Str. 2.

Naša korespodenca.

Konavle, 16. novembra 1920.

Simpatiki moj redaturu!

Čuli smo da imate intencijoni iz-
davat jedan foj, a najviše nam je dra-
go čut što je ti foj izvan svijeh par-
tita. Kako čete bit legali u diferenti-
jem zlobnijem fojima, da se 'na nas
Konavljane napada, da smo mi za
Karla, i što ti ga ja znam, dužnost mi

je, da za jubav istine iznesem -neke
fate, koji govoru sve drugo i treće.

Prvo svega da smo mi kontro ovon
državi, nebi nijedan od naske bio
pošo u soldate, kad su nas zvali, a
Vi dobro znate, da smo svi ko jedan
odlečeli pod barjak po staron užanci.

Drugo svega, kalumavaju nas da
smo mi za Karla. Ma ni to nije istina,
perke se je i na puliciji konstatalo da
nijesmo za onega Karla, kako neki
terneki smislu, nego za našega Karla
— Dum Karla — Hrvata od davnina.
Treće svega, da smo mi za Kala,
nebise bila zauzela za naske, ni omla-
dina (kako piše .,Rad“) ni gospar
Toni, da nam puštu iz tamnice neke
naše koji su se junački borili kontra
pljačkašima koji nam i danaske smetaju.

Cetvrto svega,...... Mislim da je 1
ovo dosta. Drugi ću Vam put jopet
pisat, ako mi ovo štampate. Vaš Pero.

Franju Josipu I.me Dubrovnik.

27. aprila 1875.

Što si došo? Je I' za vigjet
Moje tuge i nevolje?

Za na vratu mi posigjet
Nek mi jaram teži bolje?
Za potvrdit tvome sinu
Starog gjeda lupeštinu?

*

Što si došo ? Tegnut rukom

Rad česarske tvoje vlade

Koja ori sve što mukom

Za se uzdignut moji rade;

Tako da mi želja budi

Turske pravde, turskih ljadi?
s

Ol da nijesi za čut pjevat
Priprodana tri gomnara ?

S njim i gladnu furdu revat:
»Evo našeg slavnog Cara!“

PČELA

Lokale kundurarij*,

Vjenčani. (Sekvestrano od reda-
cijoni.)

Naši ušjeri. Za dokazat kako je naš
grad po noći miran, i kako za nikoga
nema perikula, dećidali su ušjeri sa-
jedno sa komesarom fatigat samo po
danu kako i pećari. Najbolje primjer
da nam ne služi državna pulicija.

Na znanje. Kako smo informirani

sa kompetentnoga mjesta, ferali koji -

ne goru na Stradanu užečese apena
budu regulani konfini sa Italijom, perke
da zasad ima još perikula od neprija-
teljskih aeroplana, koji se: prikaživaju
na horizontu od Pulje. — Molimo da
se uzme u konzideracijon ?

Imenovanje. Dotur Baldo imeno-.

van je (t. j. reaktiviran) za općinskog
liječnika. Cestitamo !

Električni tramway. Direcijon od

od Tramway-a namjerava sa prvoga

od godišta stavit i jedan ,,Speise-wa-
gon“ za lineu Pile — Stacijon od Fe-
rate Gruž. Fermavat će se kako i do
sad na svijem stacijonima (i na onijem
»na zahtjev“). S naše bande augura-

Paka cjenit na tu mjeru _
Mrtvog srca ljušav, vjeru ?
. *
Ol za r'jeti tužnom gradu
Kom krvave jošter rane:
»Nije bolesti k& u jadu
»Spominjati blage dane!“
Jeda tebi kako Bogu
Sklopi ruke, prigne nogu ?
: *
Bogato je, Velji Care,
Siromaštvo moje dično,
Za ne leć ti k& magare,
I jednu milost prosit lično;
Da baš nebi ciglu onu

: Diogjena Mnćedonu.

*o+
Oholosti n' izrečene
R'jet će meni Car viteški
Jer ti nijesi Diogjene
Dubrovniče mali al teški.
N'jesam. Ali Svetog mi Andra,

Ni ti sjena Aleksandra.

Naniior : Mledni

x

*vamo svaki progres našega traniwa;+«,
a in, paritempo priporučilibi smo, da
se stavi ogni tanto i jedan ,,Salon-
wagen“.

Primamo iz komune, da se voda

iz Rijeke uputila. Ovoliko na umirenje

gragjanstva. (Oser. red. Rakomanda-
vamo i mi s naše bande malo pacijence,
perke dokle voda učini onu ašežu od
Konala pasaće još koje godište.)

Iz škole. Čujemo, da će ovi drug
semestar bit nominan za suplenta na
našoj nautici, gospar llija. Predavat će
»Diritto cambiario“. Radujemo se uči-
teljskom zboru na ovako vrsnoj i za-
vidnoj sili.

Molbe gragjanstva. Sa svijeh ba-
nada dohodu nam suplike za obljub-
ljenoga oberleutnanta Ibrahima, da in-
tervenjamo na svaki način da nam
ostane u gradu, perke je trazlokan.
Bilo'bi baš grehota, da nam ga dignu
sad, kad je izvento nekakve gome za
špirune, da se ne čuju. Molimo, da se
uvaži.

.

Ovako su naši stari Dubrovčani
inćensavali Habzburge, a dokle ie

* Austrija bila u agoniji, moderni du-

brovčani su ih ovako kadili:

Zemaljski Odbor — Zadar. Dubro-
vačko je gragjanstvo sakupljeno dan:
u Općinskoj vječnici odlučilo jedn;

  

iasiž ORčdo

ze:

glasno pristati sa svom dušom i srce: “/

na zaključak, koji je taj odbor priop-. D
ćio Namjesniku, te ga moli da do.

naj Višeg Mjesta podastre ćustva naj-
nepokolebivije i naj poniznije vjernosti,

 

koje je ovo: pučanstvo uvijek iskreno.

tgojilo i uvijek će gojiti prema ljublje-
nom Vladaru svojem i miloj domovini
svojoj, osugjujući iz dna srca svojega
nedolično rovarenje nekih MNedalma-
tinaca i Nedubrovčana.
Jugoslavenskg Odbora.

Ovi telegraf je bio potpisan od
nekijeh gospara, sadašnjijeh diferenti-
jeh partita. Ko je kurijoz znat koji su
to, neka zaviri u ,Pravu Crv. Hrvat-

sku“ br. 567. od 16. otobra 1915.

se.

s