PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU:

POJEDINI BROJ

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

 

 

 

 

PRO
U DUBROVNIKU, 27. NOVEMBRA i915.

STOJI 20 PARA.

m. s

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
TVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

JA A

God. XI.

 

Dubrovnik, 26 novembra.

Stvar se Srbije eto kraju primakla. Zad-
nji brzojavi javljaju o zauzeću Mitrovice i
Prištine sa jakim plijenom i na ratnom ma-
terijalu i na zarobljenicima ; kod Mitrovice
oko 10.000, a kod Prištine 7400 ljudi. Tu
na' Kosovu polju, na obroncima visova, što
ga opkoljuju, Srbi su se očajno opirali, ali
im sav otpor bio uzaludan.

Nije s toga čuda, da je u srpskoj voj-
sci zavladala klonulost i pometnja. Srpski
vojnici umorni od golemih napora a bez
ikakva odmora, prisiljeni da uzmiču i o-
stavljaju svoje zemljište, bježe od. svojih
vojnih tijela, i predavaju se našim.

U ovo potonjih šest sedmica imali su
Srbi silnih gubitaka: preko 120.000 ljudi,
a to je za ne veliku srpsku vojsku preve-
lik poraz. Kad se k tomu doda silan gu-
bitak na raznom ratnom oružju i zalihama,
te kakovih 620 topova, lako se može uvi-
gjeti vrlo kritičan položaj, na koji je spala
srpska obrambena snaga.

Uz to je cijeli teritorij srpske države,
kakova bijaše prije balkanskog rata, već u
rukama saveznih austro-ugarskih, njemačkih
i bugarskih sila, a i predjel, koji je Srbiju
zapao nakon balkanskog rata, skoro će i
on da potpuno dogje u ruke saveznika.
Ostatci vojske kralja Petra i gladan narod
zgrnuli su se uz okrajke zemlje na granici
crnogorskih i arbanaških brda, kamo je, ka-
žu, uzmakla u neprestanom bijegu i zlokob-
na vlada ove nesretne zemlje.

Pred samih par sedmica ova ista vla-
da, uzdajuć se u otpor i hrabrost svojih
četa, te u jaku pomoć Četverosveze, sa
svom je drzovitosti držala i isticala nepo-
bjedivost vojske te joj ne bijaše ni na
kraju pameti, da će takć brzo doživjeti ra-
sap i da će je vlasti Četverosveze — osim
lijepih riječi — ostaviti bez svake ozbiljne
potpore. Jer se zaista ne može zvati ozbilj-
nom pomoći ono malo četa, koje su En-
glezi i Francuzi — uz veliku galamu i sa
bjelodanom povredom grčke neutralnosti,
— poslali preko Soluna u Makedoniju, u
kojoj se sada ispod Crne Reke nalaze u škrip-
cu pred bugarskom snagom.

Istiniti prikaz umorstva kralja
Aleksandra.

Iz glavnog stana ratnih izvjestitelja.

Vrijeme je prošlo, mjera se prevršila, sud-
bina Srbije primiče se svom kraju i sva lukavost
nije više kadra da spasi kralja ožigosana pro-
klestvom

Moramo da se daleko vratimo u evropsku
povijest, da nagjemo toliko umorstva i strahota,
koliko ih imade kod srpskih knezova, tek nešta
sličnoga nalazimo u prošlosti Engleske i Rusije.

Kralja Aleksandra općenito se prikazival
kao slabog vladara, a opet kao tirana svoga na-
roda. Mi ovdje za ono doba još nijesmo ni slu-

, tili, da je tamo u Srbiji odlučeno, da kralj Alek-
sandar mora pasti, i to samo zato, jer je nagi-
njao-k nama. Sada se sve razbistrilo, pa danas
možemo kazati mirne duše, da je on pred dva-
naest godina bio prva žrtva ovog svijetskog rata.
Pod kraljem Milanom ruski je upliv postigao prve
uspjehe, Za taj uspjeh potrošila je Rusija vrlo
malo novaca, pa se grupa izvjesnih ljudi, koji su
taj novac primali, vrlo slabo obogatili. Uspjeh
bijaše, da je novi carinski ugovor otešćao izvoz
goveda | žitarica. Rodila se radikalna stranka,
ruski proizvod, koja se žestoko oborila na do-

 

,
Uzdala se je Srbija u Ententu, a na-

osob u Rusiju, i u svemu je prepokorno i
slijepo slušala, a ova mjesto da je u naj-
osudnijem času ozbiljno pomože, jedva da
joj i lijepu riječ reče.

