CRVENA HRVATS PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU [LI S POŠTOM NA GODINU K 6 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU IZLAZI SVA POJEDINI BROJ KE SUBOTE ŠTVU. — ZA ZAHVALE I a ZA OGLASE 20 PARA PO STOJI 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI a m e to ini tusta srati RESE Br. 537. AAN NAS O U DUBROVNIKU, 7. AUGUSTA 1915. God. XI. Previšnje priznanje. Umišljena italijanska »vojnička šetnja do Beča« propala je u zamelku! Uza sav veliki apetit za »neoslobogjenim« krajevima, prisjelo im je za prvog zalogaja! Nema sumnje, italijanski stručnjaci, a snjima i neki francuski, nadali su se, da će za osam dana biti u Trstu, a za dva mjeseca u Beču. |I već su dijelili Balkan, kao da je jur njihov, kao da su pobijedili našu vojsku i zaposjeli sve one krajeve. A kad tamo, u dva mjeseca i po ra- tovanja Italijanci su još, gdje su bili i na početku rata; ne mogu se podičiti ni naj- manjim uspjehom. Kroz ovo vrijeme bio se je boj ne- obične žestine, tako, da grozote u ovim bojevima nadmašuju i one u Karpatima. Italijanci su uprav rasipali municiju, jurišali neobičnom smjelosti; po njihovom napre- zanju vidjelo se, da se radi o cilju, koji se je htjelo postići i uz najveće žrtve. Pa sa svim tim doživjeli su, mjesto uspjeha, jako neugodnih iznenagjenja i na kopnu i na moru. Na obalama Soče pre- trpjeli su dva poraza, da će ih pamtiti do vijeka! Prva i druga bitka kod Gorice sto- jala ih je 180.000 momaka, četvrtinu naime vojske, što je bila poslana na našu granicu. U tim najljućim bojevima ovog svjetskog rata istrijebljen je cvijet ponajboljih itali- janskih sila. Po moru tri je puta naša junačka mor- narica rušila i palila po italijanskoj obali; potopila im dvakrstaša i više drugih brodova. A.sve zamišljene italijanske uspjehe osuje- tilo je prokušano junaštvo naše hrabre voj- ske. Opće je poznato da se naši, a osobito Hrvati, bilo iz kršne Dalmacije bilo iz dru- gih hrvatskih zemalja, bore neopisivom hra- brošću; svaki je pojedini vojnik u našim Q/ RODLISTAK Guiwa)/ VAŽNOST DUBROVNIKA u trgovačkoj povijesti srednjega vijeka. , Napisao prof. Dr. Konstantin Jireček. S njemačkoga preveo prof. Dr. Božo Cvjetković. Dubrovčani su slabije zalazili u istočne vi- zantinske predjele. U Solun su išli poradi izvoza žita po moru inače kopnenim putem preko Srbije iz Prizrena ili Novoga Brda. Bio je živ saobra- ćaj sa Carigradom u XIV, stoljeću putem skoro- teča, najvećma na račun Mlečana i Florentinaca, koji su običavali dostići bostorski grad u 27 ko- naka ; ali su dubrovački brodovi i trgovci rijetko tamo zalazili, najvećma da kupuju žito od Genov- ljana u Peri. Odnosi sa grčkim kneževskim dvoro- vima bili su intenzivniji uprav na svrhu vizantin- ske povijesti. To je bila posljedica uspostavljenja vizantinskog gospodstva na Peloponezu. Kasnije je posljednji ćesar Konstantin Paleolog pozvao baš Dubrovčane 1431 kao despot na Peloponezu putem poslanika, da dogju trgovati u njegovim zemljama. Želja, da se zavede u Moreji u Cari- gradu trgovačko pravo po uzoru drugih pomor: skih naroda, osobito Katalonaca, Florentinaca i Jakinaca, navede Dubrovčane da odašalju 1450 poslanstvo do grčkih dinasta. Patricij Ser Volzo de Bobalio, prijatelj literature i latinski pjesnik, koji na poslaničkim pohodima upozna ondašnje balkanske vlađaoce kao i kralja Ladislava Po- stuma,. otputova kao poslanik iz Dubrovnika u Carigrad k česaru Konstantinu i njegovoj braći despotima 'Tomi i Dimitriju u Clarenciji i Misi- thri i donese 1451 tri vrlo povoljne, grčki napi- sane povelje sa povlasticama. Ali već dvije go- redovima pravi junak! Pomenute dvije go- ričke bitke, koje su za neprijatelja tako pora- zne bile, naše su čete, a u prvom redu naše Dalmatince, ovjenčale neuvehlom slavom. Priznanja našim junačkim četama služ- beno se iznose, a stupci listova prepuni su odvažnih i herojskih djela vjernih stra- žara na granici. | I samom Njegovom Veličanstvu vrlo | su dobro poznata ova junačka djela južne! vojske, pa je ono svrhom prošlog mjeseca kopnu i na moru, i puna pouzdanja prati vas, vjernu stražu na jugozapadu. | U Beču, 29. srpnja 1915. FRANO JOSIP, \. r.