Str. 2. Naša korespodenca. Konavle, 16. novembra 1920. Simpatiki moj redaturu! Čuli smo da imate intencijoni iz- davat jedan foj, a najviše nam je dra- go čut što je ti foj izvan svijeh par- tita. Kako čete bit legali u diferenti- jem zlobnijem fojima, da se 'na nas Konavljane napada, da smo mi za Karla, i što ti ga ja znam, dužnost mi je, da za jubav istine iznesem -neke fate, koji govoru sve drugo i treće. Prvo svega da smo mi kontro ovon državi, nebi nijedan od naske bio pošo u soldate, kad su nas zvali, a Vi dobro znate, da smo svi ko jedan odlečeli pod barjak po staron užanci. Drugo svega, kalumavaju nas da smo mi za Karla. Ma ni to nije istina, perke se je i na puliciji konstatalo da nijesmo za onega Karla, kako neki terneki smislu, nego za našega Karla — Dum Karla — Hrvata od davnina. Treće svega, da smo mi za Kala, nebise bila zauzela za naske, ni omla- dina (kako piše .,Rad“) ni gospar Toni, da nam puštu iz tamnice neke naše koji su se junački borili kontra pljačkašima koji nam i danaske smetaju. Cetvrto svega,...... Mislim da je 1 ovo dosta. Drugi ću Vam put jopet pisat, ako mi ovo štampate. Vaš Pero. Franju Josipu I.me Dubrovnik. 27. aprila 1875. Što si došo? Je I' za vigjet Moje tuge i nevolje? Za na vratu mi posigjet Nek mi jaram teži bolje? Za potvrdit tvome sinu Starog gjeda lupeštinu? * Što si došo ? Tegnut rukom Rad česarske tvoje vlade Koja ori sve što mukom Za se uzdignut moji rade; Tako da mi želja budi Turske pravde, turskih ljadi? s Ol da nijesi za čut pjevat Priprodana tri gomnara ? S njim i gladnu furdu revat: »Evo našeg slavnog Cara!“ PČELA Lokale kundurarij*, Vjenčani. (Sekvestrano od reda- cijoni.) Naši ušjeri. Za dokazat kako je naš grad po noći miran, i kako za nikoga nema perikula, dećidali su ušjeri sa- jedno sa komesarom fatigat samo po danu kako i pećari. Najbolje primjer da nam ne služi državna pulicija. Na znanje. Kako smo informirani sa kompetentnoga mjesta, ferali koji - ne goru na Stradanu užečese apena budu regulani konfini sa Italijom, perke da zasad ima još perikula od neprija- teljskih aeroplana, koji se: prikaživaju na horizontu od Pulje. — Molimo da se uzme u konzideracijon ? Imenovanje. Dotur Baldo imeno-. van je (t. j. reaktiviran) za općinskog liječnika. Cestitamo ! Električni tramway. Direcijon od od Tramway-a namjerava sa prvoga od godišta stavit i jedan ,,Speise-wa- gon“ za lineu Pile — Stacijon od Fe- rate Gruž. Fermavat će se kako i do sad na svijem stacijonima (i na onijem »na zahtjev“). S naše bande augura- Paka cjenit na tu mjeru _ Mrtvog srca ljušav, vjeru ? . * Ol za r'jeti tužnom gradu Kom krvave jošter rane: »Nije bolesti k& u jadu »Spominjati blage dane!“ Jeda tebi kako Bogu Sklopi ruke, prigne nogu ? : * Bogato je, Velji Care, Siromaštvo moje dično, Za ne leć ti k& magare, I jednu milost prosit lično; Da baš nebi ciglu onu : Diogjena Mnćedonu. *o+ Oholosti n' izrečene R'jet će meni Car viteški Jer ti nijesi Diogjene Dubrovniče mali al teški. N'jesam. Ali Svetog mi Andra, Ni ti sjena Aleksandra. Naniior : Mledni x *vamo svaki progres našega traniwa;+«, a in, paritempo priporučilibi smo, da se stavi ogni tanto i jedan ,,Salon- wagen“. Primamo iz komune, da se voda iz Rijeke uputila. Ovoliko na umirenje gragjanstva. (Oser. red. Rakomanda- vamo i mi s naše bande malo pacijence, perke dokle voda učini onu ašežu od Konala pasaće još koje godište.) Iz škole. Čujemo, da će ovi drug semestar bit nominan za suplenta na našoj nautici, gospar llija. Predavat će »Diritto cambiario“. Radujemo se uči- teljskom zboru na ovako vrsnoj i za- vidnoj sili. Molbe gragjanstva. Sa svijeh ba- nada dohodu nam suplike za obljub- ljenoga oberleutnanta Ibrahima, da in- tervenjamo na svaki način da nam ostane u gradu, perke je trazlokan. Bilo'bi baš grehota, da nam ga dignu sad, kad je izvento nekakve gome za špirune, da se ne čuju. Molimo, da se uvaži. . Ovako su naši stari Dubrovčani inćensavali Habzburge, a dokle ie * Austrija bila u agoniji, moderni du- brovčani su ih ovako kadili: Zemaljski Odbor — Zadar. Dubro- vačko je gragjanstvo sakupljeno dan: u Općinskoj vječnici odlučilo jedn; iasiž ORčdo ze: glasno pristati sa svom dušom i srce: “/ na zaključak, koji je taj odbor priop-. D ćio Namjesniku, te ga moli da do. naj Višeg Mjesta podastre ćustva naj- nepokolebivije i naj poniznije vjernosti, koje je ovo: pučanstvo uvijek iskreno. tgojilo i uvijek će gojiti prema ljublje- nom Vladaru svojem i miloj domovini svojoj, osugjujući iz dna srca svojega nedolično rovarenje nekih MNedalma- tinaca i Nedubrovčana. Jugoslavenskg Odbora. Ovi telegraf je bio potpisan od nekijeh gospara, sadašnjijeh diferenti- jeh partita. Ko je kurijoz znat koji su to, neka zaviri u ,Pravu Crv. Hrvat- sku“ br. 567. od 16. otobra 1915. se. s