Ovakovoj sudbini Srbije nije kriv o-
vaj svjetski rat; kriva je ona sama, žrtva
je vlastitog zločina.

Mješte da bude zadovoljna sa podvo-
stručenim teritorijem iz Balkanskoga rata, i
da se nastoji okrijepiti i u sebi se ojačati,
ona je naprotiv težila za tugjim posjedom,
za osvajanjem i »oslobagjanjem«. Iz toga
se ragjali ubojice, odgajali krvnici, kovale
urote, naručivala umorstva,  organizovali
ustanci, vodili veleizdajnički pokreti, potpi-
rivali požari. Ali ko sije vjetar, požanje
buru,

Dosta je Srbija skrivila i pred Bogom
i pred svijetom, a Bog ne plaća svake su-
bote! Jadna naroda, prevarena od veliko-
umišljenih vogja i »velikodušnih« prijatelja!

 

Bombardovanje Gorice.

Iz ratnog dopisnog stana javljaju 22. stud.:

Bombardovanje Gorice sa strane Talijana
jeste i ostaje unatoč svih njihovih izvinjavanja
čin barbarskog bijesnila za  uništavanjeim. To
nijesu slučajna oštećenja ireska, to su čini pro-
tiv  megjunarodnog prava, to je najsurovije iz-
rabljivanje sile protiv nezaštićenih civilnih
osoba i protiv časnih umjetničkih spomenika.

Koliko je god nastojala talijanska dnevna
štampa, da prikaže ovaj dogagjaj kao nešto, što
se samo po sebi razumije i što je bilo od potre-
be, pokrenula se je ipak neka prosvjedna stru-
ja u osjećajima svih neutralaca, koji mirno i
objektivno misle. Ova struja imala bi se sada
ugušiti službenim, tričavim pokušajima, da se
taj postupak opravda. Laž, da leprša na gori
Col di Lana talijanska trobojnica, održala se je
sve do danas, te moraju tek neutralni spisatelji
sami da se uspinju na tu goru i da opisuju, što
su vidjeli, da ne bi loše obaviješteno talijansko
vojno vodstvo i nadalje pronosilo krivih vijesti
svojih potčinjenih vogja, koji teže samo za tim,
da buđu pohvaljeni.

Istodobno se u službenim izvješćima tali-
janskog  gemeralnoga štaba još neprestano
opetuje laž, da je bilo bombardovanje Gorice
opravdano i nužno, da se tako stvori podloga,
na kojoj će se moći opravdati i dalnje brutal-

sadanje stranke nacijonalista i progresista, koje
bijahu odlučno austrofilske. U ovim obim stran-
kama doista se skupljalo sve ono, što je najbolje
u srpskom društvu. Ne smije se naime zabora-
viti, da je Srbija tada bila prava demokratska
država u kojoj su ministri, odvjetnici i časnici
poticali neposredno od seljaka, dakle koji su ću-
tili s narodom i radili prama idejama naroda. Za
čudo seljaci nijesu imali pravo — a to bijaše
ostalo iz turskih vremena — da potpisuju mje-
nice. Stoga su se najprije dali iskazati kao tr-
govci, da steknu ovo pravo, Samo gospodarstvo
bijaše izvanredno primitivno, pa se jedino narav-
noj plodnosti zemlje imadu zahvaliti izdašni
uspjesi. I

