nost je u našim danima dospjela do takove

 

PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

OLWBNA JE LISTW SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO ! UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

POJEDINI BROJ

 

 

 

a

Br. 657.

 

RAS

IZLAZI SVAKE SUBOTE

STOJI 20 PARA.

Kena add aLL LN aLL SL
U DUBROVNIKU, 24. DECEMBRA 1915.

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI URRDNI-
TVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

ELAINE AA ml |
God. XI.

 

. . zxz
Drugi ratni Božić.

Po drugi put slavi se Božić, taj blag-
dan mira i ljubavi i nježnog kućnog vese-
lja, uz riku topova, zveket oružja i rijeku
krvi. Sviće nam i drugi krvavi Božić te i
ove godine ne ori se toli veselo i glasno
mila Božićna pjesma.

Ali ipak možemo ljetos, da radosnije
zapjevamo »Slava Bogu na visini«, kad se
sjetimo onih slavnih djela naše hrabre voj-
ske, onako nečuvenih pobjeda. Kako je to
velika utjeha našem srcu, kad jasno vidi-

mo, da je Bog s nami i da smo uprav pri-'

siljeni, da mu na svemu damo hvalu i čast.
Uz slavu i čast Bogu, doći će nam brzo,
ufamo se, sveti i časni mir.

A kako to, da je u ovo naše toli
razvikano kulturno doba ostavio našu
zemlju mir, to najveće blago bijednom
čovjeku? Kako to, da tako dugo grozan
rat bijesni baš po Evropi, koja inače kolo
vodi u svijetu na polju prosvjete i na-
pretka ?

Lučonoše moderne kulture: Francuska,
Engleška i Italija hotjele su prosvjetu ali
bezbožnu ; škole bez Boga i sve druge u-
stanove i hvastale su se, da će ugasiti
svijetlo nebesko, pak su spale na najgora
zvjerstva i krvološtva. Njihov moral bez
Boga nije drugo već »sacro egoismo«, to
jest: Jači ima pravo, da tlači.

Nije se: htjelo da znade za Boga, nije
se marilo za njegove zapovijedi, pak koje
onda čudo, da je grozni nemir i užas za-
vladao svijetom. Gdje nema Boga, tu ne
može da bude ni pravog mira.

Moderni  bezbošci: skeptici, materija-
listi i racijonalisti traže doista mir, ali sa-
sma drugi nego li je onaj što su ga na-
vijestili Angjeli nad betlehemskom štalicom
one svete noći, kad se je svijetu porodio
»Knez mira«.

Ali i ovaj pravi Božićni mir ne isklju-
čuje ipak borbe ni spora, pak ni istoga
rata megju ljudima. Jer oni, koji neće da
privole ovaj sveti Božji mir, uvijek će za-
metati kavgu na zemlji.

1
PODLISTAK,

Umjetničko pismo
prigodom umjetničke izložbe u Hercegno-
vome, koju priredi gosp. Marko Rašica

dneva 2. dećembra 1915.
Piše Dr. Božo Cojetković,
(Svršetak)

Već od poroda paysage intime postalo je
otkrivanje ljepote domaće prirode najvećim sli-
karskim podvigima i željama. Moderno slikarstvo
ima da ovome zahvali najbolje svoje sile i naj-
jače impulse svoje životne evolucije, Goruća lju-
bav za prirodom izvela je umjetnike iz atelijera
u slobodnu prirodu i tu ih poučila, kako treba
da rađe te se otresu tradicija historičkog sli-
karstva. /Tako se rodi krajevno slikarstvo, a iz
ovoga onoju/potpunoj slobodi svijetla. Ovom
funđamentalnom tekovinom diže se moderno
slikarstvo do najvećih svojih postulata, osovi se
na vlastite noge i stavi se na vlastito zemljište,
Pleinairizam, u granicama zdrava oka i ukusa,
stalnim jefrezultatom umjetničkog nastojanja pa
možemo da rečemo te je opće važnosti, Umjet-

oštrine izražaja, vještine i veličine, da prošli vi-

nedužnost; uvijek će i novi Jude radi tri-
deset srebrnika raditi o: podloj izdaji; uvi-
jek će novi Pilati prati pred svijetom svoje
krvave ruke. U toj ljudskoj zloći treba tra-
žiti uzroke nemiru.

