CRVENA HRVATSKA

PRAVA

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI $ POŠTOM NA GODINU K 6,
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

POJEDINI BROJ

IZLAZI SVAKE SUBOTE

STOJI 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
TVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NEVRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE

 

MINA A
U DUBROVNIKU, 20. NOVEMBRA (3/5.

 

God. XI.

 

 

»Srpsko-hrvatski“.

Danom 11. novembra ov. god. poseb-
nom naredbom zemaljske vlađe .ukinuta je
ćirilica u Bosni i Hercegovini, te sve bo-
sansko-hercegovačke vlasti, uredi i nastavni
zavodi upotrebljavaće od sada u pismenom
službenom sadbraćaju samo latinicu. — Ove
odredbe vrijede i za unutrašnji i spoljašnji
službeni saobraćaj općina, te za trgovačko-
obrtničku kao i advokatsku komoru, i za
ljekarnički gremij.

Tako u Bosni i Hercegovini, a kod nas
još sve po starom, premda je kod nas po-
stotak »srpsko-pravoslavnog« življa kud i
kamo manji, nego li u Bosni i Hercegovini.

Po našim se školama mora još uvijek
učiti ćirilica. »Srpsko-pravoslavne« općine,
škole i društva mogu još i nadalje, da u
pismenom službenom saobraćaju upotreblju-
ju ćirilicu, od koje oni ni zašto ne popu-
štaju, te naši uredi mora da udru na sto
muka, dok odgonetaju spise »srpsko-pravo-
slavnih« ureda.

Ali Dalmacija mora da ostane i nada-
lje zemlja iznimaka, valja da joj je tako u-
sud dosudio ! ! Ši

. Dok smo spomenutu naredbu o upo-
trebljavanju Čirilice čitali u »Sarajevskom
Listu«, koji od tog dana izlazi samo lati-
nicom, u oči nam upade, da se u istoj na-
redbi nastavni jezik nazivlje srpsko-hrvat-
skim, dok se je prije službeno nazivao bo-
sanski ili zemaljski.

Takova nas je promjena začudila i iz-
nenadila, jer dok se u jednu ruku ukida
ćirilica u službenom saobraćaju, kako niče
ovaj naziv srpsko-hrvatski, koji je na
žalost i kod nas već odavna službeno u-
tvrgjen?

Za nas je ovaj umjetno skovani naziv
bio uvijek enigmatičan i nijesmo znali, ka-
kovim ga bi se razlozima dalo opravdati.

Ako naime uočimo pravi njegov smi-
sao, to uvigjamo, da je ovo daleko veće
zlo od istog ćirilskog pisma, jer je kud i
kamo pogibnije, i od dalekosežnijih poslje-
dica, nego li se na prvi mah i pomislit
dade.

Kako djeca vode svjetski rat.
(Prema podlisku štampanom u »N. W. Journal«),

Gospodina Wallnera iz Beča, koji služi u
regimenti »Deutschmeister«-a, sretoh ovoga ljeta
u željezničkom vagonu, kad se je nakon kratka
dopusta vraćao na frontu.

U razgovoru mi reče: »Imamo na fronti
svega u izobilju, samo jedno nam fali, nema nam
naše djece«. Pri tom izvadi iz špaga fotografiju
već izderanu ali i zamazanu od silnih poljubaca,
pokaže mi 3 svoja mališa u dobi od 5 do 10
godina i pun ponosa reče mi :

»Ovo su moja djeca«. Zatim mi stade pri-
povijedati o njima, kako su pametna i valjana,
te mu na koncu morađoh obećati, da ću posje-
ti*i mladu gospodu, netom se vratim u Beč.

U oktobru, kad se vratih u Beč, potražih
odmah stan gosp. Wallnera, Nagjoh kod kuće
mladu, fino odjevenu damu. Izručih joj pozdrave
njezina muža, i rekoh joj, što me je osobito po-
taklo, da potražim njezin stan.

»Žao mi je, ali djeca nijesu kod kuće; ja
sama ne znam, gdje bi sad mogla biti. Odmah
iza objeda odletjeli su nekamo, jer da imadu|
važnih poslova. Odkad im je otac na bojnom

 

polju, ne misle na drugo: nego ma rat, Sad si-

Pravom se čuditmo i snebivamo, kaki
je dobar dio naše inteligencije i učeće o-
mladine zaplovio bio slavosrpskim kursom,
i tražimo uzrok tomu.

