EAR
KINO
CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU
IZLAZI SVAKE SUBOTE
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I
POJEDINI BROJ
AA
Ven
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.
STOJI 20 PARA.
U DUBROVNIKU, 24. JULA 1915.
PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
NIN AMA an AA AA
God. XI.
Hrvatsko junaštvo.
Ima tomu skoro godina dana, što je
zaigralo ratno kolo. Na bojno polje pole-
ćeše na poziv viteškog nam i sijedoga Vla-
dara upravo sa ushitom i nevigjenim boj-
nim zanosam svi narodi prostrane naše će-
sarevine. Jer zbog groznog ubijstva naših
miljenika, Ferdinanda i Sofije, sve je uz-
drhtalo od užasa na pomisao: zar smo na
tako niske grame spali, da su se mogli oni
tamo iz Beograda usuditi, te nam priposlati
nezrelu djecu, da nam ubijaju diku i uzda-
nicu našu.
Naročito mi Hrvati, u čijoj se je sre-
dini, u bijelom Sarajevu, taj grozan zločin
dogodio, upitali smo se, zar su takova bra-
ća naša Srbi? Nastao je neopisiv dojam
s te grozne, zvjerske, vizantinske zloće. Išao
je šapat od ustiju do ustiju: moramo opa-
metiti tu našu zalutalu braću ... Narod se je
hrvatski takovim : ratnim ushitom latio o-
ružja, kakov se od '48 godine nije više
doživio.
Nu nije se taj ratni ushit rasplamtio
samo, nego eto već i dvanajesti mjesec u-
pravo bukti.
S početka su naši hrvatski ratnici po-
činili čudesa na bojnim poljanama srbijan-
skim. Tu su se imali boriti sa divljim, ko-
mitaškim načinom srpske borbe; nu nije
trebalo dugo! Pokazali su braći srpskoj, da
je Hrvat još ratnik i bojovnik, kako ga vje-
kovi pamte. Neka znadu ta nebraća, da mi
u svom hrvatskom domu hoćemo kao Hr-
vati živjeti. Htjeli su Srbi preko nas Hrvata
na dnevni red preći. Na njihovim geograf-
skim kartama nije se više znalo za Hrvat-
sku, pa su eto osvanuli ti Hrvati, kao ju-
naci u Srbiji: neka se zna za njih. Od sada
pamtit će i Srbi hrabru mišicu hrvatsku .. .
Nu nijesu samo Srbi upamtili našu ne-
pobjedivu hrabrost hrvatsku, nego je zapala
Hrvate i ta čast, da se mogu i sa na glasu
hrabrim Rusima ogledati. Po Galiciji, na
Karpatima, u ruskoj Poljskoj, a naročito u
Bukovini istakli su se Hrvati ispred svih
ostalih naših neustrašivih i nepobjedivih
PĆO D ILAN8S""T: AK,
00) > MAŽNOST DUBROVNIKA
# u trgovačkoj povijesti srednjega vijeka,
Napisao prof. Dr. Konstantin Jireček.
S njemačkoga preveo prof Dr. Božo Cvjetković,
Važna je bila kovna roba svake vrste: oru-
žja, osobito željezni kalpaci, oklopi, podlaktice,
rukavice i slično, željezne konjske opreme, ostru-
ge, stremen, potkove, trublje, lanci za životinje
i zarobljenike, noževi, svijećnjaci, igle, kositrene
tanjure pa drugo posugje i orugje. Po grčkim i
mletačkim uzorima u Dubrovniku je bilo vrlo
razvijeno zlatarstvo; dubrovački su zlatari radili
kod bosanskih i srpskih rudnika i kovnica; iz
grada se izvažaše izragjena zlatna i srebrna roba
svake vrste, posude, puceta za šarovite narodne
nošnje, prstenje, zlatne i srbrne žice pa naravno
i dragulje te biser. Darove susjednim knezovima
pa i ugarskim, grčkim te turskim vladarima sa-
činjavahu redovito srebrne posude. Koralji su
služili za nakite i čisla, a bili su importovani sa
barbareskih obala ili ih dobivahu kao i danda-
nas iz Jadranskog mora. Lovljenjem koralja (ars
coralandi) kod okolnih ostrva bavljahu se uz
Dubrovčane i Lastovce i Zadrani, Krećani i Pro-
vensalci. Dubrovčani dopremahu Bošnjacima i
Srbima svakovrsno staklo: ogledala, staklenice,
vojnika. Istina je, da mne! zaostaje nijedan,
narod naše monarhije ti ovom groznom ratu.
Spomenimo Tirolce, naše Slovence i sve
druge. Nu naši su se Hrvati i tamo gore
osobitim junacima pokazali.
