Štrana Žž

bi reko: i pravo je da mu Bog da, ko što
mu je i do svega u abudanci.

Ka sam spunto na vrata od grada
prizento mi se Stradun brez ferala. Je-
dan stariji namurani mladić (za koga
su fra le altre držali da će osta siđe-
iun) spjego mi je, ma vas infotan, da
su učinili tu ludoriju i digli stare fera-
le, za da hi mogu tralokat po Porporeli,
Tlijinoj glavici i još nekijem kantunići-
ma. Njemu sam konfermo, ma sam |
sebi reko: »Ben fatta, perke nam je do-
sta nekijeh porkarija po tijem mjesti-
ma. Neka se svačija vidi«.

Počeo sam se smijat ko malo dijete,
kad sam oservo kako Miho poviše vrata
od librarije jednijem štapom obrće ban-
djeru, koju ima bit da je vjetar s nao-
paka obrnuo, a Luko Kopriva, mjesto
da mu odizgo s funjestre, ko njegoy
impjegat, pomogne, on mu sve više ban-
djeru puti. Kroz cijelo vrijeme tega na-
tezanja odizdo i odizgo, neka su djeca
pjevala onu famouz spjesku melodiju:

»Crven, bijeli, plavi
'To je barjak pravi«.

Na balustri od svetoga Vlaha pođana
iri dotura. Božo, freški dotur delle belle
arti, Mato, sin dotura Balda, dotur utri-
usque iuris i Dum Karlo, sin Luka Ri-
bolovca, dotur u teolođiji. Bilo mi je
odma kjaro da nešto jako pametno dis-
koraju. Sa svijem tezijem što su iz-
među sebe šapćali (ne iz nikakva stra-
ha, nego propijo iz rigvarda) arivo sam
čut, da govoru o nekakvijem ženidbe-
nijem impedimentima, o temu, koji su
matrimoniji vajani a koji nijesu. Osta-
vio sam ti triptihon, ka sam čuo, da su
intramezali u ovi diskoras  festanjule.
Bože mi prosti, što ga ulazu festanjuli
col diritto matrimoniale. Biću ja uhitijo
rog za svijeću, ma mi nikako ne para,
oli su mogli govoriti tako, da hi se li-
jepo razumije.

Apena sam se kalavo niza skale sv.
Vlalia, čuo sam iz barbjerije Kučarža
ha gramofonu onu sentimentalu kanco-
netu.

Ma mi je vas moj gus razbila parenca
onega čovjeka, koji je mimo mene paso,
. & kojega svak po zlu glasu pozna. Grub,
ćorav, brez zuba, žut ko lemun od per-
fidije i reputan, učinio mi je da sam iz-
gubio voju za druge vizite.

Dragi moji leturi,

vi ćete za to oprostit što sam fermo, ma
kad me je nešto u meni fermaio. Ne do
Bog ni bestiji tu tentacijon. Vi ko do-
bra čejad razumjećete me, a ka na to
zaboravim kontinuaću. Vaš
PRNDEJ

UNAPREĐENJE

Olimpije Jovanović, sudac u unutraš-
njosti unapređen je u treću grupu pr-
vog stepena. Naši suci sad muku muče
da odgonetaju, kako je to moguće i tru-
de se da i oni to postignu. Prosta stvar:
neka se prozovu QOlimpije Jovanović '
neka i oni pohvataju dobre veze,

»PRNDE J«

DUBROVNIK u RIJEČI

Broj prvi i ultimi

/ S konca i konopca

O našoj štampi možemo opet kazati
da je zaista velegradska. U posljednje
vrijeme smo zabilježili izlazak novog li-
sta »Glas Dubrovnika«, koji obećava si-
lan napredak i dobitak za Dubrovnik u
svakom pogledu. Radi proširenja i stal-
nog izlaženja lista, on više uopće ne iz-
lazi. »Dubrovačka Tribuna« nas je osta-
vila za vazda. To je velika šteta za naš
grad, jer ćemo se tog lista uvijek s ve-
likom žalosti sjećati, a inače će nam po-
faliti jedno »objektivno mjerilo« pravog
duhovnog i. političkog života Dubrovni-
ka. »Naša Hrana« je zabilježila drugu
godinu izlaženja i štampala je već treći
broj na vrlo velikom formatu od 4 stra-
ne. Redakcija je izgleda prožeta idejama
Hitlerove Njemačke, koja u znaku šted-
nje i jednakosti propagira vegetarijsku
hranu. Izgleda u ostalom da je nadošao
zaista povoljan čas, da se svi počnemo
hraniti žućenicom, bar oni koji su boga-
tiji duhom a siromašniji »špagom«. Fi-
na hrana je suviše teška i neprobavljiva
a uz to zahtjeva fina dezertna vina, ra-
zne kure po banjama, hersan čajeve i
druga prirodna dobra, koja su inače ve-
oma skupa. »Narodna svijest« je kon-
sekventa od svog postanka. Ona izlazi
već 19 godina redovito svake srijede na
svom starom formatu. Jedina novost
koju smo kod nje zabilježili je ta, da je.
ukinuta ona crna ruka, koja je u vrhu
glave stalno prijetila poput »Mene, te-
kel, fares«.

