Štrana Žž bi reko: i pravo je da mu Bog da, ko što mu je i do svega u abudanci. Ka sam spunto na vrata od grada prizento mi se Stradun brez ferala. Je- dan stariji namurani mladić (za koga su fra le altre držali da će osta siđe- iun) spjego mi je, ma vas infotan, da su učinili tu ludoriju i digli stare fera- le, za da hi mogu tralokat po Porporeli, Tlijinoj glavici i još nekijem kantunići- ma. Njemu sam konfermo, ma sam | sebi reko: »Ben fatta, perke nam je do- sta nekijeh porkarija po tijem mjesti- ma. Neka se svačija vidi«. Počeo sam se smijat ko malo dijete, kad sam oservo kako Miho poviše vrata od librarije jednijem štapom obrće ban- djeru, koju ima bit da je vjetar s nao- paka obrnuo, a Luko Kopriva, mjesto da mu odizgo s funjestre, ko njegoy impjegat, pomogne, on mu sve više ban- djeru puti. Kroz cijelo vrijeme tega na- tezanja odizdo i odizgo, neka su djeca pjevala onu famouz spjesku melodiju: »Crven, bijeli, plavi 'To je barjak pravi«. Na balustri od svetoga Vlaha pođana iri dotura. Božo, freški dotur delle belle arti, Mato, sin dotura Balda, dotur utri- usque iuris i Dum Karlo, sin Luka Ri- bolovca, dotur u teolođiji. Bilo mi je odma kjaro da nešto jako pametno dis- koraju. Sa svijem tezijem što su iz- među sebe šapćali (ne iz nikakva stra- ha, nego propijo iz rigvarda) arivo sam čut, da govoru o nekakvijem ženidbe- nijem impedimentima, o temu, koji su matrimoniji vajani a koji nijesu. Osta- vio sam ti triptihon, ka sam čuo, da su intramezali u ovi diskoras festanjule. Bože mi prosti, što ga ulazu festanjuli col diritto matrimoniale. Biću ja uhitijo rog za svijeću, ma mi nikako ne para, oli su mogli govoriti tako, da hi se li- jepo razumije. Apena sam se kalavo niza skale sv. Vlalia, čuo sam iz barbjerije Kučarža ha gramofonu onu sentimentalu kanco- netu. Ma mi je vas moj gus razbila parenca onega čovjeka, koji je mimo mene paso, . & kojega svak po zlu glasu pozna. Grub, ćorav, brez zuba, žut ko lemun od per- fidije i reputan, učinio mi je da sam iz- gubio voju za druge vizite. Dragi moji leturi, vi ćete za to oprostit što sam fermo, ma kad me je nešto u meni fermaio. Ne do Bog ni bestiji tu tentacijon. Vi ko do- bra čejad razumjećete me, a ka na to zaboravim kontinuaću. Vaš PRNDEJ UNAPREĐENJE Olimpije Jovanović, sudac u unutraš- njosti unapređen je u treću grupu pr- vog stepena. Naši suci sad muku muče da odgonetaju, kako je to moguće i tru- de se da i oni to postignu. Prosta stvar: neka se prozovu QOlimpije Jovanović ' neka i oni pohvataju dobre veze, »PRNDE J« DUBROVNIK u RIJEČI Broj prvi i ultimi / S konca i konopca O našoj štampi možemo opet kazati da je zaista velegradska. U posljednje vrijeme smo zabilježili izlazak novog li- sta »Glas Dubrovnika«, koji obećava si- lan napredak i dobitak za Dubrovnik u svakom pogledu. Radi proširenja i stal- nog izlaženja lista, on više uopće ne iz- lazi. »Dubrovačka Tribuna« nas je osta- vila za vazda. To je velika šteta za naš grad, jer ćemo se tog lista uvijek s ve- likom žalosti sjećati, a inače će nam po- faliti jedno »objektivno mjerilo« pravog duhovnog i. političkog života Dubrovni- ka. »Naša Hrana« je zabilježila drugu godinu izlaženja i štampala je već treći broj na vrlo velikom formatu od 4 stra- ne. Redakcija je izgleda prožeta idejama Hitlerove Njemačke, koja u znaku šted- nje i jednakosti propagira vegetarijsku hranu. Izgleda u ostalom da je nadošao zaista povoljan čas, da se svi počnemo hraniti žućenicom, bar oni koji su boga- tiji duhom a siromašniji »špagom«. Fi- na hrana je suviše teška i neprobavljiva a uz to zahtjeva fina dezertna vina, ra- zne kure po banjama, hersan čajeve i druga prirodna dobra, koja su inače ve- oma skupa. »Narodna svijest« je