DUBROVNIK, U ČETVR-
TAK PRETILI 16. FE-
:-: BRUARA 1998. :-:

Lumer: OD OKAZIONI.

Artikuo od fonda

Sikur sam da ste me svi zaboravili
i da nikomu nije bilo ni na kraj pa-
meti da ću ja ikad više doć na vi-
đelo,

Ono par  skladnijeh i  ušesnijeh
mladića razbijali su dan i noć, koga
će od zaboravljenijeh izvući, ma inu-
tile, i oni su previše nekako išćumje-
hali pa na me zaboravili i da nije bi-
lo Ermana nebi ja ni sad izišo iz ra-
sporka. Ke kara persona, oni Erma-
no, ma sam sikur, da nebi ni njemu
bilo došlo na pamet, da nije našo do-
ma, u buralu, fotografiju, kad je bio
mali i ugledo me đe mu odizada vi-
rim i tako se sjetio mene, Baš mu fa-
la k6 gosparu.

U prvi sam se momenat malo
skonfundo, kad sam oservo, kolika je
diferenca u gradu, od onega doba,
kad sam ja đegod zno se skalat iz
Mrtvog zvona, na Stradun, Očutio
sam se nekako sam, pa sam bio si-
. kur da se neću umjet snač ako nena-
đem koga poznata; ma inutile, moga
para nijesam niđe mogo inkontrati.
Difati, svukud sam ih  susreto, po
Stradunu u kafi, na balima, u soče-
tatima, ma sam oservo, da to nijesu
više puzdrad, nego sve nekakve: »si-
njorine, mladići, gosparil«

Ke đente- još im virim ispod ko-
tulica i kroz nogavice od gaća, a oni
svi nekakvi gospari i sinjorine! Bože
moj, a đe su ti one prijašnje sinjorine
i gospari? One, što me još čuvaju u
kredenci oli kašablanku, pa kvandi-
kvando me iznesu na ariju, one jadni-

ce kišaju doma, pa ne mou ni povi- |

riti na bal oli kakvi divertimenat, a
sve radi onijeh, što su sašile raspo-

rak, da hi nebi ja osramotio. Ko da

sam ja od kakve sramote!
To me je tako infotalo, da sam de-
čido izić neka se vidi da me je pun

grad, a za despe onijem što me ne |

abađaju; pripoviđeću vama, dragi

 

 

moji leturi što sam 'sve vidio i čuo,
pa se oni jedili oli ne jedili; a kad me
lijepo prolegate spremite me u skri-
nju, naspite naftaline, da ne bi došle
grizlice na ono đeme šporkate s pr-
stima.

Želim vam puno divertimenta ve-
čeras na Neptunovu veljunu, samo
atenti da ne uhitite koje

Puzdro-

 

Atenti ....
Pri svršetku karnevala,
Evo vama finog bala,
Divertimenta priko brka
Ma i pirula komu grka, —
Možete se svi naskakat
I bez straha izbalahat,
Jer u ovoj konfuzijoni
Ima trista okazijoni.
Može kogod, koga kučat,
Na finalu i zakučat,
Uspomenu odniet malu
Dobijenu na tom balu.
No vjerujte to ne smeta,
U korizmi bit će dieta,
A facama, ispod maske
Libere su svake laske,
Bezobrazluk đa to nije
Jerbo maškar face krije,
Premda te je teško poznat
Isto će mo lako doznat.
Ko se ispod maske vuče
Kad se od vručine, svuče, —
Mogo bi ko skoprit skužu
Da mu ona ofri »Bužu«.
Da je dobro on prolega.
II da ona pita njega,
Dali »Puzdro« on baš ima
Kroz rasporak što se klima? —
Svaki neka »Puzdro« brani
Korizme su blizu dani
Jer u dane te od posta
Ne će nać veselja dosta;
Ma će isto slasti imat,
Ako »Puzdro« bude stimat
Očućet će guste znane
Čeprkajuć »Puzdra« strane.

 

,

KOSTA SAMO TRI
DINARA U TVRDO ALI
NAŠE MUNITE :-:

Ludujte i balajte ko bura
Perke noć vam malo dura
A kad Lujo — male braće
Digne se — obuće gače
I uhiti špag od zvona
Onda brzo bjež'te doma;
. To do malo će da bude
Ne budite zato lude,
Uživajte bala slasti
Plivajte sad svi u lasti
Retiravat se nemojte
Ničega se vi nebojte.
Jer protetur naš i vaš
Sam bog »Neptun« to.je baš.

 

,Zelenkova“ šetnja po gradu

Arivo sam obaznat, da je conte Lu- /
jo na »večeri« proponjo, da se viiše
počne fatigat okolo toga kampanjela
i tako se nadam, da ću finalmente i
ja ostavit ovu kamaru, punu tufine,.
u našemu muzeju đe sam bio dosad
fikan i da ću opet montat na moje
staro mjesto na kampanjelu,

Ma prije nego me uztoka za vazda
otić gori, dećido sam, da se malo pro-
smucam po gradu za viđet što sve
ima nova, |

Paso sam priko Peskarije i tamo
kako solito ribaju sve one stare face,
a čujem staroga Pepa kako se tuži
Luku od palaka, da nema više cipola
u portu k6 negda, a Luko će: »Ko&ko
moj, a ko bi najio one tamol« i ukaže
prstom palačkijem put moje direcijo-
ni, pa sam se kvazi afano, da nije
s vragom promislio na mene, ma kako
sam a sinistra oservo nekakve što
sjedu u monturi, promislio sam: »Biće
to oni«,

Kad sam arivo u vrata od grada,
vidio sam ispod bote (đe je Betuli u

svoje doba aprofitavo od diferentijeh

okazijoni), doture Iva, Melka i Jefta,
baruna što leti, Toni od mobilje i go-
spara Marka, Pepa, Pera kaćatura, u
njega sekretara Runta ećetera, i in-
formavam se perke kvesta konfuzjo-
ne, pa su mi rekli (a reko mi je ćaća

4

Br. #2 u P-6y