A promislimo dobro, da su naša dje-
ca po svim školama slušala, da se njihov
materinski jezik zove srpsko-hrvatski, i
da ga nijesu smjela drukčije zvati već ili
nastavni ili srpskoghrvatski, a nikada
pravim, hrvatskim imenom. te '

Koliko je radi toga trpjela prava hr-
vatska svijest i narodno osvjedočenje, - ne
dade se procijeniti.

Ali iz ovog naziva logično su proiste-
kle još kobnije posljedice. Ako bi se naš
jezik morao zvati srpsko-hrvatski, onda bi
se i mi morali nazivati ,Srbo-Hrvatima“ |!

Odatle se morao poroditi i neki indi-
ferentizam prema tomu, da li nas ko
nazivlje Srbima ili Hrvatima.

A ako je Srb i Hrvat jedno te isto,
onda eto i ,narodnog jedinstva“ i ,slavo-
srpstva“ i ,jugoslavenstva“ te povod ,Na-
rodnoj Odbrani“, da tjera svoju propagandu.

Malo su čudnovati, ali dosljedni ova-
kovi izvodi. Ali nijesu ovo umišljene, teo-
retične rasprave, već faktični dogagjaji, po-
tvrgjeni sa sijaset slučajeva.

Ovo nam tumači čudne, a kod nas ne
rijetke činjenice, da od dva rogjena brata,
jedan se priznava Srbinom, a drugi Hrvatom.

U nazivu ,srpsko-hrvatski“ prednost
se dava srpskom imenu, pak uz mnoge
druge i ovo je jedan od glavnih razloga,
zašto je broj posrbica s dana na dan rastao.

Pravaška stranka borila se je od po-
stanka svoga proti ovom nazivu, i nije mo-
gla podnipošto priznati Srba, jer je uvigje-
la, da je to atental na jedinstvo hrvatsko-
ga naroda, i uvijek je duboko žalila i osu-
gjivala dosadanju nezdravu slogu raznih
hrvatskih stranaka sa Srbima.

Kako bura očisti tmasto obzorje, tako
i ovaj rat ima da rasčisti poliličku atmosfe-
ru. Mislimo, da ne bi trebalo, da se na ove
i ovakove naše anomalije povraćamo, već
da će se svi pozvani zauzeti, da Hrvat u
svojoj vemlji bude smio nazivati službeno
i javno svoj jezik krvatskim, i ne dopuštati,

gurno imadu bitku kod »Kannitzbergl«-a ili gdje-
god tu u okolici.«

Odlučih da.potražim tri ratnika, a mišljah
da ću ih moći prepoznati po fotografiji, premda.
je ova bila napravljena već nazad 2—3 godine.
Uputih se dakle k mjestu, gdje sam mislio, da
djeca vode rat.

U nekoj maloj slijepoj ulici, kuda ni u mirno
doba ne voze automobili ni slična ometna vozila,
zapadoh baš u područje borbe. Bilo je tu skup-
ljeno jedno tridesetak dječaka i desetero djevojčica,
pa mi je bilo megju njima teško prepoznati djecu
Wallnerovu. Obratih se stoga nekoj maloj, kojoj
je moglo biti 8—9 godina, a koja je imala na
ruci bijelu vezicu sa prilijepljenim crvenim kri-
žem, da mi ona pokaže mališe, koje sam tražio,

»Franz i Karl ovdje su, ali Pepi ne možete
sad vidjeti, on je na podmornici na (rijeci) Wien.«
Zamolih tad malu, da me odvede do one prve
dvojice, ali ona ne htjede niti da zna o tomu,
jer da se za vrijeme bitke ne smije zalaziti u
prve vatrene linije. Moradoh je prevariti, da imam
da saopćim djeci neku vijest, koja bi mogla da
odluči u bitci; tek tada pristade, da će mi udo-
voljiti, ali kao patlamentarka. Uzdigne u vis bi-
jeli ubručić, a žamor se bitke utiša u taj čas, te
je mogla da bez pogibli dogje do ratnika. Vrati
se zatim sa nekim ljepušastim dječakom crvenih

 

da mu se kojekakvim natruhama oskvrnju-
je hrvatsko ime materinjeg jezika, jer mu
je to sinteza svih kulturnih i političkih as-
piracija.

