TRUMBETA ŠTERIKE (Iz moga pokladnog ciklusa). Došli smo vam drage sinjorine, Da izgrdimo lanjske sulferine. Njihove su riječi bile gorke, Zato i jesu prave figure porke, Da nam nije odi Luka Lovca, Mi bi njima opsovali oca. Svi bi na nas tada digli hajku, A mi bi im opsovali majku. Nije ono nikakvg fineca, Da se priča ženska sekreteca, AY dok su s nalma naše sinjorine, Nećemo ni krenut tanke sunforine. Žene li_se od nas baš ne srame, Bile_milađe il' starije dame; hmadu pravo, o tako ti broda, Pa i mi smo baš ženskoga roda. Mi i jesmo ženi za utjehu, Jer ne mislimo o nikakvom grijehu. One ti nas miluju i gladu, Jer pomažemo njihovome jadu. A i muški hoće ili neće, Toka da ima bokun dobre svijeće; Ne toliko zbog samoga sebe, Već zbog krupne ženine potrebe. _ Vi već znate, jer je to stvar stara, Da nas ima svakijeh kalibara. - Nije to zbog raznijeh parera, Već zbog širih i užih kandilijera, Mi smo ipak uvijek skladne i fine Kao i naše drage sinjorine, Jer vam samo služimo u mraku, I po nekad u nesložnom braku. Što se tiče ženskoga parfema, Ni tu vele razlike nam nema. Mi po katkad zaudaramo lojom, A _sinjorine nesnosnijem znojom, Mi smo svuda na svakom oltaru, A također i na noćnom ormaru. Pa vidimo ljude kad se mole, A i žene kad se svlaču gole. Vi budite ženi skladni i mili, Jer i do godine, dolazi četvrtak pretili Ko zna kakva će tad bit vremena, Pa bi se mogla spominjat i imena. Sad dobra noć dragi kavaljeri, Jer nas traže naši kandilijeri. I vi ćete njima dati pravo, Jer znate što je reko sveti Pavo. Pismo plemenitog gospara Frana Anđeli Radovani našemu redaturu Ja sam olim, in temporibus ilis, primio od Vas ono pismo. Dozno sam tim putem, da vi ni- jeste bogataš. Iskreno Vas zato volim i osijećam s Vama, ona- ko kako bolest od stomka kad u glavu udara. Biva, jer je si- 1omaštvo časna stvar, meni li- čno čini gad, tako da bih za- čepljena nosa htio, da iz njega izađem. Ali: »Quantis pišćibus in peskarjabus«, govoraše naš velikan Herak. Ako mi učinite ljubav koju sam Vas molio, poslaću Vam, kad bude stađon, Hrvarskijeh artičoka, stvar prelibanu. Svi je narodi vole. Uživa se pri kra- ju, ošturi, pa baci. Pozdravi te mi Četka Ver- nazzu. Ovdje sam čuo o njemu toliko lijepijeh stvari, da se nadam moć doć, da prisustvu- jem njegovoj kanonizacijomi. Ako se to ne dogodi, molim Vas. dajte mu s moje strane jermes, da me drži i u naprijed. Jer je meni drago čitat pisma ali nije odgovarat, Sveti Miho, sveti sveti Miće, sačuvali naš mili grad! Dobroutro Vaš Frano. Vlaho i dabogda Sotomarini u tavolinu — Jeste li prolegali u folji- ma? — Što? — Što u Italiji pišu da smo se naoružali do zuba. — Sve je to lijepo, ma mi se čini da smo meskini na moru. Imamo svega četiri sotomarina. Tropo poco, ako ne dođu Franćezi, — Ne luduj! Samo četiri so- tomarina?? Što ti znaš koliko ih ima u tavolinu diretur naše nautike i koji su planovi admi- ralja Alfirevića u Splitu za ob- ranu — našega mora.... — Salvo erore... Ma onda asomiljamo Njemačkoj jerbo i 3 oznaka manama S re ona kuka da nije kako toka armana, a kad tamo....? — A kad tamo i ona ima »čuvare mora« koje smo mi ne- kad zvali Flotenferain. MEMORIJE — U ono brijeme kad je trom- iolger učinio vizitu Dubrovni- ku, da mu još jedanput pljune u facu i da se naruga njegovoj izgubljenjoj slobodi... živio je u kući Boškovića — vis a vis »Imperiala« — ipokonji Vidak. Toga je dana, na njegovoj kući, visila velika srpska trobojnica. Kad je tronfolger izišo iz »Imperiala« i ugledo trobojni- cu, reko je svojoj sviti: — Ovo je sve drugo samo ne grad Austrije. (Ma to je bilo u ono vrijeme prije nego su se u grad dosmu- cali diferenti dogoni i čeljad s konca i konopca. — Oserva- cion redacioni). Misli i želje — Prokurat ću barem još je- dan konzulat jerbo se ja držim one narodne: »bez treće nema sreće«. Dotur Vaso, — Čuvajmo naše more, a za nas je lako. = Prof. Lovričević. Prosvjetom do karijere. Prosvjetari impjegati. Molitvom do — vile. Don Jero., Vi me pitate što je to »spe- cialista za socijalnu medićinu?« — Ako pogađam, to ima bit socijalno - medicinska štednja: purganat od 2 dinara ili ćerot od 2.50 Din. Dr. Bibica. PITALICE Što je nemoguće? Nemoguće je da te dotur Žen- zo (»mali jezus«) i Dum Niko pogledaju drito u oči, RAZLIČITE NEVOLJE — Jesi li bio na skupštini Sokola? — Ne! Ja ti stojim u popov- skoj kući. A ti? — To se razumije, da sam bio. Ja sam impjegat komunali.