Sve to je uvidio kralj Aleksandar, pa je če-
sto po više sati razgovarao sa uplivnim ljudima,
kako bi se namakla srestva, da se modernim
obragjivanjem zemlje poluči blagostanje naroda.
Kralj se uopće za sve što se ticalo njegove države
osebito zanimao, te gotovo čitavo svoje vrijeme
proveo u čitanju i proučavanju raznih znanstve-
nih djela. On je imao jaku i neslomljivu volju,
da podigne Srbiju, i učini je sretnom, pa je ostva-
renje tog svog nauma vidio jedino u pridignuću
narodnog blagostanja. Jedan od njegovih najinti-
mnijih pouzdanika bio je odvjetnik Veličković,
koji je sudjelovao kod svih dogovora u kraljev+

nosti. Izvještaj generaluoga štaba od 18. stude-
nog javlja, da se je ustanovilo, »da je bilo iz
blizine grada, dapače i iz samoga grada ispalje-
no mnogo hitaca svih kalibara proti našim po-
ložajima«. U izvješću od 19. studenog veli se:
Naše je topništvo bombardovalo goričke vojarne
i suzbijalo mnogobrojnu neprijateljsku artiljeriju
na visovima istočno od grada i u voćnjacima i
vrtovima, koji graniče sa gradom.

Ovi navodi talijanskih službenih izvještaja
promišljeno su iskrivljivanje činjenica. Naše ba-
terije nijesu smještene u gradu, i to je neprija-
telju dobro poznato. Goričke su vojarne bile već
koncem svibnja i početkom lipnja većim dijelom
razorene i u njima odonda nije bilo vojništva.
Bombardovanje grada Gorice, koje je na 18. stu-
denog počelo a na 19. studenog se nastavilo,
nema ništa zajedničkog sa uobičajenim do sada
suzbijanjem naših balerija i vojničkih objekata,
pri čemu su trpjeli samo pojedini dijelovi grada.
Ovaj se put pucalo sistematski na cijeli grad, a
naročito na središte grada, i to takogjer sa ka-
librom 30.5, kako se to ustanovilo po učincima u
pogogjenim kućama i po mnogim nabojima, što
sw nagjeni.

Sasvim je izmišljeno, što javlja Cadorna, da
su Talijani pucali na čete, koje su se jednom
popele sa Soče na visove na zapadnoj obali, a
drugi se put brže bolje opet povukle u Goricn.
Svaki čitatelj neka sam prosudi, da li može ta-
lijansko topništvo, bombardujući »visove«, po-
goditi sam grad sa više hiljada metaka |

 

Fronta protiv Crne Gore.

Ratni dopisnik »Hamburg. Nachrichten« jav-
lja: Posljednjih sam dana posjetio južne odsjeke
fronte protiv Crne Gore. Ondje je za vrijeme pr-
voga odsjeka odlučnih bojeva u Srbiji vladao
posvemašnji mir. Crnogorci su kod Višegrada
podupirali svoju srpsku braću; ali već duže vre-
mena ne pokazuju Crnogorci osobitog ratnog o-
duševljenja. Prigodom svojih pokušaja, da ostanu
u ofensivi, prošle su jeseni tako suzbiti, da pred
frontama kod Avtovca, Bileća i Trebinja, koje
nadvisuju Kotorski zaljev, nijesu poduzimali ništa
ozbiljnijega. Jedini dnevni dogagjaji bili su okr-
šaji s prednjim stražama, u kojima Nikolini voj-
nici, koji dobro poznaju terainske prilike, poka-
zaše umjetnost u lukavštini indijanske naravi.

Fronta se proteže južno od Foče duž stare
zemaljske granice, a iz strateških se razloga o-
stavio u crnogorskim rukama krajnji južni šiljak
Dalmacije kod Spiču i Budve. U strašnom pus-
tom i golom kamenitom kraju na hercegovačkoj
granici vjerno straže čete iz svi dijelova Austro-
| Ugarske uz pomoć muhamedanaca-dobrcvoljaca.

skom dvoru. Takovi dogovori obično su se obdr-
žavali u malenoj kraljevoj pisaćoj sobi bez svje-
doka, a u samu sobu moglo se uči prilično ne-
«opaženo. Ovo se mora primjetiti zato, jer su već
tada detektivi ruskog poslanika Čarikova budno
pazili na kralja. Konačno je kralj odlučio, koji
je imao vrlo maleni privatni imetak, da učini
plemenito djelo, naime da se zahvali na dohot-
cima svog krunskog dobra, kamo je spadao i
ciganski otok, a iznašali su 48,000 dinara, i da
se tim novcem godišnje izobrazi 100 seljaka u
racionalnom gospodarstvu. Dalje, da iskusni stru-
kovnjaci iz monarhije na krunskim dobrima i u
šumama uvedu uzorna gospodarstva, na kojima
će se ti seljaci izobraziti, pa će onda tako u na-
rod ući postepeno blagostanje i napredak.

