PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6, NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE TVU. — ZA ZAHVALE l Br. 8544. POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. U DUBROVNIKU, 25. SEPTEMBRA 19/5. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ai i PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, MANN LO AJE God. XI. Naši Srbi i Talijanaši. Zanimiv i čudnovat je bio megjusobni politički odnošaj Srba i Talijanaša u našim stranama, i nije moguće a da ova čudna pojava nije udarila u oči svakomu, ko se je iole bavio "našim političkim prilikama. Srbe od Talijana dijeli ne samo vjera, jezik i narodnost, nego i oprečna kultura. Srbi su naime sasma pod uplivom istoka, i malo je koji narod tako usvojio sve po- roke istočne kulture kao uprav oni, dok su naprotiv Talijani gotovo najizrazitiji tipovi zapada i njegove kulture. Ne treba pak posebno još istaknuti, kako srpski fanatizam zazire od Latina i od svega, što zapadom miriše, a kako opet Talijani smatraju Srbe inferiorndm rasom i još na primitivnom stepenu kulture. Nego sve ove razlike i opreke kod nas je uklonila jedna velika sila — mržnja na Hrvate i na sve, što je hrvatsko, te Ta- lijani i Srbi poput lruda i Pilata postaju prijatelji, gdje god samo mogu, da škode hrvatskoj ideji. Inače neznamo, čim bi se ova njihova sloga u politici dala opravdati, a sasvim tim ostaje to veliki kuriozum i pravi mon- strum. Jer dok su Talijanaši razvikani sa svo- jom »avita coltura« i sa svojim slatkim ,si“, a sve drugo drže za barbarstvo, dotle ih ipak ništa ne smeta, a da ne stupaju sku- pa sa »morlakima«, i to proti dalmatinskim Hrvatima, megju kojim je sva postarija ge- neracija primila uzgoj u talijanskim školama, te pozna u tančine talijanski jezik i naža- lost se i previše s njim služi, a ujedno svi su Hrvati pod utjecajem više zapadne ne- go li istočne kulture. S druge pak strane Srbi, taj »najsla- venskiji« narod, poznat sa svoga šovinizma, što mu ga je u kosti utjerala i škola i cr- kva, i koji hoće da se poglavito bori za »narodnu svest«, za »narodnu ideju«, za »naciju«, stupa skupa sa omraženim latini- ma, sa Talijanima, kojima su svi Slaveni »šćavi«, a opet proti komu ? Proti Hrva- tima-Slavenima ! PODLISTAK. Proročanstvo o slobodi Poljske. Moderni svijet, te se hvastao sa svoga bez- vjerja, ipak je i odveć praznovjeran. Zato se ta- ko često pojavljuju razne »proročice« od zanata. Kad je buknuo ovaj rat, pojavila se je sva sila najraznovrsnijih »proročanstva«, a da i ne govo- rimo o raznim vračarama, kojima toliki tako sli- jepo nasjedaju. Megjutim ima ipak jedno proročanstvo o uskrsnuću Poljske, koje se ne smije tako lako zabaciti, i kojim se uvelike sada zanima gotovo cijeli svijet, To je proročanstvo Poljaka bl. O. Andrije Bobole, Isusovca, mučenika, a priopćila ga je još god. 1854. ugledna katolička smotra »Civilta Cattolica«; potječe pak iz god. 1819. Dne 30. listopada 1853. slavila se je u Ri- mu velikim sjajem beatifikacija spomenutog polj- skog mučenika, i od tada se je svijet počeo mno- go više zanimati za njegov život, a osobito za njegovo proročanstvo o slobodi Poljske, BI. Andrija potječe od vrlo ugledne grofov- ske poljske obitelji Bobola, koja je bila porijet- lom iz Česke, a preselila se je u Poljsku u 13. vijeku, te se je vazda isticala pobožnim svojim članovima. Bl. Andrija rodio se je godine 1592. Čim i kako da se ovaj paradokson opravda? Zar izgovorom, da su jedni i drugi u manjini, pak da treba sloge, da se održe proti