nost je u našim danima dospjela do takove PRAVA CRVENA HRVATSKA OLWBNA JE LISTW SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO ! UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POJEDINI BROJ a Br. 657. RAS IZLAZI SVAKE SUBOTE STOJI 20 PARA. Kena add aLL LN aLL SL U DUBROVNIKU, 24. DECEMBRA 1915. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI URRDNI- TVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. ELAINE AA ml | God. XI. . . zxz Drugi ratni Božić. Po drugi put slavi se Božić, taj blag- dan mira i ljubavi i nježnog kućnog vese- lja, uz riku topova, zveket oružja i rijeku krvi. Sviće nam i drugi krvavi Božić te i ove godine ne ori se toli veselo i glasno mila Božićna pjesma. Ali ipak možemo ljetos, da radosnije zapjevamo »Slava Bogu na visini«, kad se sjetimo onih slavnih djela naše hrabre voj- ske, onako nečuvenih pobjeda. Kako je to velika utjeha našem srcu, kad jasno vidi- mo, da je Bog s nami i da smo uprav pri-' siljeni, da mu na svemu damo hvalu i čast. Uz slavu i čast Bogu, doći će nam brzo, ufamo se, sveti i časni mir. A kako to, da je u ovo naše toli razvikano kulturno doba ostavio našu zemlju mir, to najveće blago bijednom čovjeku? Kako to, da tako dugo grozan rat bijesni baš po Evropi, koja inače kolo vodi u svijetu na polju prosvjete i na- pretka ? Lučonoše moderne kulture: Francuska, Engleška i Italija hotjele su prosvjetu ali bezbožnu ; škole bez Boga i sve druge u- stanove i hvastale su se, da će ugasiti svijetlo nebesko, pak su spale na najgora zvjerstva i krvološtva. Njihov moral bez Boga nije drugo već »sacro egoismo«, to jest: Jači ima pravo, da tlači. Nije se: htjelo da znade za Boga, nije se marilo za njegove zapovijedi, pak koje onda čudo, da je grozni nemir i užas za- vladao svijetom. Gdje nema Boga, tu ne može da bude ni pravog mira. Moderni bezbošci: skeptici, materija- listi i racijonalisti traže doista mir, ali sa- sma drugi nego li je onaj što su ga na- vijestili Angjeli nad betlehemskom štalicom one svete noći, kad se je svijetu porodio »Knez mira«. Ali i ovaj pravi Božićni mir ne isklju- čuje ipak borbe ni spora, pak ni istoga rata megju ljudima. Jer oni, koji neće da privole ovaj sveti Božji mir, uvijek će za- metati kavgu na zemlji. 1 PODLISTAK, Umjetničko pismo prigodom umjetničke izložbe u Hercegno- vome, koju priredi gosp. Marko Rašica dneva 2. dećembra 1915. Piše Dr. Božo Cojetković, (Svršetak) Već od poroda paysage intime postalo je otkrivanje ljepote domaće prirode najvećim sli- karskim podvigima i željama. Moderno slikarstvo ima da ovome zahvali najbolje svoje sile i naj- jače impulse svoje životne evolucije, Goruća lju- bav za prirodom izvela je umjetnike iz atelijera u slobodnu prirodu i tu ih poučila, kako treba da rađe te se otresu tradicija historičkog sli- karstva. /Tako se rodi krajevno slikarstvo, a iz ovoga onoju/potpunoj slobodi svijetla. Ovom funđamentalnom tekovinom diže se moderno slikarstvo do najvećih svojih postulata, osovi se na vlastite noge i stavi se na vlastito zemljište, Pleinairizam, u granicama zdrava oka i ukusa, stalnim jefrezultatom umjetničkog nastojanja pa možemo da rečemo te je opće važnosti, Umjet- oštrine izražaja, vještine i veličine, da prošli vi- nedužnost; uvijek će i novi Jude radi tri- deset srebrnika raditi o: podloj izdaji; uvi- jek će novi Pilati prati pred svijetom svoje krvave ruke. U toj ljudskoj zloći treba tra- žiti uzroke nemiru. Blagodati pravog mira može da uživa samo čovjek čiste savjesti, koji poštuje Božje, pak onda i svako ljudsko pravo. Samo ljudi dobre