“ | Ove milostive riječi našeg Previšnjeg Gospodara, pune priznanja i pouzdanja, s poncsom će i radosti čuti sva naša voj-| ska i mornarica ! | S. O. Papa za mir. »Osservatore Romano« objelodanjuje pro- blagoizvoljelo odlikovati zapovjednika ju- glas Papin za mir zaraćenim marodima i njiho- gozapadne fronte, Nj. V. Nadvojvodu Eu- vim glavama, te ih poziva, neka rat prestane, a gena, podijelivši mu križ za vojne zašova| uarodi neka se izmire i sporazume. I. razreda s ratnom dekoracijom, i ujedno Manifest je upravljen svim zaraćenim na- izdati slijedeću | rodima i njihovim glavarima, a datiran je 27. jula 1915. U proglasu Sv. Otac napominje, kako je odmah u početku svoga pontifikata osjetio lugu, kad je vidio na hiljade poginulih svojih mladih duh. sinova, bolest majka, rano obudovjelih i zaručnica, i mneutaživi jad osirotjele djece, pa kako je već onda posvetio svu djelatnost i sile svoje na izmirenje zaraćenih naroda. Ali njegov \ Vojnu i Mornaričku zapovijed : | » Mojim silama, koje se bore protiv Italije. Već toliko sedmica, vi, dragi moji, koji potječete iz svih dijelova monarhije, sto-| jite u teškoj borbi protiv neprijatelja, koji je brojem daleko moćniji. Vogje i mom-\ čad svih stepena, stari muževi i mlade-\ nački borci nalječu se u hrabrosti, koja smiono gleda u smrt. Po brdskim viso- vima, na teškom kišu i na moru izva- gjate vi djela, dostojna vaših pregja, koji su se borili protiv isloga neprijatelja i, pobijedili ga. Vi ste osujetili njegovu tlap- nju, da bi mogao lako provaliti u našu dragu otadžbinu pomoću masa, povede- nih u rat. Još vas čeka težak posao! Nu kada tako odlične, vrsno vogjene ćete, zadahnute istinitim oduševljenjem, ulažu sve svoje sile, onda će se svladati i najteže zadaće Vama na čast, a otadž- bini na spas. Srcem, punim zahvalnosti sjećam se vaših divnih ratnih djela, otadžbina di- veći se gleda svoje junačke sinove na dine kašnje pade Carigrad, a malo zatim survaše | se posljednji ostaci istočno-rimske ćesarevine u | staroj Heladi. Dubrovčani su pohodili u arhipelagu mle- tačke posjede na Kreti i Negropontu, genoveške \na Hiosu i u Fokeji, kneževinu genoveške obi- telji Gattilusio na Zesbosu (Metelin) pa Rod, kojim je gospodario viteški .red Hospitalaca. Grčka ostrva bijahu samo postaje na putu u udaljeniji Levanat. Dubrovački brodovi jedri- jahu u XIII. stoljeću put luka ondašnjih križar- skih država, a osobito put Akona i Famaguste na Cipru. Dozvolom papa, što se postigne na zagovor ugarskih kraljeva, dogjuše oni kasnije i u luke mamelučkih sultana u Siriji i Egiptu. Dubrovčani su bili upućeni u Aleksandriji na zaštitu Florentinaca, a poslije Katalonaca. Tek malo prije turskog osvojenja dobiše 1515 dozvolu od egipatskog sultana. da uzimaju vlastitog konsula i Fondaco (konak). Putovanja do Tuniza i »Bar- barije« (Berberske, Alžira itd.) spominju se u XIII. stoljeću u ugovorima Mlečana sa Dubrovčanima. Iz predosmanskih, seldžuških emirata Tu- raka Male Azije izvozilo se je u XIV. stoljeću žito put Dubrovnika, osobito iz najvažnijih luka ove Turske, iz Palatije (Milet) i