Hrvatima ? Ali to bi se zva- lo pogaziti glavna načela, odreći se bitne tačke svog političkog programa! A zar su Srbi i Talijani mogli da se boje progona sa strane Hrvata, kad su i jedni i drugi uvijek bili kod nas pri- vilegovana i protežirana kasta, te im _ nije smio niko da naudi. Srbi su dapače u zad- nje vrijeme bili u slozi sa raznim hrvat- skim (!) strankama, i u ime te blažene slo- ge uvijek su nešto dobili, a da se ničesa odrekli nijesu, pak jesu li se bar tada oka- nili svog šurovanja sa Talijanašima ?! Talijanaši pako bili su toliko priljubljeni uz Srbe, da nijesu bili rijetki slučajevi, gdje Srbija bi dapače rado na to pristala, da na zahtjev Entente ustupi Maćedoniju Bugarskoj, samo da se njoj osigura južna Dalmacija, a nek Italija slobodno grabi Istru i Primorje i sjevernu Dalmaciju . ..!! Za našim morem silno rastu Srbiji za- zubice, i rad toga ona gazi načela i »na- rodnog jedinstva« i »nacije« i »sveslaven- stva«, jer je njoj u srcu samo svesrpstvo, a sve su drugo bile piike fraze, da se »op- seni prostota«. Y. Ententa i mir. Pod ovim natpisom piše stockholmski »Mia Dadrigt Allehanda« izmegju ostaloga: Čini se, da će se četvoini savez lagano pri- učiti kreposti čednosti i postepeno smanjiti svoje zahtjeve. Više raznih znakova bjelodano doka: su se djeca i vatrenijih Talijanaša preko noći obraćala u najzagriženije Srbe. Je li i to bilo iz prkosa prama Hrvatima? [ u sadašnjem ratu ispoljava ovaj ne- prirodni odncšaj i nelogični vez. Srbi ratuju za »oslobogjenje« Slavena, a Talijani svojataju za sebe neke slavenske zemlje, pak je li zbog toga došlo izmegju njih do preloma? Govorkalo se je doduše, da je naša Monarhija »sklopila sa Srbijom neki tajni sporazum«, pronosile su se vijesti, da će »Srbija s našom privolom dobiti sjevernu Arbaniju«, ali to su bila puka nagagjanja. Mogućnost, da se tako riješi spor sa Srbijom, nijesmo mogli sviše razloga da shvatimo. Jer kako da Srbija ne podmiri račun za svoje zločine, a opet ko da se pouzda u proverbijalnu srpsku vjernost... I nijesmo se prevarili! Jer nije Srbija odustala od ofensive prema nama iz »na- cijonalnih« razloga, što bi Italija hotjela da skuči pod svoju vlast jedan dio Slavena, zuje, da bi se ententa umjesto netom još toliko naglašivane bezuvjetne »pobjede« i »potpunog uništenja neprijatelja« sada već i s mnogo manje zadovoljila, te jeitinije odmjerila uvjete, uz koje bi bila voljna sklopiti mir. Za sad dakako nema ta prilika pozitivnog značenja, ali svakako se primiče vrijeme, kad se bude moglo raspravljati o misli mira. Italija dosad još nije izjavila, uz kakve bi uvjete bila voljna, da pregovara o miru. No Ita- lija dobro zna, da će se konačno morati zado- voljiti s onim, što će joj btjeti namaknuti cen- irilne vlšsti. I-baš.zato. .ana_ zacijelo. ue bi .bila nesklona, da sklopi mir, to više, jer je već pri- mila nagradu za svoju podmuklu intervenciju, pa se za sad ne može nadati savezničkoj pomoći. Što se Rusije tiče, nedavno je izjavio je- dan ruski ministar dopisniku hamburškog lista, da ruski imperij imade danas samo jedan ratni cilj, i to: Carigrad i Dardaneli, Ruske težnje za istočnom Pruskom rasplinule su se iza poraza kod Tannenberga, a aspiracije u Galiciji raspr- šene su svibanjskom ofensivom. Sad bi već i Dardaneli dostajali Rusiji, koja je već davno za- boravila, da su je nekad podilazile čežnje za Budimpeštom, Bečom i Berlinom...!! nego jer je srpska vojska već od prošle jeseni bila izdecimirana i od rata i od epi- demije, a Srbija je i tada radila