CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI $ POŠTOM NA GODINU K 6, NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE STOJI 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- TVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NEVRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE MINA A U DUBROVNIKU, 20. NOVEMBRA (3/5. God. XI. »Srpsko-hrvatski“. Danom 11. novembra ov. god. poseb- nom naredbom zemaljske vlađe .ukinuta je ćirilica u Bosni i Hercegovini, te sve bo- sansko-hercegovačke vlasti, uredi i nastavni zavodi upotrebljavaće od sada u pismenom službenom sadbraćaju samo latinicu. — Ove odredbe vrijede i za unutrašnji i spoljašnji službeni saobraćaj općina, te za trgovačko- obrtničku kao i advokatsku komoru, i za ljekarnički gremij. Tako u Bosni i Hercegovini, a kod nas još sve po starom, premda je kod nas po- stotak »srpsko-pravoslavnog« življa kud i kamo manji, nego li u Bosni i Hercegovini. Po našim se školama mora još uvijek učiti ćirilica. »Srpsko-pravoslavne« općine, škole i društva mogu još i nadalje, da u pismenom službenom saobraćaju upotreblju- ju ćirilicu, od koje oni ni zašto ne popu- štaju, te naši uredi mora da udru na sto muka, dok odgonetaju spise »srpsko-pravo- slavnih« ureda. Ali Dalmacija mora da ostane i nada- lje zemlja iznimaka, valja da joj je tako u- sud dosudio ! ! Ši . Dok smo spomenutu naredbu o upo- trebljavanju Čirilice čitali u »Sarajevskom Listu«, koji od tog dana izlazi samo lati- nicom, u oči nam upade, da se u istoj na- redbi nastavni jezik nazivlje srpsko-hrvat- skim, dok se je prije službeno nazivao bo- sanski ili zemaljski. Takova nas je promjena začudila i iz- nenadila, jer dok se u jednu ruku ukida ćirilica u službenom saobraćaju, kako niče ovaj naziv srpsko-hrvatski, koji je na žalost i kod nas već odavna službeno u- tvrgjen? Za nas je ovaj umjetno skovani naziv bio uvijek enigmatičan i nijesmo znali, ka- kovim ga bi se razlozima dalo opravdati. Ako naime uočimo pravi njegov smi- sao, to uvigjamo, da je ovo daleko veće zlo od istog ćirilskog pisma, jer je kud i kamo pogibnije, i od dalekosežnijih poslje- dica, nego li se na prvi mah i pomislit dade. Kako djeca vode svjetski rat. (Prema podlisku štampanom u »N. W. Journal«), Gospodina Wallnera iz Beča, koji služi u regimenti »Deutschmeister«-a, sretoh ovoga ljeta u željezničkom vagonu, kad se je nakon kratka dopusta vraćao na frontu. U razgovoru mi reče: »Imamo na fronti svega u izobilju, samo jedno nam fali, nema nam naše djece«. Pri tom izvadi iz špaga fotografiju već izderanu ali i zamazanu od silnih poljubaca, pokaže mi 3 svoja mališa u dobi od 5 do 10 godina i pun ponosa reče mi : »Ovo su moja djeca«. Zatim mi stade pri- povijedati o njima, kako su pametna i valjana, te mu na koncu morađoh obećati, da ću posje- ti*i mladu gospodu, netom se vratim u Beč. U oktobru, kad se vratih u Beč, potražih odmah stan gosp. Wallnera, Nagjoh kod kuće mladu, fino odjevenu damu. Izručih joj pozdrave njezina muža, i rekoh joj, što me je osobito po- taklo, da potražim njezin stan. »Žao mi je, ali djeca nijesu kod kuće; ja sama ne znam, gdje bi sad mogla biti. Odmah iza objeda odletjeli su nekamo, jer da imadu| važnih poslova. Odkad im je otac na bojnom polju, ne misle na drugo: nego ma rat, Sad si- Pravom se čuditmo i snebivamo, kaki je dobar dio naše inteligencije i učeće o- mladine zaplovio bio slavosrpskim