»Narodna svijest« je popravila dakle
glavu, ali da se dobro razumijemo, ne
glavu urednika, već svoju štampanu gla-
vu. I očekujemo radi toga da će nas iz-
nenaditi svojim suvremenim i dobro raz-
vrstanim materijalom. »Hrvatska  Du-
brava« češće nas počasti nekom biranom
sastavinom od Kleka do Sutorine, koja
ovjekovječuje ove stare zidine. List ina-
če tretira suvremene probleme grada,
a o pojedinim važnijim dogođajima kao
n. pr. o Lazaretima donosi vrlo iscrpne
kritičke članke koji se u našem jeziku

T. zv. šaljivi listovi su posebna vrsta
dubrovačke žurnalistike. Sastanu se po
prilici dva-tri naša nadobudna i duhovi-
ta omladinca i odluče izdati »foj od pa-
zara«. Cilj im je vazda dati nešto origi-
nalno svoje, duhovito i fino, a materi-
jalna strana nije im nikad na umu. Sa-
kupe materijala od raznih »spremnih«
ljudi, sakupe i oglasa tek za pokriće tro-
škova i za slučajne napojnice, oblijepe
grad plakatima, izbace »folj« od jedno
12-16 strana s karikaturama uz povolj-
nu cijenu od 1 dinara i požnju silan
uspjeh. Cio grad se smije njihovim vi-
cevima, a te famozne viceve preštam-
root: * drugi listovi. U tom poslu smo

visini i svak priželjkuje

da se ta »nova arta« svakako nastavi.
Pošto je Dubrovnik velika pjaca za pro-
daju novina u vidu je pokretanje još ne-
kojih listova.

DUBROVAČKA ČITALAČKA
PUBLIKA

O čitalačkoj publici kod nas može se
s najvećom hvalom govoriti. Gotovo
svaki građanin Dubrovnika pretplaćen
je na čitanje novina i to u kafanama i u
prodavačnicama novina. Ima kod nas i
specialna vrsta čitača novina, kakve si-
gurno nema nigdje u svijetu. Naši pro-
minentni ljudi od politike t. j. oni, koji
govore o politici i o raznim domaćim
pitanjima redovito pred dolazak novina
opsjedaju prodavačnice i trafike. Novi-
na dođe i oni odmah čitaju. U dućan
slučajno uđe neki jadni kupac papira,
maraka, cigareta i slično i usudi se da
nešto glasno izreče. Odmah čujete pro-
test od čitača novina radi galame. Sme-
ta im kupac besplatno čitanje.

Posebna vrsta čitača novina su oni,
koji po kafanama kidaju pojedine listo-
ve iz novina i ilustracija. Tu imaju u-
češća i naše dame, koje rado obogate
iz kafanskih ilustracija svoje kolekcije
modnih kreacija.

DUBROVAČKA PREDAVANJA

Razna predavanja u našem gradu su
uvijek vrlo dobro posjećena. Toliko su
dobro posjećena, da je često nemoguće
naći sjedalo. Neki dan je jedan naš uva-
ženi stari predavač folklora morao po-
noviti predavanje na umoljavanje troji-
ce prisutnih prve večeri. I predavanje
je zatim sjajno uspjelo. Da su predava-
nja dobro posjećena utiče i to, što su
dvorane dobro zagrijane.

Ako bi naši ugledni predavači počeli
u buduće predavati na pr. o nogometu,
skijanju, karnevalu, parketnim plesovi-
ma, o modi, šminkanju, ljubavnim zna-
nostima s projekcijama, vjerujemo da
bi predavanja bila bolje posjeći7ana.
Jer u našem gradu svak je već odlično
upoznat sa svim mogućim strujanjima
svijeta, svak već zna sve o teoriji rela-
tiviteta, o Platonu, o raznim filozofskim
tezama, o psihologiji, o liricio ekonomiji
i o socijalnim problemima, da je suvišno
nama o tome predavati. Šta će nam ta
gnjavaža, ta zakučasta pitanja, koja
nas već od malih nogu proganjaju. Ne-
ka nam se dade malo športa, malo ra-
zonode, plesa i maškarate, pa ćemo on-
da vidjeti kako će se svijet vratiti na
pravu stazu poštenja, morala i pravog
progresa.

DUBROVAČKI KULTURNI i
DRUŠTVENI ŽIVOT

Naša kulturna društva su u pravom
smislu centri gdje se okuplja sva du»