Zar se smije i dalje dopuštati, da se u
mlada srca po našim školama sa nazivom
srpsko-hrvatskim infiltriraju i srpske ide-
je, ili da se tim nazivom dava nekakva po-
tvrda srpstvu i još prednost srpskom ime-
nu, i da se time odnarogjuje naš mlagji na-
raštaj!

Narodu pak hrvatskom dovikujemo ri-
ječi našeg Prerada :

»Ljubi rode jezik iznad svega,
U njem živi, umiri za njega.
Po njemu si, sve što jesi

Po njem tebe svijet poznaje živa
Na njem ti se budućnost osniva«.

 

Zašto je ,,Pokret“ obuštavljen.

Zagrebačke »Nar. Novine« donijele su po-
seban članak, u kome obrazlažu obustavu »Po-
kreta«. Prenosimo glavnije tačke: »Pokret« je gla-
vno glasilo »hrvatske ujedinjene samostalne stran-
ke«, po tom jedan dio t. zv, hrvatsko-srpske ko-
alicije, te je zajedno sa srpskom samostalnom
strankom pod gornjim imenom sada najveća
stranka u saboru, koja imade dapače i apsolutnu
većinu izmegju članova sabora. Koalicija po tom
kao sadašnja saborska većina ima reprezentirati
shvaćanje i osjećaje većine naroda, pak i list,
koji se gerira kao glasilo ove stranke, imao je
da bude tumač mišljenja većine narcda.

Što se pak tiče shvaćanja i mišljenja naro-
da, jači je dokaz od svih izbora sadašnji veliki
rat, u kojemu sudjeluje i cijeli narod i svaki po-
jedinac. Uloga hrvatskoga naroda u sadašnjem
ratu općenito je poznata. Hrvatski se je narod
na svim ratištima istaknuo svojom besprimjer-
nom hrabrošću i junaštvom, o čemu danomice
pišu sve novine.

Što se pako tiče shvaćanja rečenoga lista,
općenito je poznato, da je »Pokret« bio gotovo
jedini naš list, koji je već od početka rata pisao
izvjesnom »reservom«, Način pisanja bio je kat-
kada takav, da je kod svih patrijotskih krugova
izazvao nezadovoljstvo.

Tako je moralo doći do toga, da je kr. ze-
maljska vlada »na predlog vojničkih oblasti« o-
bustavila izlaženje toga lista.

Pitamo sada — tako »Nar. Novine«, — ka-
ko je moguće, da jedan list, koji se gerira kao
glasilo saborske većine, dakle većine naroda, mo-
že doći u takovu direktnu opreku sa shvaćanjem
ogromne većine cijeloga naroda...?1

obrazića, kojemu je moglo biti 12 godina. Mali
salutira oštro, a ja ga zapitah: »Je li, Vi ste
Franz Wallner?«. Mala mi odmah razjasni:
»O ne, to je general, Franz Lechner;. njemu se
prije morate obratiti, ako želite govoriti sa Wall-
nerom, koji je tek kapetan.«

Prema tom razjašnjenju upravih generalu
molbu, da se udostoji udijeliti gospodinu kape-
tanu, Franz-u Wallner, dopust od 5 časaka, jer
mu imam izručiti neku veoma važnu vijest sa
sjevernog ratišta. General se zamisli jedan čas,
zatim se oštro okrene i dovede mi traženog ma-
liša. Isporučih lijepomu djetetu pozdrave njego-
va oca, ali on mi upravi meka druga pitanja,
koja se ama baš ništa nijesu odnosila na njego-
va oca. Moradoh mu priznati, da ga malo o tom
mogu izvijestiti, budući sam ja žalibože civilist,
pronagjen nesposobnim za oružje, a da sam nje-
gova oca upoznao tek u željezničkom vagonu.

Opazih odmah, da je moja osoba izgubila
u taj čas svaku vrijednost pred malim gospodi-
čićem, ali ipak zadrži on istu vanjštinu i reče mi:

»Ako mi opet oca slučajno vidite, lijepo mi
ga pozdravite i recite mu, da se drži junački, i
tako ima brzo da sve svrši, Mi smo dobro, a
kad mi ostane vremena, pisaću mu Feldpostkarte.«
I tad makne rukom, kao da hoće da naznači, da
je audijencija svršila. Ja ne htjedoh znati za to,

 

 

Bombardovanje Gorice.

