CRVENA HRVATS

PRAVA

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU [LI S POŠTOM NA GODINU K 6
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

IZLAZI SVA

POJEDINI BROJ

KE SUBOTE
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I

a ZA OGLASE 20 PARA PO
STOJI 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-

UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

a m e to ini tusta srati

 

 

RESE

Br. 537.

 

AAN NAS

O
U DUBROVNIKU,

7. AUGUSTA 1915.

God. XI.

 

 

Previšnje priznanje.

Umišljena italijanska »vojnička šetnja
do Beča« propala je u zamelku! Uza sav
veliki apetit za »neoslobogjenim« krajevima,
prisjelo im je za prvog zalogaja!

Nema sumnje, italijanski stručnjaci, a
snjima i neki francuski, nadali su se, da
će za osam dana biti u Trstu, a za dva
mjeseca u Beču. |I već su dijelili Balkan,
kao da je jur njihov, kao da su pobijedili
našu vojsku i zaposjeli sve one krajeve.

A kad tamo, u dva mjeseca i po ra-
tovanja Italijanci su još, gdje su bili i na
početku rata; ne mogu se podičiti ni naj-
manjim uspjehom.

Kroz ovo vrijeme bio se je boj ne-
obične žestine, tako, da grozote u ovim
bojevima nadmašuju i one u Karpatima.
Italijanci su uprav rasipali municiju, jurišali
neobičnom smjelosti; po njihovom napre-
zanju vidjelo se, da se radi o cilju, koji
se je htjelo postići i uz najveće žrtve.

Pa sa svim tim doživjeli su, mjesto
uspjeha, jako neugodnih iznenagjenja i na
kopnu i na moru. Na obalama Soče pre-
trpjeli su dva poraza, da će ih pamtiti do
vijeka! Prva i druga bitka kod Gorice sto-
jala ih je 180.000 momaka, četvrtinu naime
vojske, što je bila poslana na našu granicu.
U tim najljućim bojevima ovog svjetskog
rata istrijebljen je cvijet ponajboljih itali-
janskih sila.

Po moru tri je puta naša junačka mor-
narica rušila i palila po italijanskoj obali;
potopila im dvakrstaša i više drugih brodova.
A.sve zamišljene italijanske uspjehe osuje-
tilo je prokušano junaštvo naše hrabre voj-
ske. Opće je poznato da se naši, a osobito
Hrvati, bilo iz kršne Dalmacije bilo iz dru-
gih hrvatskih zemalja, bore neopisivom hra-
brošću; svaki je pojedini vojnik u našim

Q/ RODLISTAK

Guiwa)/ VAŽNOST DUBROVNIKA
u trgovačkoj povijesti srednjega vijeka. ,
Napisao prof. Dr. Konstantin Jireček.
S njemačkoga preveo prof. Dr. Božo Cvjetković.

Dubrovčani su slabije zalazili u istočne vi-
zantinske predjele. U Solun su išli poradi izvoza
žita po moru inače kopnenim putem preko Srbije
iz Prizrena ili Novoga Brda. Bio je živ saobra-
ćaj sa Carigradom u XIV, stoljeću putem skoro-
teča, najvećma na račun Mlečana i Florentinaca,
koji su običavali dostići bostorski grad u 27 ko-
naka ; ali su dubrovački brodovi i trgovci rijetko
tamo zalazili, najvećma da kupuju žito od Genov-
ljana u Peri. Odnosi sa grčkim kneževskim dvoro-
vima bili su intenzivniji uprav na svrhu vizantin-
ske povijesti. To je bila posljedica uspostavljenja
vizantinskog gospodstva na Peloponezu. Kasnije
je posljednji ćesar Konstantin Paleolog pozvao
baš Dubrovčane 1431 kao despot na Peloponezu
putem poslanika, da dogju trgovati u njegovim
zemljama. Želja, da se zavede u Moreji u Cari-
gradu trgovačko pravo po uzoru drugih pomor:
skih naroda, osobito Katalonaca, Florentinaca i
Jakinaca, navede Dubrovčane da odašalju 1450
poslanstvo do grčkih dinasta. Patricij Ser Volzo
de Bobalio, prijatelj literature i latinski pjesnik,
koji na poslaničkim pohodima upozna ondašnje
balkanske vlađaoce kao i kralja Ladislava Po-
stuma,. otputova kao poslanik iz Dubrovnika u
Carigrad k česaru Konstantinu i njegovoj braći
despotima 'Tomi i Dimitriju u Clarenciji i Misi-
thri i donese 1451 tri vrlo povoljne, grčki napi-
sane povelje sa povlasticama. Ali već dvije go-

 

redovima pravi junak! Pomenute dvije go-
ričke bitke, koje su za neprijatelja tako pora-
zne bile, naše su čete, a u prvom redu naše
Dalmatince, ovjenčale neuvehlom slavom.