kursom, i tražimo uzrok tomu. A promislimo dobro, da su naša dje- ca po svim školama slušala, da se njihov materinski jezik zove srpsko-hrvatski, i da ga nijesu smjela drukčije zvati već ili nastavni ili srpskoghrvatski, a nikada pravim, hrvatskim imenom. te ' Koliko je radi toga trpjela prava hr- vatska svijest i narodno osvjedočenje, - ne dade se procijeniti. Ali iz ovog naziva logično su proiste- kle još kobnije posljedice. Ako bi se naš jezik morao zvati srpsko-hrvatski, onda bi se i mi morali nazivati ,Srbo-Hrvatima“ |! Odatle se morao poroditi i neki indi- ferentizam prema tomu, da li nas ko nazivlje Srbima ili Hrvatima. A ako je Srb i Hrvat jedno te isto, onda eto i ,narodnog jedinstva“ i ,slavo- srpstva“ i ,jugoslavenstva“ te povod ,Na- rodnoj Odbrani“, da tjera svoju propagandu. Malo su čudnovati, ali dosljedni ova- kovi izvodi. Ali nijesu ovo umišljene, teo- retične rasprave, već faktični dogagjaji, po- tvrgjeni sa sijaset slučajeva. Ovo nam tumači čudne, a kod nas ne rijetke činjenice, da od dva rogjena brata, jedan se priznava Srbinom, a drugi Hrvatom. U nazivu ,srpsko-hrvatski“ prednost se dava srpskom imenu, pak uz mnoge druge i ovo je jedan od glavnih razloga, zašto je broj posrbica s dana na dan rastao. Pravaška stranka borila se je od po- stanka svoga proti ovom nazivu, i nije mo- gla podnipošto priznati Srba, jer je uvigje- la, da je to atental na jedinstvo hrvatsko- ga naroda, i uvijek je duboko žalila i osu- gjivala dosadanju nezdravu slogu raznih hrvatskih stranaka sa Srbima. Kako bura očisti tmasto obzorje, tako i ovaj rat ima da rasčisti poliličku atmosfe- ru. Mislimo, da ne bi trebalo, da se na ove i ovakove naše anomalije povraćamo, već da će se svi pozvani zauzeti, da Hrvat u svojoj vemlji bude smio nazivati službeno i javno svoj jezik krvatskim, i ne dopuštati, gurno imadu bitku kod »Kannitzbergl«-a ili gdje- god tu u okolici.« Odlučih da.potražim tri ratnika, a mišljah da ću ih moći prepoznati po fotografiji, premda. je ova bila napravljena već nazad 2—3 godine. Uputih se dakle k mjestu, gdje sam mislio, da djeca vode rat. U nekoj maloj slijepoj ulici, kuda ni u mirno doba ne voze automobili ni slična ometna vozila, zapadoh baš u područje borbe. Bilo je tu skup- ljeno jedno tridesetak dječaka i desetero djevojčica, pa mi je bilo megju njima teško prepoznati djecu Wallnerovu. Obratih se stoga nekoj maloj, kojoj je moglo biti 8—9 godina, a koja je imala na ruci bijelu vezicu sa prilijepljenim crvenim kri- žem, da mi ona pokaže mališe, koje sam tražio, »Franz i Karl ovdje su, ali Pepi ne možete sad vidjeti, on je na podmornici na (rijeci) Wien.« Zamolih tad malu, da me odvede do one prve dvojice, ali ona ne htjede niti da zna o tomu, jer da se za vrijeme bitke ne smije zalaziti u prve vatrene linije. Moradoh je prevariti, da imam da saopćim djeci neku vijest, koja bi mogla da odluči u bitci; tek tada pristade, da će mi udo- voljiti, ali kao patlamentarka. Uzdigne u vis bi- jeli ubručić, a žamor se bitke utiša u taj čas, te je mogla da bez pogibli dogje do ratnika. Vrati se zatim sa nekim ljepušastim dječakom crvenih da mu se kojekakvim natruhama oskvrnju- je hrvatsko ime materinjeg jezika, jer mu je to sinteza svih kulturnih i političkih as- piracija. Zar se smije i dalje dopuštati, da se u mlada srca po našim školama sa nazivom srpsko-hrvatskim infiltriraju i srpske ide- je, ili da se tim