PRAVA

RVENA HRVATSI

/

A

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

POJEDINI BROJ

IZLAZI SVAKE SUBOTE

Ii

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-

TVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, |

STOJI 20 PARA.

 

 

 

 

aa

 

MR

U DUBROVNIKU, 18. SEPTEMBRA 1915.

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI i
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

l

ETANOL DANA. IN AA IAA NAJ i

God. XI. i

 

Ruska strategija.

Naši su neprijatelji najveće svoje ufa-
nje polagali u ruski »parni valjak« i u sil-
nu englešku mornaricu. I dok ova još uvi-
jek brižno čuva svoje luke, dotle Rusija
izlaže svoje milijunske mase.

Broj vojnika i broj ratnih lagja puno
je imponirao našim protivnicima i oni su
matematično proračunali, kako će nas pre-
dobiti i na kopnu i na moru. Ali ih je o-
vog puta prevarila i matematična tačnost.

Ruski se je »parni valjak« slomio na
Karpatima i od tada pospješnim se tem-
pom valja uvijek nazad. Svoj su poraz htjeli
opravdati »strategijskim uzmakom«, dozivali
u pamet i 1812. godinu, ali odjednom
počele jake i moderne ruske tvrgjave da
padaju jedna za drugom, mnogo brže nego
li one u Belgiji. Sasvim tim još se je na-
stojalo, da se sve to prikaže izvrsnom »stra-
tegijom«, kad eto pada i najjača ruska tvr-
gjava — vrhovni vojskovogja knez Niko-
lajević, u koga je Ententa polagala sve
svoje uzdanje. Ovo je sada najjasni dokaz
o ruskom porazu, što i sami njihovi sa-
veznici već počimlju da javno priznavaju.

Velikog je kneza Nikclajevića zamije-
nio sam car Nikola, on je preuzeo vrhov-
no vodstvo i naredio posvemašnju ofensi-
vu, kao zadnji trzaj razbijene ruske armeje.

Ali megjutim dogagjaju se u Rusiji ve-
like promjene, te duboko zasjecaju u nje-
zin organizam, i mogu da budu od najda-
lekosežnijih posljedica. Rusija proživljuje sa-
da teške dane, u njoj se sada zbivaju veće
promjene nego li iza japanskog rata. A ova
unutrnja kriza ne ide toliko za tim, da se
dogje do svrhe rata, koliko do toga, da
se skrši vlast apsolutizma.

Ruski parlamenat, Duma, dobija sve
to veću vlast, a na uštrb ruskom imperija-
lizmu. Zastupnici Dume, osobito opozicija,
nastoje da što bolje iskoriste sadašnji kri-
tični položaj vlade i da postignu željkova-
nu slobodu. Svak se čudio, kako su se u
Dumi, gdje je inače dosta ograničena par-
lamentarna sloboda, čuli ipak oštri glasovi
proti vojnoj upravi.

I svesilni ruski car morao je da sluša
glas puka. On propušta, da se izabere iz-
megju zastupnika posebni odbor, koji će
imati pravo da kontrolira i samo vogjenje
rata. Tako sada ruski opozicionalci trium-
firaju.

Ruski se car nalazi u neugodnom po-
ložaju. Znade on, da će narod tražiti, na
koga da svali sve neuspjehe. I dok se je
u jednu ruku riješio Nikolajevića, koji je
htio da bude jači od samog cara, dotle na-
stoji da odvrati krivnju od sebe, a da je
svali na vogje naroda, koji svi hoće da se
nastavi rat.

Car sam pako postaje mnogo čedniji.
Dok je prije sanjao, kako će u Beču i Ber-
linu diktirati uvjete mira, dotle se sada za-
dovoljava, da neprijatelje potisne sa ruskog
tla, i mora da uvjerava narod, da Petrograd
nije još u pogibiji!

Dok u Rusiji vlada tolika bezglavost,
dotle se na ratištima protivnici naši ne mo-
gu da pohvale ni najmanjim uspjehom, Pri-
siljeni su dapače, da gledaju, kako i nova
ruska ofensiva pod vodstvom samog cara

i hiljadama ruskih zarobljenika. To jače ne-
go li svi vatreni govori ruskih zastupnika
i ministara i samog cara, govore kratki iz-
vještaji naše vojne uprave.