Blagodati pravog mira može da uživa
samo čovjek čiste savjesti, koji poštuje
Božje, pak onda i svako ljudsko pravo. Samo
ljudi dobre volje mogu da ćute pravo ve-
selje prigodom milih Božićnih svetkovina i
da nazovu jedan drugomu : »Čestit Božić l«

I mami je Bogu hvala radi ovog gro-
znog krvoprolića savjest čista; s nami je
majka mira, pravda, koja je temelj kraljev-
stvima; na našoj su strani sestre mira:
vjera i poštenje, strah Božji i sram ljudski,
pak se pouzdano ufamo, da će nam brzo
svanuti dan časnog, svetog i sretnog mira,
te da ćemo moći još zahvalnije iz punog
srca zavapiti: »Slava Bogu na visini l«

Prigodom ovog velikog kršćanskog
blagdana Porogjenja našeg Spasitelja i sa-
ma nam misao leti k našim junacima, koji
za spas naš i naše rnile domovine boži-
ćuju evo po drugi put u crnim rovovima
zemlje, na studenim vrletima, u snijegu i
krvi. Njima treba, da najprije nazovemo
»Sretan Božić« i za njihovo zdravlje, da
se pomolimo Kralju Novorogjenome.

Nažalost je i ovog puta ostao glas
Angjela mira na zemlji, Namjesnika Isukr-
stova, Sv. Oca Pape Benedikta XV. glas
vapijućeg u pustinji. Ljudi, koji nijesu
dobre volje, neće da razume njegovo na-
slojanje ni oko mira ni oko primirja bar
za ovih Božićnih svetkovina, te neće da
se odazovu njegovom mironosnom pozivu.
Tako će i ovog puta naši vojnici slaviti
Božić uz grmljavinu topova, mjesto uz
slavlje milozvučnih Božićnih zvona.

Dao Bog te doskora dogje vrijeme za
kojim svako plemenito kršćansko srce toli
silno čezne; vrijeme, kad će moći po ci-
jelom svijetu da zaori angjeoska himna:

»Slava Bogu na visini, a na zemlji
mir ljudima dobre volje!“

 

 

ko je u pogledu impresijonističkog poimanja
umjetnosti. Ovo poimanje ne daje nam objekte
u svojoj suhoj stvarnosti; daje nam ih u umjet-
ničkoj pojavi pod uplivom uzduha i svijetla i
kvaliteti njihove oštrine. Tek se je tu otkrilo ja-
ko carstvo boja, tek se je sada došlo do spozna-
je, da ne treba ići te tražiti bogzna koje kra-
jeve za umjetničko djelovanje. Toga ima gdjegod
se obrnuo i svrnuo, jer svaki kraj ima nešto
karakterističkog, što ga luči od drugih predjela.
Umjetnik treba, da tu karakteristiku prozre. Na
taj način umjetno krajevno djelovanje raširi se
po cijeloj zemljinoj krugli; tako se umjetnost
i priroda u jednoj želji: dati ljepotu, ka-
kovu daje vaselena. Nevidljivim raširenjem ho-
rizonta za umjetničko djelovanje, doša se je i
do potpune slobode shvaćanja prirode i indi-
vidualnoga poimanja. Ovo je baš sve rodilo ja-
kim brojem izrazitih umjetničkih sila, vlastitog
pravca i poimanja ljepote pa velike individual.
nosti i energije,

Ovakova jedna umjetnička sila jest naš
Marko Rašica. Za ovog rogjenog Dubrovčanina
možemo da kažemo: na polju umjetnosti on
može i umije sve. Sve, čega se prihvati, uspijeva.
Jednako je izvrstan kao slikar, kipar, rezbar i
crtač. Ali što nas najvećma u njegovome radu
usrećuje jest: on u umjetnosti stvara. I baš sa-
da stoji u tome divnome djelovanju na visini

 

jekovi ne mogu te u tome vele konkurišu. Ova-

života. Njegova u svakome pogledu uspjela izlo-

 

Uvijek će novi Irudi klati i progoniti| Nikolajević, Joffre, French.

Poslije velikog poraza ruske vojske, koji je
zapečaćen padom Brest-Litovska, Kovna i Vilne,
imenovan je veliki knez Nikolaj Nikolajević, ko-
ji je bio vrhovni zapovjednik potučene vojske,
potkraljem kavkaskim. Poslije četvrte »velike. o-
fensive« na zapadu, a poslije posvemašnjeg po-
raza ententinih četa na Balkanu imenovan je za-
povjednik francuske vojske, general Joffre, nad-
zapovjednikom sveukupne francuske obrambene
sile, izuzevši kolonijalnu vojsku. A da bude omne
trinum perfectum, imenovan je sada takogjer za-
povjednik engleške vojske u Francuskoj, general
French, nadzapovjednikom svih engleških četa,
te je promaknut na čast visconta.

