CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU: ASELA ON o POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE STOJI 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. PRALI NL NL ALS LA LN A MANO U DUBROVNIKU, 3i. JULA 1915. Poslije godinu dana. Trebalo bi Tacitovo pero, da opiše u kratko sudbonosne dogagjaje ove grozne ratne godine. Samo je Tacit umio sa ne- koliko riječi opisati, što se je dogagjalo u Rimu za Tiberija i Neruna. A ono što se je zbivalo u Rimu, vrijedilo je za čitav ta- da poznati svijet. Pokušat ćemo samo ne što istaknuti, što se naše Monarhije i na- pose nas Hrvata tiče. Kad je-ono prije godinu uslijed ne- čuvenoga umorstva u Sarajevu rat buknuo, te kad je Rusija svemu svijetu navijestila, sako ona brani pravoslavnu Srbiju, tad smo se gotovo zabrinuto pitali : a hoćemo li se moći oduprijeti kolosu ruskomu? Nu kad smo vigjeli i doznali, kojim zanosom polaze u rat narodi monarhije, odlanulo nam je; razumjeli smo, da je Bog s nama: jer je samo On mogao tako oduševiti za- vagjene narode megju sobom. A u ime Bo- ga, navijestio je rat naš odičeni sijedi Vla- dar, kao što i njemački Car. Nijesu naši Vladari zvali u pomoć Boga Austrije i Bo- ga njemačkoga, kao što je ruski Gosudar u pomoć pozvao Boga Rusije, I vidimo za ove ratne godine očitu pomoć Svemogu- ćega. Odmah s početka rata oborila se je na nas Rusija sa milijunskom svojom voj- skom. Njemačka se je sa jakom svojom snagom bacila kroz Belgiju na Francusku, te nečuvenom brzinom pobila Belgijance i zauzela tvrgjave, zašla u Francusku, potu- kla nekoliko puta Francuze i doprla sa svojim konjanicima sve do blizu Pariza. I- stom tada osvijestila se Francuska, te po- moću Engleza nastojala sjevernu njemačku vojsku opkoliti, što joj nije pošlo za ru- kom. Ipak se je odhrvala i zapriječila na- predovanja Njemačke. Akoprem se Francuzi hrabro i ustrajno bore, te su dobro vogje- ni, to ipak do danas nijesu napredovali. U to vrijeme imali smo mi odoljevati o- PO D:L1 8. T.A K, (10) VAŽNOST DUBROVNIKA u trgovačkoj povijesti srednjega vijeka. Napisao prof. Dr. Konstantin Jireček. S njemačkoga preveo prof. Dr. Božo Cojetković. Najjužniji skup srpskih rudnika priključi se brdnome građu Nowo Brdo (Nouaberda), koje je bilo poznato u XIV. do XV. stoljeća po cijeloj Evropi; biva spomenuto od 1333, latinski Novus mons, italijanski Novomonte, Nyeuberghe Sasa. Njekoji tragovi kažu, da su Sasi bili i u Kratovu u sjevernoj Maćedoniji. Najstarije trgovačko mje- sto sredovječne Srbije bijaše pak Brskovo (Bre- scoa), koje je cvalo u XIII. stoljeću, a od 1340 propalo; razvaline sa ostacima stare rudokopnje nalaze se kod Kolašina na Tari pa potoku Rud- nici. Najvažniji bosanski rudnici bijahu u Sre- brnici, Olovu (italijanski Piombo), pa kod Foj- nice i Kreševa. Željezo se dobivaše u Busovači, Prisutnost Sasa u Bugarskoj može se dokazati | jedino u Čiporovcima na Balkanu od Berkovice. Jak razvoj rudokoplja u ovim zemljama najbolje posvjedočuje to, što su rudari iz Srbije ili Bosne, a osobito iz Novoga Brda, bili pozi- vani preko Dubrovnika u srednju i donju Italiju, o čemu da su se sačuvale njekoje vijesti od 1897, Dubrovačka je trgovina tekla i preko megja Bosne i Srbije, Sveze sa zemljama ugarsko-hr- gromnoj i premoćnoj ruskoj vojsci. Već to, da su se mogli milijuni ruske vojske sku- piti tako brzo na našoj granici, znak je, da se je Rusija kroz godine pripravljala za taj rat, i da je barem po godine