DUBROVNIK, U ČETVR- TAK PRETILI 16. FE- :-: BRUARA 1998. :-: Lumer: OD OKAZIONI. Artikuo od fonda Sikur sam da ste me svi zaboravili i da nikomu nije bilo ni na kraj pa- meti da ću ja ikad više doć na vi- đelo, Ono par skladnijeh i ušesnijeh mladića razbijali su dan i noć, koga će od zaboravljenijeh izvući, ma inu- tile, i oni su previše nekako išćumje- hali pa na me zaboravili i da nije bi- lo Ermana nebi ja ni sad izišo iz ra- sporka. Ke kara persona, oni Erma- no, ma sam sikur, da nebi ni njemu bilo došlo na pamet, da nije našo do- ma, u buralu, fotografiju, kad je bio mali i ugledo me đe mu odizada vi- rim i tako se sjetio mene, Baš mu fa- la k6 gosparu. U prvi sam se momenat malo skonfundo, kad sam oservo, kolika je diferenca u gradu, od onega doba, kad sam ja đegod zno se skalat iz Mrtvog zvona, na Stradun, Očutio sam se nekako sam, pa sam bio si- . kur da se neću umjet snač ako nena- đem koga poznata; ma inutile, moga para nijesam niđe mogo inkontrati. Difati, svukud sam ih susreto, po Stradunu u kafi, na balima, u soče- tatima, ma sam oservo, da to nijesu više puzdrad, nego sve nekakve: »si- njorine, mladići, gosparil« Ke đente- još im virim ispod ko- tulica i kroz nogavice od gaća, a oni svi nekakvi gospari i sinjorine! Bože moj, a đe su ti one prijašnje sinjorine i gospari? One, što me još čuvaju u kredenci oli kašablanku, pa kvandi- kvando me iznesu na ariju, one jadni- ce kišaju doma, pa ne mou ni povi- | riti na bal oli kakvi divertimenat, a sve radi onijeh, što su sašile raspo- rak, da hi nebi ja osramotio. Ko da sam ja od kakve sramote! To me je tako infotalo, da sam de- čido izić neka se vidi da me je pun grad, a za despe onijem što me ne | abađaju; pripoviđeću vama, dragi moji leturi što sam 'sve vidio i čuo, pa se oni jedili oli ne jedili; a kad me lijepo prolegate spremite me u skri- nju, naspite naftaline, da ne bi došle grizlice na ono đeme šporkate s pr- stima. Želim vam puno divertimenta ve- čeras na Neptunovu veljunu, samo atenti da ne uhitite koje Puzdro- Atenti .... Pri svršetku karnevala, Evo vama finog bala, Divertimenta priko brka Ma i pirula komu grka, — Možete se svi naskakat I bez straha izbalahat, Jer u ovoj konfuzijoni Ima trista okazijoni. Može kogod, koga kučat, Na finalu i zakučat, Uspomenu odniet malu Dobijenu na tom balu. No vjerujte to ne smeta, U korizmi bit će dieta, A facama, ispod maske Libere su svake laske, Bezobrazluk đa to nije Jerbo maškar face krije, Premda te je teško poznat Isto će mo lako doznat. Ko se ispod maske vuče Kad se od vručine, svuče, — Mogo bi ko skoprit skužu Da mu ona ofri »Bužu«. Da je dobro on prolega. II da ona pita njega, Dali »Puzdro« on baš ima Kroz rasporak što se klima? — Svaki neka »Puzdro« brani Korizme su blizu dani Jer u dane te od posta Ne će nać veselja dosta; Ma će isto slasti imat, Ako »Puzdro« bude stimat Očućet će guste znane Čeprkajuć »Puzdra« strane. , KOSTA SAMO TRI DINARA U TVRDO ALI NAŠE MUNITE :-: Ludujte i balajte ko bura Perke noć vam malo dura A kad Lujo — male braće Digne se — obuće gače I uhiti špag od zvona Onda brzo bjež'te doma; . To do malo će da bude Ne budite zato lude, Uživajte bala slasti Plivajte sad svi u lasti Retiravat se nemojte Ničega se vi nebojte. Jer protetur naš i vaš Sam bog »Neptun« to.je baš. ,Zelenkova“ šetnja po gradu Arivo sam obaznat, da je conte Lu- / jo na »večeri« proponjo, da se viiše počne fatigat okolo toga kampanjela i tako se nadam, da ću finalmente i ja ostavit ovu kamaru, punu tufine,. u našemu muzeju đe sam bio dosad fikan i da ću opet montat na moje staro mjesto na kampanjelu, Ma prije nego me uztoka za vazda otić gori, dećido sam, da se malo pro- smucam po gradu za viđet što sve ima nova, | Paso sam priko Peskarije i tamo kako solito ribaju sve one stare face, a čujem staroga Pepa kako se tuži Luku od palaka, da nema više cipola u portu k6 negda, a Luko će: »Ko&ko moj, a ko bi najio one tamol« i ukaže prstom palačkijem put moje direcijo- ni, pa sam se kvazi afano, da nije s vragom promislio na mene, ma kako sam a sinistra oservo nekakve što sjedu u monturi, promislio sam: »Biće to oni«, Kad sam arivo u vrata od grada, vidio sam ispod bote (đe je Betuli u svoje doba aprofitavo od diferentijeh okazijoni), doture Iva, Melka i Jefta, baruna što leti, Toni od mobilje i go- spara Marka, Pepa, Pera kaćatura, u njega sekretara Runta ećetera, i in- formavam se perke kvesta konfuzjo- ne, pa su mi rekli (a reko mi je ćaća 4 Br. #2 u P-6y