Sva su ta imenovanja očevidno slijedila po
principu : promoveantur, ut amoveantur. Najgore
je pri tomu prošao veliki knez Nikolaj Nikola-
jević. Kod njega se naime nimalo nije tajilo, za-
što je imenovan kavkaskim potkraljem, a raspo-
loženje, napadaji i prigovori, koji su se ozvali
po ruskom novinstvu, sve uz tamošnju strogu
cenzuru, opravdali bi sud, da bi veliki knez Ni-
kolaj Nikolajević doživio sudbinu branitelja tvr-
gjave Kovna, da nije carev stric.

Kod generala Joffre-a i Frencha postupalo
se obzirnije. Gorka je pilula obložena s toliko
slatkoće, s toliko isprika i okolišanja, da joj je
nasjela — Italija, koja hoće i slavnom svom Ca-
dorni, da podijeli čast generalissimusa, da bi se
njegov položaj izravnao s onim generala Joffre-a,
pa da ne bi Cadorna po čimi bio podregjen fraži-
cuskom vojskovogji. Ali osim Italije sav ostali
svijet vidi i shvaća, o čemu se radi, pogotovo,
kada se uoči, da je mjesto Frencha već imeno-
van general Douglais Haig zapovjednikom en-
gleških četa u Francuskoj, i kad se prema fran-
cuskim vijestima svaki čas očekuje imenovanje
generala Goudeau-a nasljednikom Joffre-ovim,

Kad tražimo uzroke tim nenadanim pro-
maknućima, ili da se ispravnije izrazimo, tim
svrgnućima, nije dosta, da se obazremo samo na
vanjske rizloge, iako bi dosadašnji neuspjesi
posvema opravdavali te odredbe. Ali nedaće na
ratištu nijesu kod ovih najnovijih imenovanja bile
jedino mjerodavne, već mora pravi razlog biti
kud i kamo važniji i dublji. Iz nekih simptoma
dolazimo do zaključka, da se pravi razlog tim
promjenama u vrhovnim zapovjedništvima en-
gleške i francuske vojske mora tražiti u daleko-
sežnoj razrožnosti u mišljenju, gdje i kako se
mora voditi rat.

Svrgnuće Joffre-a i Frencha ima dakle dub-
lje znamenovanje, nego li ostranjenje velikog
kneza Nikolaja Nikolajevića. Ono nije kazna za

žba u Hercegnovome, ovo evidentno potvrgjuje;
daje nam bogatu sliku, velikog, raznovrsnog
umjetničkog stvaranja.

Rašica je otvorio umjetničku izložbu u Her-
cegnovome sa stotinu svojih raznovrsnih grafič-
nih, slikarskih, dekorativnih radnja. Izložba daje
slike na ulje, produkte ragjene olovkom, kistom,
perom, nabacivanjem boja na platnu ili radnjom
u mjedi u dekoraciji alemova. Sujeti su većinom
uzeti iz slobodne prirode. Rašica silno voli pri-
rodu; voli onaj njezin posmjeh u vibraciji ljet-
nog dana («Oleandre u podne«, »vrući dan«),
pri ishodu sunca (»Maslinik u Lapadu pri isho-
du sunca«)kao i na zapadu sunca (»Kad sunce
zagje»). Rašica je izraziti slikar predjela. Ja sam
tvrdo uvjeren, da mu u nas nema u tome prem-
ca. Markove slike predjela izvedene su u sasvim
modernom pravcu ; nekoji baš u duhu neo-im-
presijonizma. Ovo možemo da osobito opazimo
tamo, gdje se radi, da se dade efekat predjela,
koji titra u svijetlu i boji (»Oleandre u podne«).
Uopće su slike Marka Rašice izvrsne u perspek-
tivi i razdiobi boja.

Sujete za svoje krajevno slikanje našao je
Rašica u svojoj užoj domovini. Ta Dubrovnik je
kao stvoren te tura umjetniku kist ili dlijeto u
ruke. Ovaj edenski kraj, ova vjerenica mora,
kojoj sunce udari oko glave kraljevski, sjajni
dijadem, a plavetno more položi pred noge mi-

 

ljarde alem-iskrica, znamenit je u najsitnijem ka-

 

vojničke neuspjehe, već pokušaj, da se stane na
put sve većim oprekama, koje se pojavljuju iz-
megju zapadnih saveznika entente o protumje-
rama protiv sve silnijeg prodiranja četvornog sa-
veza. Ova svrgnuća nijesu epizode, ona su sim-
ptomi razrožnosti i opreka, koje su zavladale u
ententinom taboru, a sežu tako duboko, da im
treba radikalnog lijeka. Da li je ententa pogodila
pravi lijek, o tom vrlo sumnjamo. »N, N.«

Strategija uzmaka.