lukavo i him- beno mobilizirala, i samo je tako mogla nas tako rekuć razbojnički zaskočiti. Vidi se po tom, da je upravo Rusija vodila zločinačku politiku srpsku. Jer ko pozna historičku polaganu strategiju rusku, koju smo i mi doživjeli za posljednjeg rata tursko-ruskoga, morala ga je zapanjiti br- zina, koju su prošle godine izveli Rusi. Naša borba sa Rusima bila je upravo orijaška. S početka s uspjehom, morali smo se povući ispred premoći ruske. Ali taj je uzmak slijedio po osnovi, koju ni premoć ruska nije mogla smesti. Kasnije su se sla- vili Rusi, da će prodrijeti preko Šleske do Berlina, i tu smo ih zaustavili. Opet udrili na Karpate, nu i po drugi put uz ogromne napore i gubitke morali su se vratiti, Za tih višemjesečnih bojeva naše su se voj- ske upravo nečuvenim junaštvom podnijele. Naročito naši hrvatski junaci! Što se je tamo od maja dogedilo, presenetilo je i iznadilo svijet. Rusi su mislili, da :će u svojim pod- zemnim rupama vjekovati. Nu sila Boga ne moli, Ratni zanos, neodoljivo. i ustraino ju- naštvo, te umno vodstvo, nadvladalo je ogromnu vojsku rusku. Ruski vojnik je su- stao, a vodstvo je zatajilo! Bilo je borbe i sa Srbima i Crnogor- cima. Bilo je žilave borbe. Više puta su bili i jedni i drugi pobijegjeni i išćerani iz na- ših zemalja. Ona nedaća, što je stigla našu vojsku u Srbiji, nama je koristila. Kako sada doznajemo, vjerolomna Italija štitila je potajno razbojničku Srbiju, i da nije naša vojska izašla iz Srbije, bilo bi u nezgodno vrijeme došlo do rata sa Italijom. Italija se nije mogla oteti zamamnoj zgodi: ugrabiti od nas ,nespašene“ kraje- ve. Navijestila nam je rat! Do sada poslije dva mjeseca i po ni koraka naprijed! Pre- vatskih kraljeva stegoše se u XIII. stoljeću na ži-| vahan saobraćaj sa sjeverno-dalmatinskim grado- | vima Spljetom, Trogirom i Zadrom pa sa po-| graničnim predjelima primorske Hrvatske, čiji jel ban onda residovao u Kninu, pa dalje prema | sjeveru sa Senjom, izlaznom tačkom važnih dru- | mova u Hrvatsku i Ugarsku. Dalje unaprijed često se je išlo na Rijeku, koja onda pripadaše »Alamanniji«. Od početka XIV. stoljeća razvi se živ saobraćaj preko Srebrnice i Rudnika sa gra- dom svetoga Dimitrija (civitas, forum S. Deme- trii), sadašnjom Mitrovicom, koja procvate na razvalinama rimskoga Sirmium-a, dokle prva tur- ska provala iza bitke kod Nikopolja (1396) ne zadade ovome mjestu teških udaraca. Od toga doba usredotoči se trgovina više u Biogradu, koji je od 1427-1521 pripadao Ugarskoj. Dubrovački su trgovci išli u Illok, Bacs, Veliki Varadin i Budim. U doba ugarskoga zaštitnog gospod- stva nalazilo se je ne malo Dubrovčana, vlastele, svećenika i trgovaca u službi ugarskih kraljeva, za Ljudevita I., Sigizmunda, Matije Korvina i Vladislava II. Trgovačke sveze Dubrovčana sa vojvodinom Ugrovlaške, sa Rumunjskom (Vlaškom) više se vide tek od svrhe srednjega vijeka. Dubrovnik dogje u doticaj sa Bugarima kada car Ivan Ašen Il, iza kako odnese pobjedu nad Epiroćanima (1230) zaposjedne maćedonsko sredozemlje pa raširi svoj upliv do arbanaške obale kod Drača; sačuvaše nam se ugovori Du- brovčana s njim i njegovith sinom Mihajlom A- senom (1253). Poslije, kad Vizantinci istisnuše ko sto hiljada najbolje vojske izgubila, mu nicije topovske ponestaje, na moru zlo ide. Nije-čudo, da se penje njihov kralj .na to- ranj akvilejski te poput M ojsije gleda u ne- spašeni Trst. A preuzetni Cadorna iskusit će: kako Bog ne dopušta