Aleksandar je bio tvrdo uvjeren, da je za
svaku seljačku državu, kakva je Srbija, najveća
propast političko huškanje i uzgajanje megalo-
manije. U koketiranju sa Rusijom nazrijevao je
opasnu pustolovinu, dok je bio uvjeren, da je za
Srbiju blagostanje, ako bude podržavala dobre
odnošaje sa: susjednom Monarhijom. Piimjetit se
mora, da Rusija sa svojim šlagerom panslavizma,
unatoč žestoke agitacije, nije nailazila na nikakav
uspjeh, jer su Srbi doskora uvigjeli, da pansla-
vizam i nije drugo nego velikorusizam, koinu bi

 

 

Pučanstvo pograničnih kotara većim je! dijelom
ostavilo svoja ognjišta ; tako se primjerice u Ko-
toru nalazi još samo 150 osoba, koji žive ne-
prestano u opasnosti, da ih ne zahvati koji hitac
s Lovćena. Budući da gotovo nikad ne uspjeva
uhvatiti živog Crnogorca, ništa se ne zna o pri-
likama u unutrašnjosti Crne Gore. Jedino se usta-
novilo, da je ondje velika bjeda i da je davno
nestalo volje za ratovanje.

Ovakve su bile prilike, kad je počela naša
ofensiva protiv Crne Gore. Dopisnik se nalazio
u hercegovačkim tvrgjavama u vrijeme, kad je
izdana zapovijed za navalu na Troglav i Vardar.
Bila je golema zadaća jurišati na te gole stijene,
koju bi naše čete jedva mogle izvršiti, da za
jednogodišnjih pozicionih bojeva nijesu imali pri-
like potanko upoznati terainske prilike. Uz pot-
poru topništva s tvrgjava Avtovca i Bileće mo-
gle su pješačke čete uznapredovati. Crnogorci,
većim dijelom neredovite čete, hrabro su se bo-
rili, ali ipak nijesu bili dorasli navali,

 

govi drugovi doskora su promijenili svoju taktiku
i iz panslavizma stvorili velikosrpstvo, što je ra-
dikalna stranka objeručke prihvatila, gojeć tako
tajne nade, da će se za ovu ideju zagrijati svi
susjedni južno-slavenski narodi. Dakako da suu
početku mislili upravo tom ruskom osnovom za-
dati udarac.samoj Rusiji, jer su radikali držali,
bude li se ova osnova ostvarila, da će tada sama
Srbija biti dovoljno jaka, da se odupre Rusiji,
Radikali su temeljem toga brali uspjeh za uspje-
hom i danomice oslabljivali nacionaliste i pro-
gresiste.

No došla je nesretna ženidba i tako je sama
kraljica bila glavni uzrok agitacije protiv kralja.
O njoj su se danomice pronosile nove priče, dok
je zapravo bila kralju dobra i odana žena, jedina,
koju je u svojem životu ljubio, a za pravo su
jedino njezina dva brata bili uzrokom ove mržnje,
koja je nju proganjala. Ova dva mladića kao ča-
snici služili su u Beogradu i igrali ulogu kra-
ljevskih princeva i to prama svom priprostom
shvaćanju, pa su tako oni jedini prouzrokovali
kasniju katastrofu. O njihovom drskom ponaša-
nju obojica nijesu imali pojma. No u časničkom
zboru općenito se držalo, da ih kralj i kraljica
zaštićuju. Politička napetost u Beogradu postajala
je sve nepodnosljivijom, dolazilo je sve češće do

 

 

bili izručeni na milost i nemilost, Čarikov i nje-

uličnih borba, do pucnjave izmegju neprijatelj-

ga
iN