volje mogu da ćute pravo ve- selje prigodom milih Božićnih svetkovina i da nazovu jedan drugomu : »Čestit Božić l« I mami je Bogu hvala radi ovog gro- znog krvoprolića savjest čista; s nami je majka mira, pravda, koja je temelj kraljev- stvima; na našoj su strani sestre mira: vjera i poštenje, strah Božji i sram ljudski, pak se pouzdano ufamo, da će nam brzo svanuti dan časnog, svetog i sretnog mira, te da ćemo moći još zahvalnije iz punog srca zavapiti: »Slava Bogu na visini l« Prigodom ovog velikog kršćanskog blagdana Porogjenja našeg Spasitelja i sa- ma nam misao leti k našim junacima, koji za spas naš i naše rnile domovine boži- ćuju evo po drugi put u crnim rovovima zemlje, na studenim vrletima, u snijegu i krvi. Njima treba, da najprije nazovemo »Sretan Božić« i za njihovo zdravlje, da se pomolimo Kralju Novorogjenome. Nažalost je i ovog puta ostao glas Angjela mira na zemlji, Namjesnika Isukr- stova, Sv. Oca Pape Benedikta XV. glas vapijućeg u pustinji. Ljudi, koji nijesu dobre volje, neće da razume njegovo na- slojanje ni oko mira ni oko primirja bar za ovih Božićnih svetkovina, te neće da se odazovu njegovom mironosnom pozivu. Tako će i ovog puta naši vojnici slaviti Božić uz grmljavinu topova, mjesto uz slavlje milozvučnih Božićnih zvona. Dao Bog te doskora dogje vrijeme za kojim svako plemenito kršćansko srce toli silno čezne; vrijeme, kad će moći po ci- jelom svijetu da zaori angjeoska himna: »Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje!“ ko je u pogledu impresijonističkog poimanja umjetnosti. Ovo poimanje ne daje nam objekte u svojoj suhoj stvarnosti; daje nam ih u umjet- ničkoj pojavi pod uplivom uzduha i svijetla i kvaliteti njihove oštrine. Tek se je tu otkrilo ja- ko carstvo boja, tek se je sada došlo do spozna- je, da ne treba ići te tražiti bogzna koje kra- jeve za umjetničko djelovanje. Toga ima gdjegod se obrnuo i svrnuo, jer svaki kraj ima nešto karakterističkog, što ga luči od drugih predjela. Umjetnik treba, da tu karakteristiku prozre. Na taj način umjetno krajevno djelovanje raširi se po cijeloj zemljinoj krugli; tako se umjetnost i priroda u jednoj želji: dati ljepotu, ka- kovu daje vaselena. Nevidljivim raširenjem ho- rizonta za umjetničko djelovanje, doša se je i do potpune slobode shvaćanja prirode i indi- vidualnoga poimanja. Ovo je baš sve rodilo ja- kim brojem izrazitih umjetničkih sila, vlastitog pravca i poimanja ljepote pa velike individual. nosti i energije, Ovakova jedna umjetnička sila jest naš Marko Rašica. Za ovog rogjenog Dubrovčanina možemo da kažemo: na polju umjetnosti on može i umije sve. Sve, čega se prihvati, uspijeva. Jednako je izvrstan kao slikar, kipar, rezbar i crtač. Ali što nas najvećma u njegovome radu usrećuje jest: on u umjetnosti stvara. I baš sa- da stoji u tome divnome djelovanju na visini jekovi ne mogu te u tome vele konkurišu. Ova- života. Njegova u svakome pogledu uspjela izlo- Uvijek će novi Irudi klati i progoniti| Nikolajević, Joffre, French. Poslije velikog poraza ruske vojske, koji je zapečaćen padom Brest-Litovska, Kovna i Vilne, imenovan je veliki knez Nikolaj Nikolajević, ko- ji je bio vrhovni zapovjednik potučene vojske, potkraljem kavkaskim. Poslije četvrte »velike. o- fensive« na zapadu, a poslije posvemašnjeg po- raza ententinih četa na Balkanu imenovan je za- povjednik francuske vojske, general Joffre, nad- zapovjednikom sveukupne francuske obrambene sile, izuzevši kolonijalnu vojsku. A da bude omne trinum perfectum, imenovan je sada takogjer za- povjednik engleške vojske u