A sad. istom kao da je pravi rat za nas
Hrvate nastao, otkad je vjerolomna Italija
izdala svoju saveznicu, našu monarhiju. S ni-
kijem nije tako. popularan rat kod nas Hr-
vata, kao što je'sa podlim i izdajničkim Ita-
lijancem. Od nikoga nije Hrvat toliko patio
u naše doba, kao što od lialije. To mi Hr-
vati iz Dalmacije, iz Primorja i Istre naj-
bolje znamo. Na dugo bi išlo, kad bi se
htjelo prikazati, kako su za sve onc, što se
je s nama do; agjalo, u prvom redu krivi...
i oni tamo u Italiji. i naši domaći ireden-
tiste. Oni, šaka ljudi Dalmaciji, htjeli su
da vladaju, a.kako je bilo Hrvatima i Slo-
vencima u lstri;..., neda nam jad i če-
mer ni spomit jati a M
S toga, kai i. je Italija navijestila rat,
odlanulo je svakom Hrvatu : hvala Bogu,
ipak jednom! Pa stoga vidimo, kako se
Hrvati, naročito iz naše Dalmacije, upravo
nevigjenim junaštvom bore sa Italijancima.
Kroz vjekove nagomilana mržnja prekipjela
je. Dalmatinski hrvatski vojnici ne uzmiču,
te se ne miču iz bojne linije. Dok nas je
živih, naprijed nećete! Upravo je užas i
strava spopala siromašne ali ujedno i po
izbor vojnike italijanske nad tim nevigjenim
i neodoljivim junaštvom. Neda im se naprijed!
Ali ne samo na kopnu, nego i na moru
zapamtit će izdajnici, s kakovim pomorcima
imaju posala. Naši su im sokolovi pokazali
već prije, pokazali su im i ove dane više
puta, a pokazat će im i još, ako Bog da,
da je Jadransko more naše more!
Ako smo se mi Hrvati ikad borili za
krst časni i slobodu zlatnu, to se borimo
sada. Naši vilinski krajevi dalmatinski u po-
gibiji su da budu odnarogjeni, a razumije
se, da bezvjerski iramasuni ne bi ni naše
vjere štedili.
Zato naprijed i samo naprijed za krst
časni i slobodu zlatnu! Bog je s nami, ko
prot. nama: s njime hajd' pod pete!
staklo za prozore; u XV. stoljeću tjeraše se, re-|
publikinom potporom, umjenje staklarstva i u
samom Dubrovniku, Bio je vrlo važan izvoz
kožne robe, pa već kožari i postolari imaju važno
mjesto u gradu; jedna od glavnih gradskih ulica
nazivaše (ulicom) postolara »via calligariorum«.'
Postoli, teški pojasi, često bojadisani i različito |
zlatom ili srebrom ukrašeni, novčarke, rukavice |
i slično često su spomenuti u ugovorima, pokla-
dima i inventarima izmeglu predmeta izvoza, Re- |
publika je potpomagala pravljenje sapuna i svi-
jeća. U predmete što se nošahu iz Dubrovnika
na trgove unutrašnjih zemalja spadaše i papir
(carta) iz Italije. Na svrhu treba napomenuti je-
dan medioevalni predmet trgovine, koji se danas
više ne može imati: sokolove za lov razne vr-
ste, koji su bili hvatani po obalnim stijenama,
na konavojskim gorama, pa koje su Lastovci tra-
žili sve do Valone u Arbaniji; iz Dubrovnika ih
otpremahu nesamo u Bosnu nego i u Bari, Pa-
lermo, a Katalonci iz Barcelone izvažahu ih da-
lje u zapadne strane.
Cvjetanje ovoga prometa stoji u uskom
spoju sa napretkom rudarstva u Bosni, Srbiji i
Bugarskoj u posljednja tri stoljeća srednjega vi-
jeka. Kako se razabire iz lirerature, natpisa, no-
vaca i materijalnih ostataka, bijaše rudarstvo u
ovim zemljama za vrijeme rimskih careva vrlo
važno, Ispiranje zlata kod Fojnice pa na gornje-
| zapovjednik, dok je kukavni di Persano ostavio
mu Vrbasu u Bosni, gdje se je nalazilo, po Pli-
Obljetnica bitke kod Visa.
U utorak, dne 20. o. mj., na llijino, mnavr- |
šilo se 49 godina, otkako je bila slavna pomor- |
ska bitka kod Visa, u kojoj je veličajno polje;
dio naš admiral Tegetthoff s brojčano slabijim i |
manjim brodovljem prama italijanskom admiralu
di Persanu, koji je megju svojim brodovljem i |
mao za onda strašni monitor »Affondatore«, ie
jedanaest drugih oklopljenih brodova.
