Prec 2 DINARA Dubrovačke : Kundui eaali Karnevalsko. Lumer PRVI 1ce ri Em 9 Đenara 1937. Prezentavamo se: Ma došla sam malo sjesti, jer sam se umorila gledajuć grad bez Iz grada; gospođa Mare S Pelina: u IRE Ispod s7. Marije; gospođa Dome S Piia& gospođa Tere S Plo i Jele Započinjemo s fatigom: Sinoćčke oko devet ura svršili smo sedutu, najprije svaka u svo- joj parokiji, a iza toga imali smo svi skupa drugu sedutu u gospo- đe Mare iza Gospe u. kominu. Sve buže otvorene, subito smo začepile, stramace istresle, kimke izbrojile, tako da više nijesmo mogle labarati. Radi tega deči- dali smo da nam jezik manje fa- tiga štampat foj u kojemu ćemo pisat i u kojemu ćeie naći sve novitati. Sto smo labarale na ul- timoj seduti pripoviđet će vam najprije pospođa Mare, pa onda Lukre, Dome i finalmente Jele: Gospođa Mare: Nakon iro godišta jučer ujutro apema sam izišla iz doma. Pasavam gradom; Obrčem se, išćem, gledam, ali nema ih pa nema. Idem i do male Braće viđet jeli Fontana na starome mjestu. Nalazim je, ma subito promišljam, da toliko nije teška, nestalo bi i nje. Već su- morna, ćela bi pođat na fero, po šlfkom običaju, ali nema iB pa nema. Tokat će me od pre- velike pretiline šještit đe na sta: lime. Radi tega, subito se vraćam bez čakala i iljegnem. u bitigii presidenta od Porporele. Dobro jutro Lujo! Adio gospođa Mare!.Che nova. Što se dogodilo, kad ste vi u mene tako rano kapitali ? lijepijeh ferala, pa ako hoćeš i antikijeh butiga, sa novijem čud- nijem vetriuama, kineškim, slo- vima tako da ni sama više ne znam đe se nalazim u gradu oli u Trebinju. Nego I.ujo moj reci mi, stavljaš li ti još, kod ove di- feretite i fureste čeljadi, metlu oli ti stočić ma vrata kad đe po: đeš na dvor, da se zna da gos: par nije u butizi? Ma kakovu metlu, moja Mare. To Vam još ima užaucu staviti stočić, moj susjed gospar Niko orlođista, ali samo za poć slušat 'mužiku %. Philipsa, oli za proča- kulat u Frama ili ukrast i pofu- mat španjulet u Ruda, ma vazda hodeći naprijed; a gledajuć nase; jer duga paseđata bez gledanja, mogla bi ga sikuro koštat nejest više ni u Pučkoj kuliipji. Kad je tako moj Lijo idem ti subito doma. Adio Ijo, st>j mi dobro i čuvaj Tvoje šterline du ti ih ko nebi ukro. Stavi dva tri katanca. Ariveđerci gospođa Ma- re, ja ću pontat za bit sikur če: tiri katanca, ma nemojte ni Vi ostavit kortu oli ti persijatiš o- tvorenit, ako mislite sutra obući veštit i poć u sperižu. I ta ti je dobra, nije ni čuda da se što i dogodi. rošla su ona bremena kad su ušjeri s prutićem činili red, bez mitraljeza i one- ga crnog 'gošđa, što sad nosu. Nakon svega što sam viđela i ču- la, sva u pec trčim da mi se NARODNA REPUSLIKA HRVATSKA NAUČKA BIBLIOTEKA, DUBROVNIK € uhitit butige drugog . arbanasa Luja. Spuntam vam na vrita. Dobro jutro Lujo! Nije vam više odi Lujo, Gos- pođa! Partio vam je ima dosta vremena, s nekakvom malom zva- nom Manjom. — A ja subito preko vrata, i trk- nem kupit 2 solda spirita. Kad ja mjesto u drogariju u pastiće: riju. Ko Cele, nekad djetić Živka. A đe je gospar od prijašnje bitige ? Navego je, gospođa Mare, za Ameriku. Iziđem i pođe :m viđet moga Nika Barbjera iza kantuna briči li_koga ili čakula. Već s vrata invitavam svakom daje ricinus Nicolaus Raguzinus“ a on meni vazda: »Eno tebi fratara moja kundurice Mare stara“. Jesi li učinila paseđatu? - ili si apena izišla? E, bravo, i te kako, cijeli đir po Stradunu i vizite po butiga- ma. Nijesam mogla dalje kad sam viđela sve novo i novo. — Eto išla šam i u našeg zlat- nog gospara Špira, mislili sam u njega barem kupit antikijeh gaćica sa picejem. Kad ja pred butigu, a ono zelena vetrina. E Bog i sv. Vlaho neka mi opro- sti, a ma prave, pravcate moje naći što ih držim ispod kupjerte, u njoj gori svjetlo, neznam ti jeli čerožina ili svijeća na petro- lje. Nemam korađa poć mu u C-66.