Priznanja našim junačkim četama služ-
beno se iznose, a stupci listova prepuni
su odvažnih i herojskih djela vjernih stra-
žara na granici. |

I samom Njegovom Veličanstvu vrlo |
su dobro poznata ova junačka djela južne!
vojske, pa je ono svrhom prošlog mjeseca

kopnu i na moru, i puna pouzdanja prati
vas, vjernu stražu na jugozapadu. |
U Beču, 29. srpnja 1915.
FRANO JOSIP, \. r.“ |

Ove milostive riječi našeg Previšnjeg
Gospodara, pune priznanja i pouzdanja,
s poncsom će i radosti čuti sva naša voj-|
ska i mornarica !
|

 

 

S. O. Papa za mir.

»Osservatore Romano« objelodanjuje pro-

blagoizvoljelo odlikovati zapovjednika ju- glas Papin za mir zaraćenim marodima i njiho-
gozapadne fronte, Nj. V. Nadvojvodu Eu- vim glavama, te ih poziva, neka rat prestane, a
gena, podijelivši mu križ za vojne zašova| uarodi neka se izmire i sporazume.

I. razreda s ratnom dekoracijom, i ujedno Manifest je upravljen svim zaraćenim na-

izdati slijedeću | rodima i njihovim glavarima, a datiran je 27.
jula 1915.

U proglasu Sv. Otac napominje, kako je
odmah u početku svoga pontifikata osjetio lugu,
kad je vidio na hiljade poginulih svojih mladih
duh. sinova, bolest majka, rano obudovjelih i
zaručnica, i mneutaživi jad osirotjele djece, pa
kako je već onda posvetio svu djelatnost i sile
svoje na izmirenje zaraćenih naroda. Ali njegov

\
Vojnu i Mornaričku zapovijed : |
» Mojim silama, koje se bore protiv Italije.

Već toliko sedmica, vi, dragi moji, koji
potječete iz svih dijelova monarhije, sto-|
jite u teškoj borbi protiv neprijatelja, koji
je brojem daleko moćniji. Vogje i mom-\
čad svih stepena, stari muževi i mlade-\
nački borci nalječu se u hrabrosti, koja
smiono gleda u smrt. Po brdskim viso-
vima, na teškom kišu i na moru izva-
gjate vi djela, dostojna vaših pregja, koji
su se borili protiv isloga neprijatelja i,
pobijedili ga. Vi ste osujetili njegovu tlap-
nju, da bi mogao lako provaliti u našu
dragu otadžbinu pomoću masa, povede-
nih u rat.

Još vas čeka težak posao!

Nu kada tako odlične, vrsno vogjene
ćete, zadahnute istinitim oduševljenjem,
ulažu sve svoje sile, onda će se svladati
i najteže zadaće Vama na čast, a otadž-
bini na spas.

Srcem, punim zahvalnosti sjećam se
vaših divnih ratnih djela, otadžbina di-
veći se gleda svoje junačke sinove na

 

dine kašnje pade Carigrad, a malo zatim survaše

| se posljednji ostaci istočno-rimske ćesarevine u
| staroj Heladi.

Dubrovčani su pohodili u arhipelagu mle-
tačke posjede na Kreti i Negropontu, genoveške

\na Hiosu i u Fokeji, kneževinu genoveške obi-

 

telji Gattilusio na Zesbosu (Metelin) pa Rod,
kojim je gospodario viteški .red Hospitalaca.
Grčka ostrva bijahu samo postaje na putu
u udaljeniji Levanat. Dubrovački brodovi jedri-
jahu u XIII. stoljeću put luka ondašnjih križar-
skih država, a osobito put Akona i Famaguste
na Cipru. Dozvolom papa, što se postigne na
zagovor ugarskih kraljeva, dogjuše oni kasnije i
u luke mamelučkih sultana u Siriji i Egiptu.
Dubrovčani su bili upućeni u Aleksandriji na
zaštitu Florentinaca, a poslije Katalonaca. Tek malo
prije turskog osvojenja dobiše 1515 dozvolu od
egipatskog sultana. da uzimaju vlastitog konsula
i Fondaco (konak). Putovanja do Tuniza i »Bar-
barije« (Berberske, Alžira itd.) spominju se u XIII.
stoljeću u ugovorima Mlečana sa Dubrovčanima.
Iz predosmanskih, seldžuških emirata Tu-
raka Male Azije izvozilo se je u XIV. stoljeću
žito put Dubrovnika, osobito iz najvažnijih luka
ove Turske, iz Palatije (Milet) i Altoluogo (Efez).
Priopćene pripovijetke u kašnjim dubro-
vačkim hronikama o odnosima Dubrovčana sa
Orhanom ili Muratom I, prvim osmanskim vla-
daocima u vrijeme, kad se Turci ugnijezdiše u
Evropi, potanjim ispitivanjem pokazaše se kao
priča, koja se je skovala u perijodu, kad je Du-
brovnik plaćao sultanu danak, pa kad mu je pri-
tom bilo u interesu, da ovome odnosu pripiše
baš duboku starinu, koja ide sve do u početke
Osmanskoga carstva. Odnosi, na temelju vje-

