje- šinama, glave šećera, svakovisne poslastice u kutijama, sirup u krčazima i južno voće, smokve, naranče, limoni, šipci i bademi (mjendeli). Kad bi dubrovački poslanici išli k susjednim knezo- vima to bi, da podupru svoje zahtjeve, nosili kao darove uvijek čitava bremena takovih po- slastica. K tome dolažahu i onda tako skupe speceraje (species dulces), mirodije, biber, lije- kovi, miomirisi. | šafran se izvažaše do :Bio- grada. (Siljedi.) | |