Altoluogo (Efez). Priopćene pripovijetke u kašnjim dubro- vačkim hronikama o odnosima Dubrovčana sa Orhanom ili Muratom I, prvim osmanskim vla- daocima u vrijeme, kad se Turci ugnijezdiše u Evropi, potanjim ispitivanjem pokazaše se kao priča, koja se je skovala u perijodu, kad je Du- brovnik plaćao sultanu danak, pa kad mu je pri- tom bilo u interesu, da ovome odnosu pripiše baš duboku starinu, koja ide sve do u početke Osmanskoga carstva. Odnosi, na temelju vje- | savjet kao oca i prijatelja ostade nesaslušan. Obratio se zatim s pouzdanjem na Svemogućega i pozvao sve vjernike, da se u žarkim i poniznim molbama mole za svršetak strašnoga pokolja. Sada pak na objetnicu dana, otkad je buknuo ovaj strašni konflikt, još_mu žešća želia iz. srca vrije, da rat.brzo prestane, pa nastavlja: »U sveto ime našeg nebeskog Oca i Gos- poda te krvi Isusove, koja je otkupila čovječan- stvo, zaklinjemo vas, koji ste po promisli božjoj bili pozvani da zavladate nad zaraćenim stran- kama, da učinite kraj ovom strašnom pokolju, koji već evo godinu dana obeščašćuje Evropu. Bratska se krv na kopnu i moru _prolijeva. Naj- ljepši krajevi Evrope, ovog zemaljskog vrta, pu- ni su lješina i razvalina, Gdje su još nedavno cvale radionice i polja, ondje strašno gruvaju sada topovi te ne štede ni sela ni gradove već svuda nose smrt i razor. Vi ste pred Bogom i ljudstvom odgovorni za mir i za rat. Slušajte nas, slušajte naše molbe, slušajte očinskog namje- snika vječnog i najvišeg sudije, komu ćete morati odgovarati kako za djela sviju tako i za Vaša. rodajnih isprava, izmegju Dubrovnika i Osman- srpskog lupeškog viteštva. Dubrovačka trgovina lija, počimlju kada je Maćedonija bila podložena Turcima, a Srbija im plaćala danak, u vrijeme izmegju velikih bitaka na Kosovu polju (1389) i kod Angore (1402). Tada dobiše Dubrovčani do- zvolu od sultana Bajazita I. (poprilici 1397), da trguju po njegovoj zemlji. Prvo veliko poslan- stvo bilo je. poslano na Portu tek 1430 i nagje sultana Murata II, u Plovdivu i dobi od njega prvu sačuvanu povelju sa povlasticama, koja bi izdana u Drinopolju na 6. dećembra 1430. Bogatstvo, s kojima je Bog Tvorac nadario vama podložene zemlje, dopušta Vam sva- kako, da nastavite rat. No za što? (Na to neka | odgovore ove tisuće mladih života, koje dnevno na razbojištima pogibaju kao i razvaline pre- mnogih gradova i sela te spomenika, koje je podiglo pobožno čuvstvo i genij pregja. Zar ne viču i one gorke suze u mirnim ćelijicama te na podnožjima žrtvenika, da je dnevna borba i patnja velika, prevelika ? Neka se i ne kaže takogjer, da se ogromni konflikt ne može bez oružane sile riješiti. Sta- vimo na stranu nakanu megjusobnog uništenja. Pomislimo, da narodi ne umiru. Ako su narodi poniženi i potlačeni, onda sa strepnjom snose nametnuti im jaram i pripravljaju oslobogjenje time, da od pokoljenja predaju tužnu baštinu mržnje i žegje za osvetom. Zašto da se već sada ne računa čistom savješću sa pravima i opravda- nim aspiracijama naroda? Zašto se ne započme sa izravnom ili neizravnom izmjenom misli o stanovištima, da se tako po mjerilu mogućnosti i vodeći račun o onim pravima i narodnim aspi- racijama dogje dotle, da se strašnoj borbi stavi neki cilj, kako se to već u sličnim prilikama do- gagjalo? Neka je blagoslovljen onaj, koji prvi podigne maslinovu grančicu mira i koji će nepri- jatelju dati prava, kad ovaj ponudi razborite mi- rovne uvjete! Ravnotežje svijeta i plodonosni i sigurni mir naroda počiva na megjusobnoj do- |brohotnosti i poštivanju prava i časti drugoga | daleko više, nego: li na množini oružja i na stra- hovitim tvrgjavnim