| savjet kao oca i prijatelja ostade nesaslušan.

Obratio se zatim s pouzdanjem na Svemogućega
i pozvao sve vjernike, da se u žarkim i poniznim
molbama mole za svršetak strašnoga pokolja.
Sada pak na objetnicu dana, otkad je buknuo
ovaj strašni konflikt, još_mu žešća želia iz. srca
vrije, da rat.brzo prestane, pa nastavlja:

»U sveto ime našeg nebeskog Oca i Gos-
poda te krvi Isusove, koja je otkupila čovječan-
stvo, zaklinjemo vas, koji ste po promisli božjoj
bili pozvani da zavladate nad zaraćenim stran-
kama, da učinite kraj ovom strašnom pokolju,
koji već evo godinu dana obeščašćuje Evropu.
Bratska se krv na kopnu i moru _prolijeva. Naj-
ljepši krajevi Evrope, ovog zemaljskog vrta, pu-
ni su lješina i razvalina, Gdje su još nedavno
cvale radionice i polja, ondje strašno gruvaju
sada topovi te ne štede ni sela ni gradove već
svuda nose smrt i razor. Vi ste pred Bogom i
ljudstvom odgovorni za mir i za rat. Slušajte
nas, slušajte naše molbe, slušajte očinskog namje-
snika vječnog i najvišeg sudije, komu ćete morati
odgovarati kako za djela sviju tako i za Vaša.

rodajnih isprava, izmegju Dubrovnika i Osman- srpskog lupeškog viteštva. Dubrovačka trgovina

lija, počimlju kada je Maćedonija bila podložena
Turcima, a Srbija im plaćala danak, u vrijeme
izmegju velikih bitaka na Kosovu polju (1389) i
kod Angore (1402). Tada dobiše Dubrovčani do-
zvolu od sultana Bajazita I. (poprilici 1397), da
trguju po njegovoj zemlji. Prvo veliko poslan-
stvo bilo je. poslano na Portu tek 1430 i nagje
sultana Murata II, u Plovdivu i dobi od njega
prvu sačuvanu povelju sa povlasticama, koja
bi izdana u Drinopolju na 6. dećembra 1430.

Bogatstvo, s kojima je Bog Tvorac nadario
vama  podložene zemlje, dopušta Vam  sva-
kako, da nastavite rat. No za što? (Na to neka

| odgovore ove tisuće mladih života, koje dnevno

na razbojištima pogibaju kao i razvaline pre-
mnogih gradova i sela te spomenika, koje je
podiglo pobožno čuvstvo i genij pregja. Zar ne
viču i one gorke suze u mirnim ćelijicama te
na podnožjima žrtvenika, da je dnevna borba i
patnja velika, prevelika ?

Neka se i ne kaže takogjer, da se ogromni
konflikt ne može bez oružane sile riješiti. Sta-
vimo na stranu nakanu megjusobnog uništenja.
Pomislimo, da narodi ne umiru. Ako su narodi
poniženi i potlačeni, onda sa strepnjom snose
nametnuti im jaram i pripravljaju oslobogjenje
time, da od pokoljenja predaju tužnu baštinu
mržnje i žegje za osvetom. Zašto da se već sada
ne računa čistom savješću sa pravima i opravda-
nim aspiracijama naroda? Zašto se ne započme
sa izravnom ili neizravnom izmjenom misli o
stanovištima, da se tako po mjerilu mogućnosti
i vodeći račun o onim pravima i narodnim aspi-
racijama dogje dotle, da se strašnoj borbi stavi
neki cilj, kako se to već u sličnim prilikama do-
gagjalo? Neka je blagoslovljen onaj, koji prvi
podigne maslinovu grančicu mira i koji će nepri-
jatelju dati prava, kad ovaj ponudi razborite mi-
rovne uvjete! Ravnotežje svijeta i plodonosni i
sigurni mir naroda počiva na megjusobnoj do-
|brohotnosti i poštivanju prava i časti drugoga
| daleko više, nego: li na množini oružja i na stra-
hovitim tvrgjavnim pojasima.