po drugi put prolaz kroz »Porta Pia«. Mi možemo samo zahvaliti Bogu, pa umnom vodstvu i hrabroj vojsci na dvoj tako časnoj po nas ratnoj godini. A neće nas ni buduće godine Otac naš Nebeski zapustiti | X. Jedna godina rata. Iz ratnog dopisnog stana javljaju 25. srp- nja pod naslovom »Jedna godina rata navršena«: Naše čete, boreće se uspješno na oba ra- tišta, slave godišnjicu onoga sudbonosnoga da- na, kada je istekao ultimatum, što ga je Austro- Ugarska upravila Srbiji. Cijeli svijet neprijatelja ustao je od onda proti tijesno združenim cen- tralnim silama i naše su armade morale proći mnogu tešku kušnju ali danas, dok drže naši neprijatelji samo uzani komadić istočne Galicije i alzačke zemlje u svom posjedu, drži Njema- čka svoju ruku na gotovo cijeloj Belgiji, i na najbogatijim dijelovima Francuske, dočim stoje na sjevero-istoku savezničke vojske austrijske i njemačke duboko u ruskoj Poljskoj, i ždrijela njihovih topova uperena su proti najvećim ku- lama ruskog čarstva. Na jugozapadu žrtvuje naš najnoviji neprijatelj mnoge hiljade ljudskih ži- vota, a da ne može da probije zid naših bo- jovnika. Kod Dardanela drži naš treći saveznik nepokolebivu stražu. Savezničke će vojske u vjer- nom bratstvu oružja znati da dogju do uspješ- noga kraja na ovom dobrom putu, kojim su prešle. Naši uspjesi na moru. Pod natpisom: »Naši uspjesi na moru u prvoj godini svjetskoga rata«, donosi Strefileurov »Vojnički List« ovaj članak: Bacimo li na pragu druge godine rata po- gled na naše dosadanje uspjehe na moru i ako uzmemo u obzir, da naša flota radi poznatih u- zroka ne smije ostaviti Jadran, pače je italijan- skim ratom još jače opterećena, to se ipak već| ukazuje lijepi niz uspjeha njezinog djelovanja: | Dubrovčane iz jugozapadnih strana, ojači sao- braćaj može da se konstatuje jedino u Vidinu. Dubrovčani su rijetko išli u Sofiju i glavni grad Trnovo u vrijeme staro-bugarske države. Vjero- jatno da im smetaše nadmetanje onda jako pro- cvale genoveške trgovine pa drugih Italijanaca na Sredozemnome moru. Na pontskim obalama spominju se Dubrovčani u Mesembriji i u ge- noveškom emporiju Kafi na Krimu. Da li su postojale sveze sa grčkim Trapezuniskim car- stvom ne može se sigurno dokazati, Nijesu se sačuvale povlastice wizantinskih careva Dubrovčanima iz starijega doba; ali se ne može posumnjati da li postoje povelje sa povlasticama careva Izaka Angela i Andronika 1. Najbliži predio »Romanije«, grčke carigrad- ske carevine, bijaše dračka pokrajina, današnja Arbanija. Iz XII, stoljeća sačuvaše se njeke po- velje epirskih despota Dubrovčanima. Isto tako Dubrovnik je gajio prijateljske odnose sa Na- puljcima, kad su ovi bili gospodari Drača, sa namjesnicima Paleologa, koji su imali od 1290 Valonu, sa Srbima i sa dinastama Balšićima, Topia-ama, Dukagin-ima, Kastriotima i dr., koji su vladali u Arbaniji na svrhu srednjega vijeka, Na ušćima velikih arbanaških rijeka : Mat, Išmi, Vrego (sada Škumbi), Devol (sada Semeni), pa u lukama Drača i Valone cvala je. u ono doba živahna trgovina. Arbanaška primorska ravnica, koja je po riječima generalnog konsula pl. Hahna još i dandanas jedna vrst podivljale Lombardije, bijaše ond4 dobro obragjena pa je izvoz žita bio obilan. Osim toga izvozilo se je drvo za gra- Dne 21. prosinca 1914. bijaše na ulazu u naše more torpedovan i oštećen 23,467 tona te- žak francuski dreadnought »Jean Bart«. To je hio admiralski brod 16 jedinica francuske sredozemne