: — začepljene na fadrici, o su ;
postarije, pa bi kojon uletio odvišeu u

 

_KOSTA SAMO 2 din. U SREBRU.

Estera munita (za danas) ne kuri.
Izlazi iz škatale vas alteran.
Plaća se subito iz ruke u ruku.
Donašanja u kuću nema više.

Dubrovnik, 25. jula 19823.

SVRLIĆ =

Lumer: 1.

 

   

 

   
   

AVIZI i DIVORCIJA se primaju e
samo po noći, gm RETIFIKE po |
danu. Manoskriti se primaju, i to
priko komitati. Denuncije ništa. |
Ko da više.

   
 

Abonamenat :

 

 

Štamparija u skuru.

Dubrovnik, 25. jula.

Dragi moji leturi, prijatelji i pri-
jateljice, kolege i kolegice, nepri-
jatelji i neprijateljice, svijeh Vas li-
jepo molim, da me uzmete u ruke,
da me pogledate, pokarecate, izljubite,
poslušate i jopet spremite, kad me
se nagodite t. j. mojijeh pazar4. Naj-
prvo ću Vam, in poche parole, pri-
poviđet svu moju istoriju od kad sam
fabrikan pa do danas. Moje koljeno
potječe još od Adama i Eve, naturalo
u diferentijem formama, a ja sam in
persona učinjen u fabrici u Njemačkoj
i arivo sam' u paketu u Pava kašuna.
Tu me je kupio, per pochi soldi gospar
Pero od Porta i regalo me Malvi, nje-
govoj najboljoj prijateljici, da jon u
okazioni, a u nje ih ne fali, vadim
čepove * grlića od botilja. Moje solito
mjesto u ] Malve bilo je s ominty đe

 

grlić čep i onda odma su zvali! mene
u pomoć da očepim te stare botije,
oli kako sam ja to zvo, zvali bi me
da obližem grlić. Ma kako mi je bilo
više dodijalo svaki dan gledati kvazi
iste face: Malvu, gospara Pera, Danu,
Iva, Angiela, Abramina, Toni, ećetera,
ećetera đe očepivaju samo stare bo-
tije, a raro, raro koju frešku, to sam
dećido da dezertam.

 

Feljeton.
Što će naši?

_ Kako se pjevalo u Dubrovniku
prije 40—50 godišta, a kako se pje-
valo za brijeme gvere. — Evo jedne
satire iz god. 1878 — proročanske
piesme jednog dubrovčanina- prije
okupacije Bosne i Hercegovine.

Sad kad istok kuha vari
U svom loncu čudnih stvari,
Kada krune, ka će prva,
Vuče svaka breme drva
sjedeći oko ognjišta
= Licem znam i neznam ništa,
= Potcat ispod lonca
Da bi došo prije do konca;
A megjutim, amo-tamo,
Jedna drugoj vadi il mammo.

   
  
    

 

o Proprijetario: Na llinoj glavici

Jedanput kad sam jednu noć oče-
pijo nekoliko freškijeh botija in onore
Tonu, što je arivo prokontrobandati do-
sta setecrute, Malve;, kako je previše ću-
ćala grliće botija i u onon tenereci mene

kokolala u naruču, približi se funjestri,

ja se popuzem i — pueć, na stradun;
đusto in quell momento, bile dvije
ure po ponoća, prolazio je Čaroki i
kad me je ugledo onako draga i lu-
strana, stavi me u špag i zabrontula:
»Vaja ćeš mi za očepivat stare botije
šampanje u kafi na Pilama, što ih na-
punja moj gospar!“ Sutra cijeli božji
dan kišo sam u špagu i apena uveče,
neđe okolo jedanesura.počeo sam o-
tvarati botije šampanje, ma u preši
me je Ćaroki ostavio na tavolinu i

jedan od onijeh mladića stavi u špag'

i Fima onon maloj što je kola njega
: Ovo će kvojke nama za očepit

  

  

 

 
 

' ku ma ona mu | je sve sam , da che,

da je grehota oda. su se napili dosta,

ma on je tio. siikako, &gin fin dei

conti ja sam se ti onol o se non ti
vuol bio sforzan. da otvorim botiju i
iz nje se izlio, duše mi moje, pravi
kaštelanski prošek to ti je bilo imen-
so,, obliživo sam po ure, a spominjem
se tega i dan danas, perke ti je ra-
ritat intrati na prave botije prošeka,
altroche u Malve, one nekakve stare
botije pune nekakvoga smrdećega žu-
Kad već neka s očim Arga

Laje stojeć alla larga
I strašljiva pustog straha /

Straši topom al bez praha,
A prema njoj druga jaka:

Pest joj kaže od junaka
I reve joj još od lani:

»Neću t' kleknut, ćaće pjani“,
Neg sve sebe svoje, Ori,

Goni, s' jeće, duši, gori.
Kada jedne sv' jesno muču,

Bradu glade, brke suču,
I ostalim mislit daju
_ Puno više neg da laju;
Kada lise hoće — neće,

I s mjesta se još ne kreće,
Nego čuva svoj kantunić

Obećani dok bokunić
Njoj upade u kalpak

Za intonat: Salvum fac.

đem š

 

Responsabili redatur: čini kuru.

toga vina, prosti mi bože, nekakve
bosanske ,Žilavke“ riječkoga ,Epi-
daurusa“, i što ti ga ja znam. Ti me isti
mladić, nakon malo dana, odnio u
valu od Lapada da im otvaram botije,
kad su njih po šes sa pe šes sinjo-
rina teferićili, in quel tempo beaio,
na travi u hladu ispod masline, samo
što više nijesu bile one lijepe botije
prošeka, da čovjek od gusta obliživa
nego jope nekakve botije nevajaloga
vina. Kad je finuo teferić oni me mla-
dić, za pegulu zaboravio u travi, đe
sam ležo, ni ja sam neznam koliko,
dok me jednoga dana nije našo Špiro
i otišo sam š njime. Ma kako je u
njega bilo jakon malo posla, ja sam
uteko'u hotel ,La Croma“ tu sam prošo
imensijeh i doživio svašta, bio u svi-

:jem kamarama, u svakon otvaro bo-

tije, govorim Vam imenso deboto nebi

RE i ni Boćo ca me Ko

  

] e “nijesain se
pokajo. Bože moi, što sam ti tu, svega
vidio i doživio, in verita nije bilo .o-
nega finoga crvenoga prošeka, ma je
bilo i kakvijeh vinija, duše mi moje,
za obliživat brke. Pa đe su ti oni sa-
luni, oni divani, čoke, posteje, lava-
mani?! Imenso! A kako sam tu bio
tratan, come un gran? signore.

Ma kako sve štufava čovjeka na
ovemu svijetu, tako sam se i ja štufo
Imperiala, i jednoga lijepoga dana
libero sam se škatula i pošo učiniti

 

 

Kad vjernici svetih gaća

Ne nahode silnih drača
Ni čifutsku pasju paru

Za joj skrokat ciglu paru;
Kad da turčiš istog Boga,

Što će sutra, nezna roga,
Svak se pita, mami, plaši,

Šte će sada činit naši?
Što :magjarski će findrići,

Ser Andrassy, Tisza, tići?
Snj' evaju li s honvedima

Poštriženim na krilima
Vilagoških sad orlova

Poć na posjed u Moskova ?
Što Sadovski će šakali?

Krivošjanski Anibali?

Što će bečke sve benave
Naprćene svake slave?
Sn' jevaju li gornjim drugom

Vladat carstvom, općim rugom ?