kon- sekventa od svog postanka. Ona izlazi već 19 godina redovito svake srijede na svom starom formatu. Jedina novost koju smo kod nje zabilježili je ta, da je. ukinuta ona crna ruka, koja je u vrhu glave stalno prijetila poput »Mene, te- kel, fares«. »Narodna svijest« je popravila dakle glavu, ali da se dobro razumijemo, ne glavu urednika, već svoju štampanu gla- vu. I očekujemo radi toga da će nas iz- nenaditi svojim suvremenim i dobro raz- vrstanim materijalom. »Hrvatska Du- brava« češće nas počasti nekom biranom sastavinom od Kleka do Sutorine, koja ovjekovječuje ove stare zidine. List ina- če tretira suvremene probleme grada, a o pojedinim važnijim dogođajima kao n. pr. o Lazaretima donosi vrlo iscrpne kritičke članke koji se u našem jeziku T. zv. šaljivi listovi su posebna vrsta dubrovačke žurnalistike. Sastanu se po prilici dva-tri naša nadobudna i duhovi- ta omladinca i odluče izdati »foj od pa- zara«. Cilj im je vazda dati nešto origi- nalno svoje, duhovito i fino, a materi- jalna strana nije im nikad na umu. Sa- kupe materijala od raznih »spremnih« ljudi, sakupe i oglasa tek za pokriće tro- škova i za slučajne napojnice, oblijepe grad plakatima, izbace »folj« od jedno 12-16 strana s karikaturama uz povolj- nu cijenu od 1 dinara i požnju silan uspjeh. Cio grad se smije njihovim vi- cevima, a te famozne viceve preštam- root: * drugi listovi. U tom poslu smo visini i svak priželjkuje da se ta »nova arta« svakako nastavi. Pošto je Dubrovnik velika pjaca za pro- daju novina u vidu je pokretanje još ne- kojih listova. DUBROVAČKA ČITALAČKA PUBLIKA O čitalačkoj publici kod nas može se s najvećom hvalom govoriti. Gotovo svaki građanin Dubrovnika pretplaćen je na čitanje novina i to u kafanama i u prodavačnicama novina. Ima kod nas i specialna vrsta čitača novina, kakve si- gurno nema nigdje u svijetu. Naši pro- minentni ljudi od politike t. j. oni, koji govore o politici i o raznim domaćim pitanjima redovito pred dolazak novina opsjedaju prodavačnice i trafike. Novi- na dođe i oni odmah čitaju. U dućan slučajno uđe neki jadni kupac papira, maraka, cigareta i slično i usudi se da nešto glasno izreče. Odmah čujete pro- test od čitača novina radi galame. Sme- ta im kupac besplatno čitanje. Posebna vrsta čitača novina su oni, koji po kafanama kidaju pojedine listo- ve iz novina i ilustracija. Tu imaju u- češća i naše dame, koje rado obogate iz kafanskih ilustracija svoje kolekcije modnih kreacija. DUBROVAČKA PREDAVANJA Razna predavanja u našem gradu su uvijek vrlo dobro posjećena. Toliko su dobro posjećena, da je često nemoguće naći sjedalo. Neki dan je jedan naš uva- ženi stari predavač folklora morao po- noviti predavanje na umoljavanje troji- ce prisutnih prve večeri. I predavanje je zatim sjajno uspjelo. Da su predava- nja dobro posjećena utiče i to, što su dvorane dobro zagrijane. Ako bi naši ugledni predavači počeli u buduće predavati na pr. o nogometu, skijanju, karnevalu, parketnim plesovi- ma, o modi, šminkanju, ljubavnim zna- nostima s projekcijama, vjerujemo da bi predavanja bila bolje posjeći7ana. Jer u našem gradu svak je već odlično upoznat sa svim mogućim strujanjima svijeta, svak već zna sve o teoriji rela- tiviteta, o Platonu, o raznim filozofskim tezama, o psihologiji, o liricio ekonomiji i o socijalnim problemima, da je suvišno nama o tome predavati. Šta će nam ta gnjavaža, ta zakučasta pitanja, koja nas već od malih nogu proganjaju. Ne- ka nam se dade malo športa, malo ra- zonode, plesa i maškarate, pa ćemo on- da vidjeti kako će se svijet vratiti na pravu stazu poštenja, morala i pravog progresa. DUBROVAČKI KULTURNI i DRUŠTVENI ŽIVOT Naša kulturna društva su u pravom smislu centri gdje se okuplja sva du»