To je vapaj mira, koji nam toga tužnoga
|dana glasnije izbija iz duše, a mi pozivamo sve
| prijatelje mira čitavoga svijeta, neka nam pruže
ruku, da pospješimo konac rata, koji je eto od
| godine dana pretvorio Evropu u jedno jedino
|veliko razbojište. Neka dadne milosrdni Isus po-
sredovanjem svoje rastužene majke napokon po-
slije tako strašne oluje, da se pojavi blagi i sjajni
njegov glasnik mira, slika njegovoga božanskoga
obraza, neka što prije zaore himne zahvalnice
|svevišnjem Darovatelju svih dobara, što su se
države opet izmirile! Neka bi se narodi, pobra-
\čeni u miru, i opet vratili miroljubivoj utakmici
u naukama, u umjetnostima i u industrijama; a
kad opet bude uspostavljeno gospodstvo pravde,
|meka :se odluče, da u buduće neće svoje razmi-
|rice riješavati oštricom mača, nego mirnim i mar-

 

|bijaše od sada manje intezivna ali više eksten-
| zivna. Kada Crno more postade iza pada Carigrada
|i Kafe »mare clausum« (zatvoreno more), Dubrov-
| čani udare svojim trgovačkim poduzećima sve do
| pontskih obala. U drugoj polovini XV, stoljeća
moglo se je naći dubrovačke naseobine ne samo
lu namjesništvima sandžakbegova u bivšoj Bosni
ji Srbiji, osobito u Vrhbosni, današnjemu Sara-
|levu i u novom Novomepazaru, nego i u od
1391 turskome Skoplju pa u stolnome gradu ru-

Prva prijelazna zaprema Srbije ponuka Dubrov- melijskoga 'beglerbega, u Soliji (1454 i dalje).
čane da 1442 obećaju Porti, za sjegurnost trgo- Trgovci revno zalaze u Vidin, Nikopolj, Trnovu,
vine, godišnji dar od 1000 dukata u srebrnim | Provadiju, pa na velikome provodnome drumu
posudama; ali se ovo obustavi već 1444, kad |Plovdiv (Philippopolis), Drinopolje (1440 i d.)
despot Gjuragj Branković opet obnovi srpsku|i sadašnju tursku prijestolnicu Carigrad. K tome

državu. Posljednje osvojenje Srbije 1459 učini
Dubrovčane trajnim turskim haračarima i ako još
ih dijeljijaše od turskih zemalja Bosna (do 1463)
i zemlja hercega Stjepana (do 1466). Turci po-
stadoše nasljednicima starih zemaljskih gospo-
dara ne samo u haračima nego i u ugovorima
sa Dubrovnikom u pogledu trgovine soli i da-
vanja carina Dubrovčanima u zakup.
Dubrovačka trgovina steče na turskome
zemljištu očevidan uzlet, Cvat rudnika primače se
doista kraju uslijed bježanja ili silovitog odva-
gjanja rudara (kao onih iz novoga Brda u Cari-
grad) pa novih monopola i zabrana izvoza; ipak
rudarstvo bijaše još znatno početkom XVI, sto-
ljeća. K tome otpadoše turskim osvojenjem do-
sadašnje mnogobrojne granice i carine mnogih
malih knezova; u susjedstvu diže se jaka, je-
dinstvena država sa manjim catinama. | drumovi
bijahu u početku novog muhamedanskog carstva
sigurniji rje vrijeme starobosanskog i staro-

 

Dubrovnik ostane, kraj svojih neprekinutih mir-
nih sveza sa Turcima, najvažnijim ulaznim vra-
|tima za u osmansko carstvo i za inostrane. tr-
govce, poslanike i skoroteče,

Mala dubrovačka republika jedina je sre-
|aovječna država na jugu (rijeke) Dunava, koja
preživje tursko osvojenje ovih zemalja. Čudno-
vato je u povijesti, da Dubrovnik od ratu vo-
gjena sa hercegom Stjepanom Vukčićem 1451-1454
pa do sraza Francuza i Rusa na dubrovačkom
zemljištu u vrijeme Napoleona I. godine 1806 ne
vigje pred svojim bedemima neprijatelja osvajača.
U burnim vremenima, kad se turske vojske za-
lijetahu do Budima i Beča, do Poljske i južne
Rusije pa uznemirivahu Otranto i Maltu, Dubrov-
nik napredovaše kao mirna oaza, u sredini pe-
rijodičnih ratnih buka, napredujući jako u bla-
gostanju i prosvjeli, Baš na svrhu srednjega vi-
jeka opaža se u gradu budan duševni život.

 

Ovdješnji pisci bijahu do sada inostranci; od