Ovu obljetnicu htjeli su regbi Italijanci da
na osobiti način proslave, da naime »osvete« po- |
raz kod Visa. Nakon priprava i na kopnu i na |
moru, i nakon (povratka generala Porra iz Pari- |
za imalo se nešta velika izleći. Na moru su iza- |
brali dubrovački predjel, da pokažu, kako su oni
dostojni baštinici Mlečića, koji su uvijek onako
+dobrim okom gledali« dubrovačku republiku.
I »osvetili« su Vis i na kopnu i na moru
baš lijepo!!
Dubrovčani su mogli na vlastite oči vidjeti,
kako nakon tolike topovske galame i uzaludnog
rasipanja municije, u nedjelju u' jutro na 5'/2 o-
namo pred Cavtatom njihov>Giuseppe Garibal-
di« u par časa ide na du0, i kako se ostali dio
brodovlja pokupio i pobjegao glavom bez obzi-
ra, Naši su im sivi sokolovi ponovno pokazali,
da je ovo maše more, da duh Tegetthofia i Vi-
ških junaka nije izumro!
I onda je kukavna i vjerolomna Italija če-
kala zgodu, da sramotno udari na svoga pošte-
noga susjeda u času, kad je bio zaokupljen te-
škim ratovanjem. Ali ju je i onda. baš kako. i
danas ostavila sreća i ona je doživjela kod Cu-
stozze teški poraz, kad je palo u bitci 12.000
Italijanaca, a 4000 bilo je zarobljeno, a uz to os-
vojeno šesnaest topova i mnogo zastava. Našu je
vojsku vodio nadvojvoda Albrecht, Da opere tu
sramotu na kopnu, odluči se Italija na pomorsku
akciju lim više, što je njezina mlada mornarica
upravo cvala prema starom austrijskom brodovlju.
S toga se skupi italijanska mornarica u Jakinu
i zaplovi put Visa, hoteći da nam otrgne kršnu
Dalmaciju. Dne 18. srpnja već je bila prva že-
stoka navala na Vis, koju junački odbiše kopne-
ne baterije. Drugi dan ponovno navali italijansko
brodovlje, a kad je zašutjela glavna baterija na
Visu, počeše već klicati Italijanci »Evviva Lissa 1«,
mo puno prerano. Već u samu zoru 20. srpnja
osvanu Tegetihofif sa svojim brodovljem, koje je
plovilo u bojnom redu na čelu s oklopnjačom
»Erzherzog Ferdinand Max«, gćje se nalazio i
admiralski brod »Ra d' Italia« i sklonuo se na
monitor »Affondatore«. U 10 sati 50 časova pr,
p. udari Tegetthoff, Borilo se na obje strane 60
nijevu svjedočanstvu, u prvom stoljeću poslije
Isukrsta, mnoštvo zlata i na samoj površini, bi-
jaše svakako skoro iscrpljeno kao i u našim da-
nima slična nalazišta u Kaliforniji i Australiji.
Osim toga bijahu znameniti srebrni, olovski, mje-
deni-i gvozdeni majdani. Pojedini ogranci ovog
rudokoplja bit će da su životarili: u starome Ili-
riku takogjer u vrijeme ranijeg srednjeg vijeka.
Novi perijod počimlje u XIII. stoljeću sa nase-
ljenjem njemačkih rudara, koje nazivahu u južno-
slovenskim zemljama Sasima (Sasi) a kod Du-
brovačana Theotonici, Tedeschi. Bez sumnje
bijahu pozvani od zemaljskih knezova iz Ugar-
ske i Sedmogradske podijelivši im povlastice,
To je bilo u vrijeme kada je, prije otkrića pre-
komorskih zemalja sa njihovim rudnim blagom,
vrijednost plemenitih kovina u Evropi bila mnogo
veća, pa kada su i manje bogati mineralni nalazi
davali njeku dobit, Sasi su življeli na trgovištima
kod rudnika često zaštićeni kaštelom zemaljskog
gospodara; hrvatski su se zvali purgari (od nje-
mačke riječi Burger), italijanski borghesani ; imali
su kneza (Comes) kao načelnika, vlastito sudište,
vlastite bilježnike (notare) i katoličke crkve, koje
su bile podregjene u Srbiji kotorskome biskupu
ili barskome nadbiskupu. Čini se, da pojedine
kolonije, prema broju naseljenika, nijesu bile jake.