nazivom dava nekakva po- tvrda srpstvu i još prednost srpskom ime- nu, i da se time odnarogjuje naš mlagji na- raštaj! Narodu pak hrvatskom dovikujemo ri- ječi našeg Prerada : »Ljubi rode jezik iznad svega, U njem živi, umiri za njega. Po njemu si, sve što jesi Po njem tebe svijet poznaje živa Na njem ti se budućnost osniva«. Zašto je ,,Pokret“ obuštavljen. Zagrebačke »Nar. Novine« donijele su po- seban članak, u kome obrazlažu obustavu »Po- kreta«. Prenosimo glavnije tačke: »Pokret« je gla- vno glasilo »hrvatske ujedinjene samostalne stran- ke«, po tom jedan dio t. zv, hrvatsko-srpske ko- alicije, te je zajedno sa srpskom samostalnom strankom pod gornjim imenom sada najveća stranka u saboru, koja imade dapače i apsolutnu većinu izmegju članova sabora. Koalicija po tom kao sadašnja saborska većina ima reprezentirati shvaćanje i osjećaje većine naroda, pak i list, koji se gerira kao glasilo ove stranke, imao je da bude tumač mišljenja većine narcda. Što se pak tiče shvaćanja i mišljenja naro- da, jači je dokaz od svih izbora sadašnji veliki rat, u kojemu sudjeluje i cijeli narod i svaki po- jedinac. Uloga hrvatskoga naroda u sadašnjem ratu općenito je poznata. Hrvatski se je narod na svim ratištima istaknuo svojom besprimjer- nom hrabrošću i junaštvom, o čemu danomice pišu sve novine. Što se pako tiče shvaćanja rečenoga lista, općenito je poznato, da je »Pokret« bio gotovo jedini naš list, koji je već od početka rata pisao izvjesnom »reservom«, Način pisanja bio je kat- kada takav, da je kod svih patrijotskih krugova izazvao nezadovoljstvo. Tako je moralo doći do toga, da je kr. ze- maljska vlada »na predlog vojničkih oblasti« o- bustavila izlaženje toga lista. Pitamo sada — tako »Nar. Novine«, — ka- ko je moguće, da jedan list, koji se gerira kao glasilo saborske većine, dakle većine naroda, mo- že doći u takovu direktnu opreku sa shvaćanjem ogromne većine cijeloga naroda...?1 obrazića, kojemu je moglo biti 12 godina. Mali salutira oštro, a ja ga zapitah: »Je li, Vi ste Franz Wallner?«. Mala mi odmah razjasni: »O ne, to je general, Franz Lechner;. njemu se prije morate obratiti, ako želite govoriti sa Wall- nerom, koji je tek kapetan.« Prema tom razjašnjenju upravih generalu molbu, da se udostoji udijeliti gospodinu kape- tanu, Franz-u Wallner, dopust od 5 časaka, jer mu imam izručiti neku veoma važnu vijest sa sjevernog ratišta. General se zamisli jedan čas, zatim se oštro okrene i dovede mi traženog ma- liša. Isporučih lijepomu djetetu pozdrave njego- va oca, ali on mi upravi meka druga pitanja, koja se ama baš ništa nijesu odnosila na njego- va oca. Moradoh mu priznati, da ga malo o tom mogu izvijestiti, budući sam ja žalibože civilist, pronagjen nesposobnim za oružje, a da sam nje- gova oca upoznao tek u željezničkom vagonu. Opazih odmah, da je moja osoba izgubila u taj čas svaku vrijednost pred malim gospodi- čićem, ali ipak zadrži on istu vanjštinu i reče mi: »Ako mi opet oca slučajno vidite, lijepo mi ga pozdravite i recite mu, da se drži junački, i tako ima brzo da sve svrši, Mi smo dobro, a kad mi ostane vremena, pisaću mu Feldpostkarte.