punom pa- ciju i Lotaringiju ne pripoji Francuskoj. Prema rom da popuni svoje praznine engleškim i tomu već je i Francuska mnogo jeitinija, budući francuskim ratnim materijalom, dok je sa da se je još pred kratko vrijeme naglašivalo, da Italijom vješto znala da izbjegne svaki kon- flikt u Arbaniji i nije ničim pokazala svoga negodovanja proti talijanskim aspiracijama Francuska je vlada nedavno izjavila u ko- mori, da će nepokolebivo nastaviti borbu sve dotle, dok ne izvojšti Belgiji status quo, a mai | će ententa smrvili i izbrisati slica zemlje Nje- | mačku i njene saveznike! Sad Francuska više ne teži za lijevom obalom Rajne i nije joj više na umu, da prisili Njemačku, da dade Belgiji obilnu za hrvatskim morem i obalama i otocima.| otštetu! na obiteljskom dobru u Sandomirskom okružju. Škole je polazio u Sandomiru kod O.O. Isuso- vaca. Od Boga nadaren lijepim darovima i spo- sobnostima, u školi se je tako odlikovao, da su ga poglavari postavljali drugima za izgled radi angjeoske njegove pobožnosti i neobične marlji- vosti, Iz želje za savršenijim životom a privolom svojih bogoljubnih roditelja odreče se očinskih dobara te stupi u red Družbe Isusove na dan sv. Lovrjenca Muč. god. 1611. u gradu Wilni, a na 22. ožujka 1622. bi zaregjen za svećenika. Odmah se dađe na propovjednički rad i u tom zvanju ustraja neumornom revnošću sve do svo- je smrti. God. 1651. postane redovnim starješi- nom residencije u Bobrnjsku, gradu na Berezini u tadašnjoj poljskoj vojvodini, kasnije ruskoj gu- berniji Minsk, Blaženi je Andrija dakle živio u ono burno doba, kada su Poljaci u neprestanim ratovima sa Rusima, Švedima, Turcima i Kozacima mnogo trpjeli i kada su krivovjerci s jedne, a raskolnici s druge strane bili uprli sve sile, da u Poljskoj unište katoličku vjeru, što se uz sva ruska kr- vološtva još ni do danas dogodilo nije, Malo je koji narod toliko pretrpio radi svoje vjere, kao narod poljski, pozvan rad toga mučeničkim na- rodom. Kad se je u onim stranama uslijed nepre- stanih ratova pojavila strašna kuga, i stala ne- milo harati, bl. je Andrija, ne bojeći se ni kuge ni smrti, srtao prvi megju bijedne okuženike, da im njeguje i tijelo i dušu. Žao mu je bilo samo to, što nije i sam megju okuženicima našao smrt kao mučenik kršćanske ljubavi. Njega je čekala druga kruna. Kad su pak raskolnički Rusi i Kozaci bili uprli sve sile, da Poljacima otmu ne samo ka- toličku vjeru, nego i političku samostalnost, bla- ženi je Audrija Bobćla najrevnije vršio svoju propovjedalačku misiju. Neumorno je obilazio sjevero-istočnu Poljsku i gladan i žedan, i to s ta- kim uspjehom, da je čitava mjesta opet povraćao u krilo katoličke Crkve, a bezbroj neodlučnih u- čvrstio u pravoj vjeri, te bio prozvan rad toga apoštolom Litve i lovcem duša. Skizmatici ga naprotiv nazivahu »lupežom duša«, ili »dušo- hvatom«, i stadoše ga progoniti, gdjegod su sa- mo mogli. Do toga je njihova mržnja proti nje- mu bila narasla, da su učili djecu, neka se gli- bom na nj nabacuju po putu. Za kralja Ivana Kazimira narastoše još većma svakovrsne pogibli i patnje za junačke Poljake. Ispred navale bijesnih Kozaka morade i bl. Bo- bola da bježi iz Bobrnjska, te se skloni u Pinsk. | Ali raskolnici izdadoše grad Kozacima, te bl, U Engleškoj je izjavio Sir Edvard Grey: »Njemačka se bori za supremaciju, te nas zaje- dno s našim saveznicima želi oporezovati, Dotle, dok budu Njemačku vodili ovi ciljevi, mi ćemo se boriti, a s nama će vojevati i naši saveznici«, U tim se riječima zrcali velika