pojasima. To je vapaj mira, koji nam toga tužnoga |dana glasnije izbija iz duše, a mi pozivamo sve | prijatelje mira čitavoga svijeta, neka nam pruže ruku, da pospješimo konac rata, koji je eto od | godine dana pretvorio Evropu u jedno jedino |veliko razbojište. Neka dadne milosrdni Isus po- sredovanjem svoje rastužene majke napokon po- slije tako strašne oluje, da se pojavi blagi i sjajni njegov glasnik mira, slika njegovoga božanskoga obraza, neka što prije zaore himne zahvalnice |svevišnjem Darovatelju svih dobara, što su se države opet izmirile! Neka bi se narodi, pobra- \čeni u miru, i opet vratili miroljubivoj utakmici u naukama, u umjetnostima i u industrijama; a kad opet bude uspostavljeno gospodstvo pravde, |meka :se odluče, da u buduće neće svoje razmi- |rice riješavati oštricom mača, nego mirnim i mar- |bijaše od sada manje intezivna ali više eksten- | zivna. Kada Crno more postade iza pada Carigrada |i Kafe »mare clausum« (zatvoreno more), Dubrov- | čani udare svojim trgovačkim poduzećima sve do | pontskih obala. U drugoj polovini XV, stoljeća moglo se je naći dubrovačke naseobine ne samo lu namjesništvima sandžakbegova u bivšoj Bosni ji Srbiji, osobito u Vrhbosni, današnjemu Sara- |levu i u novom Novomepazaru, nego i u od 1391 turskome Skoplju pa u stolnome gradu ru- Prva prijelazna zaprema Srbije ponuka Dubrov- melijskoga 'beglerbega, u Soliji (1454 i dalje). čane da 1442 obećaju Porti, za sjegurnost trgo- Trgovci revno zalaze u Vidin, Nikopolj, Trnovu, vine, godišnji dar od 1000 dukata u srebrnim | Provadiju, pa na velikome provodnome drumu posudama; ali se ovo obustavi već 1444, kad |Plovdiv (Philippopolis), Drinopolje (1440 i d.) despot Gjuragj Branković opet obnovi srpsku|i sadašnju tursku prijestolnicu Carigrad. K tome državu. Posljednje osvojenje Srbije 1459 učini Dubrovčane trajnim turskim haračarima i ako još ih dijeljijaše od turskih zemalja Bosna (do 1463) i zemlja hercega Stjepana (do 1466). Turci po- stadoše nasljednicima starih zemaljskih gospo- dara ne samo u haračima nego i u ugovorima sa Dubrovnikom u pogledu trgovine soli i da- vanja carina Dubrovčanima u zakup. Dubrovačka trgovina steče na turskome zemljištu očevidan uzlet, Cvat rudnika primače se doista kraju uslijed bježanja ili silovitog odva- gjanja rudara (kao onih iz novoga Brda u Cari- grad) pa novih monopola i zabrana izvoza; ipak rudarstvo bijaše još znatno početkom XVI, sto- ljeća. K tome otpadoše turskim osvojenjem do- sadašnje mnogobrojne granice i carine mnogih malih knezova; u susjedstvu diže se jaka, je- dinstvena država sa manjim catinama. | drumovi bijahu u početku novog muhamedanskog carstva sigurniji rje vrijeme starobosanskog i staro- Dubrovnik ostane, kraj svojih neprekinutih mir- nih sveza sa Turcima, najvažnijim ulaznim vra- |tima za u osmansko carstvo i za inostrane. tr- govce, poslanike i skoroteče, Mala dubrovačka republika jedina je sre- |aovječna država na jugu (rijeke) Dunava, koja preživje tursko osvojenje ovih zemalja. Čudno- vato je u povijesti, da Dubrovnik od ratu vo- gjena sa hercegom Stjepanom Vukčićem 1451-1454 pa do sraza Francuza i Rusa na dubrovačkom zemljištu u vrijeme Napoleona I. godine 1806 ne vigje pred svojim bedemima neprijatelja osvajača. U burnim vremenima, kad se turske vojske za- lijetahu do Budima i Beča, do Poljske i južne Rusije pa uznemirivahu Otranto i Maltu, Dubrov- nik napredovaše kao mirna oaza, u sredini pe- rijodičnih ratnih buka, napredujući jako u bla- gostanju i prosvjeli, Baš na svrhu srednjega vi- jeka opaža se u gradu budan duševni život. Ovdješnji pisci bijahu do sada inostranci; od