: — začepljene na fadrici, o su ; postarije, pa bi kojon uletio odvišeu u _KOSTA SAMO 2 din. U SREBRU. Estera munita (za danas) ne kuri. Izlazi iz škatale vas alteran. Plaća se subito iz ruke u ruku. Donašanja u kuću nema više. Dubrovnik, 25. jula 19823. SVRLIĆ = Lumer: 1. AVIZI i DIVORCIJA se primaju e samo po noći, gm RETIFIKE po | danu. Manoskriti se primaju, i to priko komitati. Denuncije ništa. | Ko da više. Abonamenat : Štamparija u skuru. Dubrovnik, 25. jula. Dragi moji leturi, prijatelji i pri- jateljice, kolege i kolegice, nepri- jatelji i neprijateljice, svijeh Vas li- jepo molim, da me uzmete u ruke, da me pogledate, pokarecate, izljubite, poslušate i jopet spremite, kad me se nagodite t. j. mojijeh pazar4. Naj- prvo ću Vam, in poche parole, pri- poviđet svu moju istoriju od kad sam fabrikan pa do danas. Moje koljeno potječe još od Adama i Eve, naturalo u diferentijem formama, a ja sam in persona učinjen u fabrici u Njemačkoj i arivo sam' u paketu u Pava kašuna. Tu me je kupio, per pochi soldi gospar Pero od Porta i regalo me Malvi, nje- govoj najboljoj prijateljici, da jon u okazioni, a u nje ih ne fali, vadim čepove * grlića od botilja. Moje solito mjesto u ] Malve bilo je s ominty đe grlić čep i onda odma su zvali! mene u pomoć da očepim te stare botije, oli kako sam ja to zvo, zvali bi me da obližem grlić. Ma kako mi je bilo više dodijalo svaki dan gledati kvazi iste face: Malvu, gospara Pera, Danu, Iva, Angiela, Abramina, Toni, ećetera, ećetera đe očepivaju samo stare bo- tije, a raro, raro koju frešku, to sam dećido da dezertam. Feljeton. Što će naši? _ Kako se pjevalo u Dubrovniku prije 40—50 godišta, a kako se pje- valo za brijeme gvere. — Evo jedne satire iz god. 1878 — proročanske piesme jednog dubrovčanina- prije okupacije Bosne i Hercegovine. Sad kad istok kuha vari U svom loncu čudnih stvari, Kada krune, ka će prva, Vuče svaka breme drva sjedeći oko ognjišta = Licem znam i neznam ništa, = Potcat ispod lonca Da bi došo prije do konca; A megjutim, amo-tamo, Jedna drugoj vadi il mammo. o Proprijetario: Na llinoj glavici Jedanput kad sam jednu noć oče- pijo nekoliko freškijeh botija in onore Tonu, što je arivo prokontrobandati do- sta setecrute, Malve;, kako je previše ću- ćala grliće botija i u onon tenereci mene kokolala u naruču, približi se funjestri, ja se popuzem i — pueć, na stradun; đusto in quell momento, bile dvije ure po ponoća, prolazio je Čaroki i kad me je ugledo onako draga i lu- strana, stavi me u špag i zabrontula: »Vaja ćeš mi za očepivat stare botije šampanje u kafi na Pilama, što ih na- punja moj gospar!“ Sutra cijeli božji dan kišo sam u špagu i apena uveče, neđe okolo jedanesura.počeo sam o- tvarati botije šampanje, ma u preši me je Ćaroki ostavio na tavolinu i jedan od onijeh mladića stavi u špag' i Fima onon maloj što je kola njega : Ovo će kvojke nama za očepit ' ku ma ona mu | je sve sam , da che, da je grehota oda. su se napili dosta, ma on je tio. siikako, &gin fin dei conti ja sam se ti onol o se non ti vuol bio sforzan. da otvorim botiju i iz nje se izlio, duše mi moje, pravi kaštelanski prošek to ti je bilo imen- so,, obliživo sam po ure, a spominjem se tega i dan danas, perke ti je ra- ritat intrati na prave botije prošeka, altroche u Malve, one nekakve stare botije pune nekakvoga smrdećega žu- Kad već neka s očim Arga Laje stojeć alla larga I strašljiva pustog straha / Straši topom al bez praha, A prema njoj druga jaka: Pest joj kaže od junaka I reve joj još od lani: »Neću t' kleknut, ćaće pjani“, Neg sve sebe svoje, Ori, Goni, s' jeće, duši, gori. Kada jedne sv' jesno muču, Bradu glade, brke suču, I ostalim mislit daju _ Puno više neg da laju; Kada lise hoće — neće, I s mjesta se još ne kreće, Nego čuva svoj kantunić Obećani dok bokunić Njoj upade u kalpak Za intonat: Salvum fac. đem š Responsabili redatur: čini kuru. toga vina, prosti mi bože, nekakve bosanske ,Žilavke“ riječkoga ,Epi- daurusa“, i što ti ga ja znam. Ti me isti mladić, nakon malo dana, odnio u valu od Lapada da im otvaram botije, kad su njih po šes sa pe šes sinjo- rina teferićili, in quel tempo beaio, na travi u hladu ispod masline, samo što više nijesu bile one lijepe botije prošeka, da čovjek od gusta obliživa nego jope nekakve botije nevajaloga vina. Kad je finuo teferić oni me mla- dić, za pegulu zaboravio u travi, đe sam ležo, ni ja sam neznam koliko, dok me jednoga dana nije našo Špiro i otišo sam š njime. Ma kako je u njega bilo jakon malo posla, ja sam uteko'u hotel ,La Croma“ tu sam prošo imensijeh i doživio svašta, bio u svi- :jem kamarama, u svakon otvaro bo- tije, govorim Vam imenso deboto nebi RE i ni Boćo ca me Ko ] e “nijesain se pokajo. Bože moi, što sam ti tu, svega vidio i doživio, in verita nije bilo .o- nega finoga crvenoga prošeka, ma je bilo i kakvijeh vinija, duše mi moje, za obliživat brke. Pa đe su ti oni sa- luni, oni divani, čoke, posteje, lava- mani?! Imenso! A kako sam tu bio tratan, come un gran? signore. Ma kako sve štufava čovjeka na ovemu svijetu, tako sam se i ja štufo Imperiala, i jednoga lijepoga dana libero sam se škatula i pošo učiniti Kad vjernici svetih gaća Ne nahode silnih drača Ni čifutsku pasju paru Za joj skrokat ciglu paru; Kad da turčiš istog Boga, Što će sutra, nezna roga, Svak se pita, mami, plaši, Šte će sada činit naši? Što :magjarski će findrići, Ser Andrassy, Tisza, tići? Snj' evaju li s honvedima Poštriženim na krilima Vilagoških sad orlova Poć na posjed u Moskova ? Što Sadovski će šakali? Krivošjanski Anibali? Što će bečke sve benave Naprćene svake slave? Sn' jevaju li gornjim drugom Vladat carstvom, općim rugom ?