Sasi se spominju za prvi put u Srbiji za kralja
Stjepana Uroša II. Milutina (1282-1321), U njihovo
brodova s pogonom od 28.000 konjskih sila, 1200
topova i 20.000 ljudi, najviše Slavena, poglavito
naših -dičnih lavova Dalmatinaca. »Erzherzog Fer-
dinand Max« vrebao je na italijanski »R& d' lia-
lia«, komu priskoči u pomoć »Palestro«, ali ga
naš »Drache« učini nesposobnim za boj. Na
»Kaisera« navale 4 oklopnjače misleći, da je tu
»Tagetihoff«, no »Kaiser« izmakne a opali v isti
čas devetdeset i dva topa, te se izbavi, a u isti
čas probuši kljunom »Erzherzog Ferdinand Max«
italijansku diku »R€6 d' Italia«, koja domala po-
tone, Pošto su bili teško oštećeni još i drugi
italijanski brodovi, poče »Di Persano« oko 2 sa-
ta poslije podne uzmicati prema Jakinu, gdje uz-
put propade brod »Palestro«, dok je u samoj lu-
ci Jakina potonuo strašni »Affondatore«. Takav
je fijasko doživjela italijanska mornarica na 20.
srpnja 1866., kad je onako iz busije htjela da
ščepa svoju moćnu susjedu, računajući na svoju
numeričku premoć. Zlo je računala, a još gore
sračunala, a tako joj se i ovaj put dogodilo !
Zaposjednuta područja.
Rumunjski list »Moldava« donosi u svrhu
orijentacije javnoga mnijenja u Rumunjskoj iskaz
o opsegu po neprijateljima zaposjednutog po-
dručja. Statistika pokazuje matematičkom točno-
šću, kamo smjera jezičac na vagi. Na zapadnoj
ironti Francuzi su osvojili u Elzasu duž Voge-
za područje od 1000 kvadratnih kilometara. Na-
protiv tomu se nalazi u njemačkim rukama 28.300
kvadratnih km. Belgije. Od ukupnih 29.000 kva-
dratnih km. zemljišta u Belgiji ostalo je dakle
još samo 700 km. u posjedu saveznika
U Francuskoj je 10 departementa sasvim
ili djelomice u njemačkim rukama; cjelokupna
im površina iznosi 25.000 kvadr, kim. i to su
ovi departementi: Nord, Pas de Calais, Oise,
Somme, Aisne, Ardennes, Marne, Meuse, Meur-
the i Moselle, te Vosges.
Dakle u Belgiji i u Francuskoj imadu Ni-
jemci u svom posjedu ukupno 53,000 kvadrat.
kilometara.
Na istočnoj fronti stoji ovako: Rusi su u
istočnoj Galiciji i istočno od Buga, te sjeverno
od Dnjestra zaposjeli 11.000 kvadr. klm. Napro-
tiv tomu su centralne vlasti dobile na zemljištu :
Kuronsku i Kovno, Suvalki, Lomža, Plock, Kališ
(sasvim), jedan dio okolice Varšave, Piotrkov
(sasvim), Radom, Kielce (sasvim) i jedan dio Lu-
blina, Ukupno 88,000 kvadr. kilometara.
Centralne vlasti imadu dakle osam puta to-
liko zaposjednutog koliko Rusi u Galiciji.
Nakon jedanaest-mjesečnog krvavog rato-
vanja pokazuje bilanca, da su centralne vlasti
udaranje novih naselbina, dok im zakonik cara
Stjepana Dušana (1349) ne ograniči to pravo pa
dopusti Sasima, da se mogu koristiti šumama
samo da pokriju potrebe trgovišta, a osobito o-
pet taonika. Sasi se spominju po prvi put u
Bosni za bana, kasnije kralja Stjepana Tvrtka I.
(1354 do 1391). Izvozilo se je iz rudnika srebro,
olovo, bakar i željezo, a valjda i živa; u XV.
stoljeću spominje se izvoz ćenovara. Njemački
rudarski nazivi, kao Zecke (obrtnička zadruga),
Schurf (otvor, rupa) Schlacke (troska, talog) itd.
mogu se takogjer čitati u južnoslovenskim spo-
menicima onoga vremena ili su još uobičajena i
dandanas u Bosni ili Bugarskoj). Uz Sase sta-
novali su uvijek na trgovištima i trgovci, pa zla-
tari iz Dalmacije ili Italije, Dubrovčani, Kotorani,
Barani, Spljećani, Korčulani, Zadrani, Miečani,
Florentinci i drugi, Tamo su se nalazile i kov-
nice; novci nose katkada latinske natpise,
Najsjeverniji srpski rudnici nalazili su se u
predjelu Kučeva (sada Kučajna) u Rudištu kod
Biograda pa u Krupnju i Zajači u području
Drine. Rudnik bijaše važno mjesto (1295 d.),
gdje su već Rimljani dobivali kovine. Cijeli niz
rudarskih naselbina tekao je oko Kopaonika, koji
se još za turskog zemana označuje kao Giimiisch-
Dagh (srebrno brdo), italijanski Montagna d' Ar-
gento: Trepča (1303 d.) sađa potpuna pustoš,
pravo spadaše slobodno krčenje šume i slobodno
i
Brvenik, Plana, Koporići itd.
(Stijedi.)