Iz ratnog dopisnog stana javljaju, 15.
studenog:

Bombardovanje grada Gorice započelo je
na 18. listopada, te je trajalo s nejednakom že-
stinom do danas. Bilo je više dana, kada je palo
više od 100 metaka svih kalibra, naročito teških
šrapnela u grad. Bombardovanje je započelo naj-
više puta ranim jutrom i postiglo izmegju 3 i
4 sata poslije podne svoj vrhunac; pod večer
je pucnjava zatim popustila.

Prema službenom iskazu bilo je od početka
rata ubijeno 58 civilnih osoba, a 90 ranjeno, me-
gju njima mnogo djece. Dva puta je ubila gra-
nata po četvero male djece.

Samostan je na Svetoj Gori izgorio, crkva
je njegova uništena. Sakristija goričke stolne cr-
kve je razorena. Samostan Konstanjevica, gdje
počivaju smrtni ostanci grofa Chamborda, po-
gogjen od više granata, uslijed čega su oštećeni
krov i slikarije na crkvi i na samostanu. U sre-
dištu grada. razoren je do polovice samostan
Uršulinka. U crkvi sv. Antuna probila je bomba
sa aeroplana kroz krov, Oba su kolodvora od
opovskih metaka prošupljena. Crkve u predgra-
gjima, u Podgori, Rihembergu, u Pevmi, kod
Sv. Andrije i u Oslavju sasvim su razorene od
metaka, a većim dijelom i dotična sela. Od Go-
rice je najviše stradao južni dio grada. Rijetke
su tamo privatne kuće, koje ne bi bile dobile po
koji hitac, Cijeni se, da je do 300 kuća više ili
manje jako oštećeno. U krasnu zgradu austro-
ugarske banke udarilo je već više granata, koje
su probile krov predvorja i oštetile predvorje.
Naročito je stradala nova zgrada kotarskog suda,
koja je dobila do sada 10 punih hitaca. Osim
toga su i neprijateljski aviatičari često puta ba-
cali bombe u grad. Značajno je po talijansko
ratovanje, da su uzeli Talijani na Dušni dan pod
topovsku vatru cestu, koja vodi na groblje, a u
koju su se bili već od prije dobro upucali.

 

Sa ratišta.

Balkansko ratište.

Dok naše operacije u Srbiji teku vrlo po-
voljno i pobjedonosno progone neprijatelja, do-
tle se srpska vojska sa svom brzinom povlači
prama jugo-zapadu (Mitrovici) i opire se ondje,
gdje bi joj uzmak mogle omesti pobočne nava-
le. Dne 13/11.: naša je višegradska skupina zau-
zela neprijateljske položaje u predjelu donjeg Li-
ma. Druge čete, koje prodiru preko Ivanjice, o-
svojile su visove Veliku Livadu i Crvenu Goru,
i uz znatne poteškoće zauzele na juriš visove
Smrčak (1649 m.) i Košuticu (1512 m.). Njemač-
ke su čete osvojile klanac na planini Jastrebac i

.

nego ga zamolih, da mi priopći podatke o toku
rata na »Kannitzbergl«-u.

Malomu je bito milo, da može fungirati
kao ratni izvjestitelj i progovori nekoliko riječi
daleko od mene sa generalom i nekim višim o-
ficirima. Opkoli me odmah čitava četa, te sad
jedan, sad drugi, ispričaše mi postanak i razvi-
tak dogagjaja na ovom dijelu svjetskog ratišta.

Evo tog izvješća :

*x.*

Prije podne kružio je od ruke do ruke u
školi papir sa ovim sadržajem :

— Po podne na dvije i po početak rata,
ako ne bude kiša. Sastanak na dvije i četvrt
u »Lufibadgasse«, da se može početi na vrijeme,
i jer je na četiri gimnastika. —

Ovaj papirić je vrijedio kao službeno na-
vještenje rata, a svegi je polučio željeni uspjeh,
Ipak neprijateljstva ne počinju baš tačno, jer pro-
gje dosta vremeua, dok se slože, ko će biti Au-
O Magjar ili Nijemac, ili ko Rus, Fran-
cuz, Srb ili Talijanac. Na svršetku mora uvijek
sreća da odluči. Jer premda je utvrgjeno, da ne-
prijatelji moraju se pustiti sjeći, ipak se dogagja
kadikad, da ko je pobijedio, otiđe kući raspare-
nih gaća. a

Naoružanje nije baš potpuno. Četama ne
manjka zaštita glave, njemačkih kaciga i austrij-

>

Jl