« I tad makne rukom, kao da hoće da naznači, da je audijencija svršila. Ja ne htjedoh znati za to, Bombardovanje Gorice. Iz ratnog dopisnog stana javljaju, 15. studenog: Bombardovanje grada Gorice započelo je na 18. listopada, te je trajalo s nejednakom že- stinom do danas. Bilo je više dana, kada je palo više od 100 metaka svih kalibra, naročito teških šrapnela u grad. Bombardovanje je započelo naj- više puta ranim jutrom i postiglo izmegju 3 i 4 sata poslije podne svoj vrhunac; pod večer je pucnjava zatim popustila. Prema službenom iskazu bilo je od početka rata ubijeno 58 civilnih osoba, a 90 ranjeno, me- gju njima mnogo djece. Dva puta je ubila gra- nata po četvero male djece. Samostan je na Svetoj Gori izgorio, crkva je njegova uništena. Sakristija goričke stolne cr- kve je razorena. Samostan Konstanjevica, gdje počivaju smrtni ostanci grofa Chamborda, po- gogjen od više granata, uslijed čega su oštećeni krov i slikarije na crkvi i na samostanu. U sre- dištu grada. razoren je do polovice samostan Uršulinka. U crkvi sv. Antuna probila je bomba sa aeroplana kroz krov, Oba su kolodvora od opovskih metaka prošupljena. Crkve u predgra- gjima, u Podgori, Rihembergu, u Pevmi, kod Sv. Andrije i u Oslavju sasvim su razorene od metaka, a većim dijelom i dotična sela. Od Go- rice je najviše stradao južni dio grada. Rijetke su tamo privatne kuće, koje ne bi bile dobile po koji hitac, Cijeni se, da je do 300 kuća više ili manje jako oštećeno. U krasnu zgradu austro- ugarske banke udarilo je već više granata, koje su probile krov predvorja i oštetile predvorje. Naročito je stradala nova zgrada kotarskog suda, koja je dobila do sada 10 punih hitaca. Osim toga su i neprijateljski aviatičari često puta ba- cali bombe u grad. Značajno je po talijansko ratovanje, da su uzeli Talijani na Dušni dan pod topovsku vatru cestu, koja vodi na groblje, a u koju su se bili već od prije dobro upucali. Sa ratišta. Balkansko ratište. Dok naše operacije u Srbiji teku vrlo po- voljno i pobjedonosno progone neprijatelja, do- tle se srpska vojska sa svom brzinom povlači prama jugo-zapadu (Mitrovici) i opire se ondje, gdje bi joj uzmak mogle omesti pobočne nava- le. Dne 13/11.: naša je višegradska skupina zau- zela neprijateljske položaje u predjelu donjeg Li- ma. Druge čete, koje prodiru preko Ivanjice, o- svojile su visove Veliku Livadu i Crvenu Goru, i uz znatne poteškoće zauzele na juriš visove Smrčak (1649 m.) i Košuticu (1512 m.). Njemač- ke su čete osvojile klanac na planini Jastrebac i . nego ga zamolih, da mi priopći podatke o toku rata na »Kannitzbergl«-u. Malomu je bito milo, da može fungirati kao ratni izvjestitelj i progovori nekoliko riječi daleko od mene sa generalom i nekim višim o- ficirima. Opkoli me odmah čitava četa, te sad jedan, sad drugi, ispričaše mi postanak i razvi- tak dogagjaja na ovom dijelu svjetskog ratišta. Evo tog izvješća : *x.* Prije podne kružio je od ruke do ruke u školi papir sa ovim sadržajem : — Po podne na dvije i po početak rata, ako ne bude kiša. Sastanak na dvije i četvrt u »Lufibadgasse«, da se može početi na vrijeme, i jer je na četiri gimnastika. — Ovaj papirić je vrijedio kao službeno na- vještenje rata, a svegi je polučio željeni uspjeh, Ipak neprijateljstva ne počinju baš tačno, jer pro- gje dosta vremeua, dok se slože, ko će biti Au- O Magjar ili Nijemac, ili ko Rus, Fran- cuz, Srb ili Talijanac. Na svršetku mora uvijek sreća da odluči. Jer premda je utvrgjeno, da ne- prijatelji moraju se pustiti sjeći, ipak se dogagja kadikad, da ko je pobijedio, otiđe kući raspare- nih gaća. a Naoružanje nije baš potpuno. Četama ne manjka zaštita glave, njemačkih kaciga i austrij- > Jl