Pod ovim naslovom piše Tidney Low u
»Daily Mail-u: »Britske su armeje opet zaokup-
ljene s kretanjima, s kojima smo se bolno upo-
znali još u kolovozu 1914. One se u Srbiji i u
Mezopotamiji povlače na novu frontu. Naš se rat
u suštini sastoji od ovih strategijskih uzmaka.
Mi dopremamo na bojište preslabe čete, koje
zaustavi pretežna većina ueprijatelja ili tegotni
terrain. Mi vojujemo sa zamjernom hrabrošću.
Postignemo jedan do dva sjajna uspjeha, a zatim
se povučemo. To se je dogodilo kod Monsa, kod
Antwerpena, u Srbiji, na Galipolju i u Mezopo-
tamiji. Počeli smo rat time, da smo poslali dva
vojna zbora u Belgiju. Ovi su prekasno onamo
stigli i ujedared se našli pred nadmoćnim nepri-
jateljem. Naš je uzmak bio veličajan, ali zloko-
ban. Britska je redovita vojska pretrpjela udarac,
od kojega se nije oporavila sve do danas. Naše
jedino izobražene čete izgubile su razmjerno vr-
lo mnogo časnika i momaka, kao i vrlo mnaogo
ratuoga pribora. Naši su se najbolji ratni stroje-
vi teško poremetili odmah na početkn rata. U
članku se zatim razlaže o pothvatima na Gali-
polju, u Sibiji i u Mezopotamiji. Napokon se
veli: »Je li to strategija ili razborna politika ?
Možemo li se nadati, da ćemo izvojevati pobje-
du nizom beskorisnih navala, koje se svršavaju
uzmakom ? Možemo li uzdržati ove sveudiljne
gubitke u ljudima i u novcu, kojima ne odgo-
vara nikakav vojnički uspjeh ? Mi govorimo o
ratu, što ćemo ga voditi, dok neprijatelj sasvim
ne obnemogne i smalakše, ali mi ćemo sami te-
že osjećati ovu obnemoglost, nego li neprijatelj,
budemo li dalje kročili ovim putem I«

Veleizdajnički proces u Zagrebu.

U ponedjeljak dne 13. o, mj. je započela
u Zagrebu rasprava proti dr. Lazi Popoviću,
gradskom fiziku iz Srijemskih Karlovaca, dr. Mi-
lanu Metikošu, odvjetniku iz Gline, Milanu Te-
odoroviću, činovniku uprave fondova i narodno-
crkvenih dobara u Srijem. Karlovcima, dr. Srgjanu
Budisavljeviću, odvjetniku i narodnom zastupniku

menčiću krša kao u najmanjoj kaplji slobodne
stihije. Marine, našeg vrsnog slikara, nešto su
osobita. Ovo osobito vrijedi za sliku »Iz dubro-
vačke luke«, Ali i druge slike istog sujeta kao
»Mlatanje mora kod Dubrovnika«, »Talijanske
lagje«, »Barka iz Istre«, »Lagja« i »Tomova ku-
ća u Lapađu« odaju dostojnu poštu svome vr-
snome, auktoru. Slike iz dubrovačkog kraja kao
»Pinji u sutonu«, »Pinji u Lapadu« i »Bori na
Gorici«, zadivili su sve posjetnike izložbe. Uopće
će biti sretan onaj, koji ih bude imao.

No osim lijepih primorskih krajeva, tih
himna suncu, svijetlu i životu, slika Rašica i krš-
ne predjele Hercegovine, Krasna slika »Ivanica«
odaje svu ljepotu našeg kršaja u svoj onoj ma-
jestetičnoj ljepoti. Pa gdje su njegove slike, koje
nam donose poetične predjele posestrime Kranj-
ske : »Izvor Ljubljančice«, »Kranjski krš« i druge
slike jasno govore o velikoj ljubavi bogoduhog
umjetnika prema slovenskoj braći,

Osobita je umjetnikova manira karikaturo-
vanje osobito ljudskih slabosti i strasti. U tome
daje Rašica nešto originalna, nova i lijepa.

Rašica je izraziti zastupnik dekorative, Nje-
gove slike izvedene u ovome pravcu čine maj-
storu prvo mjesto megju svima umjetnicima o-
voga pravca, ne izuzevši ni samoga Meštro-
vića, Velika umjetnikova slika »Čudotyorni nož«
najbolje odaje umjetnikov rad i tale.iat na polju
dekorative pa slika »Priča o zaljubljenom zecu«,

102

t