mornarice, »U 12« torpedovala je admiralski brod na očigled pomenutih jedinica. Istoga dana potopljena je u sjevernom Ja- dranu 400 tona teška francuska podmornica »Curie«. Dne 27. travnja potopila je naša podmor- nica »U 5« u Jonskom moru 12.550 tona teški francuski oklopni krstaš »Leon Gambetta«. U noći izmegju 24, i 25. svibnja poduzeše razne jedinice naše pomorske i zračne flote na- valu na Mletke, Rimini, Sinigaliu, Anconu, Cam- po Marino, Tremiti, Torre di Mileto, Viestu i Maniredoniu. Tom zgodom oštetiše pucnjavom i bacanjem bomba arsenale i brodogradilišta, zrakoplovno spremište u Chiaravalle, nadalje luč- ka i kolodvorska skladišta, gazometre, petrolej- ska skladišta, semafore; teško oštetivši radiote- legrafske postaje, potopiše još dva parobroda. Istoga dana nastradao je italijanski uprav- ljivi zrakoplov »Citta& di Ferrara«, kad se vraćao sa Rijeke, na koju je bacao bombe, ne učinivši osobite štete. Naš pomorski leteći stvoj »L 48«, dostigavši ga kod Lošinja, uzletio je nad njega, oborio u more i sasvim uništio. Sutradan uspjelo je našoj podmornici »U 4« potopiti kod Sv. Ivana Meduanskog engleški kr- staš vrste »Liverpool« (4800 tona), ma da je bio praćen od 6 razarača. Dne 12. lipnja probušila je naša jedna pod- mornica italijansku podmornicu »Međusa« od 245 tona težine. Dne 18. i 21. lipnja bombardovalo je ne- koliko naših letećih strojeva s uspjehom razne objekte, koji služe ratnim svrhama, u Monopoli«, na ušću Tagliamenta, te mjesta: Rimini, Pesa- ro i Fano. Dne 26. lipnja i 2. srpnja potopljena je po jedna italijanska torpedna brodica na sje- vernom Jadranu. Dne 7. srpnja potopila je naša podmornica na italijanskoj obali 10.000 tona težak i jako naoružan italijanski oklopni krstaš »Amalti«. Dne 18. srpnja stigla je ista sudbina 7350 tona težak krstaš »Giuseppe Garibaldi« južno od Dubrovnika, baš u času, kad je sedam osta- lih krstaša i razarača bombardovalo skladišta i kolodvore Cavtata i Gruža. Brodovi se neprija- teljski tada brzo udaljiše, gju, ulje, svila, so, blago (stoka) uz kože na u- čin i kožice, riba, ikra (butarga), biljne tvari za strojenje, voće i šiške valonskih hrastova, ogran- ke i lišće rujevine. Uvozilo se je vino, oružje i željezno orugje, svakovrsno italijansko sukno, mirodije, zlatarsku robu, sirove kovine (olovo), pa svakovrsne imale rukotvorine, Kao uspomena na ova vremena dolazi jedna luka u valonskom zalivu kod ruševina Oricum-a, nazvana Porto Raguseo, pa je već tako naznačena na karti Be- nincase (1476). U unutrašnjosti pohodili su Dubrovčani grad »Belgrado in Romania« (sada Berai). Dubrovnik imagjaše mnogo sveza sa ostr- vom Krfom. Išlo se je u sjeverne epirotske lu- ke: Chimara, Panormo (Palermo), S. Quaranta (Hagios Saranta) poradi valonskih hrastova, a u južna pristaništa u Artskom zatonu i Vonitsu (Bondiga) kao i ostrvo S. Maura i Zante poradi izvoza žita i soli, I Peloponez bijaše onda žito- rodna zemlja, pa je bio živahan izvoz žitarica iz stare Elide, Ahaje i Mesenije, a izvrstan iz Cla- rencie, glavnog grada franačke kneževine Ahaje i iz Patrasa. Iz Clarencie nošahu Dubrovčani i Jakinci takogjer svilu i lan. Knezovi i biskupi iz medijoevalne franačke Atene spomenuti su samo katkad u arhivskim dubrovačkim knjigama. Zato su Dubrovčani išli do bogatih fesaskih poljana, osobito do Halmyros-a (Almyro), koji je bio poznat kao trgovački grad za vrijeme Kom- nena i epirskih despota u XII. i XIII, stoljeću. (Slijedi.)