Francuskoj, general French, nadzapovjednikom svih engleških četa, te je promaknut na čast visconta. Sva su ta imenovanja očevidno slijedila po principu : promoveantur, ut amoveantur. Najgore je pri tomu prošao veliki knez Nikolaj Nikola- jević. Kod njega se naime nimalo nije tajilo, za- što je imenovan kavkaskim potkraljem, a raspo- loženje, napadaji i prigovori, koji su se ozvali po ruskom novinstvu, sve uz tamošnju strogu cenzuru, opravdali bi sud, da bi veliki knez Ni- kolaj Nikolajević doživio sudbinu branitelja tvr- gjave Kovna, da nije carev stric. Kod generala Joffre-a i Frencha postupalo se obzirnije. Gorka je pilula obložena s toliko slatkoće, s toliko isprika i okolišanja, da joj je nasjela — Italija, koja hoće i slavnom svom Ca- dorni, da podijeli čast generalissimusa, da bi se njegov položaj izravnao s onim generala Joffre-a, pa da ne bi Cadorna po čimi bio podregjen fraži- cuskom vojskovogji. Ali osim Italije sav ostali svijet vidi i shvaća, o čemu se radi, pogotovo, kada se uoči, da je mjesto Frencha već imeno- van general Douglais Haig zapovjednikom en- gleških četa u Francuskoj, i kad se prema fran- cuskim vijestima svaki čas očekuje imenovanje generala Goudeau-a nasljednikom Joffre-ovim, Kad tražimo uzroke tim nenadanim pro- maknućima, ili da se ispravnije izrazimo, tim svrgnućima, nije dosta, da se obazremo samo na vanjske rizloge, iako bi dosadašnji neuspjesi posvema opravdavali te odredbe. Ali nedaće na ratištu nijesu kod ovih najnovijih imenovanja bile jedino mjerodavne, već mora pravi razlog biti kud i kamo važniji i dublji. Iz nekih simptoma dolazimo do zaključka, da se pravi razlog tim promjenama u vrhovnim zapovjedništvima en- gleške i francuske vojske mora tražiti u daleko- sežnoj razrožnosti u mišljenju, gdje i kako se mora voditi rat. Svrgnuće Joffre-a i Frencha ima dakle dub- lje znamenovanje, nego li ostranjenje velikog kneza Nikolaja Nikolajevića. Ono nije kazna za žba u Hercegnovome, ovo evidentno potvrgjuje; daje nam bogatu sliku, velikog, raznovrsnog umjetničkog stvaranja. Rašica je otvorio umjetničku izložbu u Her- cegnovome sa stotinu svojih raznovrsnih grafič- nih, slikarskih, dekorativnih radnja. Izložba daje slike na ulje, produkte ragjene olovkom, kistom, perom, nabacivanjem boja na platnu ili radnjom u mjedi u dekoraciji alemova. Sujeti su većinom uzeti iz slobodne prirode. Rašica silno voli pri- rodu; voli onaj njezin posmjeh u vibraciji ljet- nog dana («Oleandre u podne«, »vrući dan«), pri ishodu sunca (»Maslinik u Lapadu pri isho- du sunca«)kao i na zapadu sunca (»Kad sunce zagje»). Rašica je izraziti slikar predjela. Ja sam tvrdo uvjeren, da mu u nas nema u tome prem- ca. Markove slike predjela izvedene su u sasvim modernom pravcu ; nekoji baš u duhu neo-im- presijonizma. Ovo možemo da osobito opazimo tamo, gdje se radi, da se dade efekat predjela, koji titra u svijetlu i boji (»Oleandre u podne«). Uopće su slike Marka Rašice izvrsne u perspek- tivi i razdiobi boja. Sujete za svoje krajevno slikanje našao je Rašica u svojoj užoj domovini. Ta Dubrovnik je kao stvoren te tura umjetniku kist ili dlijeto u ruke. Ovaj edenski kraj, ova vjerenica mora, kojoj sunce udari oko glave kraljevski, sjajni dijadem, a plavetno more položi pred noge mi- ljarde alem-iskrica, znamenit je u najsitnijem ka- vojničke neuspjehe, već pokušaj, da se stane na put sve većim oprekama, koje se pojavljuju iz- megju zapadnih saveznika entente o protumje- rama protiv sve silnijeg prodiranja četvornog sa- veza. Ova svrgnuća nijesu epizode, ona su sim- ptomi razrožnosti i opreka, koje su zavladale u ententinom taboru, a sežu tako duboko, da im treba radikalnog lijeka. Da li je ententa pogodila pravi lijek, o tom vrlo sumnjamo. »N, N.