A što je uzrok ovoj nedaći naših ne-
prijatelja? Ili nesposobnost vojskovogja, ili
nespremnost vojnika, ili nestašica municije
ili slaba željeznička mreža? Sve to može
dakako puno da upliva na ispad bitke, ali
svemu tomu bilo je vremena i načina da
se doskoči ili inače da ne izazivlju rata.

Ima pak jedan viši razlog nad svim
drugim razlozima. Englezi su sve svoje
nade položili u svoje vitezove sv. Gjurgja
— u žute sterline, Rusi u svoje mase, dok
se Francuzi, kasnije i Italijanci, hvastaju da
oni ne trebaju Boga, jer se uzdaju u svoje
oružje, pak da će i bez Boga iznijeti sjaj-
nu pobjedu. Znali su da izvrgavaju ruglu
centralne vlasti što zovu Boga u pomoć i
odatle su zaključivali na njihovu slabost.

A mi čvrsto vjerujemo u Providnost
Božiju, koja sve ovo pripušta. Naš sijedi
Vladar dao je prvi tomu najljepši izgled,
posvetiv sebe i svoj dom presv. Srcu i po-
zvavši nevinu djecu, da mole, uvjeren da
je i od mača molitva puno jača. | njemački
car Vilim sve počimlje u ime Boga, i na
svemu Bogu zabvaljiva, pak pun pouzda-
nja reče: »Samo jedan vojnik i Bog, to je
ipak većina.«

Sad je mislimo i tomu kraj, jer i sami
neprijatelji naši dolaze do spoznanja, da ne
mogu ni u čemu da se s nami mjere, do li
u većem broju. Ali brojžuvijek/(ne pobje-
gjuje, već vjera u pravednu stvar i uzda-
nje u pomoć Božju. x.

 

Za hrvatski karakter Dalmacije,

Po ministarskoj naredbi u nas je italijanski
jezik takogjer zvaničan, To je upravo bila kon-
cesija prvaka dviju narodnih stranakaj u; zemlji,
onako »pro bono pacis«, Poslije one gigantske
borbe starih narodnjaka za pravo našega jezika,
kada smo bili skoro dospjeli do potpunog mu i
jedinog gospostva u uredima, ne treba se čuditi
onoj koncesiji, Lo što su, jedino radi stranačkih
obzira, malo prije toga prvaci demokratske stranke
sporazumno sa nekim narodne, priznavali ltali-
jance u Dalmaciji, pa su čak tražili da im mi
sami podižemo italij. škole, da se, jadni nebi
više žrtvovali za »Legu"Nazionale«, a Il.o bila je
ć. kr. vlada po srijedi, izmegju Hrvata i Italijanaca
uvijek da štiti i Italijanstvo, radi onih poznatih
obzira kako je nedavno priznala i »Smotra Dal.«,

Ali vrijeme je, da se preko fatalnih poslje-
dica onih obzira, koji su prestali, pogleda istini
u oči, i da se hrvatskome narodu hrvatske Dal-
macije prizna narodno pravo, bez tugjinske na-
truhe,

Ni sada nijesmo proti italij. jeziku. Za taj
su srednje škole, pa neka ga uči ko hoće, proti
tome ne ćemo ustati, Ali jedno je to, a drugo je
da taj jezik, tugi našemu narođu, gospoduje i
na carsko-kraljevskim manifestima, po drž, ure-
dima, ispod drž. grbova, i u svima drž. objava-
ma. Jedno priznanje, da je dobro da u nas mla-
dost uči i italijanski, drugo je ltalijanstvo zva-
nično priznato, kao tm u zdrave oči svakoga

 

Hrvata ove zemlje, Nekoliko smo puta kazali,

počimlje. da svršava sa strategijom uzmaka |

da bi bilo potrebno da se i sada — baš i sada
— nešto učini za hrvatski karakter zemlje, za
pravo narodno, a da ministarstvo povuče onu
naredbu. Gdje je Z. Odbor? Gdje su gospoda
zastupnici ? Gdje načelnici ? »N. J.«

 

Uzroci otstupa velikog kneza
Nikolaja Nikolajevića.