popustljivost En- gleške, iz njih naime nije teško razabrati, da se britski imperij danas bori samo još za negativne ratne ciljeve i ograničuje jedino na obranu. En- glezi danas više ne misle na to, da nešta dobiju od Nijemaca; zadovoljni su, ako im uspije spri ječiti, da Nijemci ne dobiju ništa — od njih. Engleška vlada danas već i ne misli na ono, što je prije toliko isticala, da naime valja skršiti Nje- mačku, uništiti njenu velevlasnu poziciju i pre- tvoriti je u državicu drugoga ili trećega reda!l Iz svega se dakle jasno vidi, da se vlasti entente postepeno sprijateljuju s mišljenjem, da se zapodjenu pregovori o miru. U tom je pogledu dosta značajan takogjer posljednji članak engleškog »Economista«, koji se je bavio steorijom ravnoteže evropskih vlasti i otvoreno izjavio, da uništenje Njemačke i ra- sulo Austro-Ugarske ne bi odgovaralo engleškoj politici, kojoj je temeljnim načelom, da se očuva evropska ravnoteža. $ Spomenuti list ovako dovršuje svoje izvode: »Uvjereni smo, da svršetak rata nipošto nije onako daleko i da mu se možemo mnogo prije nadati, nego li mnogi misle«. Zauzeće Vilne. Dre 19 o. mj. brzojav je donio vijest o padu Vilne, koju je zauzela vojska generala pl. Eich- horna, poduprta generalima Scholtzom i Gall- witzom. Padom ovog važnog utvrgjenog tabora ruske vojske, njemačka je vojska konačno došla u neosporivi posjed cijele njemenske linije i pre- sjekla ruskoj vojsci željezničke spojeve u Minsk, odnosno Moskvu, a prama sjeveru u Dvinsk, o- dnosno Petrograd. Padom Vilne probile su čete naših saveznika prvi lanac, koji je imao štititi Petrograd od neprijateljske invazije, a kako je vojska generala Belowa već prodrla u prednje utvrde Dwinska, to će za kratko vrijeme biti po- svema otvoren put u rusku prijestolnicu. Ovo je jedna strana, s koje je važno zau- zeće Vilne. Druga je strana ta, što pad litavskog glavnog grada ne će ostati bez utjecaja na po- ložaj cijele ruske vojske, koja uzmiče na sjeveru pripjatske močvare. Vojna grupa, koja je zauze- la Vilnu, već stoji gotovo na legjima onim ru- skim vojskama, što se bori proti maršalima prin- cu Lepoldu bavarskomu i Mackensenu, pa ako generali Eichhorn, Scholiz i Gallwitz, što je vje- | rojatno, iz Vilne kreću na Minsk, onda t& ruske Andrija pobjegne dalje u Janow. U bližnjoj je župi Perezdyl bio uprav dovršio sv, Misu, kad se i tu ukazaše Kozaci, Vjernici ga prisiliše, da pobjegne na kolima, ali ga Kozaci stadoše pro- goniti. Neki radnik, Jakob Cyetwerynka, ukaže im put, te ga uhvatiše i staviše na najgroznije muke, što ih ikad zloba i pakost ljudska izmi- sliti znala. Isti njegov izdajnik, spomenuti radnik, kas- nije je svjedočio, kako je bl, Andrija stekao kru- nu mučeničku radi čvrstog i neustrašivog ispo- vijedanja svoje vjere u najgroznijim mukama. Kozaci su nemilo robili, palili poljska se- la i varoše, te mučili na sve moguće načine katoličke Poljake, Većina isusovačkih samostana bi tada zapaljena, a preko četrdeset redovnika podnese mučeničku smrt, ali nijedna nije bila tako grozna kao bl. Andrije, Kongregacija Ob- reda u dekretu o njegovoj beatifikaciji doslovno svjedoči: »Vix tam s. Congregationi propositum fuit simile martyrium«, (Jedva da je ikad bilo pre- dloženo sv. Kongregaciji slično mučeništvo;) Čovjeku se uprav kosa ježi, kad usčita takova više nego zvjerska krvološtva. : Netom ga zlikovci uhvatiše, nemilim ga u darcem obore na zemlju. Na to ga napola gola privežu uz jedno stablo, te ga do krvi izbičuju, a obručem od hrastovih mladica ogule mu jedan