« Strategija uzmaka. Pod ovim naslovom piše Tidney Low u »Daily Mail-u: »Britske su armeje opet zaokup- ljene s kretanjima, s kojima smo se bolno upo- znali još u kolovozu 1914. One se u Srbiji i u Mezopotamiji povlače na novu frontu. Naš se rat u suštini sastoji od ovih strategijskih uzmaka. Mi dopremamo na bojište preslabe čete, koje zaustavi pretežna većina ueprijatelja ili tegotni terrain. Mi vojujemo sa zamjernom hrabrošću. Postignemo jedan do dva sjajna uspjeha, a zatim se povučemo. To se je dogodilo kod Monsa, kod Antwerpena, u Srbiji, na Galipolju i u Mezopo- tamiji. Počeli smo rat time, da smo poslali dva vojna zbora u Belgiju. Ovi su prekasno onamo stigli i ujedared se našli pred nadmoćnim nepri- jateljem. Naš je uzmak bio veličajan, ali zloko- ban. Britska je redovita vojska pretrpjela udarac, od kojega se nije oporavila sve do danas. Naše jedino izobražene čete izgubile su razmjerno vr- lo mnogo časnika i momaka, kao i vrlo mnaogo ratuoga pribora. Naši su se najbolji ratni stroje- vi teško poremetili odmah na početkn rata. U članku se zatim razlaže o pothvatima na Gali- polju, u Sibiji i u Mezopotamiji. Napokon se veli: »Je li to strategija ili razborna politika ? Možemo li se nadati, da ćemo izvojevati pobje- du nizom beskorisnih navala, koje se svršavaju uzmakom ? Možemo li uzdržati ove sveudiljne gubitke u ljudima i u novcu, kojima ne odgo- vara nikakav vojnički uspjeh ? Mi govorimo o ratu, što ćemo ga voditi, dok neprijatelj sasvim ne obnemogne i smalakše, ali mi ćemo sami te- že osjećati ovu obnemoglost, nego li neprijatelj, budemo li dalje kročili ovim putem I« Veleizdajnički proces u Zagrebu. U ponedjeljak dne 13. o, mj. je započela u Zagrebu rasprava proti dr. Lazi Popoviću, gradskom fiziku iz Srijemskih Karlovaca, dr. Mi- lanu Metikošu, odvjetniku iz Gline, Milanu Te- odoroviću, činovniku uprave fondova i narodno- crkvenih dobara u Srijem. Karlovcima, dr. Srgjanu Budisavljeviću, odvjetniku i narodnom zastupniku menčiću krša kao u najmanjoj kaplji slobodne stihije. Marine, našeg vrsnog slikara, nešto su osobita. Ovo osobito vrijedi za sliku »Iz dubro- vačke luke«, Ali i druge slike istog sujeta kao »Mlatanje mora kod Dubrovnika«, »Talijanske lagje«, »Barka iz Istre«, »Lagja« i »Tomova ku- ća u Lapađu« odaju dostojnu poštu svome vr- snome, auktoru. Slike iz dubrovačkog kraja kao »Pinji u sutonu«, »Pinji u Lapadu« i »Bori na Gorici«, zadivili su sve posjetnike izložbe. Uopće će biti sretan onaj, koji ih bude imao. No osim lijepih primorskih krajeva, tih himna suncu, svijetlu i životu, slika Rašica i krš- ne predjele Hercegovine, Krasna slika »Ivanica« odaje svu ljepotu našeg kršaja u svoj onoj ma- jestetičnoj ljepoti. Pa gdje su njegove slike, koje nam donose poetične predjele posestrime Kranj- ske : »Izvor Ljubljančice«, »Kranjski krš« i druge slike jasno govore o velikoj ljubavi bogoduhog umjetnika prema slovenskoj braći, Osobita je umjetnikova manira karikaturo- vanje osobito ljudskih slabosti i strasti. U tome daje Rašica nešto originalna, nova i lijepa. Rašica je izraziti zastupnik dekorative, Nje- gove slike izvedene u ovome pravcu čine maj- storu prvo mjesto megju svima umjetnicima o- voga pravca, ne izuzevši ni samoga Meštro- vića, Velika umjetnikova slika »Čudotyorni nož« najbolje odaje umjetnikov rad i tale.iat na polju dekorative pa slika »Priča o zaljubljenom zecu«, 102 t