»N. W. J.« piše: Službene vijesti saopćuju,
da je car Nikolaj osobno preuzeo vrhovno za- |
»povjedništvo nad ruskom vojskom. Ove nas vi- |
jesti podsjećaju na glasove, koji su kolali po-|
sljednjih dana prigodom izvanrednog ratnog vi- |
jeća u Carskom Selu. Tada se je govorilo, da je|
car Nikolaj izrazio želju, da s velikim knezom
Nikolajem Nikolajevićem osobno govori o mo-|
gućim promjenama u vrhovnom zapovjedništvu. |
U dumi samoj bilo je žestokih navala na visoke
vojničke funkcionare, kao i na velikog kneza, ali
je predsjednik, kako javljaju službena sjednička |
izvješća, u ovim slučajevima zabranio govorni- |
cima, da govore o tome; s toga nijesu prodrle u
javnost nikakove pojedinosti. Govori se tako-
gjer, da se je general Ruskij nećkao, da opet!
preuzme zapovjedništvo, kad bi time bio s nova
podregjen velikom knezu, s kojim je imao že-|
stokih razmirica.

Odluka se careva mora tako tumačiti, da je
| Nikolaj u jednu ruku htio prištediti svomu stricu
poniženje, da ga niži general istisne od vrhovnog
zapovjedništva, a u drugu je ruku pod utiskom
pretrpljenih poraza i ogorčene opozicije, koja, se
je pojavila takogjer u visokim vojničkim krugo-
vima proti Nikolaju Nikolajeviću, car je stekao
uvjerenje, da bi moglo doći do velikih zapletaja,
kad bi veliki knez i dalje ostao na svojem mjestu.

Stanovita je protivština izmegju cara i ve-
likog kneza izbila na površinu takogjer kod po-
sjeta bivšeg francuskog ministra izvanjskih po-
sala, Cruppi-a, kojeg je Nikolaj II. toplo primio,
dok je veliki knez vrlo hladno dočekao Cruppi-a.
Dalnje su nesuglasice izmegju cara i Nikolaja
Nikolajevića možda nastale i tim, što se sada
takogjer kod dvora pripisuju u grijeh velikomu
knezu porazi, koji su zadesili rusku vojsku, pa
se stoga otpuštaju njegovi privrženici, koji za-
premaju visoka vojnička mjesta.

Carev korak pokazuje, da je takogjer u ru-
skim časničkim krugovima prevladala uzrujanost,
pa se car mada, da će spriječiti provalu ovog
nezadovoljstva tim, ako sam preuzme vrhovno
zapovjedništvo.

 

 

 

Uhodarska affaira u Ateni.

»Berliner Tageblatt« javlja iz Atene ove
pojedinosti o  brzojavnom irancuskom-ruskom
uhodarenju u Ateni, radi kojeg su uapšena oba
francuska novinara Papas i Marion. Istragom se
je ustanovilo, da je uhodarstvo bilo daleko više
razgranjeno, nego li se je prvobitno činilo. U
svibnju je ukradeno 90 brzojava njemačkog po-
slaništva, 5 engleškog poslaništva, 10 grčke vla-
de, 5 ruskog i 2 austro-ugarskog poslaništva, u
lipnju ukupno 236 brzojava, megju kojima je
bilo 200 brzojava njemačkog poslaništva, a u
kolovozu 83 brzojava.

Iz Atene se javljaju daljnje pojedinosti o
otkriću uhodarstva s brzojavima, što se ondje
smatra velikom političkom aferom. To se dogo-
dilo ovako: Poglavici glavnog stožera Dusmanisu
i njemačkom poslaniku grofu Mirbachu došao je
brzojavni činovnik Legakis, koji je saopćio, da
su kraljevi brzojavi, kao i brzojavke prijašnje vla-
de, te njemačkog i austro-ugarskog poslaništva
mjesecima dvojica brzojavnih činovnika, posred-
stvom novinara Papasa, saopćivali interesiranim
osobama. Poglavica glavnog stožera smjesta je
o tom obavijestio kralja. Njemački je poslanik
prosvjedovao kod vlade i zahtijevao, da se odmah
provede najstroža istraga, Obadvojica činovnika
i Papas uapšeni su. Još se ne zna za uspjeh
preslušavanja, koje je potrajalo čitavu noć, Sud-
benu zgradu, u kojoj se vodi istraga, čuva jaka

 

 

straža. Ova je vijest, kad su je saopćili jutarnji

 

 

listovi, obratila na sebe veliku pažnju. Istragom
se ustanovilo, da se je uhodarenje s brzojavime
tjeralo u većem opsegu, nego lise o tom u prv:
mah mislilo. Osim Papasa uapšen je takogjer
francuski novidar Marion, koji je posredovao iz
megju interesiranih osoba i okrivljenih brzojavnil
činovnika. I brzojavke italijanskog poslaništva bi
le su ili prepisane, ili naprosto ukradene i u Pe
trograd poslane. Isto su se tako krale i chifriran«
brzojavke njemačkog poslaništva i kralja, kao i
brzojavi austro-ugarskog poslaništva. Čini se, da
se je uhagjalo i protiv Engleške. Nagjene su chi
frirane brzojavke, što ih je kralj slao svojoj rod
bini u inozemstvo. Kod Papasa su zaplijenjeni
prepisi raznih spisa, koji odaju njegove sveze s
anarhističkim krugovima. Pokušaj Venizelosevi
štampe, da prikažu čitavu stvar naručenim djelom
u službi njemačkog poslaništva, posve se izjalo
vio. Općenito je negodovanje i zgražanje protiv
osoba, koje su u tu stvar upletene. Venizelosevljev
list »Hestia« zahtijeva, da jedna od kompromi-
tovanih osoba smjesta ode iz Atene. U Ateni su
uslijed ove afaire tim više potreseni, što bi ova-
ko pojedini slučajevi mogli čitavu grčku upravu
prikazati u krivom svijetlu.

 

Stanje srpske vojske.

Kako »Siidsl. Korresp«. javlja iz Atene, i
zjavio je neki član srpskoga povjerenstva za preu
zimanje vojničkih dobava u Solunu o sadašnjem
stanju srpske vojske, te je o njoj rekao, da jev
svojoj ofensivi i u austro-ugarskoj protuofensiv.
mnogo pretrpjela, ali da se je u svojim djelovi-
ma nadopunila i obnovila. Ruskoj i francuskoj
pomoći ima se zahvaliti, da se je sav u prvo,
kampanji potrošeni ratni materijal mogao nano-
vo nadopuniti, a osobito nabaviti teško topništvo
i streljivo, kao i puške. Ti su transporti dolazil
dijelom Dunavom, a dijelom preko Soluna. U
srpsku vojsku uvršten je broj teških engleških
topova s engleškom momčadi, a srpska vojske.
raspolaže sad i ovećom automobilnom i avijati-
čarskom spremom. Aeroplanima upravljaju ruski
i francuski piloti, koji su u srpskoj službi. Sta-
noviti broj engleških i francuskih generalštopskih
časnika nalazi se u štopu kraljevića Aleksandra,
komu su dodijeljeni i ruski časnici, Inostrane
momčadi ima samo kod topništva i kod tehnič.
kih četa. Dosta znatne praznine, koje su bile na-
stale kod stanovitih saveza, sad su popunjene.
I sa sanitetom sad je već znatno bolje, a broj
liječnika nadopunjen je grčkim i engleškim me-
dicinarima. Zdravstveno stanje četa znatno se je
popravilo, a pošasti je skoro posvema nestalo.
Časnik, koji je sve to pripovijedao, bio je očito
dobro upućen, te je na koncu rekao: Srpska
je vojska svijesna, da mora, ako se to od nje
zahtijeva, sve svoje staviti na kocku, ali da joj
se u najboljem slučaju može pripisati samo de-
fensivna uloga.

 

Nevrijeme u južnoj Italiji.

Vijesti, koje su pred nekoliko dana stigle
iz južne Italije o velikom nevremenu, sada se
upotpunjuju točnijim izvještajima, iz kojih se
mogu ocijeniti strašne posljedice katastrofalne
oluje. Dne 5. o, mj., oko 9 sati u večer, prolo-
inio se nad Bari-em i okolicom oblak, te se za
čas počeše niz brda i proplanke slijevati vodene
mase na grad. Po tamnim ulicama čuo se tajin-
stveni šum vode, koji se je ubrzo pretvorio u
strahovitu buku i lomljavu, Bujica je rušila sve
pred sobom. Kuća se rušila za kućom, ubijajući
stanovništvo i živolinje. Na jednom se potrese
zrak i grad od silnih eksplozija, Eksplodirale su
mine, što su bile pričvršćene u luci. Malo kaš-
nje srušila se dva željeznička mosta, a skoro za
tim i kolodvor, Bilo je kao da je sudnji dan.
U jutro je priskočila u pomoć vojska, kopajući
kanale i prokope, da voda odteče u more, te
pomažući gragjanstvu, koje je ostalo bez krova.
Još se ni sada nije točno ustanovilo, koliko je
mrtvih i ranjenih, a bez krova je ostalo 12.000
ljudi. Iste je noći bujica razorila sela Cappurso,
Triggiano, Montone, Vallenzano i Canetto, Uslijed
toga je pučanstvo cijele Apulije silno potišteno.